REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-2120/2025-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Jasni Peroš Nikolić, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Anđele Hambašić, u upravnom sporu tužitelja JĐDJ, državljanina Republike Kolumbije, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Irena Glogovšek Strahovnik, odvjetnica iz Zagreba, Antuna Kuzmanića 35, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, nakon održane nejavne rasprave, dana 12. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, KLASA: UP/I-216-03/23- 06/45174, URBROJ: 511-01-212-25-12 od 17. travnja 2025.

II Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu. III Nalaže se tuženiku da isplati odvjetnici Ireni Glogovšek Strahovnik, pružateljici pravne pomoći, iznos od 1.250,00 eura u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika odbijen je zahtjev tužitelja, državljanina Republike Kolumbije, za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj.

2. Tužitelj u tužbi i tijekom spora pobija zakonitost osporavanog rješenja, u bitnome navodeći da je obrazložio sve eventualne nejasnoće te je jasno naglasio da nije odmah potpisao predaju zemlje jer je bilo potrebno ovjeriti dokumentaciju. Također navodi da je pravno neuka osoba te da ga na saslušanju nitko nije pitao za institut usmene žalbe, a to kad je upotrijebio riječ žalba nije mislio na pisanu žalbu već da se žalio policiji da ispita što može poduzeti, međutim, kad su mu rekli da mora podnijeti pisanu žalbu, od straha za svoj život nije to učinio. Navodi da se izvori o stanju u zemlji podrijetla citiraju pogrešno i djelomično, a nisu ni vjerodostojni. Nije mu jasno kako je tuženik došao do podatka o 13 smrtnih slučajeva kada je taj broj 1733, a u proteklih godinu dana je zabilježen porast na 2048. Napominje da kod njega postoji strah od proganjanja. Navodi da mu u postupku nisu uključena pitanja kojima bi se razjasnile eventualne nejasnoće, a niti mu je dano do znanja da je moguće očitovati se o svim okolnostima. Ističe da u postupku nije imao kvalificiranu pravnu pomoć.

3. Predlaže da Sud usvoji tužbeni zahtjev i poništi osporavano rješenje te mu odobri međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj i besplatnu pravnu pomoć te naloži tuženiku da isplati pružateljici pravne pomoći iznos od 1.250,00 eura za sastav tužbe i pristup na ročište u roku od 15 dana.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom spora navodi da su netočni navodi tužitelja da mu nisu bila upućena pitanja kojima bi se razjasnile eventualne nejasnoće, dok s druge strane sam navodi da je sve nejasnoće obrazložio. Navodi da je tužitelj suočen na sve kontradiktorne informacije te mu je dana prilika da navedeno razjasni. Ističe kako nije jasno koja su mu to prava uskraćena i u kojem dijelu je njegova pravna neukost dovela do uskrate njegovih prava. Navodi kako tužiteljeva obrazloženja nije prihvatio kao uvjerljiva te je naveo i razloge zbog čega ih smatra neuvjerljivima. Također pojašnjava da prema najnovijim izvješćima, a tako je bilo i ranije, skupine FARC i ELN su odvojene gerilske skupine, dok M19 više ne postoji nego je to sada FARC. Pojašnjava i da je tužiteljeva partnerica dobila odbijajuće rješenje povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, a koja odluka je izvršna.

5. Predlaže da Sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan.

6. Radi ocjene zakonitosti osporavanog rješenja, Sud je izvršio uvid u sudski spis i isprave priložene spisu tuženika te je održao nejavnu raspravu na kojoj je proveo dokaz saslušanjem tužitelja.

7. Strankama je, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24 - dalje ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je ocijenio tužbeni zahtjev neosnovanim.

9. Odredbom članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj: 70/15, 127/17 i 33/23, dalje: Zakon) propisano je da će se u Republici Hrvatskoj priznati azil tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

10. Odredbom članka 21. Zakona propisano je da će se supsidijarna zaštita priznati tražitelju koji ne ispunjava uvjete za odobrenje azila iz članka 20., ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla, suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti, ili se zbog takvog rizika ne želi staviti pod zaštitu te zemlje.

11. Nadalje, odredbom stavka 2. istog članka Zakona propisano je da ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva, zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

12. Iz podataka spisa predmeta, dostavljenog ovom Sudu uz odgovor na tužbu, proizlazi da je tužitelj zemlju podrijetla napustio legalno avionom 23. listopada 2023. te je u Republiku Hrvatsku došao 24. listopada 2023. Zahtjev za azil podnio je tek 21. prosinca 2023. U zahtjevu je kao razlog napuštanja zemlje podrijetla naveo prijetnje od paravojne grupe ELN. Izjavio je da nije htio postati njihov član te da su mu došli s puškama i rekli da mora otići ili da će se njima priključiti. Navodno su prijetnje počele još 2005. kad je prvi put morao napustiti svoju kuću. Na zapisnik u upravnom postupku izjavio je da je do 2005. živio u kući kad se morao preseliti i bježati iz grada zbog problema koje su nastali baš zbog te kuće. Prilikom saslušanja u upravnom sporu nije spominjao kuću nego poljoprivredno zemljište koje je naslijedio od oca 2005. i na kojem je uzgajao pamuk, a zbog kojeg mu je prijetila skupina FARC (ranije navodio ELN i M19). Na izričit upit suda, izjavio je da je živio u kući izvan tog zemljišta, a ne na njemu. Također je u postupku izjavio da se u kuću pokušao vratiti 2011., ali je u njoj živjela neka njihova žena i ponovno su mu prijetili da će ga ubiti. Za FARC je najprije izjavio da se radi o desno orijentiranoj stranci, a kasnije je izjavio da je to lijevo orijentirana stranka. U zahtjevu je naveo da su ga pokušali ubiti 16. siječnja 2023. u Bogoti kad su u dućanu pucali u njega i ranili ga u leđa. Kad mu je u upravnom postupku spomenuto da je u zahtjevu naveo da su prilikom izlaska iz dućana 2023. pucali u njega i ranili ga u leđa, izjavio je da je to istina. Posebno upitan u upravnom sporu od svoje opunomoćenice da objasni što se dogodilo 2011. godine, izjavio je da je doživio atentat u prodavaonici naziva Cigareterija, da ga je upucala jedna osoba, ali nije bilo značajnijih ozljeda i prijetila mu je, da je to bio znak upozorenja. Upitan koje godine je to bilo, izjavio je 2011., a da je 2023. počeo dobivati upozorenja ponovno, ali putem SMS-a. Na isto pitanje ponovno je odgovori isto. Nakon što je suočen da je na zapisnik rekao da je upucan 2023., a da je prijetnja bila 2011., promijenio je iskaz da je atentat na njega ipak bio 2023. godine, a da je 2011. bio u azilu. U upravnom sporu je izjavio da su mu oca ubili 1999. godine. Suočen da je na zapisniku u upravnom postupku izjavio da mu je otac ubijen 1991. godine, pojasnio je da su mu u tom razdoblju ubijeni i otac i ujak pa mu se datumi miješaju. U postupku je izjavio da je imao dva direktna susreta sa paravojnim skupinama i to sa M19 i ELN, a dok su ostale bile pisane prijetnje. Na pitanje koliko je prijetnji bilo, naveo je dvije, a na pitanje u kojem periodu su stigle, izjavio je jedna prije 2011., a druga otprilike 2015. dok je zadnja bila tri mjeseca prije odlaska. Na pitanje želi li reći da ih je bilo tri, izjavio je da su bile dvije pismene, a jedna direktna u kafiću u Bogoti kad mu je jedan od članova ELN rekao da ne traži svoju zemlju preko vlade jer je ta zemlja sad njihova i prijetio mu je oružjem. Upitan kad je naslijedio zemljište, izjavio je 2005. godine te da su mu prijetili od 2005. godine, a zemlju podrijetla je napustio 24. listopada 2023. godine. Na poseban upit suda znači li to da od 2005. godine više nije u posjedu te zemlje, odgovorio je potvrdno. Posebno upitan kako to da zemlju podrijetla nije napustio ranije nego tek 2023., izjavio je da je u međuvremenu ta grupacija postala vlast, a jedan od njihovih članova predsjednik Kolumbije sa svojim ljudima otima i dalje zemljišta te ne preza od toga da ubije onoga tko mu se suprotstavi. Izjavio je da su mnogi odustali od toga da zadrže zemlju kako bi preživjeti. Posebno upitan što je s onima koji nemaju zemlju, izjavio je da oni koji razmišljaju kao vlast ne moraju se bojati za svoj život. Upitan kako je došao u Republiku Hrvatsku izjavio je da je došao turistički, preko Francuske jer tu ima prijatelja J oženjenog za R.

13. U provedenom postupku tužitelj je saslušavan na zapisnike radi utvrđivanja svih činjenica i okolnosti te mu je zahtjev odbijen jer je ocijenjeno da ne ispunjava uvjete za priznavanje azila i supsidijarne zaštite iz članka 20. i 21. Zakona.

14. Po izvršenom uvidu u isprave koje prileže spisu tuženika i dostupna izvješća te po provedenom saslušanju tužitelja u ovom upravnom sporu, Sud ne nalazi konkretan element kojim bi se utvrdilo postojanje subjektivne životne ugroženosti tužitelja.

15. Naime, polazeći od razloga napuštanja zemlje podrijetla te na temelju procjena budućeg rizika i analize informacija u zemlji podrijetla, nije utvrđeno postojanje straha od proganjanja na strani tužitelja u smislu citiranog članka 20. Zakona.

16. Po ocjeni ovog Suda neuvjerljiv je iskaz tužitelja da postoji strah od proganjanja članova grupacije FARC i njihove prijetnje smrću jer je sam tužitelj naveo da od 2005. nije u posjedu zemlje koja je glavni razlog navodnog proganjanja.

17. Dakle, po ocijeni ovog Suda, tuženik je pravilno ocijenio neuvjerljivim i nevjerodostojnim iskaz tužitelja vezan za razloge napuštanja zemlje podrijetla jer se njegov iskaz na zahtjevu ne podudara sa njegovim izjavama prilikom saslušanja u upravnom postupku, a ne podudara se ni sa njegovim izjavama na ročištu.

18. Iz ukupnih iskaza tužitelja, Sud nalazi kako nema dokaza da su tužiteljev život i sloboda u opasnosti zbog njegove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkom mišljenju. Također, vezano za tužiteljeve osobne okolnosti, s obzirom na situaciju u zemlji podrijetla, ne postoji rizik od ozbiljne nepravde, odnosno da bi se povratkom suočio sa prijetnjom smrtne kazne ili smaknućem, mučenjem, nečovječnim ili ponižavajućim postupanjem ili kažnjavanjem.

19. Tužitelj u zemlji podrijetla nikad nije bio kažnjavan, tužen, pritvaran niti uhićen, a vezano za navodno maltretiranje od strane pripadnika FARC nije dao dovoljno informacija ili se one u bitnim aspektima razlikuju. Naime, informacije koje je davao na zahtjevu i u zapisniku međusobno su kontradiktorne i neuvjerljive radi čega se nije mogla pokloniti vjera njegovim tvrdnjama da bi ga ubili pripadnici FARC povratkom u zemlju podrijetla. Također, tužitelj nije priložio nikakav dokaz kojim bi potvrdio da je imao problema s pripadnicima vladajuće stranke ili da je tražio pomoć po tom pitanju.

20. Dakle, analizom izjava tužitelja nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjanja u smislu članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti te nema dokaza da bi njegov život i sloboda bili u opasnosti od proganjanja u zemlju podrijetla zbog njegove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja odnosno da bi mu život i sloboda bili u opasnosti od proganjanja u slučaju povratka u zemlju podrijetla, koju je napustio bez ikakvih problema.

21.Također, utvrđujući osobne okolnosti tužitelja, nisu nađeni razlozi koji bi ukazivali da će se tužitelj povratkom u zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom smrtne kazne ili smaknućem kao ni da će biti izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju. Također, nije utvrđeno postojanje ozbiljne ili individualne prijetnje tužiteljevog života zbog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

22. Slijedom navedenog, pravilno je utvrđeno da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje azila navedene u članku 20. i za priznavanje supsidijarne zaštite navedene u članku 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti.

23. Stoga, Sud osporavano rješenje tuženika, uz obrazloženje kakvo je njime dano, ne može ocijeniti nezakonitim.

24. Valjalo je stoga, temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima presuditi kao u točki I izreke presude.

25. Budući da prema podacima spisa predmeta tužitelj nema financijskih sredstava istom je u točki II izreke presude odobrena besplatna pravna pomoć u skladu s člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15 i 155/22).

26. Sud je tužitelju priznao naknadu troškova sastava tužbe i pristupa na ročište, svako u iznosu od 500,00 eura uvećano za PDV, ukupno 1.250,00 eura, sukladno Tbr. 27.1. i 2. Tbr. 40. i Tbr. 54. Tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23) i članka 9. stavka 2. Pravilnika

U Zagrebu 12. rujna 2025.

Sudac:

Jasna Peroš Nikolić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u dovoljnom broju primjeraka za Sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. Odvjetnica Irena Glogovšek Strahovnik, Zagreb, Antuna Kuzmanića 35

2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Služba za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335

3. U spis