REPUBLIKA HRVATSKA

Poslovni broj Povrv-559/2024-12

OPĆINSKI SUD U ZADRU

Zadar, Ulica plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru, po sutkinji toga suda Ivani Klišmanić, u pravnoj stvari tužitelja JO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Meliti Ranilović-Ferenc, odvjetnici u Koprivnici, protiv tuženika ZO, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po Branimiru Zorici, odvjetniku u Zadru, radi isplate, nakon održane glavne rasprave dana 22. kolovoza 2025. godine, te objave dana 12. rujna 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Održava se na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika Emila Brkića iz Zadra broj Ovrv 42/2017 od 26. siječnja 2017.g. te se nalaže tuženom ZO kao vlasniku obrta “ [obrt]“ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], da tužitelju JO kao vl. OPG-a iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], plati iznos od 6.816,14 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi iz čl. 29 st. 2 ZOO-a od dana 30.06.2016.g. do plateža te da mu naknadi trošak postupka u iznosu od 3.168,12 eura sa istom kamatom od dana presuđenja do plateža, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška, za iznos koji predstavlja razliku zatraženog i dosuđenog troška odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi, podnesenoj ovom sudu dana 12. siječnja 2017. godine, navodi da na temelju Računa br. 3-1-1 od 31. svibnja 2016. koji je dospio za plaćanje 30. lipnja 2016. ovršenik u obvezi platiti ovrhovoditelju s osnova kupovine 4 bika težine 2739 kg po cijeni od 15,00 kuna po 1 kg ukupni iznos od 41.085,00 kuna sa PDV-om od 25% što iznosi 10.271,25 kuna, odnosno ukupno 51.356,25 kuna. Ovrhovoditelj je pokušao mirnim putem naplatiti svoju tražbinu te je 27. rujna 2016. poslao ovrešniku opomenu s pozivom na plaćanje duga, međutim, ovršenik ni tada nije ništa uplatio iako je u više navrata usmeno obećavao da će platiti navedeni račun. Tražbina ovrhovoditelja je dospjela za naplatu 30. lipnja 2016. pa kako ovršenik nije po dospijeću dobrovoljno ispunio svoju obvezu prema ispostavljenom mu računu, ovrhovoditelj podnosi prijedlog za ovrhu.

2. Tuženik u svom prigovoru protiv rješenja o ovrsi od 13. veljače 2017. godine navodi da pobija navedeno rješenje u cijelosti. Ovršenik da nikada nije zaprimio račune ovrhovoditelja za iznos za koji ga se terete, da nikada nije bio u poslovnom odnosu s ovrhovoditeljem, pa da time nema ni dugovanja po osnovi na koju se ovrhovoditelj poziva u rješenju o ovrsi.

3. Rješenjem suda Povrv-357/2017 od 28. studenog 2017. (l.s. 17) stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika u dijelu u kojem je određena ovrha i u tom dijelu ukinute sve provedene ovršne radnje, a postupak je nastavljen kao u pogledu prigovora protiv platnog naloga.

4. U ovoj pravnoj stvari sud je izveo sljedeće dokaze: izvršio uvid u račun br. 3- 1-1 izdan 31. svibnja 2016. (l.s. 8), dopis upućen tuženiku (l.s. 9), u kaznenu prijavu koju je tužitelj podnio kao oštećenik protiv tuženika te optužnicu (l.s. 20-23), na ročištu održanom 11. listopada 2018. izveo dokaz saslušanjem tuženika kao stranke (l.s. 28- 29), pročitao zapisnik o zamolbenom saslušanju tužitelja te svjedoka IO, CO i VO sastavljen 16. veljače 2021. kod Općinskog suda u Koprivnici (l.s. 41-45), presudu Općinskog suda u Koprivnici posl. br. K-18/2018 od

30. prosinca 2021. (l.s. 68-82).

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatom iznosa od 6.816,15 eura na temelju kupovine 4 bika težine 2739 kg, po cijeni od 1,99 eura po kilogramu (iznosi naznačeni u kunama konvertirani su u eure po fiksnom tečaju konverzije). Činjeničnu i pravnu osnovu zahtjeva tužitelja čini teza da je temeljem kupoprodaje s tuženikom, tužitelj istom ispostavio račun dana 31. svibnja 2016., koji da je dospio za plaćanje 30. lipnja 2016., ali da tuženik nije podmirio ukupan iznos ugovorene cijene, slijedom čega da mu duguje navedeni iznos, koji tužbom traži.

6. Osporavajući tužbeni zahtjev tužitelja, na ročištu održanom 19. lipnja 2018. (l.s. 24-25) tuženik prvenstveno ističe prigovor promašene pasivne legitimacije navodeći da je tuženik tužen kao fizička osoba i kao fizičkoj osobi da su mu izdani računi, a da on nikada nije bio u poslovnom odnosu s tužiteljem. Osporava u cijelosti tužbeni zahtjev kako u pogledu osnove, tako i visine, navodeći da je visina potraživanja posve neosnovana i neutemeljena. Osporava da bi tužitelju obećavao da će mu platiti utuženi iznos. Što se tiče računa na kojima tužitelj temelji svoje potraživanje, kao i opomene koju da mu je dostavio, tuženik navodi da isto nikada nije zaprimio, da nema nikakve podloge za visinu iznosa po navedenom računu. Nadalje, navodi da mu nije poznato traži li tužitelj u ovoj postupku naknadu za nekakve bikove, a u odnosu na bikove koje da je tužitelj isporučio obrtu čiji je tuženik vlasnik, da tužitelj ne može imati tražbinu u visini koju potražuje u ovom postupku jer da je dogovor između stranaka bio da tužitelj obrtu u vlasništvu tuženika isporuči bikove pasmine domaći simentalac, po cijeni od 15,00 kuna po kilogramu, a da su mu isporučeni bikovi druge pasmine čija vrijednost je znatno manja i čije meso je isključivo za obradu, a ne za prodaju u mesnici, da dakle isporučeni bikovi nisu bili odgovarajuće kvalitete.

7. Tuženik je saslušan kao stranka na ročištu 11. listopada 2018. (l.s. 28-29), te isti u svom iskazu navodi kako tužitelja poznaje od prije i potvrđuje da su poslovno surađivali i prije predmetnog događaja te da je uvijek uredno podmirivao račune. Od njega da je kupovao robu možda 2 – 4 puta, a u predmetnom slučaju da je od tužitelja naručio 4 ili 5 bikova pasmine domaći simentalac, a tužitelj da mu je isporučio 4 bika pasmine heneford. Ta pasmina da tuženiku nije odgovarala za mesnicu, da nije naručio to meso. Prije narudžbe da je otišao osobno kod tužitelja i pregledao bikove i naručio domaće simentalce, ali da je po bikove otišao njegov otac koji da se, iako je i sam mesar, ne razumije u bikove te da je tuženik tek kasnije, kada su ga pozvali iz klaonice, vidio da se radi o drugoj vrsti bikova koje nije naručio. Nakon toga da je kontaktirao veterinara CO koji da ga je spojio sa tužiteljem, a potom i s tužiteljem, koji da mu je rekao da je robu odvezao i da je sada gotovo. Navodi da nije imao mogućnosti vratiti bikove jer su već bili zaklani te da je tužitelju ponudio plaćanje iznosa od cca 30.000,00 kuna, što da je on odbio. Naglašava da tužitelj nije ispostavio račun na tuženikov obrt, već na njega kao fizičku osobu, iako da je meso naručio na ime obrta. Potvrđuje da je teško uočiti razliku između pasmina bikova te da tu razliku primjećuju samo oni koji se u to razumiju. Heneford bikovi da imaju puno masnije meso od simetalca te da je njihovo meso za prepradu, a ne za prodaju i da je jeftinije. Navodi da je simentalski bik 14,00 – 15,00 kuna po kilogramu, ovisno o tome kakav je bik, a heneford da nikada ne otkupljuje. Po bikove da je otišao njegov otac, koji da nije znao koju vrstu je naručio, a da je išao samo kako bi prekontrolirao vagu. Kupnju da je dogovorao veterinar CO, ali da isti nije bio prisutan prilikom preuzimanja bikova. Prigovore na kvalitetu stoke da je prvo istakao veterinaru CO, a nakon što je od njega dobio tužiteljev broj da se javio i njemu i to dan ili dva nakon što je shvatio da su mu isporučeni krivi bikovi.

8. Tužitelj je saslušan zamolbenim putem pred Općinskim sudom u Koprivnici (l.s. 44-45). Isti je potvrdio da je kupoprodaja dogovorena sa veterinarom CO, koji da je za tuženika dobavljao robu te je naveo da je on imao 8 komada bikova i da je dogovorena cijena žive vage 15,00 kuna po kilogramu. U prvom navratu 18. travnja 2016., da je tuženik kupio 4 bika, koje je tuženikov otac platio tužitelju na ruke, a preostala 4 da su kupljena 31. svibnja 2016., osobno da ih je preuzeo tuženikov otac koji da ih je vagao na licu mjesta i da je osobno vidio koje bikove kupuje, na što nije imao prigovora. Račun koji je tuženiku izdan da tuženik nikada nije platio, iako da je tužitelju stalno obečavao da će platiti bikove i tada da nije prigovarao da bi bikovi bili masni, već je obećavao da će iste platiti. S ocem tuženika da se susreo u siječnju 2017. i tada da ga je tužitelj pozvao da mu plati za ova 4 bika te da mu je tada tuženikov otac odgovorio da će mu odmah po povratku u [adresa] platiti račun, da tuženik ima neke osobne i bračne probleme i da će on to za sina riješiti. Tek negdje u siječnju ili veljači 2018., tuženik da je počeo prigovarati da su bikovi bili masni te da mu je i hladnokrvno odbrusio neka ga tuži jer da će tako možda prije dobiti novce nego da ga ovako čeka. Navodi da inače uzgaja bikove, da kupuje teliće te da na njihovim rodnim listovima ne piše pasmina, samo da se navodi mesno-mliječna pasmina ili mesna pasmina, a nigdje da ne piše da bi se radilo o pasmini simental ili heneford ili o nekoj trećoj pasmini. Prije sporne kupoprodaje tuženik da je od njega uzimao bikove 5 ili 6 puta, nikada da nije prigovarao kvaliteti i te račune da mu je platio.

9. Saslušani svjedok CO (l.s. 42-43) navodi da nije bio prisutan utovaru ili preuzimanu spornih bikova, ali mjesec dva prije toga da je bio prisutan te mu je poznato da mu je za tu isporuku tuženik platio dogovorenu cijenu. Poznato mu je da tuženik nije platio bikove iz ove sporne kupoprodaje, to da mu je rekao tužitelj, ali i sam tuženik. Svjedok pojašnjava da je poslovao s tuženikom, pa da su se tako čuli u ljeto 2020., kada da mu je tuženik na pitanje što je sa isplatom tužitelju rekao da će on to riješiti. Kupovina bikova da je bila dogovorena mjesec ili dva prije ove kupoprodaje kada da je tuženik već kupio od tužitelja neke bikove. Tuženik da je inače rijetko dolazio osobno, češće da je dolazio njegov otac, ali je ovaj svjedok siguran da je već tada dogovoreno da će tuženik kupiti sporne bikove i da je dogovorena cijena od 15,00 kuna po kilogramu. Iste te godine tužitelj da mu se požalio da mu tuženik nije platio bikove, a kada je ovaj svjedok razgovarao s tuženikom, isti da je komentirao da su bikovi bili masni te da je imao problema s prodajom i da je veći dio stavio u preradu. Ovaj svjedok tvrdi da meso sigurno nije bačeno jer bi u tom slučaju postojao pisani trag jer se meso ne smije bacati već neškodljivo ukloniti, a inače i da su prerađevine uvijek skuplje od samog mesa. Navodi da je čuo da je tuženik u financijskim poteškoćama, a da nije nikada čuo da bi bilo kakvih prigovora na kvalitetu goveda tužitelja.

10. Svjedok IO (l.s. 41-42) tužiteljev je kum te je naveo da je tužitelju pomagao prilikom vaganja i utovara bikova koji su prodani tuženiku. Ne sjeća se je li se radilo o bikovima pasmine simentalka ili herenford, da je bilo četiri do pet komada koje da su utovarili koji da je po njih došao, a prisutni su bili otac ili stric tuženika. Gospodin koji je bikove preuzeo da tom prilikom nije ništa komentirao ili prigovarao na pasminu ili kvalitetu goveda. Tuženik da je i ranije od tužitelja kupovao bikove, što da je ovom svjedoku poznato jer je i ranijim preuzimanjima bio nazočan. Ne raspoznaje razliku između ove dvije pasmine goveda jer da je to jasno vidljivo tek kada se govedo zakolje, kada da je vidljiva razlika u količini masnog tkiva. Bikovi koje je tom prilikom pomogao utovariti da su izgledali isto kao i one koje je utovarao ranije. Tužitelj da je rekao da mu bikovi nisu plaćeni, ali ne zna zašto. Tuženik da inače ovom svjedoku odmah plati jer da nije u sustavu PDV-a, ali da je čuo od drugih ljudi da nekima još duguje isplatu.

11. Saslušan je i tužiteljev brat kao svjedok ČO (l.s. 43), koji je naveo da ima osobnih saznanja o spornoj kupoprodaji, koja da je dogovorena preko KO kao posrednika, preko kojega da je ugovoren dan utovara te cijena i da se radilo o cijeni od 14,00 ili 15,00 kuna po kilogramu. Bio je prisutan prilikom utovara spornih goveda, radilo se o četiri komada, ali se ne može sjetiti o kojoj pasmini se točno radilo. Po goveda da je došao tuženikov otac s vozačem i tom prilikom da uopće nije prigovarao na kvalitetu ili pasminu preuzetih goveda. Navodi da su ga tražili da plati u gotovini, što da je on odbio i rekao da će ići preko računa. Kasnije da su se čuli s tuženikom, nakon što je dospio račun za izdane bikove, a isti da nije plaćen. Tada da je tuženik komentirao da je u financijskoj stisci, da su bikovi bili masni i sl. Neka tri mjeseca prije sporne kupoprodaje da su tuženiku prodali bikove i tada da je u njihovoj staji tuženik vidio još osam bikova za koje da su dogovorili kupoprodaju. Prvu isporuku da je platio na ruke i tada da je uzeo samo četiri bika jer mu više nije stalo u kamion i dogovorili da će po ostala četiri bika doći za mjesec dana. Ova četiri da su mu odbili prodati jer prva četiri još nije bio platio. Navodi da su ga zvali nakon dospijeća računa još sigurno 20 puta i da je uvijek obećavao da će račun platiti ili u utorak ili u petak, a da nikada nije platio. Navodi da je čuo da je dužan još i drugim ljudima.

12. Na temelju uvida u presudu Općinskog suda u Koprivnici K-18/2018 od 30. prosinca 2021. (l.s. 68-82), utvrđeno je da je ovdje tuženik oslobođen optužbe da bi počinio kazneno djelo prijevare u kojem je ovdje tužitelj oštećenik. Tužitelj je kao oštećenik upućen da svoj imovinsko pravni zahtjev u iznosu u visini ovdje tužbenog traženja može ostvariti u parnici.

13. Iz sadržaja iskaza tuženika slijedi da tuženik zapravo ističe prigovor materijalnog nedostatka stvari, odnosno da mu je tužitelj isporučio bikove druge pasmine od one koju je on htio. Radi se o materijalnim nedostacima što reguliraju odredbe Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05). Odredbom čl. 403. ZOO propisano je da je kupac dužan primljenu stvar na uobičajen način pregledati ili dati na pregled, čim je to prema redovitom tijeku stvari moguće, i o vidljivim nedostacima obavijestiti prodavatelja u roku od 8 dana, a kod trgovačkog ugovora bez odgađanja, inače gubi pravo koje mu po toj osnovi pripada.

14. Isto tako, odredbom čl. 404. ZOO propisano je kad se nakon primitka stvari od strane kupca pokaže da stvar ima neki nedostatak koji se nije mogao otkriti uobičajenim pregledom prilikom preuzimanja stvari, kupac je dužan, pod prijetnjom gubitka prava, o tom nedostatku obavijestiti prodavatelja u roku od 2 mjeseca računajući od dana kad je nedostatak otkrio, a kod trgovačkog ugovora bez odgađanja. Odredbom čl. 402. ZOO propisani su nedostatci za koje prodavatelj ne odgovara, pa tako ne odgovara za nedostatke ako su u trenutku sklapanja ugovora oni bili poznati kupcu ili mu nisu mogli ostati nepoznati, a smatra se da nisu mogli ostati nepoznati kupcu oni nedostatci koje bi brižljiva osoba s prosječnim znanjem i iskustvom osobe istog zanimanja i struke kao kupac mogla lako opaziti pri uobičajenom pregledu stvari.

15. U konkretnom slučaju, ovaj sud smatra da bi isporuka druge pasmine goveda, na koju se poziva ovdje tuženik svakako predstavljala vidljivi nedostatak odnosno nedostatak za koji prodavatelj ne odgovara. Ovo stoga što su svi sudionici spornog odnosa mesari ili se bave kupnjom i prodajom stoke – goveda te po mišljenju ovoga suda moraju moći razlikovati pasmine goveda, a da je to moguće razlikovati i uočiti, slijedi i iz iskaza samog tužitelja (l.s. 28), koji iako navodi da je teško uočiti razliku između različitih pasmina bikova, navodi da razliku može uočiti jedino on ili druge osobe koje su nakupci žive stoke, a koja da se obično vidi po tome da je bik mastan iznad butova te ima kao dvije kvrge i da su mu leđa i rebra na nekakve valove, na te kvrgice. Kasnije, kada se govedo zakolje, meso takvog bika da je masnije i niža je cijena. Radi se dakle, o značajkama tog goveda koje su vidljive i ovaj sud smatra da nisu mogle ostati nepoznate ovdje tuženiku. U svakom slučaju, ukoliko je i otac tuženika (također mesar), osoba koja nije uočila razliku između pasmina, ovdje tuženik bio je dužan bikove pregledati na uobičajen način i o nedostacima obavijestiti prodavatelja bez odgađanja, jer se u konkretnom slučaju radi o trgovačkom ugovoru.

16. Naime, prema odredbi čl. 14. ZOO trgovački ugovori, prema ovom Zakonu, jesu ugovori što ih sklapaju trgovci među sobom obavljanjem djelatnosti koji čine predmet poslovanja barem jednoga od njih ili su u vezi s obavljanjem tih djelatnosti. Pojam trgovca uređen je u čl. 3. Zakona o trgovačkim društvima (Narodne novine 111/93, 34/99, 121/99, 52/00, 118/03, 107/07, 146/08, 137/09, 125/11, 152/11, 111/12, 68/13, 110/15, 40/19, 34/22, 114/22, 18/23, 130/23, 136/24, dalje: ZTD). Prema tom propisu trgovac je, ako tim zakonom nije drukčije uređeno osoba koja samostalno i trajno obavlja gospodarsku djelatnost radi ostvarivanja dobiti proizvodnjom, prometom robe ili pružanjem usluga na tržištu. Iz navedenog slijedi zaključak ovog suda da su tužitelj i tuženik prilikom ugovaranja kupoprodaje bikova, pri čemu se tužitelj bavi prodajom žive stoke, a tuženik je mesar koji stoku kupuje radi prerade i prodaje mesa, svakako sklopili trgovački ugovor te se u konkretnom slučaju na njihove odnose primjenjuju odredbe ZOO koje uređuju postupanje u rokovima koji se odnose na trgovačke ugovore. Dakle, prigovori koje tuženik iznosi tijekom ovog postupka, osporavajući osnovu i visnu tužbenog traženja, da ne bi bio dužan platiti dogovoreni iznos jer da mu nisu isporučeni bikovi određene pasmine, nisu relevantni u ovoj pravnoj stvari jer je tuženik po mišljenju ovoga suda izgubio pravo pozivati se na materijalne nedostatke stvari, s obzirom da iz provedenih dokaza ne slijedi da bi postupio u skladu s gore citiranim odredbama čl. 402. – 404. ZOO.

17. Ne samo da tuženik to nije učinio u rokovima propisanom ZOO, već ovdje tuženik svoje navode o navodnim nedostacima isporučenih mu goveda ističe tek u ovršnom postupku koji je pokrenut više od pola godine nakon izdavanja spornog računa. Stoga se isti ne može s uspjehom pozivati na to da bi mu bila isporučena druga pasmina od one koja je ugovorena. Ovakav zaključak suda potvrđuje i iskaz saslušanog svjedoka CO, kojemu ovaj sud u cijelosti vjeruje, jer je isti iskazivao o okolnostima koje su mu osobno poznate, veterinarske je struke i osobno nezainteresiran za uspjeh stranaka u ovom sporu.

18. Što se tiče prigovora tuženika koji se odnosi na izdavanje računa tuženiku kao fizičkoj osobi, a ne vlasniku obrta, navesti je da ne postoji razlika između obrtnika i obrta jer obrt nema svojstvo pravne osobe te su prava i obveze koje su nastale u poslovanju obrta, prava i obveze obrtnika (fizičke osobe) - čl. 16. ZOO.

19. U odnosu na iskaze saslušanih stranaka i svjedoka, navesti je da ovaj sud prihvaća istinitima navode tužitelja, s obzirom da iste potvrđuju i svjedoci saslušani u ovoj pravnoj stvari posebno svjedok CO čiji iskaz ovaj sud također prihvaća i cijeni istinitim, ali i svjedoci ČO i IO, dok iskaz tuženika ovaj sud ne cijeni istinitim, prije svega iz razloga što je isti na početku ovog ovršnog postupka tvrdio kako nikada s tužiteljem nije bio ni u kakvom poslovnom odnosu te da mu ovaj nije ispostavio račun, te je osporavao dugovanje, a kasnije tijekom postupka i sam tuženik mijenja svoj iskaz te se utvrđuje kako su bili u poslovnom odnosu upravo na način kako to opisuje tužitelj. Stoga ovaj sud iskaz tuženika ne može cijeniti istinitim.

20. Na temelju dokaza izvedenih u ovoj pravnoj stvari utvrđeno je da je između stranaka došlo do sklapanja kupoprodajnog ugovora predmet kojega su bili bikovi, a cijena istih utvrđena je u visini od 15,00 kuna po kilogramu te je tužitelj do visine tužbenog traženja došao na temelju težine prodanih bikova (2739 kg po 15,00 kn/kg). Nadalje je utvrđeno da tuženik nije podmirio kupovninu ni djelomično, a utvrđeno je i to da je tuženik oslobođen krivnje da bi prema tužitelju počinio kazneno djelo prijevare. Ova činjenica, međutim, ne utječe na obvezu ovdje tuženika da podmiri dužni iznos u visini kako to tužitelj ovom tužbom traži jer je u kaznenom postupku utvrđivano postojanje namjere tuženika da svojim postupanjem dovede tužitelja u zabludu, pa da na taj način sebi pribavi protupravnu imovinsku korist, dok postojanje takve namjere nije od značaja za postojanje obveze sudionika u obveznopravnom odnosu – kupoprodaji, kao što je to ovdje slučaj. Ovaj sud vjeruje saslušanim svjedocima koji su naveli da je tuženik stalno iskazivao spremnost podmiriti dužni iznos, ali u konačnici isto nije učinio, slijedom čega je tužitelj pokrenuo ovršni postupak radi naplate svog potraživanja po dospjelom računu koji mu nikada nije plaćen.

21. Stoga, a kako je u ovom postupku utvrđeno da je tužitelj tuženiku isporučio bikove po cijeni koja je među strankama bila utvrđena i dogovorena, a koju mu tuženik nikada nije podmirio, valjalo je platni nalog iz rješenja o ovrsi Ovrv-42/17 od 26. siječnja 2017. održati na snazi, kao i u pogledu odluke o troškovima (ovršnog) postupka po kojima je tužitelju kao ovrhovoditelju obračunat trošak koji se odnosi na sastav prijedloga za ovrhu u iznosu od ukupno 355,62 eura (Tbr.11. toč.1. Tarife), odluka o trošku temelji se na čl. 154. st. 1. ZPP, pa je tako tužitelju valjalo priznati trošak zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to za sastav obrazloženih podnesaka od 29. lipnja 2018., 15. listopada 2018., 13. lipnja 2022. i 28. srpnja 2025. po 200,00 eura (Tbr. 8. toč. 1. Tarife), za sastav žalbe protiv rješenja o prekidu postupka 200,00 eura (Tbr. 10. Tarife), za sastav podneska od 30. srpnja 2024. 100,00 eura (Tbr. 8. toč. 3. Tarife), za pristup ročištima na kojima su se izvodili dokazi i raspravljalo se o glavnoj stvari na dane 19. lipnja 2018., 11. listopada 2018., 16. veljače 2021., 5. srpnja 2022. i 22. kolovoza 2025. po 200,00 eura (Tbr. 9. toč. 1. Tarife), za pristup ročištu na kojem se raspravljalo samo o procesnim pitanjima 8. ožujka 2023. 100,00 eura (Tbr. 9. toč. 2. Tarife) te za pristup ročištu 7. rujna 2022. koje je odgođeno prije početka raspravljanja 50,00 eura (Tbr. 9. točka 5. Tarife), što ukupno iznosi 2.250,00 eura na ime odvjetničkog troška. Kada se na taj iznos obračuna PDV po stopi od 25% dođe se do ukupnog iznosa od 2.812,50 eura, odnosno ukupno dosuđeni parnični trošak koji je tuženik dužan naknaditi tužitelju iznosi 3.168,12 eura (2812,5 plus 355,62 eura) dok je u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troška, za iznos koji predstavlja razliku zatraženog i dosuđenog troška odbijen kao neosnovan. Ovo se odnosi na trošak koji je tužitelj zatražio suprotno odredbama Tarife, odnosno za sastav podnesaka koji nisu bili nužni za vođenje postupka (požurnice).

U Zadru, 12. rujna 2025. godine

Sutkinja

Ivana Klišmanić

PRAVNA POUKA:

Protiv ove presude dopuštena je žalba županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovoga suda u 3 primjerka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa ove presude.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.