REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU
Ulica grada Vukovara 84
Posl.br. Psp-12/2025-22
Ovr-269/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja: 1. UI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 2. MI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 3. SI, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], 4. AI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 5. ŽI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 6. JI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 7. II, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 8. PI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 9. BI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 10. CI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 11. EI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 12. OI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 13. HI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 14. ĆI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 15. ĐI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 16. TI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 17. RI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 18. ČI, OIB: [osobni identifikacijski broj], 19. ŠI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 20. DI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 21. UIČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 22. MIČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 23. FI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], 24. NI, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa]. SIČ, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], svi tužitelji zastupani po punomoćniku ZI, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Revolucije smijeha d.o.o., OIB: 49212849675, Zagreb, Dubravkin trg 5, zastupano po punomoćniku Antoniu Volareviću, odvjetniku u Zagrebu, radi smetanja posjeda, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja ZI, odvjetnika i zamjenice punomoćnika tuženika Izabele Grgurinović, odvjetnice, 12. rujna 2025.,
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tuženik Revolucija smijeha d.o.o. za usluge, Dubravkin trg 5, Zagreb, OIB: 49212849675, smetao tužitelje u posljednjem mirnom suposjedu na
. / .
način da je nakon 25.12.2024., a za što su tužitelji saznali 27.12.2024., na dvorišnom platou između ulične zgrade u [adresa] i dvorišnog objekta, [adresa], sve na zk.č.br. 2370 k. o. [katastarska općina], na način da je na krajnjem istočnom parkirnom mjestu, iscrtanom na južnoj strani dvorišta, postavio četiri betonske žardinjere, i na takav način onemogućio parkiranje vozila time potpuno onemogućivši dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti tužitelja na istom parkirnom mjestu.
II. Nalaže se tuženiku Revoluciji smijeha d.o.o. za usluge, Dubravkin trg 5, Zagreb, OIB: 49212849675, da uspostavi ranije posjedovno stanje kakvo je postojalo prije čina smetanja posjeda, na način da na dvorišnom platou između ulične zgrade u [adresa], i dvorišnog objekta, [adresa], sve na zk.č.br. 2370 k. o. [katastarska općina], na krajnjem istočnom parkirnom mjestu, iscrtanom na južnoj strani dvorišta, ukloni sve betonske žardinjere i oslobodi parkirno mjesto od bilo kakvih stvari i prepreka.
III. Zabranjuje se tuženiku Revoluciji smijeha d.o.o. za usluge, Dubravkin trg 5, Zagreb, OIB: 49212849675, da ubuduće smeta suposjed tužitelja na način opisan pod točkom I. izreke ovog rješenja ili na bilo koji drugi sličan način.
IV. Nalaže se tuženiku Revoluciji smijeha d.o.o. za usluge, Dubravkin trg 5, Zagreb, OIB: 49212849675 da tužiteljima naknadi troškove ovog postupka u iznosu od 1.034,28 EUR, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 12. rujna 2025. do isplate, obračunatom sukladno članku 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22), za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, i to kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.
V. Odbija se kao neosnovan prijedlog za izdavanje privremene mjere, koji glasi:
R J E Š E N J E O O S I G U R A N J U
„Na temelju čl. 442. Zakona o parničnom postupku, zbog opasnosti da bi bez određivanja ove privremene mjere moglo doći do nasilja, te kako bi se od tužitelja otklonila nenadoknadiva šteta, određuje se:
PRIVREMENA MJERA
I. Nalaže se protivniku osiguranja Revolucija smijeha d.o.o. za usluge, Dubravkin trg 5, Zagreb, OIB: 49212849675, da u roku od 24 sata od zaprimanja ovog rješenja o privremenoj mjeri osiguranja ukloni, na dvorišnom platou između ulične zgrade u [adresa], i dvorišnog objekta, [adresa], sve na
. / .
zk.č.br. 2370 k. o. [katastarska općina], na krajnjem istočnom parkirnom mjestu, iscrtanom na južnoj strani dvorišta, sve betonske žardinjere i druge prepreke.
II. Ova privremena mjera traje do isteka 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu po pravomoćnoj odluci u postupku radi smetanja posjeda koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu bod gornjim brojem.
III. Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa provedbu ove privremene mjere. "
Obrazloženje
1. Tužitelji u tužbi tvrde da su upisani kao suvlasnici na zk.č.br. 2370, k. o. [katastarska općina], koja se sastoji od ulične zgrade (kućni broj 7) i dvorišnog objekta (kućni broj 7/1) u [adresa] u [adresa]. Tužitelji su vlasnici etažnih dijelova u uličnoj zgradi, a koji su uspostavljeni na njihovim odgovarajućim suvlasničkim dijelovima cijele nekretnine. Nekretnina iz prethodne točke u naravi je zgrada na adresi [adresa] i dvorišna zgrada na adresi [adresa], a obuhvaća i zajedničko dvorište (plato). Na platou dvorišta je iscrtano deset parkirnih mjesta, pet sa sjeverne i pet sa južne strane, a koja predstavljaju zajedničke dijelove nekretnine kojima su se ovlašteni koristiti svi suvlasnici. Takvim se parkirnim mjestima uistinu i koriste svi suvlasnici radi parkiranja vlastitih automobila, na način da svi koriste svako mjesto, prema potrebi i prema mogućnosti, kako ga pronađu slobodnog. Deset parkirnih mjesta se, prema desetljećima vrijedećem dogovoru, koristi na način da vozilo parkira onaj suvlasnik, koji pronađe slobodno parkirno mjesto.
1.1. Dalje tužitelji napominju da je riječ o zgradi u strogom centru Zagreba u pješačkoj zoni te parkiranje uokolo zgrade nije moguće, dok se najbliža javna parkirna mjesta, koja su dostupna svim građanima i pod iznimnim su pritiskom zbog lokacije, nalaze na 200 metara od ulaza u zgradu. Kad god stanari ne pronađu slobodno parkirno mjesto u dvorištu primorani su tražiti parking po okolnim ulicama, što nerijetko traje dulje vrijeme, ima svoju cijenu i izlaže njihova vozila rizicima, koji ne postoje u zatvorenom dvorištu. Vlasnik dva poslovna prostora u podrumu i prizemlju (etažni dio 13 i 17) Republika Hrvatska, navedenim je prostorima raspolagala na način da ih je dala u zakup društvu PROFI COATING d.o.o. Tako je zaključen Ugovor o zakupu poslovnog prostora na 31.05.2022. na vrijeme od deset godina, nakon provedenog Javnog poziva. Predmet zakupa nisu bila parkirna mjesta, dok je u odredbi čl. 1. st. 2. ugovora navedeno:
„Zakupnik je ovlašten pored poslovnog prostora koristiti i zajedničke prostorije i uređaje u zgradi u skladu s ugovorenom djelatnošću iz članka 3. ovoga ugovora, a sukladno dogovoru suvlasnika nekretnine u kojoj se nalazi poslovni prostor.“
1.2. Tužitelji pojašnjavaju da je riječ o prostorima u dvorišnom objektu, koje je zakupnik bez suglasnosti suvlasnika, bez građevinske dozvole, suprotno uvjetima natječaja, spojio u jedinstveni prostor i otvorio vrata na vanjskim zidovima, koja prije nisu postojala. Zakupnik je u međuvremenu proveo statusnu promjenu te je
. / .
postupkom sa odvajanjem nastalo društvo Revolucija smijeha d.o.o. za usluge, koje se danas pojavljuje kao organizator HaHaHouse, koja djeluje u prostoru. Tuženik je
u poslovnim prostorima na zk.č.br. 2370, k. o. [katastarska općina], otvorio „Muzej smijeha“, te njegove poslovne prostore, unazad mjesec dana, posjećuje broj ljudi neprimjeren
svrsi prostora, tako da se veći broj ljudi zadržava u dvorištu na kojem se parkiraju suvlasnici, kao i u prolazu kroz uličnu zgradu, onemogućujući uobičajeni prolazak. Takvim se postupanjem dodatno ometa tužitelje u mirnom uživanju zajedničkih dijelova nekretnine, u međuvremenu je oštećena parkirna rampa za ulazak vozila te su ulična vrata u zgradu i dvorište izvan funkcije, a zbog toga je, u nekoliko navrata, dolazilo do incidentnih situacija.
1.3. Tuženik je konačno smetao posjed tužitelja u odnosu na predmetnu nekretninu tako što je nakon 25.12.2024., a za što su pojedini tužitelji saznali najranije 27.12.2024., krajnje istočno parkirno mjesto, iscrtano na južnoj strani dvorišta, ogradio postavljanjem betonskih žardinjera, čime je u potpunosti prisvojio površinu tog parkirnog mjesta i onemogućio tužitelje da se koriste istim parkirnim mjestom. Tužiteljima tako nastaje šteta, koja se očituje u nemogućnosti da koriste svoju imovinu, zbog čega su prisiljeni na dodatan izdatak za troškove parkiranja, dodatno vrijeme za pronalazak slobodnoga mjesta, dodatno vrijeme za dolazak do mjesta stanovanja, nemogućnost dostave vozilom. Opisano smetanje posjeda traje i na dan podnošenja tužbe. Slijedom navedenog, tužitelji predlažu sudu donijeti rješenje kako to pobliže stoji u tužbi i izreci rješenja, a zahtijevaju i naknadu parničnih troškova.
1.4. Nadalje, tužitelji su kao predlagatelji osiguranja predložili sudu, na temelju ovlaštenja iz čl. 442. Zakona o parničnom postupku, iz svih razloga navedenih u tužbi donijeti privremenu mjeru osiguranja, a radi sprječavanja nasilja i otklanjanja nenadoknadive štete. Prijedlog obrazlažu time što tuženik koristi navedeno parkirno mjesto kao pješački ulaz u novootvoreni ulaz na južnom dijelu dvorišnog objekta, a zbog čega su djelatnici Muzeja Smijeha, već u nekoliko navrata, iznimno burno i agresivno reagirali prema pojedinim tužiteljima, koji su ispred žardinjera ostavili svoja vozila. Pojedini suvlasnici, što zbog iznimnih zdravstvenih razloga, što zbog navršenih godina života, naprosto moraju parkirati i to deseto (toliko je parkirnih mjesta) vozilo u dvorištu, pa dolazi do incidentnih situacija. U isto vrijeme, postupanje prema mjeri ne bi za tuženika kao protivnika osiguranja predstavljalo nikakvo ograničenje, jer je vidljivo iz fotografija koje su objavljene kada je prostor oglašen, iz ucrtanih linija i drugih fotografija, da mu je poznat način korištenja dvorišnog dijela nekretnine, da je pod tim uvjetima njegov prednik i ušao u zakup, pa mu naprosto šteta ne može nastati. Sukladno tome, predlažu sudu donijeti privremenu mjeru osiguranja i naložiti tuženiku, da u roku od 24 sata od zaprimanja rješenja o privremenoj mjeri osiguranja ukloni, na dvorišnom platou između ulične zgrade u [adresa], i dvorišnog objekta, [adresa], sve na zk.č.br. 2370 k. o. [katastarska općina], na krajnjem istočnom parkirnom mjestu, iscrtanom na južnoj strani dvorišta, sve betonske žardinjere i druge prepreke te da privremena mjera traje do isteka 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu po pravomoćnoj odluci u postupku
. / .
radi smetanja posjeda, koji se vodi pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu bod gornjim brojem.
2. Tuženik je u odgovoru na tužbu osporio tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan. Tuženik navodi da je točno da su Republika Hrvatska i Profi Coating d.o.o. sklopili Ugovor o zakupu poslovnog prostora 5-N-76/22, kojim je Republika Hrvatska dala, a Profi Coating d.o.o. primio u zakup poslovne prostore u [adresa], internih oznaka PP 1258 i PP 1260. Nakon sklapanja ugovora, Profi Coating d.o.o. je proveo statusnu promjenu te je postupkom odvajanja s osnivanjem nastalo novo društvo Revolucija smijeha d.o.o., za usluge, ovdje tuženik, na koje je prenesen dio imovine i koje je u predmetnom prostoru otvorilo „Muzej smijeha“. Nadalje, točno je i to da je u dvorištu (platou) nekretnine, u kojoj se nalaze poslovni prostori, iscrtano deset parkirnih mjesta, koja nisu povezana sa etažnim dijelovima u zgradi, budući predmetno dvorište (plato) nikada nije bilo predviđeno za parkiranje automobila. Unatoč tome, neki od suvlasnika tu parkiraju svoje automobile ne uvažavajući činjenicu da nosiva konstrukcija na kojoj parkiraju zapravo predstavlja strop poslovnog prostora, koji se ispod nalazi te da isti nije dovoljno jak da izdrži takvo opterećenje te da prijeti ozbiljna opasnost od urušavanja platoa, koji nije predviđen kao parking za automobile. Ovakvim svjesnim nehajem i upornim postupanjem tužitelji mogu dovesti u opasnost živote ljudi i imovinu budući se ispod automobilima opterećenog platoa nalaze prostorije „Muzeja smijeha“ i Hrvatske lutrije, u kojima se kreću djelatnici kao i posjetitelji muzeja.
2.1. Tuženik dalje izlaže da, iako pitanje nosivosti međukatne konstrukcije nije predmet raspravljanja u parnicama zbog smetanja posjeda, tuženik ističe da je zbog neodgovornog ponašanja i parkiranja dijela suvlasnika u više navrata došlo do odlamanja betona, oštećenja slojeva betona, curenja vode u poslovnim prostorijama koje se nalaze ispod platoa te korozije izloženih armaturnih šipki. Imajući to u vidu, upravitelj zgrade GSKG d.o.o. je od društva Deskon studio d.o.o., naručio izradu glavnog projekta ojačanja konstrukcije platoa. Dakle, zbog izrazito lošeg stanja same konstrukcije plato se ne smije koristiti za pristup i parkiranje vozila dok se ne provedu mjere sanacije i ojačanja zbog opasnosti od mogućeg otkazivanja konstrukcije. Drugim riječima, postoji opasnost od urušavanja platoa i ugrožavanja života ljudi i imovine, međutim, neki od tužitelja zanemaruju tu činjenicu, pa i dalje parkiraju na platou automobile.
2.2. Nadalje, tuženik osporava navode tužitelja da je bez građevinske dozvole, suprotno uvjetima natječaja, (tužitelj implicira na bespravnu gradnju) spojio prostore u jedinstveni prostor i otvorio vrata na vanjskim zidovima, koja prije nisu postojala. Naime, tuženik je radove izveo u skladu s glavom 7.2. člankom 128. važećeg Zakona o gradnji, kojim je propisano da se jednostavne i druge građevine i radovi određeni pravilnikom koji donosi ministar grade, odnosno izvode bez građevinske dozvole. S tim u vezi, izrađen je glavni projekt, zajedničke oznake 2023-020-GLP, glavni projektant VI, dipl.ing.građ., broj ovlaštenja G 3172 te su ishođene sve potvrde glavnog projekta od strane nadležnih javnopravnih tijela iz kojih je razvidno da su javnopravna tijela imala informaciju o prilagodbi dva poslovna prostora u jedan te o otvaranju vrata na vanjskim zidovima koja prije nisu postojala. Nakon ishođenja predmetnih potvrda, tuženik je uredno prijavio početak građenja nadležnom
. / .
upravnom tijelu. U skladu s naznačenim glavnim projektom tuženik je u dvorišnom objektu na južnom dijelu izradio vrata, koja služe kao primarni ulaz i izlaz iz muzeja te ujedno predstavljaju evakuacijske izlaze čime je osiguran nesmetan protok djelatnika i posjetitelja. Ispred tih evakuacijskih izlaza i vrata, nalazi se sporni dio dvorišta na kojem je iscrtano parkirno mjesto, a na koje su neki od tužitelja parkirali svoja vozila i time onemogućili normalan pristup ulazu i izlazu muzeja čime su ugrozili sigurnost djelatnika i posjetitelja.
2.3. Da bi zaštitio svoje pravo na nesmetani pristup objektu, tuženik je iskoristio svoje pravo na dopuštenu samopomoć te na iscrtano parkirno mjesto postavio žardinjere, sprječavajući time daljnje smetanje. Vrlo je važno naglasiti da je upravo tuženik posljednji mirni posjednik spornog dijela dvorišta, a ne tužitelji kako se to insinuira u tužbi. Naime, prije postavljanja žardinjera, ispred spornog dijela dvorišta na kojem je iscrtano parkirno mjesto, izvodili su se radovi u skladu s glavnim projektom, zbog čega to mjesto nije bilo moguće koristiti za parkiranje. Time je prekinut bilo kakav raniji posjed tužitelja, a nakon završetka radova tuženik je nastavio koristiti taj prostor u skladu s građevinskom dozvolom i namjenom muzeja, uključujući ulaz i evakuacijske izlaze. Prije nego su žardinjere postavljene, tijekom mjeseca studenog i prosinca 2024. tuženik je na predmetnom dijelu dvorišta držao drvene palete na koje je odlagao potrebni materijal i stvari koje su bile potrebne za radove u muzeju i kojima je štitio prilaz muzeju. Posjed tuženika postao je miran budući tužitelji nisu iskoristili svoje pravo na zaštitu posjeda, odnosno tužitelji nisu u roku od 30 dana od dana kada su saznali za čin smetanja i počinitelja (što su neminovno znali od prvog dana smetanja posjeda) pokrenuli postupak pred sudom niti se koristili dopuštenom samopomoći.
2.4. Tuženik dalje citira odredbu čl. 18. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ br. 91/96. do 94/17.) te navodi da, nakon što je tuženik oko 20. prosinca 2025. uklonio drvene palete i ostali materijal s predmetnog dijela dvorišta kako bi osigurao nesmetani pristup za djelatnike i posjetitelje muzeja, neki od tužitelja su započeli parkirati vozila na spornom dijelu dvorišta na način da su s namjerom da onemoguće ulazak i izlazak iz muzeja vozilom se toliko približili vratima muzeja da je u muzej bilo gotovo nemoguće ući i izaći. U takvoj situaciji tuženik je bio prisiljen brzo reagirati i koristiti se dopuštenom samopomoći pa je 27. prosinca 2024. godine na sporni dio dvorišta postavio žardinjere kako bi zaštitio svoj posljednji mirni posjed i osigurao nesmetani pristup muzeju. Tuženik još ističe da je ovdje riječ o ulaz i izlazu iz muzeja, koji ujedno predstavljaju evakuacijske izlaze za što je od svih javnopravnih tijela (HAKOM, Državni Inspektorat, Gradski zavod za zaštitu spomenika kulture i prirode, MUP) ishodio potvrdu glavnog projekta. Ujedno, za istaknuti je da u muzej pristupaju brojne grupe školske djece, starijih osoba, osoba s invaliditetom i drugi, koje zbog ovakvog nemarnog postupanja nekih tužitelja nisu bile u mogućnosti nesmetano ući u muzej. Imajući u vidu da su rokovi za podizanje posjedovne tužbe već istekli te da je tuženikov posjed postao miran, tužitelji više nemaju pravo tražiti sudsku zaštitu za raniji posjed. Stoga je jasno da tuženik nije izvršio smetanje posjeda, već se koristio dopuštenom samopomoći da zaštiti svoj posljednji mirni posjed i osigura nesmetan pristup muzeju i sigurnosti posjetitelja.
. / .
2.5. Obzirom na to da tuženik tvrdi da tužitelji nisu posljednji mirni posjednici spornog dijela dvorišta te nisu učinili vjerojatnim svoju tražbinu, nisu ispunjeni ni uvjeti za određivanje privremene mjere, pa tuženik predlaže istu odbiti. Navodi tužitelja o nekakvim incidentnim situacijama su paušalni i ničim dokazani. Djelatnici muzeja nisu nikada agresivno reagirali prema bilo kojem suvlasniku predmetne nekretnine niti će to učiniti, pa opasnosti od nasilja nema niti tužiteljima prijeti nenadoknadiva šteta. Jedino što u konkretnom slučaju prijeti je urušavanje platoa i potencijalna tragedija ako tužitelji nastave parkirati svoja vozila u dvorištu zgrade, koji nije predviđen kao parking. Slijedom svega navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao i prijedlog za određivanje privremene mjere kao neosnovane zbog neispunjenja zakonskih uvjeta te obvezati tužitelje naknaditi tuženiku troškove.
3. Sud je tijekom dokaznog postupka izveo dokaze pročitavši cjelokupnu spisu priloženu dokumentaciju i to: izvadak iz zemljišne knjige br. zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (list 28-41 spisa), natječaj za zakup poslovnih prostora 1/22 Državne nekretnine s fotografijama (list 42-43 spisa), presliku Javnog poziva za podnošenje ponuda za zakup poslovnih prostora 1/22 (list 44-53 spisa), presliku Ugovora o zakupu poslovnog prostora 5-N-76/22 (list 54-61 spisa), presliku ulaznice (list 62-63 spisa), presliku fotografija (list 64-68, 72, 82-86, 191-203 spisa), presliku prijave početka građenja Grada Zagreba od 5.2.2024. (list 87-90 spisa), građevinski projekt (list 91-163 spisa) te je proveden je očevid 12.5.2025. (list 204-208 spisa). Povrh toga, saslušani su svjedoci AIČ (list 181-182 spisa) i KI (list 182-183 spisa) te parnične stranke i to 2. tužiteljica MI (list 183-184 spisa), 9. tužitelj BI (list 184 spisa) i 13. tužiteljica HI (list 184-185 spisa). Stranke su na ročištu 8. rujna 2025. navele da nemaju dokaznih prijedloga, pa je sud odbio izvoditi daljnje dokaze i zaključio glavnu raspravu.
4. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, u skladu s odredbom čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan. Nije osnovan prijedlog za izdavanje privremene mjere.
5. Među strankama nije sporno da je tuženik zakupnik poslovnog prostora 5-N- 76/22, a da je zakupodavac Republika Hrvatska. Također, nije sporno da su tužitelji suvlasnici zgrade u [adresa], u kojoj je tuženik u zakupu predmetnog poslovnog prostora i gdje je otvorio Muzej smijeha. Nije sporno niti to da je predmet spora krajnje istočno parkirno mjesto na južnoj strani dvorišta kao što nije sporna niti činjenica da je tuženik na to mjesto postavio četiri betonske žardinjere.
6. Sporno je među strankama imaju li tužitelji posljednji mirni suposjed predmetnog parkirnog mjesta te je li tuženik samovlasno smetao suposjed tog parkirnog mjesta. Osim toga, sporno je i da li je zahtjev tužitelja za traženje posjedovne zaštite u prekluziji, odnosno, je li tužiteljima prestalo pravo na sudsku zaštitu. Posljedično svemu navedenom, sporna je i osnovanost zahtjeva tužitelja za
. / .
utvrđenje nastalog smetanja i uspostavu ranijeg posjedovnog stanja te zabranu daljnjeg smetanja.
7. Prvenstveno treba naglasiti da je sud je, sukladno odredbi čl. 441. ZPP-a, ograničio raspravljanje i dokazivanje samo na činjenicu posljednjeg stanja posjeda i nastalog smetanja. Istom je odredbom isključeno raspravljanje o pravu na posjed, pravnoj osnovi, savjesnosti ili nesavjesnosti ili o zahtjevima za naknadu štete. U kontekstu izloženog, nisu ni od kakvog značaja navodi tuženika o pitanju nosivosti međukatne konstrukcije kao ni pitanja tuženikove građevinske dozvole i izvođenja radova u skladu s uvjetima natječaja i građevinskom dozvolom, pa sud o tome nema nikakve potrebe elaborirati. Isto vrijedi i za dokumentaciju na listovima 87 do 163 spisa.
8. Kao što je već ranije navedeno, nije sporno da su u zemljišnim knjigama kao suvlasnici predmetne zgrade na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] uknjiženi ovdje tužitelji, a što nedvojbeno proizlazi iz neslužbene kopije izvatka iz zemljišne knjige na listovima 28-41 spisa. Jednako tako, da je tuženik zakupnik poslovnog prostora u istoj zgradi proizlazi iz preslike Ugovora o zakupu poslovnog prostora 5-N-76/22 (list 54-61 spisa). Čitanjem navedene preslike je utvrđeno da je predmet zakupa poslovni prostor u podrumu dvorišnog krila zgrade ukupne površine 294,42 m2 te poslovni prostor u prizemlju dvorišnog krila zgrade ukupne površine 143,59 m2 (čl.1.st.1.). Prema čl.1.st.2. ugovora zakupnik je ovlašten, pored poslovnog prostora, koristiti i zajedničke prostorije i uređaje u zgradi u skladu s ugovorenom djelatnošću iz čl.3. Ugovora (djelatnosti pružanja smještaja ugostiteljske i trgovačke djelatnosti), a sukladno dogovoru suvlasnika nekretnine u kojoj se nalazi poslovni prostor. Slijedom izloženog, iz same stipulacije Ugovora o zakupu jasno i nedvojbeno proizlazi da sporno parkirno mjesto nije predmet zakupa, a koju okolnost tuženik nije niti osporavao.
9. Razgledane su i fotografije priložene spisu na listovima 64-68,72, 82-86 i 191- 203, a izveden je i očevid na mjestu prijepora na koje je sud došao ulaskom kroz kolni ulaz kroz otvorena željezna vrata te prolaskom kroz kolni hodnik, odnosno haustor zgrade. Utvrđeno je da desno postoji rampa, koja je otvorena i punomoćnici su ih fotografirali. Dolaskom u dvorišni prostor utvrđeno je da s lijeve i desne strane postoje iscrtana parkirna mjesta i to pet sa svake strane, a na početku dvorišta je crvena staza za pješake obrubljena bijelom. Punomoćnik tužitelja pokazao je sporno parkirno mjesto te su isto punomoćnici fotografirali. Utvrđeno je da sa svake strane iscrtanog parkirnog mjesta stoje betonske žardinjere i to tri sa desne i dvije sa lijeve strane. Utvrđeno je da je ulaz u prostorije tuženika ravno u produžetku spornog parkirnog mjesta pod natpisom "Blagajna – Box Office". Pun. tužitelja fotografirao je i ulaz za koji je tuženik tvrdio da je izlaz, odnosno jedan od dva požarna ulaza. Punomoćnik tužitelja naveo je da je, prije izvođenja radova, postojao isključivo predmetni dvokrilni ulaz, dok su vrata s natpisom "Blagajna" probijena za vrijeme radova. Utvrđeno je se da pješačka staza crvene boje iscrtana bijelom postoji cijelom dužinom sa desne strane te ju je punomoćnik tužitelja fotografirao. Prema tome, razgledavanjem fotografija i očevidom jasno je i nedvojbeno utvrđeno da je sporno parkirno mjesto, koje je predmet spora, okruženo betonskim žardinjerama, kojima je onemogućeno parkiranje na tom mjestu i u nastavku kojeg je blagajna tuženika.
. / .
10. Svjedokinja AIČ je u svom iskazu na ročištu 11.4.2025. (list 181-182 spisa) izjavila da je kao vanjski suradnik u 11. mjesecu 2024. došla u Muzej smijeha radi pomoći kod izrade eksponata i da nema nikakvih saznanja o parkirnom mjestu u dvorištu, koje je predmet spora. Iskazala je da u dvorištu nije ništa koristila te da je glavni ulaz u muzej, nakon što se uđe u haustor, sa desne strane, međutim ona je koristila ulaz radione koji je frontalno. Navela je i da je desno kod ulaza u muzej vani stajao stol. Kada joj je predočena preslika fotografije na listu 84 spisa navela je da je to stol o kojem je iskazivala i koji je stajao tada kad je dolazila, kao što je to na fotografiji. Nije znala tko je predmetni stol postavio i koliko je isti tamo stajao, jedino je znala da je tamo stajao i da je ona većinu vremena provodila u muzeju. Dalje je navela da je tamo dolazila do početka siječnja 2025. i da je stol nekada bio, a nekada nije tamo stajao kao i da je stol služio za odlaganje boja i materijala, koji su im bili potrebni u izradi, a nije imala saznanja da bi se netko žalio na predmetni stol. Iskazala je i da je predmetni stol, a kako je to vidljivo na slici, sastavljen od paleta i gornje ploče. Iskazala je i da je dolazila po dogovoru, najčešće između 11 i 14 sati i nije se mogla sjetiti jesu li materijali za muzej iskrcavani u dvorištu ili na ulici te nije znala jesu li tamo, u vrijeme kad je dolazila, bila druga radna vozila na parkirnim mjestima. Pojasnila je i da vrata vidljiva na listu 84 spisa predstavljaju ulaz u muzej sa recepcijom i ormarićima za odlaganje stvari.
11. Iskaz svjedokinje GI nije od značaja za utvrđenje relevantnog činjeničnog stanja u ovoj pravnoj stvari jer je izričito navela da nema nikakvih saznanja o parkirnom mjestu, koje je predmet spora kao i da nije ništa koristila u dvorištu. Svjedokinja je iskreno navela da nema saznanja tko je postavio predmetni stol desno kod ulaza u muzej i koliko je isti tamo stajao, a sud joj vjeruje kada tvrdi da je stol nekada bio, a nekada nije tamo stajao kao i da je služio za odlaganje boja i materijala, koji su im bili potrebni u izradi.
12. Svjedokinja KI je u svom iskazu na ročištu 11.4.2025. (list 182- 183 spisa) navela da ju je RH, koja je zakupodavac, uvela u posjed negdje u 4 mjesecu 2022., nakon čega su krenuli s potrebnim projektima i ishođenjem svih dozvola za uređenje, koje je počelo negdje u veljači 2024. Navela je da su građevinski radovi trajali do završetka ljeta 2024., a produkcijski i dulje. Navela je i da je glavni ulaz, prema projektu, stajao s desne strane pročelja te da su oni nastojali sa suvlasnicima iskomunicirati da se omogući radnicima izvođenje radova, međutim, bezuspješno jer nisu bili suradljivi, pa je ona negdje u 11 mjesecu 2024. namjerno postavila stol, a koji je vidljiv na listu 84 spisa, kako bih onemogućila parking i da se radovi mogu izvoditi. Iskazala je da su suvlasnici parkirali svuda, pa ne samo i na označenom parkirnom mjestu, koje je predmet spora kao i da sporno parkirno mjesto nije bilo predmet zakupa. Pojasnila je da su suvlasnici znali parkirati tik do glavnog ulaza, pa nije bilo mogućnosti izvođenja radova, a ponekad nije bilo moguće ući jer je ostavljen prostor od samo 20 cm. Navela je da je predmetni stol stajao do zadnjeg čišćenja negdje pred Božić 2024. Iskazala je i da je predmetne žardinjere ona postavila kako bih omogućila nesmetan ulaz u muzej i to negdje iza Božića 26. ili 27. 12. 2024. Navela je da u vrijeme predaje posjeda od strane RH ona nije bila osoba ovlaštena za zastupanje društva tuženika te je bila djelatnik. Navela je i da je sudjelovala u pregledu prostora kao djelatnik u vrijeme izlaska natječaja, a u to
. / .
vrijeme u dvorištu su bili parkirani automobili, a bili su parkirani i na mjestu, koje je predmet spora. Iskazala je da su prije veljače 2024. obavljani radovi grubog čišćenja prostora. Navela je da od kad su ishodili projekt i dozvole za rad da je ona tamo dolazila svakodnevno po potrebi u razna doba dana, ali tijekom radnog vremena. Navela je da su kad je dolazila u dvorištu bili parkirani automobili, a dolazili su i majstori vozilima s mogućnosti zadržavanja do 30 min. Navela je da su i druga parkirna mjesta, a ne samo sporno, bila zauzeta što vozilima suvlasnika što onim za potrebe obavljanja radova.
13. Sud ocjenjuje vjerodostojnim iskaz svjedokinje KI, poglavito u onim dijelovima u kojima navodi da sporno parkirno mjesto nije predmet zakupa te da je predmetne žardinjere ona postavila kako bi omogućila nesmetan ulaz u muzej i to negdje iza Božića 26. ili 27. 12. 2024. Također, sud vjeruje svjedokinji kada navodi da su u dvorištu bili parkirani automobili (i na spornom mjestu) kao i da je takvo stanje bilo i kad je prostor pregledavala kao djelatnik u vrijeme izlaska natječaja.
14. Sud je saslušao i 2. tužiteljicu MI, koja je u svom iskazu na ročištu 11.4.2025. (list 183-184 spisa) navela da nije točno da je stol, koji ustvari nije stol, već palete na kojima je donesen materijal, stajao dulje vrijeme, već je stajao jedan do dva dana za vrijeme dok su radnici polijepili naljepnice na ulaz. Potvrdila je da je točno što je svjedokinja izjavila da je žardinjere postavila negdje iza Božića 26. ili 27. 12. 2024. Navela je da je ona na adresi [adresa] od 2007. i oduvijek je sporno parkirno mjesto služilo suvlasnicima za parkiranje. Iskazala je da su sklepani stol na listu 84 prihvatili suvlasnici kao dio izvođenja radova. Dalje je navela da su, u vrijeme izvođenja radova, radnici zauzimali i druga mjesta u dvorištu, pa su tako kombiji znali stajati i po čitavo radno vrijeme, a u periodu noći nisu stajali i da se ona žalila i Državnim nekretninama. Iskazala je da izvan radnog vremena tuženik nije zauzimao predmetna parkirna mjesta u dvorištu, a suvlasnici su oduvijek parkirali na parkirna mjesta u dvorištu, a po potrebi izvođenja radova znali su ista i zauzeti. Navela je da nije vidjela da bi predmetni sklepani stol služio za druge radove, osim ono što je iskazala za lijepljenje naljepnica.
15. Iz iskaza 9. tužitelja BI na ročištu 11.4.2025. (list 184 spisa) proizlazi da se u cijelosti priklonio iskazu 2. tužiteljice jer je istinito iskazivala. Naveo je da je u periodu od 11 mjeseca 2024. do 26./27.12.2024. osobno on svoje vozilo parkirao na sporno parkirno mjesto. Naveo je da je predmetni sklepani stol on shvatio kao dio izvođenja radova i da za žardinjere suvlasnici nisu dali ovlaštenje da se postave. Iskazao je da je vidio da se stol koristio za odljepljivanje naljepnica, a isti nije stajao na samom parkirnom mjestu, već pokraj, pa nije bilo potrebe da ga on pomiče da se parkira i da su, osim toga, tamo su stajale neke šipke i TOI wc i to po drugim dijelovima dvorišta.
16. Jednako tako 13. tužiteljica HI je u svom iskazu na ročištu 11.4.2025. (list 184-185 spisa) potvrdila istinitost iskaza 2. i 9. tužitelja te se u cijelosti njihovim iskazima priklonila. Dodala je da su žardinjere i dalje na mjestu gdje su postavljene te su suvlasnici zbog toga onemogućeni izvršavati posjed parkiranjem na tom mjestu.
. / .
17. Iskaze saslušanih tužitelja sud je u cijelosti ocijenio vjerodostojnima jer su međusobno podudarni i nadopunjujući te životno logični i uvjerljivi, ali i u suglasju sa ključnim dijelovima iskaza svjedoka te dokumentaciji u spisu i onoj utvrđenoj očevidom. Nadalje, iako tužitelji imaju jasan interes iskazivati u svoju korist, njihovi se iskazi podudaraju s ispravama i iskazom svjedokinje KI u dijelu u kojem ona ne opovrgava da je postavila žardinjere radi sprečavanja tužitelja da se parkiraju na sporno mjesto, a tužitelji su iskreno iskazivali o onome što im je poznato i čemu su sami neposredno svjedočili. Za napomenuti je da su iskazi svjedokinje KI i samih tužitelja podudarni glede datuma postavljanja spornih žardinjera, pa nema govora o tome da bi u konkretnoj situaciji došlo do prekluzije jer je tužba u ovom predmetu podnesena 27. siječnja 2025., dakle unutar zakonskog roka od 30 dana, propisanog odredbom čl. 21.st.3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje: ZVDSP).
18. Slijedom svih izloženih dokaza nameće se nedvojben zaključak o tome da je tuženik samovlasno smetao tužitelje postavivši betonske žardinjere na parkirno mjesto na kojem su upravo tužitelji kao suvlasnici imali faktičnu vlast, odnosno vršili suposjed. To potvrđuju kako iskazi svjedoka, tako i iskazi tužitelja, ali i utvrđenja na očevidu te fotografije priloženih spisu. Tvrdnja tuženika da je on posljednji mirni posjednik spornog dijela dvorišta ne proizlazi niti iz jednog jedinog izvedenog dokaza, a sama okolnost da je tuženik, za vrijeme izvođenja građevinskih radova, tamo držao materijal i koristio se istim (konkretno stolom sačinjenim od paleta), nikako ne znači da je time stekao mirni posjed jer jasno i izričito u Ugovoru o zakupu stoji koji je predmet zakupa, a i iz iskaza saslušane svjedokinje KI nedvojbeno je utvrđeno da tuženik zna da sporno parkirno mjesto nije predmet zakupa kao i da su isto suvlasnici koristili za parkiranje svojih vozila. Nema nikakve sumnje da tuženik povremenim odlaganjem materijala i stvari (stola, sačinjenog od paleta), pa čak i povremenim parkiranjem na spornom mjestu nikako nije mogao steći mirni posjed te da time nije došlo do prekida izvršavanja posjeda od strane tužitelja. Naime, tužitelji su se prilagodili trenutnoj situaciji izvođenja radova, kako su to sami izjavili, i logično je i životno uvjerljivo da kada nisu mogli parkirati zbog radova, da to nisu činili. To poglavito kad se ima na umu iskaz 9. tužitelja BI, a kojeg je sud ocijenio vjerodostojnim, da je u periodu od 11. mjeseca 2024. do 26./27.12.2024. on osobno svoje vozilo parkirao na sporno parkirno mjesto. Isto je podudarno i dijelu iskaza svjedokinje KI kada tvrdi da su suvlasnici parkirali svuda. Povrh navedenog, tvrdnja tuženika da se poslužio samopomoći kako bi zaštitio svoje pravo na nesmetani pristup objektu, po ocjeni ovog suda je neosnovana i to u svjetlu utvrđenih okolnosti da su posljednji mirni suposjednici u konkretnoj situaciji upravo tužitelji, a ne tuženik jer to pravo na njega nije prenio zakupodavac niti iz bilo kojeg dokaza, izvedenog tijekom postupka, proizlazi da bi tuženik bio taj koji bi imao posljednji mirni posjed spornog dijela. Povrh toga, nije ni moguće da bi tuženik mogao imati samostalan posjed jer je jasno utvrđeno da dvorište predstavlja zajednički dio zgrade u suposjedu svih suvlasnika, pa tako je tuženik mogao eventualno imati suposjed, a što nije utvrđeno niti da bi imao, a ni on sam to ne tvrdi, pa i u kontekstu izloženog, jasno je da je takva njegova tvrdnja potpuno promašena i stoga neosnovana.
. / .
19. Prema odredbi čl. 20. st.1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (NN 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17; dalje: ZVDSP) samovlast je zabranjena; bez obzira na to kakav je posjed, nitko ga nema pravo samovlasno smetati, ako i smatra da ima jače pravo na posjed. Tko posjedniku bez njegove volje oduzme posjed ili ga u posjedovanju uznemirava, samovlasno je smetao njegov posjed. Pravo na zaštitu posjeda, sukladno čl. 21. st.1. ZVDSP, ima onaj koga drugi samovlasno smeta u posjedu, bilo da ga uznemirava u posjedu ili mu ga je oduzeo. Također, sud, sukladno čl. 21. st. 2. ZVDSP, pruža ovu zaštitu posjeda prema posljednjem stanju posjeda i nastalom smetanju, bez obzira na pravo na posjed, pravni temelj posjeda, poštenje posjednika, kao i bez obzira na to koliko bi smetanje posjeda bilo u kakvu društvenom, javnom ili sličnom interesu. Nadalje, u smislu odredbe čl.24. st.1. ZVDSP svaki je suposjednik ovlašten štiti suposjed putem suda od samovlasnog smetanja treće osobe, a od drugih suposjednika jedino ako su ga potpuno isključili od dotadašnjeg suposjeda ili su mu bitno ograničili dotadašnji način izvršavanja faktične vlasti.
20. Iz izvedenih dokaza utvrđeno je da su tužitelji posljednji mirni suposjednici zajedničkih dijelova i to konkretno spornog parkirnog mjesta, a što proizlazi iz isprava, naročito iz preslike Ugovora o zakupu poslovnog prostora, iskaza tužitelja i svjedoka. Nadalje, utvrđeno je da je tuženik smetao suposjed tužitelja na zajedničkom dijelu nekretnine na adresi [adresa] i to parkirnog mjesta na krajnjem istočnom dijelu na južnoj strani dvorišta i to postavljanjem betonskih žardinjera u svrhu onemogućavanja parkiranja suvlasnika, a što proizlazi iz iskaza svjedokinje KI i samih tužitelja. Naime, svjedokinja KI i saslušani tužitelji suglasno su naveli kako je tuženik navedene žardinjere postavio nakon Božića 26. ili 27.12.2024., a da su iste i dalje na tom mjestu utvrđeno je i očevidom od strane ovog suda. Nedvojbeno je utvrđeno da su tužitelji, prije postavljanja žardinjera, nesmetano parkirali na tom dijelu dvorišta i bili u njegovom suposjedu, a kako je gore obrazloženo upravo je tuženik postavljanjem betonskih žardinjera tužitelje onemogućio u suposjedu zajedničkog parkirališta zgrade gdje se predmetno parkirno mjesto nalazi. Imajući u vidu da se posjedovna zaštita korištenja predmetnog parkirnog mjesta u zajedničkom dvorištu zgrade ostvaruje zaštitom posjeda stvari u službi kojoj služi (konkretno samog parkirnog mjesta koje suposjeduju tužitelji) to tužitelji imaju pravo na posjedovnu zaštitu u smislu gore citiranog propisa čl. 21. st. 1. ZVDSP-a i njihov je zahtjev kao osnovan stoga i prihvaćen te je odlučeno kao u izreci ovog rješenja. Ovdje treba navesti da je ocjena ovog suda da tužitelji kao suposjednici u odnosu na tuženika nastupaju kao prema trećoj osobi, koja je izvršila samovlasno smetanje, međutim, sve i kad bi se moglo tvrditi da tuženik ima suposjed predmetnog dijela kao zakupnik (a što po ocjeni ovog suda nije utvrđeno), dolazi do primjene gore citirana odredba čl. 24.st.1. ZVDSP (toč.19. obrazloženja) jer je tuženik, postavljanjem žardinjera, u potpunosti isključio sve ostale suposjednike od njihovog dotadašnjeg suposjeda jer su istima onemogućeni u svojem izvršavanju faktične vlasti, koju su čitavo vrijeme izvršavali parkirajući se na parkirno mjesto, koje je tuženik omeđio betonskim žardinjerama.
21. Sud je tako, imajući na umu sve gore izloženo i utvrđene okolnosti konkretne situacije, utvrdio počinjenje smetanja, naložio tuženiku uspostavu ranijeg
. / .
posjedovnog stanja na način da ukloni sve betonske žardinjere i oslobodi predmetno parkirno mjesto, u skladu s odredbom čl. 443. ZPP-a, a imajući u vidu sve okolnosti konkretne situacije.
22. Nije osnovan, međutim, prijedlog tužitelja za izdavanje privremene mjere iz tužbe, a kojom mjerom tužitelji zahtijevaju da se tuženiku naloži u roku 24 sata ukloniti sve betonske žardinjere i druge prepreke. Naime, odredba čl. 442. ZPP-a propisuje da u tijeku postupka sud može po službenoj dužnosti i bez saslušanja protivne stranke odrediti privremene mjere, koje se primjenjuju u ovršnom postupku radi otklanjanja hitne opasnosti protupravnog oštećenja ili sprečavanja nasilja ili otklanjanja nenadoknadive štete. Tužitelji u prijedlogu navode da mjeru predlažu radi sprječavanja nasilja i otklanjanja nenadoknadive štete. Prijedlog obrazlažu time što tuženik koristi navedeno parkirno mjesto kao pješački ulaz u novootvoreni ulaz na južnom dijelu dvorišnog objekta, a zbog čega su djelatnici Muzeja Smijeha, već u nekoliko navrata, iznimno burno i agresivno reagirali prema pojedinim tužiteljima, koji su ispred žardinjera ostavili svoja vozila. Pojedini suvlasnici, zbog zdravstvenih razloga i godina života, moraju parkirati i to deseto (toliko je parkirnih mjesta) vozilo u dvorištu, pa dolazi do incidentnih situacija. Takve svoje tvrdnje tužitelji, međutim, nisu ničim potkrijepili, a sama činjenica da je tužiteljima nezgodno parkirati se drugdje i da netko burno reagira na njihovo ostavljanje vozila ne može biti dovoljan element da se nedvojbeno i pouzdano zaključi postojanje hitne opasnosti protupravnog oštećenja ili sprečavanja nasilja ili otklanjanja nenadoknadive štete. Ovdje treba napomenuti da nije jasan zahtjev tužitelja da privremena mjera traje do isteka 15 dana od ovršnosti odluke o tužbi radi smetanja posjeda. To stoga jer ovršnošću rješenja o smetanju posjeda tužitelji stječu pravo ovrhom zahtijevati činidbu određenu rješenjem, a svrha instituta privremene mjere nije ostvarenje, već osiguranje te bi davanjem ovlasti tužiteljima putem privremene mjere u ovom postupku i nakon ovršnosti odluke sam taj institut izgubio svaki smisao.
23. Odluka o parničnim troškovima temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP-a. Prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: Tarifa) u Tbr. 7. st. 2. Tarife određeno je da odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u postupku radi smetanja posjeda, bez obzira na broj radnji koje je poduzeo, u visini od 250 bodova, a za svaku daljnju radnju odvjetniku pripada nagrada u visini od 50 bodova. Shodno tome, tužiteljima, koji su zastupani po punomoćniku-odvjetniku je za 4 radnje poduzete u ovom postupku priznat trošak u visini od 250 bodova (Tbr. 7. st. 2. Tarife), a iste se odnose na sastav tužbe, podneska od 4.3.2025., pristupa na ročište 21.3.2025. i 11.4.2025. Tužiteljima je povrh navedenog, a u skladu s odredbom čl. 155. ZPP-a bio potreban i zatraženi trošak pristupa na očevid i na ročište 8.9.2025. od po 50 bodova za svako. Sveukupno je stoga tužiteljima priznat trošak u iznosu od 350 bodova, što uz vrijednost 1 boda od 2,00 € prema važećoj Tarifi iznosi 700,00 €, a uvećano za 25% PDV iznosi 875,00 €. Tužiteljima je u smislu čl. 155. ZPP-a priznat kao potreban i trošak sudskih pristojbi na tužbu i rješenje u iznosima od po 79,64 € za svaku i trošak plaćenog predujma za očevid u iznosu od 49,48 €, pa tako ukupni troškovi iznose 1.034,28 € kao u izreci. Tužitelji imaju pravo na zakonske zatezne kamate na dosuđene parnične troškove od donošenja ovog rješenja do isplate po odredbi čl. 151.st.3. ZPP-a i prema stopi iz čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim
. / .
odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18). Tužiteljima nije priznat kao potreban za vođenje parnice zatraženi trošak sastava podneska od 29.4.2025. jer istim samo obavještava sud o uplati predujma, o čemu postoji evidencija računovodstva suda. Isto vrijedi i za sastav podneska od 13.5.2025., kojim su tužitelji samo dostavili preslike fotografija učinjenih na očevidu, a nije riječ ni o kakvom obrazloženom podnesku.
Zagreb, 12. rujna 2025.
Sudac
Laura Crnić Klapšić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi putem ovoga suda. Žalba se podnosi pisanim putem, u 4 primjerka, u roku od 15 dana, a koji rok se računa:
-od dana održavanja ročišta na kojem se rješenje objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje rješenja, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno
-od dana primitka prijepisa rješenja, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se rješenje objavljuje.
DNA:
- pun. tužitelja uz pristojbe na tužbu i rješenje (+ privremena mjera)
- pun. tuženika
. / .
