REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-1783/2024-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja OJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Mersiha Mulalić, odvjetnica u Sisku, Stjepana i Antuna Radića 6/6, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa opunomoćenica OJJ, radi starosne mirovine, 12. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/24-01/03107289933, URBROJ: 341-99-05/3-24-795 od 15. veljače 2024.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II 140-02/24-01/03107289933, URBROJ: 341-99-05/3- 24-795 od 15. veljače 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne ureda u [adresa], KLASA: UP/I 140-02/23-01/03107289933, URBROJ: 341-15-05/3-23-20155 od 30. studenoga 2023.
2. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju, hrvatskom branitelju – dragovoljcu iz Domovinskog rata određena je starosna mirovina za dugogodišnjeg osiguranika, počevši od 1. svibnja 2023. u visini od 4634,53 eura (4.780,87 kn) mjesečno. Od 1. srpnja 2023., mirovina iznosi 687,70 eura (5.181,48 kn) mjesečno, a isplata mirovine pripada od 1. svibnja 2023. i isplaćivat će je Zavod iz sredstava državnog proračuna Republike Hrvatske, mjesečno unatrag. Istim rješenjem određeno je da će se svota mirovine određena ovim rješenjem obračunat sa svotama predujma isplaćenih na temelju rješenja Područnog ureda u Sisku, broj 17696, od 6. srpnja 2023.
3. Pravodobno podnesenom tužbom tužitelj osporava odluku tuženika navodeći da tuženik nije odredio iznos mirovine koji bi mu pripadao sukladno odredbama Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“, broj 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21, 119/22, skraćeno: ZOMO) već samo sukladno odredbama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, broj: 121/17, 98/19 i 84/21, dalje: ZOHBDR) koji se primjenjuje na izračun mirovine samo u slučaju kada je ta mirovina povoljnija od one određene po odredbama ZOMO-a.
3.1. Tužitelj ističe da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata, pripadnik borbenog sektora, pa mu se mirovina određuje i prema odredbama ZOHBDR-a, a prema članku 27. ZOHBDR-a osobni bod ostvaren prema članku 86. ZOMO-a povećava se ovisno o vremenu sudjelovanja u obrani suvereniteta RH u borbenom sektoru. Stoga, tek u situaciji kada bi prema izračunu mirovina po ZOHBDR-u bila povoljnija za osiguranika, isplaćuje mu se ta mirovina, a ne ona koja je određena prema članku 79. stavcima 1. i 2. ZOMO-a.
3.2. Navodi da je podnio zahtjev za određivanjem starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika, sve sukladno članku 35. ZOMO-a, a tuženik je propustio utvrditi iznos mirovine koji bi mu pripadao prema tom zakonu te uračunati i dodatak na mirovinu koji se određuje na način i prema uvjetima propisanim Zakonom o dodatku na mirovine ostvarene prema ZOMO („Narodne novine“ broj: 79/07, 114/11, 115/18 i 156/23, dalje: Zakon o dodatku). U prilog svojim navodima poziva se na presudu Visokog upravnog suda RH, poslovni broj Usž-3679/21-2 od 09.11.2021. i presudu Upravnog suda u Splitu, poslovni broj UsI-2769/21-6 od 12.07.2022.
3.3. Tužbom zahtjeva da sud usvoji tužbeni zahtjev, poništi osporeno i prvostupanjsko rješenje i predmet vrati prvostupanjskom tijelu na ponovno odlučivanje, uz naknadu troškova spora.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da je osporeno rješenje doneseno u skladu sa činjeničnim stanjem utvrđenim u provedenom upravnom postupku i u skladu sa zakonskim propisima, a da navodi i razlozi izneseni u tužbi nisu osnovani, odnosno nisu pravno odlučni iz razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja.
4.1. Tuženik ističe, da je rješenjem prvostupanjskog tijela od 6. srpnja 2023. tužitelju kao hrvatskom branitelju-dragovoljcu iz Domovinskog rata, priznato pravo na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika, počevši od 1. svibnja 2023., a sukladno odredbama članka 28. ZOHBDR-a, te mu je priznato pravo na mirovinu samo prema odredbama tog zakona, budući da nije ispunjavao uvjete za mirovinu propisane odredbom članka 35. ZOMO-a (nije imao 41 godinu staža osiguranja u efektivnom trajanju), a to rješenje tužitelj nije osporavao žalbom te je isto postalo pravomoćno. Dakle, tužitelju je priznato pravo na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika isključivo prema odredbama ZOHBDR-a kao posebnom propisu, a prvostupanjskim rješenjem od 30. studenoga 2023. od istoga datuma određena je pripadajuća svota već priznate starosne mirovine po posebnom propisu.
4.2. Tuženik smatra kako tužitelj stoga ne može s uspjehom tražiti priznanje prava na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika prema odredbama ZOMO nakon što mu je pravomoćnim rješenjem već priznato pravo na mirovinu prema posebnom propisu, odnosno odredbama ZOHBDR-a.
4.3. Presude na koje se poziva tužitelj tuženik drži takvima da ne odgovaraju ovom predmetu spora iz razloga što iz istih proizlazi kako se odnose na osiguranike kojima je priznato pravo na mirovinu prema odredbama ZOMO-a uz određivanje mirovine i prema odredbama ZOHBDR-a, dok je tužitelju pravomoćnim rješenjem priznato pravo na mirovinu samo prema ZOHBDR-u iz kojeg razloga nije ni rađena usporedba mirovine po ZOMO-u.
4.4 U odnosu na navod tužitelja da je pogrešno utvrđen polazni faktor pozivajući se na članak 85. stavak 4. ZOMO-a tuženik navodi kako se pri izračunu mirovine prema odredbama ZOHBDR-u ista ne može uzeti u obzir jer se odnosi isključivo na izračun starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika ostvarene prema odredbama ZOMO- a, što je pravnim stajalištem potvrđeno i u presudi Visokog upravnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj: Usž-4124/22-2 od 19. srpnja 2023.
4.5. U odnosu na dokazne prijedloge tužitelja tuženik navodi da se saslušanjem ne mogu utvrditi relevantne činjenice, a prijedlogu tužitelja da se dostavi izračun mirovine primjenom odredbi ZOMO-a i ZOHBDR-a kako bi se mogla utvrditi povoljnija mirovina ili podredno da se provede vještačenje izračuna mirovine se protivi budući da je tužitelju pravomoćnim rješenjem priznato pravo na mirovinu prema odredbama ZOHBDR-a, a ne i prema odredbama ZOMO-a iz kojeg razloga nema mjesta usporedbi mirovine.
4.6. Tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev.
5. U skladu s člankom 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24., dalje: ZUS) sud je 5. rujna 2025. proveo usmenu i javnu raspravu na koju je pozvao stranke spora, pa je time strankama dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima protivne stranke, te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.
5.1. Na navedenoj raspravi stranke spora u bitnome navode kao u tužbi, odnosno odgovoru na tužbu.
5.2. Tužitelj predlaže provesti dokazni postupak financijskim vještačenjem visine mirovine, jer da mu trebalo uračunati dodatak na mirovinu sukladno odredbama Zakona o dodatku. Smatra da je postupanjem upravnih tijela, budući da mu nije uračunat dodatak na mirovinu, diskriminiran.
5.3. Tuženik ističe kako je pravo na dodatak na mirovinu sukladno odredbama Zakona o dodatku pravno pitanje, te da se navedeni dodatak odnosi na mirovine ostvarene prema odredbama ZOMO, a da se financijskim vještačenjem može eventualno izvršiti provjera izračuna visine mirovine.
6. Sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis i uz odgovor na tužbu dostavljeni spis tuženika, te je uzeo u obzir dokaze izvedene i činjenice utvrđene u upravnom postupku kao i činjenice koje je sam utvrdio.
6.1. Raspravnim rješenjem suda izvođenje daljnjeg dokaznog postupka financijskim vještačenjem na predložene okolnosti sud je odbio.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područni ured u [adresa], KLASA: UP/I 140-0223-01/03107289933, URBROJ: 341-15-05/3-23-15151 od 6. srpnja 2023. tužitelju je kao hrvatskom branitelju – dragovoljcu iz Domovinskog rata priznato počevši od 1. svibnja 2023. pravo na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika i određena isplata predujma mirovine u iznosu navedeno u izreci, s tim da će se pripadajuća svota mirovine odrediti po službenoj dužnosti novim rješenjem (alineja 1. i 3. izreke).
8.1. Iz obrazloženja tog rješenja razvidno je da se istim utvrđuje kako je tužitelj ispunio uvjete za priznavanje prava na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika prema članku 28. ZOHBDR-a, a predujam mirovine određen je pozivom na odredbe članka 131. ZOMO.
9. Prvostupanjskim rješenjem od 30. studenog 2023. tuženik je u postupku pokrenutom po službenoj dužnosti, sukladno članku 131. stavku 2. ZOMO utvrdio parametre odlučne za izračun visine mirovine, utvrđenjem da je tužitelj navršio do 01. svibnja 2023. 62 godine i 4 mjeseca života, da ima status hrvatskog branitelja – dragovoljca iz Domovinskog rata, u obrani suvereniteta Republike Hrvatske sudjelovao je u borbenom sektoru 427 dana, da mirovinski staž prema članku 24. do 31. ZOMO- a i članku 55. OHBDR-a koji se računa za stjecanje prava na mirovinu iznosi do 30. travnja 2023. ukupno 41 godinu, 5 mjeseci i 24 dana, stoga ispunjava uvjete iz članka 28. ZOHBDR-a za priznavanje prava na mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika. Spisu prileži ispis mirovinskog staža iz kojega je vidljivo da je u ukupan mirovinski staž od 41 godine 05 mjeseci i 24 dana uračunat stupanj povećanja 12/24 u razdoblju od 02.07.1991. do 30.06.1992., od 2.05.1995. do 03.07.1995. te od 24.08.1995. do 12.09.1995. spisu prileži i ispis podatak o plaći, osnovicama osiguranja, naknadi i vrijednosnih bodova po godini, a osnovom kojih podatak je izvršen izračun visine mirovine, pozivom na relevantne odredbe ZOMO-a.
10. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja, potvrđujući rješenje pravilnim i zakonitim, u bitnome uz obrazloženje koje je sadržano i u odgovoru na tužbu.
11. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika i primjenjujući citirane odredbe propisa na koje se u obrazloženjima odluka pozivaju upravna tijela, sud cijeni kako navodima tužbe i tijekom spora pravilnost u postupku utvrđenog činjeničnog stanja, kao i primjena materijalnog prava nije dovedeno u pitanje. Povrede odredaba postupka zbog kojih bi osporeno rješenje bilo nezakonito sud nije našao.
12. Kao što je iz obrazloženja osporenog rješenja razvidno tuženik je naveo razloge zbog kojih odbija žalbu kao i pravne propise koji s obzirom na iznesene razloge upućuju na rješenje koje je dano te se očitovao na istaknute žalbene prigovore, čime je u cijelosti postupio sukladno odredbi članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP) kojom je propisano što sve obrazloženje rješenja mora sadržavati.
13. Tužitelj u tužbi iznosi iste razloge kojima je osporavao zakonitost prvostupanjskog rješenja, dakle, razloge koje je tuženik cijenio neosnovanima, a na koje je odgovorio u obrazloženju rješenja i s kojim je u cijelosti suglasan i ovaj sud. Za zaključke tuženika iznesene u osporenom rješenju postoji uporište u dokumentaciji spisa tuženika i citiranim odredbama ZOHBDR-a, ZOMO-a, Zakona o dodatku i ZUP- a, na koje se u obrazloženjima odluka pozivaju upravna tijela, dok tužitelj ne dostavlja relevantne dokaze niti predlaže izvođenje dokaza kojima bi navedene zaključke, u svezi primjene citiranih odredaba osporio.
13.1. Prema ocjeni suda nema osnova niti uporišta u propisima za tumačenje odredaba mjerodavnih propisa na način kako to čini tužitelj.
14. Posebno se ističe da tužitelj, kako i sam navodi na raspravi odgovarajući na izričito pitanje suda, nije pravnim lijekovima osporavao rješenje kojim mu je priznato pravo na starosnu mirovinu prema odredbama članka 28. ZOHBDR-a, stoga je to rješenje postalo pravomoćno. Kako je tim rješenjem tužitelju određen predujam mirovine, to je prvostupanjsko tijelo imalo ovlaštenje i dužnost, sukladno odredbama članka 131. ZOMO po službenoj dužnosti donijeti rješenje kojim se tužitelju određuje visina tako priznate mirovine. Naime, tim je člankom propisano da kada je u postupku za priznanje prava iz mirovinskog osiguranja utvrđeno da su ispunjeni uvjeti za mirovinu, a pripadajuća svota mirovine ne može se odmah odrediti, Zavod će obvezno donijeti rješenje o priznanju prava na mirovinu i isplati predujma mirovine (stavak 1.). Prema stavku 2. istog članka nakon prikupljenih svih podataka potrebnih za određivanje svote mirovine, po službenoj dužnosti, donijet će se rješenje kojim će se odrediti pripadajuća svota mirovine.
15. Vezano za primjenu Zakona o dodatku ističe se da je odredbama članka 1. tog zakona određeno da se istim uređuje dodatak na mirovine korisnika čija je mirovina ostvarena i određena isključivo prema Zakonu o mirovinskom osiguranju od 1. siječnja 1999.
15.1. Člankom 3. Zakona o dodatku propisano je da pravo na dodatak na mirovinu prema ovome Zakonu ne pripada korisnicima kojima je mirovina određena pod povoljnijim uvjetima i/ili na povoljniji način prema posebnim propisima o mirovinskom osiguranju, korisnicima najviše mirovine određene prema Zakonu o najvišoj mirovini i korisnicima obiteljske mirovine kojima je mirovina određena od mirovine koja je ostvarena prema propisima o mirovinskom osiguranju koji su važili do 31. prosinca 1998.
15.2. Stoga, kako je tužitelju određena mirovina po posebnom propisu ZOHBDR-u, nema osnova za zaključak da bi se tako određena mirovina imala povećati sukladno odredbama Zakona o dodatku.
15.3. Stoga, obrazloženje tuženika i u dijelu koji se odnosi na primjenu odredaba Zakona o dodatku, ovaj sud u cijelosti prihvaća.
16. Pravilnost izračuna visine mirovine, tužitelj svojim navodima nije doveo u pitanje. Ovo tim više jer niti ne iznosi konkretne navode vezane za izračun kojima bi osporio obrazloženje izračuna visine mirovine tužitelja, a koje se temelji na konkretnim podacima sadržanima u spisu.
16.1. Tužitelj je predložio provođenje financijskog vještačenja paušalno osporavajući iznos visine mirovine, jer da mu pripada pravo na dodatak sukladno odredbama Zakona o dodatku, a za koji je iz prethodno navedenih razloga, prema ocjeni suda utvrđeno da se u konkretnom slučaju ne primjenjuje.
16.2. Stoga, izvođenje daljnjeg dokaznog postupka financijskim vještačenjem sud nije prihvatio opravdanim provoditi, na okolnosti visine mirovine tužitelja, a vezano za primjenu dodatka na mirovinu sukladno Zakonu o dodatku. Raspravnim rješenjem suda izvođenje ovog dokaza sud je odbio, kao nepotrebno i neekonomično, imajući u vidu i načelo učinkovitosti spora propisano člankom 8. ZUS-a.
17. Osnovni prigovor tužitelja iscrpljuje se u tvrdnji da mu je po podnesenom zahtjevu za priznavanje prava na starosnu mirovinu istu trebalo odrediti prema odredbama ZOMO, pa onda i prema odredbama ZOHBDR-a i tek nakon što se utvrdi koja je mirovina povoljnija u smislu većeg iznosa tu mirovinu priznati.
17.1. Ove navode sud nije prihvatio osnovanima. Naime, osim što tužitelj, na što opravdano ukazuje tuženik u osporenom rješenju i tijekom ovog spora, u trenutku podnošenja zahtjeva nije ispunjavao uvjete za priznavanje starosne mirovine po odredbama članka 35. ZOMO prema kojemu pravo na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika ima osiguranik kada navrši 60 godina života i 41 godinu mirovinskog staža osiguranja u efektivnom trajanju (stavak 1.), budući da ne ispunjava uvjet 41 godine mirovinskog staža u efektivnom trajanju, a što je vidljivo iz izlista mirovinskog staža, tužitelj navedeno u bitnome u tužbi niti ne osporava, niti dostavlja dokaze ili predlaže izvođenje dokaza kojima bi ova utvrđenja koja proizlaze iz podataka dostavljenog spisa tuženika osporio.
17.2. Pri tom se još jednom napominje tužitelju da je rješenje o priznatom pravu na starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika prema odredbama ZOHBDR-a od 6. srpnja 2023. pravomoćno, a imao je mogućnost to rješenje osporiti budući da nije iskoristio mogućnost ulaganja pravnih lijekova i podnošenja žalbe.
18. Prigovor tužitelja da je diskriminiran postupanjem upravnih tijela u predmetnoj upravnoj stvari, sud nije cijenio opravdanim, jer za navedeno nema uporišta u postupanju i dostavljenom spisu tuženika.
18.1. Naime, člankom 1. stavkom 1. Zakona o suzbijanju diskriminacije („Narodne novine“ broj: 85/08 i 112/12.) propisano je da se Zakonom osigurava zaštita i promicanje jednakosti kao najviše vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske, stvaraju se pretpostavke za ostvarivanje jednakih mogućnosti i uređuje zaštita od diskriminacije na osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije.
18.2. Prema stavku 2. i 3. članka 18. Zakona o suzbijanju diskriminacije diskriminacijom u smislu ovoga Zakona smatra stavljanje u nepovoljniji položaj bilo koje osobe po osnovi iz stavka 1. ovoga članka, kao i osobe povezane s njom rodbinskim ili drugim vezama, a također i stavljanje neke osobe u nepovoljniji položaj na temelju pogrešne predodžbe o postojanju osnove za diskriminaciju iz stavka 1. ovoga članka.
18.3. Prema ocjeni suda u postupku koji je prethodio ovom sporu tužitelj nije stavljen u nepovoljniji položaj po niti jednom od zakonom propisanih razloga diskriminacije, a imajući u vidu usporedivu skupinu i pravo koje je tužitelju priznato.
19. Tužbene navode stoga sud nije prihvatio osnovanima, isti su takvi da ne dovode do drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari.
19.1. Pored navedenog, navodi tužbe ponovljeni su navodi žalbe na koje se na sudu prihvatljiv način očitovao tuženik u osporenom rješenju.
20. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, pa se isto ne može ocijeniti nezakonitim.
21. Sud nije utvrdio razloge ništavosti pojedinačne odluke na koje sukladno odredbi članka 47. stavka 3. ZUS-a, pazi po službenoj dužnosti.
22. Zbog navedenog, na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a, odlučeno je kao u izreci presude.
23. O zahtjevu tužitelja za naknadom troškova spora odlučeno je primjenom odredaba članka 147. stavka 1. ZUS-a kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi troškove spora ako zakonom nije drukčije propisano.
23.1. Stoga, kako je odbijen tužbeni zahtjev za poništenjem osporenog rješenja, to je i zahtjev tužitelja za naknadom troškova spora valjalo odbiti.
23.2. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci, pod točkom II.
U Zagrebu 12. rujna 2025.
Sutkinja
Mirjana Harapin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1. Odvjetnica Mersiha Mulalić, Sisak, Stjepana i Antuna Radića 6/6
2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, [adresa] Zagreb, A. Mihanovića 3
3. U spis
