REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-4013/2021-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Zrinki Berečki, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ED iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Borna Okroša, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kojeg zastupaju punomoćnici ŽD, CD, Sofija Petković i dr., odvjetnici u Odvjetničkom društvu Glaumuzina & Grošeta u Zagrebu, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 14. srpnja 2025., u prisutnosti tužiteljice osobno, zamjenice punomoćnika tužiteljice Nere Srzić, odvjetnice i punomoćnice tuženika Sofije Petković, odvjetnice, dana 12. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe članka 2. Ugovora o kreditu broj 029-50-3872383 sklopljenog dana 11.01.2007. između tužiteljice ED iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao kreditora, solemniziranog po javnom bilježniku Zdenku Fridu dana 12.01.2007. pod posl.br. OU-32/07, u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama Raiffeisenbank Austria d.d..

II/ Utvrđuje se ništetnim i bez pravnog učinka dio odredbe članka 7. Ugovora o kreditu broj 029-50-3872383 sklopljenog dana 11.01.2007. između tužiteljice ED iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kao korisnik kredita i tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, kao kreditora, solemniziranog po javnom bilježniku Zdenku Fridu dana 12.01.2007. pod posl.br. OU-32/07, u dijelu kojim je ugovoreno da se iznosi anuiteta vežu uz valutu švicarski franak po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja.

III/ Odbija se kao neosnovan dio tužbenog zahtjeva kojim tužiteljica predlaže utvrditi ništetnom i bez pravnog učinka odredbu članka 1. Ugovora "u dijelu kojim je ugovoreno da se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak."

IV/ Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, OIB: 53056966535, isplatiti tužiteljici ED iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 3.484,45 EUR (26.253,59 kuna) zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na:

- iznos od 3,24 EUR (24,41 kuna) od 31.3.2008.do isplate,

- iznos od 14,24 EUR (107,32 kuna) od 31.10.2008.do isplate,

- iznos od 2,68 EUR (20,17 kuna)od 30.11.2008.do isplate,

- iznos od 17,38 EUR (130,95 kuna) od 31.12.2008.do isplate,

- iznos od 19,64 EUR 147,97 kuna) od 31.1.2009. do isplate,

- iznos od 20,66 EUR (155,67 kuna) od 28.2.2009. do isplate,

- iznos od 17,85 EUR (134,47 kuna) od 31.3.2009. do isplate,

- iznos od 18,38 EUR (138,52 kuna) od 30.4.2009. do isplate,

- iznos od 14,08 EUR (106,09 kuna) od 31.5.2009. do isplate,

- iznos od 10,91 EUR (82,21 kuna) od 30.6.2009. do isplate,

- iznos od 11,75 EUR (88,56 kuna) od 31.7.2009. do isplate,

- iznos od 13,42 EUR (101,15 kuna) od 31.8.2009. do isplate,

- iznos od 13,28 EUR (100,05 kuna) od 30.9.2009. do isplate,

- iznos od 11,59 EUR (7,33 kuna) od 31.10.2009. do isplate,

- iznos od 14,76 EUR (111,20 kuna) od 30.11.2009. do isplate,

- iznos od 17,30 EUR (130,35 kuna) od 31.12.2009. do isplate,

- iznos od 20,91 EUR (157,57 kuna) od 31.1.2010. do isplate,

- iznos od 20,08 EUR (151,33 kuna) od 28.2.2010. do isplate,

- iznos od 24,99 EUR (188,28 kuna) od 31.3.2010. do isplate,

- iznos od 24,06 EUR (181,27 kuna) od 30.4.2010. do isplate,

- iznos od 25,87 EUR (194,93 kuna) od 31.5.2010. do isplate,

- iznos od 41,57 EUR (313,18 kuna) od 30.6.2010. do isplate,

- iznos od 38,34 EUR (288,84 kuna) od 31.7.2010. do isplate,

- iznos od 48,21 EUR (363,21 kuna) od 31.8.2010. do isplate,

- iznos od 44,80 EUR (337,51 kuna) od 30.9.2010. do isplate,

- iznos od 39,31 EUR (296,18 kuna) od 31.10.2010. do isplate,

- iznos od 50,88 EUR (383,38 kuna) od 30.11.2010. do isplate,

- iznos od 65,61 EUR (494,32 kuna) od 31.12.2010. do isplate,

- iznos od 55,18 EUR (415,77 kuna) od 31.1.2011. do isplate,

- iznos od 58,84 EUR (443,32 kuna) od 28.2.2011. do isplate,

- iznos od 54,19 EUR (408,28 kuna) od 31.3.2011. do isplate,

- iznos od 55,02 EUR (414,57 kuna) od 30.4.2011. do isplate,

- iznos od 74,76 EUR (563,29 kuna) od 31.5.2011. do isplate,

- iznos od 76,68 EUR (577,78 kuna) od 30.6.2011. do isplate,

- iznos od 93,18 EUR (702,03 kuna) od 31.7.2011. do isplate,

- iznos od 84,70 EUR (638,20 kuna) od 31.8.2011. do isplate,

- iznos od 75,43 EUR (568,33 kuna) od 30.9.2011. do isplate,

- iznos od 74,44 EUR (560,84 kuna) od 31.10.2011. do isplate,

- iznos od 73,72 EUR (555,46 kuna) od 30.11.2011. do isplate,

- iznos od 78,14 EUR (588,78 kuna)od 31.12.2011. do isplate,

- iznos od 82,00 EUR (617,84 kuna)od 31.1.2012. do isplate,

- iznos od 82,52 EUR (621,73 kuna)od 29.2.2012. do isplate,

- iznos od 79,85 EUR (601,63 kuna)od 31.3.2012. do isplate,

- iznos od 81,65 EUR (615,20 kuna)od 30.4.2012. do isplate,

- iznos od 82,88 EUR (624,48 kuna) od 31.5.2012. do isplate,

- iznos od 80,81 EUR (608,86 kuna) od 30.6.2012. do isplate,

- iznos od 81,36 EUR (612,97 kuna) od 31.7.2012. do isplate,

- iznos od 79,80 EUR (601,26 kuna) od 31.8.2012. do isplate,

- iznos od 76,44 EUR (575,96 kuna) od 30.9.2012. do isplate,

- iznos od 80,02 EUR (602,93 kuna) od 31.10.2012. do isplate,

- iznos od 81,74 EUR (615,88 kuna) od 30.11.2012. do isplate,

- iznos od 80,54 EUR (606,80 kuna) od 31.12.2012. do isplate,

- iznos od 73,78 EUR (555,91 kuna) od 31.1.2013. do isplate,

- iznos od 79,52 EUR (599,15 kuna) od 28.2.2013. do isplate,

- iznos od 80,02 EUR (602,92 kuna) od 31.3.2013. do isplate,

- iznos od 77,77 EUR (585,98 kuna) od 30.4.2013. do isplate,

- iznos od 70,78 EUR (533,28 kuna) od 31.5.2013. do isplate,

- iznos od 70,60 EUR (531,94 kuna) od 30.6.2013. do isplate,

- iznos od 72,32 EUR (544,88 kuna) od 31.7.2013. do isplate,

- iznos od 75,07 EUR (565,63 kuna) od 31.8.2013. do isplate,

- iznos od 78,89 EUR (594,38 kuna) od 30.9.2013. do isplate,

- iznos od 76,92 EUR (579,55 kuna) od 31.10.2013. do isplate,

- iznos od 78,31 EUR (590,05 kuna) od 30.11.2013.do isplate,

- iznos od 79,89 EUR (601,96 kuna) od 31.12.2013. do isplate,

- iznos od 80,87 EUR (609,35 kuna) od 31.1.2014.do isplate, za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 30. prosinca 2023. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

V/ Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.165,32 EUR (8.780,11 kuna) zajedno sa zahtjevom za isplatu zakonskih zateznih kamata koje teku na:

- iznos od 6,32 EUR /47,64 kuna od 30.11.2007. do isplate,

- iznos od 6,29 EUR /47,39 kuna od 31.12.2007. do isplate,

- iznos od 6,40 EUR /48,25 kuna od 31.1.2008. do isplate,

- iznos od 6,47 EUR /48,73 kuna od 29.2.2008. do isplate,

- iznos od 6,58 EUR /49,54 kuna od 31.3.2008. do isplate,

- iznos od 6,41 EUR /48,32 kuna od 30.4.2008. do isplate,

- iznos od 9,63 EUR /72,55 kuna od 31.5.2008. do isplate,

- iznos od 9,75 EUR /73,45 kuna od 30.6.2008. do isplate,

- iznos od 9,57 EUR /72,13 kuna od 31.7.2008. do isplate,

- iznos od 9,58 EUR /72,20 kuna od 31.8.2008. do isplate,

- iznos od 9,69 EUR /72,98 kuna od 30.9.2008. do isplate,

- iznos od 10,47 EUR /78,92 kuna od 31.10.2008. do isplate,

- iznos od 9,95 EUR /74,94 kuna od 30.11.2008. do isplate,

- iznos od 10,62 EUR /80,00 kuna od 31.12.2008. do isplate,

- iznos od 10,72 EUR /80,78 kuna od 31.1.2009. do isplate,

- iznos od 10,77 EUR /81,13 kuna od 28.2.2009.do isplate,

- iznos od 16,41 EUR /123,66 kuna od 31.3.2009. do isplate,

- iznos od 16,45 EUR /123,95 kuna od 30.4.2009. do isplate,

- iznos od 16,15 EUR /121,66 kuna od 31.5.2009. do isplate,

- iznos od 15,92 EUR /119,98 kuna od 30.6.2009.do isplate,

- iznos od 15,98 EUR /120,43 kuna od 31.7.2009. do isplate,

- iznos od 16,10 EUR /121,32 kuna od 31.8.2009. do isplate,

- iznos od 16,09 EUR /121,24 kuna od 30.9.2009. do isplate,

- iznos od 15,97 EUR /120,34 kuna od 31.10.2009. do isplate,

- iznos od 16,19 EUR /122,02 kuna od 30.11.2009.do isplate,

- iznos od 16,37 EUR /123,37 kuna od 31.12.2009. do isplate,

- iznos od 16,63 EUR /125,29 kuna od 31.1.2010. do isplate,

- iznos od 16,57 EUR /124,85 kuna od 28.2.2010. do isplate,

- iznos od 16,92 EUR /127,46 kuna od 31.3.2010. do isplate,

- iznos od 16,85 EUR /126,96 kuna od 30.4.2010. do isplate,

- iznos od 16,98 EUR /127,92 kuna od 31.5.2010. do isplate,

- iznos od 18,08 EUR /136,26 kuna od 30.6.2010. do isplate,

- iznos od 17,86 EUR /134,54 kuna od 31.7.2010. do isplate,

- iznos od 18,55 EUR /139,78 kuna od 31.8.2010.do isplate,

- iznos od 18,31 EUR /137,97 kuna od 30.9.2010. do isplate,

- iznos od 17,93 EUR /135,06 kuna od 31.10.2010. do isplate,

- iznos od 18,74 EUR /141,20 kuna od 30.11.2010. do isplate,

- iznos od 19,78 EUR /149,02 kuna od 31.12.2010. do isplate,

- iznos od 19,04 EUR /143,48 kuna od 31.1.2011. do isplate,

- iznos od 19,30 EUR /145,43 kuna od 28.2.2011. do isplate,

- iznos od 18,97 EUR /142,96 kuna od 31.3.2011. do isplate,

- iznos od 19,03 EUR /143,40 kuna od 30.4.2011. do isplate,

- iznos od 20,42 EUR /153,88 kuna od 31.5.2011. do isplate,

- iznos od 20,56 EUR /154,90 kuna od 30.6.2011. do isplate,

- iznos od 20,66 EUR /155,64 kuna od 31.7.2011. do isplate,

- iznos od 20,09 EUR /151,37 kuna /od 31.8.2011. do isplate,

- iznos od 19,47 EUR /146,69 kuna od 30.9.2011.do isplate,

- iznos od 16,70 EUR/125,82 kuna od 31.10.2011. do isplate,

- iznos od 16,66 EUR /125,51 kuna od 30.11.2011. do isplate,

- iznos od 16,91EUR /127,43 kuna od 31.12.2011. do isplate,

- iznos od 17,13 EUR /129,10 kuna od 31.1.2012. do isplate,

- iznos od 17,17 EUR /129,33 kuna od 29.2.2012. do isplate,

- iznos od 17,01 EUR /128,17 kuna od 31.3.2012.do isplate,

- iznos od 17,11 EUR /128,95 kuna od 30.4.2012.do isplate,

- iznos od 17,19 EUR /129,49 kuna od 31.5.2012. do isplate,

- iznos od 17,07 EUR /128,59 kuna od 30.6.2012. do isplate,

- iznos od 17,10 EUR /128,82 kuna od 31.7.2012. do isplate,

- iznos od 17,01 EUR /128,15 kuna od 31.8.2012.do isplate,

- iznos od 16,81 EUR /126,69 kuna od 30.9.2012. do isplate,

- iznos od 17,02 EUR /128,24 kuna od 31.10.2012. do isplate,

- iznos od 17,12 EUR /128,99 kuna od 30.11.2012. do isplate,

- iznos od 17,05 EUR /128,47 kuna od 31.12.2012. do isplate,

- iznos od 16,66 EUR /125,53 kuna od 31.1.2013.do isplate,

- iznos od 16,99 EUR /128,03 kuna od 28.2.2013. do isplate,

- iznos od 17,02 EUR /128,24 kuna od 31.3.2013. do isplate,

- iznos od 16,89 EUR /127,27 kuna od 30.4.2013. do isplate,

- iznos od 16,49 EUR /124,23 kuna od 31.5.2013. do isplate,

- iznos od 16,47 EUR /124,15 kuna od 30.6.2013. do isplate,

- iznos od 16,74 EUR /126,09 kuna od 31.7.2013. do isplate,

- iznos od 16,74 EUR /126,09 kuna od 31.08.2013.do isplate,

- iznos od 16,96 EUR /127,75 kuna od 30.09.2013.do isplate,

- iznos od 16,84 EUR /126,89 kuna od 31.10.2013. do isplate,

- iznos od 16,92 EUR /127,50 kuna od 30.11.2013. do isplate,

- iznos od 17,01 EUR /128,19 kuna od 31.12.2013. do isplate,

- iznos od 17,07 EUR /128,61 kuna od 31.01.2014. do isplate,

VI/ Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 1.363,84 EUR zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. rujna 2025. pa do isplate, po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.1. Tužiteljica u tužbi od 14. svibnja 2021. navodi da je između tužiteljice kao korisnika kredita i tuženika kao kreditora sklopljen Ugovor o kreditu broj 029-50-3872383 od 11. siječnja 2007. (solemniziran po javnom bilježniku Zdenku Frid iz Zagreba pod poslovnim brojem OU-32/079, kojim se tuženik obvezao staviti na raspolaganje tužiteljici kredit (za kupnju vozila) u iznosu od 25.066,72 CHF u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora na dan korištenja kredita (čl.1.), dok se tužiteljica obvezala isti iznos vratiti uz valutnu klauzulu s pripadajućim kamatama u vrijeme i na način utvrđen Ugovorom, uz rok otplate od 84 mjeseca. Prema čl.2.st.1. predmetnog Ugovora o kreditu tužiteljica se obvezala plaćati kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora, a koja je dana sklapanja Ugovora iznosila 5,20% godišnje. Navodi da je predmetni Ugovor o kreditu sklopljen na unaprijed formuliranom standardnom obrascu s unaprijed formuliranim ugovornim odredbama. U bitnom ističe da su odredbe predmetnog Ugovora u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stopa sukladno odluci tuženika (čl.2.st.1.) te u dijelu kojim je glavnica kredita i iznosi anuiteta (obveza otplate kredita) vezana uz valutnu klauzulu u CHF (čl.1. i čl.7.) nepoštene odnosno ništetne. Naime, u bitnom sadržajno navodi da stranke nisu pojedinačno pregovarale o ugovornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a pri tome samom Ugovoru nisu navedeni objektivni parametri koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope niti je navedeno tužiteljici obrazloženo prije i u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora, a niti je kao od strane tuženika bila upozorena na rizike povezane s ugovaranjem kredita s valutnom klauzulom u CHF odnosno informirana o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti. Navedeno je uzrokovalo značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, budući su kamatna stopa i tečaj za vrijeme trajanja ugovornog odnosa mijenjani više puta na štetu tužiteljice kao potrošača. U smislu čl. 502. c Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 70/22,114/22 i 153/23, dalje:ZPP) te čl. 118 Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 41/2014) odnosno čl. 138.a Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/2007, 125/2007, 79/2009, 89/2009, 75/2009, 133/2009, 78/2012, 56/2013) poziva se na utvrđenja postojanja povrede kolektivnih prava i interesa korisnika potrošačkih kredita od strane tuženika, odnosno utvrđenja korištenja ništetnih odredbi ugovora o potrošačkim kreditima kojima je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika te kojima je glavnica i obveza povrata kredita vezana uz valutnu klauzulu u švicarskom franku iz odluka Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P- 1401/12 od 4. srpnja 2013. i Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Smatra da je kao posljedicu ništetnosti odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i primjeni valutne klauzule u CHF tuženik dužan vratiti sve što je primio temeljem istih odredbi, odnosno isplatiti tužiteljici preplaćenu razliku anuiteta koja je nastala zbog povećanja početne kamatne stope i rasta tečaja švicarskog franka sve zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana plaćanja pojedinih iznosa. Stoga tužbenim zahtjevom postavljenim u tužbi (ispravljenim u podnesku od 26. listopada 2021.) predlaže utvrditi da su ništetni i ne proizvode pravne učinke dijelovi odredbi čl.2.st.1. i čl. 7.st.1. predmetnog Ugovora o kreditu "u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama Raiffeisenbank Austria d.d." te dijelovi odredbi čl.1., čl.2. i čl. 7.st.1. predmetnog Ugovora o kreditu "u dijelu kojim je ugovoreno da se glavnica kredita i iznosi anuiteta vežu uz valutu švicarski franak po srednjem tečaju HNB-a na dan plaćanja" te predlaže naložiti tuženiku da joj s osnove povrata stečenog zbog ništetnosti odredbi o jednostranoj promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF isplati ukupno iznos od 35.011,13 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine preplaćene iznose glavnica kako je to pobliže navedeno pod točkom 3. tužbenog zahtjeva (za isplatu) iz tužbe. Podredno, ukoliko sud ne prihvati prethodno navedeni tužbeni zahtjev za isplatu, pozivom na odredbu čl. 188. st.2. ZPP-a (eventualna kumulacija), predlaže naložiti tuženiku da joj (samo) s osnove povrata stečenog zbog ništetnosti odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi isplati iznos od 6.912,28 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine preplaćene iznose glavnica kako je to pobliže navedeno pod točkom 4. (podredno postavljenog) tužbenog zahtjeva za isplatu iz tužbe. Potražuje naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

1.2. Nakon provedenog financijskog vještačenja, tužiteljica u podnesku od 25. studenog 2022. djelomično preinačava tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva za isplatu, na način da s osnove povrata preplaćenih kamata i preplaćene razlike valutnog tečaja potražuje isplatu ukupnog iznosa od 35.033,70 kuna / 4.649,77 EUR (sukladno odredbama Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj) zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnica u valutama kuna/EUR kako je to pobliže navedeno u tužbenom zahtjevu pod točkom 3. iz istog podneska. Podredno, ukoliko sud ne prihvati prethodno navedeni tužbeni zahtjev za isplatu, pozivom na odredbu čl. 188. st.2. ZPP-a (eventualna kumulacija), predlaže naložiti tuženiku da joj (samo) s osnove povrata stečenog zbog ništetnosti odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi isplati iznos od 8.780,11 kuna / 1.165,30 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine preplaćene iznose glavnica kako je to pobliže navedeno pod točkom 4. (podredno postavljenog) tužbenog zahtjeva za isplatu iz navedenog podneska.

1.3. Naknadno tijekom postupka, u podnesku od 07. prosinca 2023. (listovi 127- 135 spisa) tužiteljica sadržajno ispravlja tužbu u dijelu zahtjeva za utvrđenje na način da predlaže utvrditi ništetnim i bez pravnog učinka odredbe čl. 2. predmetnog Ugovora u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama tuženika te odredbe čl.1. i čl. 7. predmetnog Ugovora u dijelu kojim je ugovoreno da se glavnica kredita i iznosi anuiteta vežu uz valutu švicarski franak po srednjem tečaju na dan plaćanja. Nadalje, u istom podnesku tužbeni zahtjev za isplatu precizira odvojeno po pojedinim utuženim osnovama, na način da s naslova povrata preplaćenog po osnovi ništetnih odredbi o valutnoj klauzuli u CHF potražuje isplatu ukupnog iznosa od 3.484,45 EUR/ 26.253,59 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnica kako je to pobliže navedeno pod toč. III/ izreke te s naslova povrata preplaćenog po osnovi ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi potražuje isplatu ukupnog iznosa od 1.165,32 EUR / 8.780,11 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine iznose glavnica kako je to pobliže navedeno pod toč. V/ izreke ove presude. Podredno, ukoliko sud ne prihvati prethodno navedene tužbene zahtjeve za isplatu, pozivom na odredbu čl. 188. st.2. ZPP- a (eventualna kumulacija), predlaže naložiti tuženiku da joj (samo) s osnove povrata stečenog zbog ništetnosti odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi isplati iznos od 1.165,32 EUR / 8.780,11 kuna zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim na pojedine preplaćene iznose glavnica kako je to pobliže navedeno pod točkom 5. (podredno postavljenog) tužbenog zahtjeva za isplatu iz navedenog podneska. Potražuje naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2.1. Tuženik u odgovoru na tužbu prvenstveno ističe da su deklaratorni zahtjevi (iz točaka I i II tužbe) postavljeni protivno odredbama čl. 186. i čl. 187. ZPP-a, budući tužiteljica precizno ne navodi koje konkretno odredbe čl. 1., čl. 2. i čl. 7. predmetnog Ugovora smatra ništetnima. Osporava osnovu tužbenih zahtjeva i visinu novčanih tužbenih zahtjeva (glavnog i sporednog) u odnosu na koje ističe prigovor zastare. Navodi da je u postupku kolektivne zaštite pravna zaštita pružena na općenitoj razini i nisu izvođeni nikakvi dokazi na okolnost jesu li sporne odredbe tužiteljičinog ugovora o kreditu ništetne. S obzirom da je tužiteljica predmetni Ugovor o kreditu zaključila radi kupnje vozila, smatra da se presude na koje se tužiteljica poziva u tužbi ne mogu primijeniti niti posredno na predmetni Ugovor te se u tom smislu poziva na stajalište sadržano u presudi Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. Nadalje, u bitnom ističe da su sporne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu bile jasne, lako uočljive i razumljive i to, kako na gramatičkoj razini, tako i u vidu shvaćanja ukupnosti obveze u budućnosti u okviru realne mogućnosti prognoze budućeg neizvjesnog događaja, kao i da su tužiteljici tijekom pregovaranja o ponudi kredita obrazložene posljedice i rizici vezanja kredita uz tečaj CHF, a na koje je tužiteljica pristala te da je tuženik tužiteljici prije zaključenja Ugovora, odnosno prije tužiteljičine odluke i odabira da zaključi predmetni Ugovor o kreditu, dao sve informacije temeljem koji je tužiteljica mogla donijeti informiranu odluku, kao i da je predmetni Ugovor o kreditu i solemniziran od strane javnog bilježnika. Nadalje ističe da u trenutku zaključenja Ugovora na tržištu nisu postojale naznake koje bi upućivale na postojanje okolnosti koje bi izgledno i izvjesno utjecati na tečaj CHF prema kuni, a tuženik je tužiteljici dao sve potrebne informacije kojima je i sam raspolagao, kao i da se u svezi odredbe o valutnoj klauzuli među strankama pojedinačno pregovaralo te da je tužiteljica tako mogla birati između ugovora uz valutnu klauzulu u CHF ili EUR ili bez valutne klauzule. Smatra i da je odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi tužiteljici bila lako uočljiva, jasna i razumljiva. Ista je sadržana već u čl. 2. ugovora o kreditu, pisana je jednakim slovima kao i ostatak ugovora, a razumljivost riječi "promjenjiva" tuženik ne smatra spornim. Metoda i kriterij promjene kamate propisani su tuženikovim općim aktima, čija je primjena ugovorena u čl. 9. st. 3. Ugovora o kreditu, a tužiteljica je potpisom Ugovora izjavila da je s tekstom istih općih akata upoznata. Tuženik ističe da je kamatnu stopu mijenjao zbog opravdanih razloga, u skladu sa svojim uredno objavljenim i pristupačnim općim aktima, čije je primjena bila ugovorena u čl. 9. predmetnog ugovora te da u trenutku sklapanja predmetnog ugovora o kreditu nije postojala obveza tuženika, niti drugih banaka da u pogledu promjenjive kamatne stope ugovaraju egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku o promjeni ugovorne kamate, s time da navodi da je i prije usklađenja poslovanja s odredbama kasnije donesenih Zakona o kreditnim institucijama (donesen 13. listopada 2008. s kasnijim izmjenama) i Zakona o potrošačkom kreditiranju (donesen 30. lipnja 2009. s kasnijim izmjenama), koristio ugovorno ovlaštenje da temeljem svoje odluke mijenja kamatne stope onda kada je za to imao opravdani razlog vodeći se pri tome načelima savjesnosti i poštenja te zabrane zlouporabe prava. Navedeno postupanje bilo je u skladu i s Direktivom 93/13 EEZ o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima. Tako je tuženik u tada važećim Općim uvjetima poslovanja sa stanovništvom kojim se propisuju osnovna pravila poslovnih odnosa tuženika i njegovih klijenata, u toč. VI propisao opće načelo da banka visinu kamatnih stopa određuje u zavisnosti od tekućih tržišnih prilika, cijene novaca i kapitala na domaćem i inozemnim tržištima. Ističe da je ugovore s valutnom klauzulom vezane za CHF počeo sklapati u drugom kvartalu 2004.; da su tržišni parametri koji su utjecali na formiranje kamatnih stopa za autokredit s valutnom klauzulom u CHF bili kretanje: 6-mjesečnog LIBOR-a za CHF, 3-godišnje premije rizika za hrvatsko tržište (tzv. CDS) i 6-mjesečni trošak regulacije izračunat za obveznu pričuvu banka koja se mora održavati na računu HNB-a (po propisanoj naknadi) i za propisani minimum pokrića deviznih obveza banaka s kratkoročnim deviznim potraživanjima te da navedeni parametri predstavljaju opravdani razlog za promjenu kamatne stope potrošačima. Promjene prethodno navedenih parametara korespondiraju s promjenama kamatne stope tužiteljevog ugovora o kreditu s tim da su troškovi financiranja od 2007. do 2011. porasli više nego što je tuženik povećao kamatnu stopu. Pritom tuženik ističe da razlika između kamatne stope i zbroja tih parametara ne predstavlja tuženikovu dobit jer ti parametri ne obuhvaćaju sve ostale troškove tuženikovog poslovanja npr. troškovi za plaće djelatnika, režije, poreze i sl. Tuženik je svoje djelatnike obučavao na način da potrošačima ukazuju na rizik promjene kamate stope, tako da je tužiteljica prilikom sklapanja ugovora na taj rizik upozorena i nije joj mogao ostati nepoznat. HNB je javno potvrdio valjanost ugovaranja promjenjive kamatne stope, a nužnost njenog ugovaranja nije dovedena u pitanje niti u postupku kolektivne zaštite. S obzirom da ugovorne stranke nisu sklopile ugovor s fiksnom kamatnom stopom već s promjenjivom kamatnom stopom , smatra da tužiteljica ne može zahtijevati da joj se vrate iznosi koje je platila kao da je sklopljen ugovor s fiksnom kamatnom stopom. Tijekom postupka, po primitku podneska tužiteljice od 25. studenog 2022., tuženik se usprotivio djelomično preinaci tužbe povećanjem zahtjeva za isplatu te podredno ističe prigovor zastare, jer da se u odnosu na tijek zastare tužba ima smatrati podnesenom danom podnošenja preinačene tužbe. U odnosu na nalaz i mišljenje vještakinje za financije (sukladno kojem su postavljeni konačni novčani tužbeni zahtjevi) u bitnom prigovara da u izračunu koji je dan u nalazu i mišljenju nisu uzeta u obzir razdoblja kada je tečaj CHF bio niži od tečaja na dan isplate kredita, pri čemu tijekom postupka navodi da nema primjedbi u pogledu pravilnosti matematičkog izračuna koji je dan u nalazu i mišljenju vještakinje za financije (list 395 spisa).Također, ističe da tužiteljica nema pravo na vraćanje utuženih navodno preplaćenih iznosa budući nije zadržala pravo na povrat istih te nisu ispunjeni niti drugi uvjeti iz odredbe čl.1112. st.1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/2022 i 155/23). S obzirom da je predmetni kredit otplaćen u cijelosti, ističe da povrede na koje tužiteljica ukazuje predstavljaju eventualno zabrane manjeg značaja, zbog čega smatra da se ništetnost ne može isticati sukladno čl. 326. ZOO-a. Protivi se i tijeku zatraženih zateznih kamata od dana plaćanja svakog anuiteta, u bitnom ističući da je njegovo postupanje bilo u skladu s načelom savjesnosti i poštenja. Predlaže tužbene zahtjeve odbiti kao neosnovane uz naknadu parničnog troška zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

3. U odnosu na protivljenje tuženika djelomičnoj preinaci tužbe prema podnesku tužiteljice od 25. studenog 2022., ističe se da je u navedenom podnesku tužbeni zahtjev za isplatu postavljen nakon provedenog financijskog vještačenja te da prije nalaza i mišljenja vještakinje za financije tužiteljica nije mogla imati potpuna saznanja o pojedinim preplaćenim iznosima i datumima plaćanja istih, slijedom čega se radi o situaciji iz čl. 190. st. 2. ZPP-a. Valja ukazati i da je na sastanku predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanog 26. studenog 2021. zauzet stav da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u švicarskim francima dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem . Pri tome valja dodati da se tuženik nakon primitka podneska kasnijeg podneska tužiteljice od 07. prosinca 2023. (kojim su, između ostalog, postavljeni konačni tužbeni zahtjevi za isplatu, odvojeno po pojedinim utuženim osnovama, a sadržajno u istom ukupnom novčanom iznosu koji je zatražen u prethodnom podnesku tužiteljice od 25. studenog 2022.), upustio u raspravljanje o tužbenim zahtjevima postavljenim u istom podnesku od 07. prosinca 2023., a da se prethodno nije protivio djelomičnoj preinaci tužbe, čime se smatra da je na istu preinaku pristao u smislu odredbe čl.190. st.4. ZPP-a.

4. Tijekom izvođenja dokaza izvršen je uvid u otplatni plan (listovi 13-16 spisa), prijepis knjigovodstvene kartice (listovi 17-22 spisa), 029-50-3872383 od 11. siječnja 2007. (listovi 23-29 spisa), obavijesti o promjeni kamatne stope (listovi 30-35 spisa), Promotivne uvjete za odobravanje kredita građanima za kupnju novih i rabljenih automobila u periodu od 01.12. 2006.g. do 31.03.2007.g. (listovi 58-59 spisa), Tržišne parametre za auto kredit s valutnom kaluzulom u CHF-prosječne veličine za kvartal, provedeno je financijsko vještačenje po stalnoj sudskoj vještakinji za financije Petri Blašković iz društva Centar za financijska vještačenja d.o.o. (listovi 94-100 spisa) te je saslušana tužiteljica (listovi 219-220 i 236-237 spisa).

5. Temeljem ocjene izvedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

6. Iz priložene dokumentacije u koju je izvršen uvid kao bitno je utvrđeno sljedeće:

-da je tuženik u ponudi imao kredite u CHF/EUR za kupnju automobila, iz koje ponude proizlazi da je najpovoljnija kamatna stopa bila za kredite vezane uz CHF;

-da je između tužiteljice, kao korisnika kredita i davatelja osiguranja i tuženika, kao kreditora zaključen Ugovor o kreditu broj 029-50-3872383 od 11. siječnja 2007., s namjenom kupnje novog vozila kod CITROEN HRVATSKA d.o.o. (čl.6.), u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 25.066,72 CHF po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita (čl.1.), uz redovnu kamatu po stopi od 5,20% godišnje, koja je promjenjiva, u skladu s Odlukom o kamatnim stopama Kreditora (čl.2. st.1 ) i rok otplate od 84 mjeseca (čl.4.); da se kredit otplaćuje u jednakim mjesečnim anuitetima u kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju kreditora za CHF, važećem na dan dospijeća, a prema otplatnom planu… (čl.7.st.1);

-da je javni bilježnik Zdenko Frid iz Zagreba dana 12. siječnja 2007. pod poslovnim brojem OU-32/07 potvrdio da je tužiteljici gore navedeni Ugovor pročitan i upozorena je da isti ima snagu ovršnog javnobilježničkog akta;

-da su u otplatnom planu i prijepisu knjigovodstvene kartice precizno navedeni anuiteti, datum dospijeća i plaćanja istih uz prikaz tečajne razlike i kamate,

7. Tijekom postupka nije bilo sporno da je tuženik sastavio predmetni Ugovor o kreditu te nije sporno da je predmetni kredit u cijelosti otplaćen.

8.U odnosu na nepoštenu ugovornu odredbu o promjenjivoj stopi redovne kamate i valutnoj klauzuli vođen je sudski postupak zaštite kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji je 4. srpnja 2013. donio presudu poslovni broj P- 1401/2012 kojom je pod točkom 4. izreke utvrđeno da je ovdje tuženik (kao 4.tuženik u navedenom postupku), u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008., postupajući suprotno odredbama čl. 81.,82. i 94. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj 96/03, dalje ZZP/03) u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 6. kolovoza 20007. te u razdoblju od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. suprotno odredbama članaka 96. i 97. ("Narodne novine", broj 79/07., 125/07., 75/09., 79/09., 89/09., 133/09, dalje ZZP/07), povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene odredbe na način da je ugovorena valutna klauzula uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, te u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze u ugovorima o kreditima promjenljiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, pa je time tuženik postupio suprotno odredbama tada važećeg ZZP/03 u razdoblju od 10. rujna 2003. do 6. kolovoza 2007. i to člancima 81., 82. i 90., a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg ZZP/07 i to člancima 96. i 97. Zakona o zaštiti potrošača te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima.

9. Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu redovnu kamatnu stopu koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima tuženika potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. Vrhovni sud Republike Hrvatske je 9. travnja 2015. donio presudu poslovni broj Revt-249/14-2 kojom je odbijena, između ostalog, i revizija tuženika protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske.

10. U pogledu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica švicarski franak (valutna klauzula):

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je presudom poslovni broj Pž-7129/13- 4 od 13. lipnja 2014. preinačio prvostupanjsku presudu i odbio ovaj dio tužbenog zahtjeva,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je presudom i rješenjem poslovni broj Revt- 249/14-2 od 9. travnja 2015. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske o odbijanju ovog dijela tužbenog zahtjeva,

- Ustavni sud Republike Hrvatske je odlukom broj U-III-2521/2015, U-III- 2536/2015, U-III-2547/2015, U-III-2565/2015, U-III-2603/2015, U-III-2604/2015 i U-III- 2605/2015 od 13. prosinca 2016. ukinuo presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske kojom je odbijen zahtjev upravljen na utvrđenje da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je rješenjem poslovni broj Revt-575/16-5 od 3. listopada 2017. ukinuo presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. u dijelu povrede kolektivnih interesa i prava potrošača za ugovorenu valutu,

- Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je 14. lipnja 2018. donio presudu poslovni broj Pž-6632/17 kojom je odbijena, između ostalog, i žalba ovdje tuženika protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013.,

- Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.

11. U odnosu na stajalište tuženika da u konkretnom slučaju nije izravno primjenjivo pravno shvaćanje iz presuda Visokog trgovačkog suda broj: Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018., zbog čega bi u svakom sporu o individualnom restitucijskom zahtjevu potrošača, pokrenutom nakon donošenja pravomoćne presude u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava, trebalo iznova preispitivati poštenost spornih odredaba potrošačkog ugovora, ističe se da je, sukladno članku 502.c ZPP-a i članku 118. Zakona o zaštiti potrošača, ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača. Naime, člankom 502.c ZPP-a propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavka 1. ovoga Zakona da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

12. Navedeno pravno shvaćanje zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci Rev-3142/2018-2 od 19. ožujka 2019. uz obrazloženje da sudovi nisu dužni u navedenom pravcu provoditi dokazni postupak neovisno o tome što se u postupcima kolektivne zaštite pravna zaštita pruža na općenitoj, odnosno apstraktnoj razini, s obzirom da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. st. Zakona o zaštiti potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a kako je to propisano člankom 118. Zakona o zaštiti potrošača.

13. Citirana odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske bila je predmet ustavnosudskog ispitivanja i Ustavni sud Republike Hrvatske ju je u cijelosti potvrdio odlukom U-III-2233/2019 od 10. lipnja 2020. u kojoj je obrazložio da je Vrhovni sud detaljno obrazložio zašto o pravnom pitanju o kojem je već jednom pravomoćno odlučeno u sporu radi zaštite kolektivnih interesa i prava nije potrebno izvoditi dokaze u svakom parničnom postupku u kojem se odlučuje o individualnim restitucijskim zahtjevima potrošača, pri čemu je Vrhovni sud imao u vidu narav i svrhu pravnih sredstava kolektivne zaštite potrošača.

14. U odnosu na direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača valja istaknuti i to da je tuženiku dopušteno dokazivati suprotno, ali samo u slučaju kada bi se radilo o nekim posebnim okolnostima koje bi isključivale vezanost za pravomoćnu odluku u kolektivnom sporu (npr. da tužiteljica nije potrošač nego trgovac) onda je teret dokaza takve činjenice na tuženiku i dopušteno je tuženiku to dokazivati, ali u ovom postupku tuženik nije tako nešto tvrdio (ovakvo pravno shvaćanje zauzeo je Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci broj Rev-18/2018 od 26. svibnja 2020.).

15. Nadalje, Ustavni sud Republike Hrvatske je u odluci brojU-III-5458/2021 od 30. lipnja 2022. iznio pravno shvaćanje da su "…u pojedinačnim potrošačkim sporovima banke ovlaštene tvrditi i dokazivati da su u postupku sklapanja pojedinačnog ugovora o kreditu (unatoč tome što ih nisu utvrdile konkretnim formularnim ili standardnim ugovorom) ipak na drugi način dale odgovarajuće obavijesti potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporenih ugovornih odredaba na određivanje njegove novčane obveze i da je potrošač, unatoč punoj obaviještenosti, svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora. U slučaju postojanja takvog informiranog pristanka, na redovnim je sudovima zadaća da u pojedinačnim potrošačkim sporovima provjere na koji način ta okolnost utječe na primjenjivost (direktni učinak) pravomoćnih presuda donesenih u kolektivnom sporu i na ocjenu poštenosti (ništetnosti) odredaba konkretnog ugovora."

16. U odnosu na sredstva dokazivanja (dokaze) o punoj obaviještenosti konkretnog potrošača Ustavni sud je istaknuo "…da postoji već stabilna praksa redovnih sudova i Ustavnog suda o tome da se saslušanjem javnog bilježnika ne može utvrđivati obaviještenost potrošača prije sklapanja konkretnog ugovora jer javni bilježnik pri solemnizaciji ugovora o kreditu nije mogao potrošaču objasniti parametre promjene kamatne stope ili rizike fluktuacije tečaja švicarskog franka koji nisu bili navedeni u ugovoru o kreditu kojeg je solemnizirao, niti je imao takve zakonske ovlasti…".

17. Također je stajalište Ustavnog suda da saslušanje zaposlenika banaka koji nisu sudjelovali u sklapanju konkretnog ugovora (već mogu iskazivati o općim procedurama banke pri sklapanju ugovora) po svojoj dokaznoj vrijednosti nisu prikladni za utvrđivanje obavijesti koje su dane konkretnom potrošaču i da ne saslušavanje takvog predloženog zaposlenika banke ne može povrijediti načelo jednakosti oružja i utjecati na ishod i pravičnost postupka.

18. Dakle, iz citiranih odluka Vrhovnog suda i Ustavnog suda slijedi da je ovaj sud vezan za utvrđenja iz navedenog postupka zaštite kolektivnih interesa potrošača, ali da banka može dokazivati postojanje posebnih okolnosti zbog kojih se na konkretnog potrošača ne bi primjenjivao direktan učinak odluke iz kolektivnog spora. U tom smislu banka može predložiti da se na okolnost obavijesti koje su dane određenom potrošaču prije sklapanja konkretnog ugovora sasluša njezin zaposlenik koji je sudjelovao u sklapanju tog ugovora i to na okolnost pune obaviještenosti potrošača o značenju promjenjivosti kamatne stope i parametrima promjene kamatne stope te o rizicima fluktuacije tečaja CHF.

19. Sud je prihvatio kao neposredno uvjerljiv i iskren iskaz tužiteljice (listovi 120 i 146 spisa), iz kojeg u bitnom proizlazi da se ona, iako je bila klijent druge banke, obratila tuženiku radi ishođenja predmetnog kredita za kupnju motornog vozila, budući je prethodno kod tuženika prethodno imala auto kredit te je imala dobra iskustva. Prije zaključenja predmetnog Ugovora o kreditu bila je na jednom sastanku te je u svezi predmetnog kredita pregovarala s djelatnicima tuženika u poslovnici u Zagrebu, u Ulici grada Vukovara. Sjeća se da joj je kredit s valutnom klauzulom u CHF ponuđen kao najpovoljniji za nju s obzirom na visinu kamatne stope. Od strane djelatnika tuženika nije informirana o postojanju bilo kakvih eventualnih rizika ugovaranja takvog kredita u odnosu na kredit s valutnom klauzulom u EUR niti je informirana o tome da je u to vrijeme HNB štitila tečaj kune prema EUR, a da isto nije činila u odnosu na valutu CHF. Po struci je pravnica te joj je poznato općenito značenje valutne klauzule i promjenjive kamatne stope. Također, od strane djelatnika tuženika nije informirana niti joj je pojašnjeno o čemu ovisi promjena kamatne stope te pod kojim okolnostima i parametrima se ista mijenja. O pojedinim odredbama predmetnog Ugovora, osim o odredbama u svezi iznosa kredita, nije imala mogućnost pregovarati. Tekst Ugovora prije potpisivanja pročitala je i razumjela koliko je mogla. Novčana sredstava predmetnog kredita utrošena su sukladno namjeni za kupnju vozila marke Citroen tip C4, a navedeno vozilo kupila je i koristila isključivo za privatne potrebe. U vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora bila je zaposlena kao državna službenica u Ministarstvu vanjskih poslova i europskih integracija, a sada je zaposlena u Ministarstvu regionalnog razvoja i EU fondova. Ne sjeća se je li kod tuženika u predmetnom razdoblju bilo u ponudu kunskih kredita. Imala je mogućnost i odlučiti se za kredit s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu ističe da joj je od strane djelatnika tuženika prezentirano da je kredit s valutnom klauzulom u CHF povoljniji te da se radi o sigurnom kreditnom proizvodu, a sjeća se da joj je navedeni kredit ponuđen kao prva opcija.

20. Tuženik tijekom postupka nije predložio saslušanje zaposlenika koji je osobno sudjelovao u postupku obrade predmetnog Ugovora o kreditu. U konkretnom slučaju jasno proizlazi da su ugovorne odredbe kojima je ugovorena promjenjivost ugovorene stope redovne kamate sukladno odluci tuženika i odredbe o primjeni valutne klauzule u CHF, sadržane u člancima 2. i 7. predmetnog Ugovora, istovjetne ugovornim odredbama koje su bile predmet spora u prethodno navedenom postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Budući tuženik nije dokazao da je u slučaju tužiteljice i ugovaranja predmetnog Ugovora o kreditu postupio drugačije nego što je to bilo predmet dokazivanja i raspravljanja u navedenom kolektivnom sporu, odnosno nije dokazao da su stranke pojedinačno pregovarale o odredbi kojom je određena promjenjivost kamatne stope sukladno odluci tuženika niti da je tužiteljicu prije niti u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora informirao o egzaktnim parametrima koji utječu na odluku tuženika o promjeni kamatne stope i metodi izračuna navedenih parametara (što nije navedeno niti u tuženikovim internim aktima odnosno Općim uvjetima poslovanja sa stanovništvom RBA i Pravilniku o obračunu kamata i naknada, koji su bili u primjeni u vrijeme zaključenja predmetnog Ugovora, a koji su dostupni na mrežnim stranicama tuženika www.rba.hr) niti je dokazao da bi tužiteljicu informirao o potencijalnim rizicima ugovaranja kredita s valutnom klauzulom u CHF (imajući u vidu specifične rizike koje nosi valuta CHF, a to su rizik "valute utočišta"-što znači da se radilo o valuti sigurnoj za tuženika kao kreditora, jer nije bilo rizika bitnog smanjenja njezine vrijednosti, a rizična je za potrošača jer postoji mogućnost povećanja njezine vrijednosti, kao i rizik zbog činjenice da HNB u vrijeme sklapanja predmetnog Ugovora nije provodila politiku stabilnog tečaja prema valuti CHF, a što je činila u odnosu na valutu EUR), to je za zaključiti da se u ovom individualnom sporu primjenjuje pravno utvrđenje presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, tj. utvrđenje da su ništetne i odredbe predmetnog Ugovora o promjeni kamatne stope sukladno jednostranoj odluci tuženika i njegovim internim aktima te odredbe kojima je otplata glavnice kredita vezana uz primjenu valutne klauzule u CHF, odnosno prethodno citirane odredbe sadržane u člancima 2. i 7. predmetnog Ugovora.

21. Imajući u vidu utvrđenja iz kolektivnog spora o netransparentnosti i nepoštenosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u skladu s jednostranom odlukom tuženika i valutnoj klauzuli u CHF, za koja je ovaj sud vezan u ovom pojedinačnom sporu i nedostatak dokaza o protivnom, bespredmetni su prigovori tuženika o tome da je riječ o transparentnim (jasnim, razumljivim i lako uočljivim) odredbama koja su izuzete iz testa poštenosti. Naime, zahtjev transparentnosti znači da ugovorne odredbe o promjenjivosti ugovorene stope redovne kamate i primjeni valutne klauzule u CHF potrošač mora razumjeti na formalnoj i gramatičkoj razini, ali također i u pogledu njihovog konkretnog dosega, u smislu da prosječan potrošač, koji je uredno obaviješten i postupa s dužnom pažnjom i razboritošću, može ne samo znati za mogućnost deprecijacije nacionalne valute u odnosu na stranu valutu u kojoj je ugovor o kreditu sklopljen i mogućnost promjene (povećanja) početno ugovorene kamatne stope, već i da može procijeniti potencijalno znatne ekonomske posljedice koje bi navedene odredbe mogle imati za njegove financijske obveze. S obzirom na opseg informiranosti koji je sud utvrdio na temelju prihvaćenog iskaza tužiteljice te dovodeći isti u vezu sa sadržajem Ugovora, očito je da zahtjev transparentnosti nije bio zadovoljen, čak i kad ovaj sud ne bi bio vezan utvrđenjima iz kolektivnog spora.

22. Također valja napomenuti da okolnost na koju upućuje tuženik - da je sporni ugovor o kreditu solemniziran i da je kredit otplaćen - sama po sebi ne utječe na pravo tužiteljice tražiti utvrđenje ništetnosti navedenih ugovornih odredbi, a kako se radi o povredi u pravcu ništetnosti dijela odredaba koje su bitan element ugovora - cijena - to nema mjesta niti zaključku da bi se radilo o povredi manjeg značaja.

23. Odredbom čl. 87. st. 1. ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništetna.

24. Imajući u vidu sve gore izložene razloge sud je utvrdio ništetnim prethodno navedene odredbe predmetnog Ugovora o kreditu, odnosno dio odredbe članka 2. kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope sukladno odluci o kamatnim stopama tuženika te dio odredbe članka 7. kojim je ugovoreno da se iznosi anuiteta vežu uz valutu švicarski franak po srednjem tečaju kreditora na dan plaćanja (valutna klauzula vezana uz CHF), s time da ništetnost navedenih odredbi ne povlači ništetnost samog Ugovora, budući isti može opstati bez tih odredbi, slijedom čega je odlučeno kao pod točkama I/ i II/ izreke, pri čemu je suprotno stajalištu tuženika navedeni deklaratorni zahtjev jasan i određen.

25.1. Nije osnovan tužbeni zahtjev za utvrđenje u preostalom dijelu odnosno u dijelu kojim tužiteljica predlaže utvrditi ništetnim i bez pravnog učinka odredbu članka 1. Ugovora "u dijelu kojim je ugovoreno da se glavnica kredita veže uz valutu švicarski franak."

25.2. Naime, iz sadržaja toč. 4. izreke pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu donesene u postupku zaštite kolektivnih interesa potrošača (navedenog pod toč.8. obrazloženja) jasno proizlazi da nije utvrđena nepoštenom odnosno ništetnom odredba ugovora o potrošačkom kreditu kojom se kredit ugovara u valuti CHF i isplaćuje u kunskoj protuvrijednosti te navedena odredbe izlaze iz okvira navedene pravomoćne presude, zbog čega na utvrđenje ništetnosti tih dijelova Ugovora o kreditu ista pravomoćna presuda ne može imati i nema obvezujući učinak.

25.3. Odredba članka 1. predmetnog Ugovora glasi "Kunska protuvrijednost CHF 25.066,72 po srednjem tečaju Kreditora na dan korištenja kredita" te se odnosi na ugovoreni iznos kredita (predmet obveze) i obvezu tuženika na isplatu navedenog iznosa kredita, a ne na otplatu glavnice kredita vezanu uz primjenu valutne klauzule u CHF (što je utvrđeno ništetnim u kolektivnom sporu). Pri tome okolnost da je iznos kredita naznačen u CHF (u kunskoj protuvrijednosti) sama po sebi ne upućuje na zaključak o nepoštenosti odnosno ništetnosti navedene ugovorne odredbe, niti je sud našao postojanje drugih razloga zbog kojih bi odredba članka 1. Ugovora, kao niti citirani dio odredbe članka 7. Ugovora bili ništetni i bez pravnog učinka, slijedom čega u navedenom dijelu tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti odbijen kao neosnovan te odlučeno kao pod točkom III/ izreke.

26. Tužiteljici sukladno odredbama čl. 323. st. 1. i čl.1111.st.1. ZOO-a pripada pravo na vraćanje isplata koje su učinjene na ime ispunjenja ništetnih odredbi predmetnog Ugovora. Dakle, po osnovi ništetnih odredbi o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF, ima pravo na povrat iznosa razlike između tijekom otplate kredita plaćenih iznosa u anuitetima po osnovi primijenjene više kamatne stope i primijenjenog višeg tečaja za valutu CHF na dan plaćanja te iznosa koje bi platio primjenom početno ugovorene kamatne stope i tečaja za valutu CHF u vrijeme isplate kredita, sve zajedno s pripadajućim zateznim kamatama od dana plaćanja pojedinih iznosa koje je stekao temeljem navedenih ništetnih odredbi do isplate, sukladno odredbi čl. 1115. ZOO-a, budući se tuženika zbog svih prethodno navedenih utvrđenja ne može smatrati poštenim stjecateljem.

27. Glede prigovora zastare, valja istaknuti da je u slučaju restitucijskih zahtjeva kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovornih odredbi kredita CHF, na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. zauzeto pravno stajalište da, ako je ništetnost ustanovljena u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača.

28. Dakle, zastara počinje teći od pravomoćnosti odluke kojom je utvrđena ništetnost u kolektivnom sporu, jer VSRH u izraženom pravnom stavu izričito navodi "počinje teći", a ne "ponovno počinje teći". U slučaju da je korišten izričaj "ponovno počinje teći" tada bi to upućivalo na zaključak da je podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu (tužba u kolektivnom sporu je podnesena 4. travnja 2012.) prekinuta zastara i da se računa vrijeme prije podnošenja te tužbe te bi u tom slučaju zastarjeli svi anuiteti plaćeni prije 3. travnja 2007. S obzirom da je na sjednici Građanskog odjela VSRH od 31. siječnja 2022. zauzeto pravno shvaćanje da zastarni rok počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača, tada to znači da se za sve anuitete zastara računa od pravomoćnosti presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/12 i to od 13. lipnja 2014. za odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi te od 14. lipnja 2018. za valutnu klauzulu.

29. Tužba u ovom predmetu je podnesena 14. svibnja 2021., slijedom čega proizlazi da je zastarjela tražbina tužiteljice koja se odnosi na potraživanje preplaćenih iznosa s osnove ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi, jer je protekao zastarni rok od 5 godina iz članka 225. ZOO-a., pa su zastarjeli svi preplaćeni iznosi po navedenoj osnovi, budući je posljednja uplata izvršena 7. veljače 2014. 30 . Suprotno navedenom, nije osnovan prigovor zastare u odnosu na zahtjev za isplatom preplaćenih iznosa s osnove razlike tečaja CHF, jer se zastarni rok od 5 godina računa od 14. lipnja 2018. Budući je tužba podnesena 14. svibnja 2021., to proizlazi da tražbina tužiteljice s osnove preplaćene razlike u tečaju CHF nije zastarjela.

31. Na temelju rezultata provedenog financijskog vještačenja po stalnoj sudskoj vještakinji za financije Petri Blašković iz društva Centar za financijska vještačenja d.o.o. (listovi 94-100 spisa), u bitnom proizlazi da su se u predmetnom razdoblju promjene kamatnih stopa po predmetnom Ugovoru kretale kako slijedi: 5,20% godišnje od dospijeća prvog anuiteta do 31. listopada 2007., 6,20% godišnje do 30. travnja 2008., 6,75% godišnje do 28. veljače 2009., 7,75% godišnje do 30. lipnja 2011., 7,50% godišnje do 30. rujna 2011. te 6,75% godišnje do kraja otplate kredita te da je tečaj CHF oscilirao u odnosu na tečaj koji je vrijedio prilikom korištenja kredita. Nadalje u bitnom proizlazi da ukupna pozitivna razlika obveza koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita iznosi ukupno 8.780,11 kuna, a ukupna pozitivna razlika obveza koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate i tečaja za valutu CHF važećeg na dan isplate kredita iznosi ukupno 26.253,59 kuna, odnosno sveukupno 35.033,70 kuna. Pojedini više plaćeni mjesečni iznosi, datumi dospijeća i plaćanja, u nalazu i mišljenju prikazani su tabelarno.

32.1. Sud je u cijelosti prihvatio nalaz i mišljenje vještakinje za financije budući je isti sačinjen u skladu s pravilima struke i temeljem raspoložive dokumentacije sukladno postavljenom zadatku, a pri tome valja istaknuti da tuženik nije isticao prigovore glede pravilnosti matematičkih izračuna koji su dani u pisanom nalazu i mišljenju.

32.2. Ovdje valja napomenuti da nisu od odlučnog značaja stajališta koja tuženik tijekom postupka ističe glede primijenjene metoda vještačenja u smislu da je nalaz i mišljenje izrađen kao da je u pitanju kunski kredit s fiksnom kamatnom stopom te se u tom pravcu tuženik upućuje na prethodne točke obrazloženja ove presude u pogledu utvrđenje da su ništetne odredbe predmetnog Ugovora o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF. U odnosu na prigovor tuženika koji se temelji na činjenici da je određene mjesece tužiteljica plaćala niže anuitete zbog nižeg tečaja CHF od onog koji je bio u trenutku isplate kredita, valja istaknuti da tuženik nema svojstvo potrošača te se na njega ne primjenjuje zaštita koja je potrošačima pružena u kolektivnom sporu. Tuženik je banka, tj. financijska institucija čija je osnovna funkcija da pruža usluge u vezi s izdavanjem kredita što znači da mu je itekako bila poznata mogućnost pada tečaja CHF i taj rizik je preuzeo kao rizik poslovanja. Osim toga, tužiteljica ništa nije stekla plaćanjem manjih iznosa anuiteta, pa time nisu ostvareni uvjeti na temelju kojih bi iznos više plaćenih anuiteta trebalo umanjiti za iznose manje plaćenih anuiteta kada je tečaj CHF bio niži od onoga u trenutku isplate kredita. Pri tome valja dodati da tuženik tijekom postupka nije na određen način istaknuo procesno pravni prigovor radi prebijanja iz čl. 333. ZPP-a ili materijalno pravni prigovor prijeboja (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO-a. Zbog navedenog u konkretnom slučaju sud nije bio ovlašten niti dužan utvrđivati tzv. negativne razlike tečaja niti umanjivati potraživanje tužiteljice s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate (navedeno stajalište zauzeto je i u odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023. i broj Rev-677/2023 od 13. veljače 2024.). Stoga sud nije niti našao potrebnim po prijedlogu tuženika istaknutom na ročištu za glavnu raspravu od 21. ožujka 2023. provoditi dopunsko financijsko vještačenje u pravcu utvrđivanja tzv. negativnih razlika tečaja u razdoblju otplate kredita, pri čemu valja dodati da je u daljnjem tijeku postupka do zaključenja glavne rasprave tuženik sadržajno odustao od navedenog dokaznog prijedloga.

33. Slijedom prethodno navedenog, sud nalazi da je tuženik u obvezi prema tužiteljici vratiti sve što je stekao temeljem ništetnih odredbi o primjeni valutne klauzule u CHF, pa kako iz prihvaćenog nalaza i mišljenja vještakinje za financije proizlazi da potraživanje s osnove preplaćene razlike tečaja ukupno iznosi 26.253,59 kuna odnosno 3.484,45 EUR (primjenom fiksnog tečaja konverzije od 7,53450 te primjenom pravila za preračunavanje i zaokruživanje iz Zakona o uvođenju eura kao službene valute u Republici Hrvatskoj ,"Narodne novine", broj 57/2022) , pri čemu su pojedini više plaćeni mjesečni iznosi po navedenoj osnovi i datumi plaćanja vidljivi na listovima 97-99 spisa (stupci 15 i 18 Tabele 1 nalaza i mišljenja), to je tužiteljici s osnove povrat preplaćene tečajne razlike dosuđen zatraženi iznos od 3.484,45 EUR (26.253,59 kuna), temeljem čl.323.st.1. i čl.1111.st.1. ZOO-a

34.Sukladno odredbama čl. 29.st.1. i čl. 1115. ZOO-a te s obzirom na razloge navedene pod točkom 26. obrazloženja, tužiteljici pripada pravo na isplatu zakonskih zateznih kamata na svaki pojedini preplaćeni mjesečni iznos tečajne razlike od datuma kada su tuženiku izvršene pojedine uplate, a kako je to pobliže navedeno u Tabeli nalaza i mišljenja vještakinje za financije (stupci 15. i 18.). S obzirom da tužiteljica na pojedine iznose glavnica konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje isplatu zakonskih zateznih kamata za razdoblje počevši od datuma nakon datuma kada su izvršene uplate istih iznosa (koji su datumi plaćanja navedeni u stupcu 15. Tabele 1 nalaza i mišljenja), to su tužiteljici na zakonske zatezne kamate na pojedine iznose glavnica dosuđene sukladno postavljenom zahtjevu (čl.2.st.1. ZPP-a), sve temeljem prethodno citiranih odredbi, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom IV/ izreke.

35. Odluka o kamatnoj stopi za razdoblje do 31. srpnja 2015. temelji se na odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08 i 125/11), za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. na odredbi čl. 29 st. 2 Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18), za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. na odredbi 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22 i 156/2022), a za razdoblje od 29. prosinca 2023. pa do isplate na odredbi Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21, 114/22, 156/2022 i 155/23).

36. Tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 1.165,32 EUR (8.780,11 kuna) zajedno sa zahtjevom za isplatu zatraženih zakonskih zateznih kamata na pojedine iznose glavnica valjalo je odbiti kao neosnovan, s obzirom da je u odnosu na navedeni dio potraživanja (s osnove povrata stečenog po osnovi ništetne ugovorne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi) nastupila zastara, slijedom čega je odlučeno kao pod točkom V/ izreke.

37. Ovdje valja navesti da nije bilo mjesta odlučivanju o tužbenom zahtjevu koji tužiteljica postavlja kao podredni, a kojim tužiteljica s naslova povrata preplaćenog po osnovi ništetne odredbe o jednostrano promjenjivoj kamatnoj stopi potražuje isplatu iznosa od 1.165,32 EUR zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, budući se ne radi o eventualnoj kumulaciji u smislu odredbe čl. 188. st.2. ZPP-a, već o istovjetnom tužbenom zahtjevu (kako u pogledu glavnice tako i u pogledu zatraženih zateznih kamata na pojedine iznose glavnica) o kojem je odlučeno pod točkom V/ izreke ove presude.

38.1. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbama čl. 154 st. 2. i čl. 155. st. 1. ZPP-a, pri čemu je sud uzeo u obzir uspjeh u sporu u osnovama svih postavljenih tužbenih zahtjeva i visini konačno postavljenih (novčanih) tužbenih zahtjeva. Tužiteljica je prema ocjeni ovog suda u pogledu osnova spora uspjela 70%, a tuženik 30%, dok je u pogledu visine (novčanih) tužbenih zahtjeva tužiteljica uspjela 74,94 %, a tuženik preostalih 25,06%. Cijeneći kvalitativan i kvantitativan uspjeh u sporu, tužiteljica je uspjela 72,47 % (144,94 /2), a tuženik s 27,53 %, što znači da je tužiteljica u većoj mjeri uspjela u parnici i od njezinog postotka uspjeha oduzima se postotak uspjeha tuženika te se tužiteljici odmjerava naknada troška u omjeru od 44,94 % (72,47% uspjeha tužiteljice umanjeno za 27,53 % uspjeha tuženika).

38.2. Tužiteljici su u svezi zastupanja po ovlaštenom punomoćniku odvjetniku, primjenom važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23), kao osnovano zatraženi priznati sljedeći troškovi postupka: za sastav tužbe, prema Tbr 7/1-100 bodova, za sastav 4 podneska (od 19.10.2021.- dostavljenog 26.10.2021., 02.12.2021., 25.11.2022. i 07.12.2023.), prema Tbr 8/1-po 100 bodova te za zastupanje na 4 ročišta (od 03.12.2021., 21.03.2023., 25.11.2024. i 14.07.2025.), prema Tbr 9/1-po 100 bodova. Ukupno je tužiteljici priznato 900 bodova, što uzimajući u obzir vrijednost jednog boda od 2,00 EUR i uvećano za PDV od 25% iznosi 2.250,00 EUR (bod od 2,00 EUR je obračunat primjenom Tbr. 52/3 Tarife kojim je određeno da sud primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka). Navedenom iznosu valjalo je pribrojiti i trošak plaćene sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 46,46 EUR (350,06 kuna), što ukupno iznosi 2.296,46 EUR. Navedeni iznos troška tužiteljici je dosuđen razmjerno uspjehu u sporu od 44,94 %, u iznosu od 1.032,03 EUR. Tužiteljici je u cijelosti dosuđen trošak financijskog vještačenja u iznosu od 331,81 EUR (2.500,00 kuna), jer je isti bio potreban bez obzira na uspjeh u sporu, slijedom čega ukupno dosuđeni parnični trošak tužiteljici iznosi 1.363,84 EUR (toč. VI/ izreke).

38.3. Odluka o tijeku i stopi zateznih kamata na dosuđeni iznos parničnog troška tužiteljici temelji se na odredbama čl. 151.st.3. ZPP-a i čl. 29 st. 2. ZOO-a.

U Zagrebu, 12. rujna 2025.

Sutkinja:

Zrinka Berečki

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi putem ovog suda Županijskom sudu.

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. pun. tuženika