Poslovni broj: Us I-5817/2023-14

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, uz sudjelovanje Ljerke Perice, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja TŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Marko Samaržija, odvjetnik u Odvjetničkom uredu Marko Samaržija & Iva Hrkać Samaržija u Zagrebu, Gundulićeva 36, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi obveze doprinosa, 12. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-411-10/21- 01/568, URBROJ: 513-04-23-2 od 5. listopada 2023.

II. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Trešnjevka, KLASA: UP/I-41-01/20220- 02/02096, URBROJ: 513-07-01-10-2020-01 od 25. svibnja 2020.

III. Nalaže se tuženiku tužitelju nadoknaditi troškove spora u ukupnom iznosu od 3.750,00 eura (tritisućesedamstopedeseteura) u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak KLASA: UP/II-411-10/21- 01/568, URBROJ: 513-04-23-2 od 5. listopada 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena na rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Trešnjevka, KLASA: UP/I-41-01/20220-02/02096, URBROJ: 513-07-01-10-2020-01 od 25. svibnja 2020.

1.1. Navedenim prvostupanjskim rješenjem tužitelju se kao osiguraniku po osnovi člana uprave trgovačkog društva utvrđuje s početkom 6. ožujka 2020. godine obveza doprinosa u mjesečnim iznosima prema mjesečnoj osnovici – umnošku iznosa prosječne plaće i koeficijenta 1,00 i to: doprinos za mirovinsko osiguranje po stopi od 20%, odnosno 15% za osiguranika mirovinskog osiguranja na temelju individualizirane kapitalizirane štednje.

2. Tužitelj osporava zakonitost osporenog rješenja iz svih zakonom dopuštenih razloga, pa tako i činjenična utvrđenja da bi bio član uprave trgovačkog društva u vremenu na koje se odnosi obveza doprinosa, a navode oba rješenja smatra potpuno paušalnim i neobrazloženima.

2.1. Ističe kako je tuženik propustio utvrditi da je prijavljen kao osigurana osoba na obvezna osiguranja po drugoj osnovi, odnosno da je prijavljen na obvezna osiguranja u drugoj državi Europske unije, konkretno u Republici Austriji, budući da je kao obrtnik, odnosno druga samozaposlena osoba zdravstveno i mirovinski osiguran u Republici Austriji, te je tamo za njega plaćano mirovinsko i zdravstveno osiguranje. U prilog ovim navodima dostavlja dodatnu dokumentaciju ( Pregled računa u 2019. od Zavoda za socijalno osiguranje za samozaposlene osobe – ovjereni prijevod, Potvrda Zavoda za socijalno osiguranje za samozaposlene osobe o plaćenim davanjima – ovjereni prijevod, Potvrda osiguranja za razdoblje od 1.1.2018. – ovjereni prijevod, Potvrda o plaćanjima za 2019. godinu – ovjereni prijevod) navodeći kako je iz istih vidljivo, a sukladno visini uplaćenih doprinosa, kako je osnovica za plaćanje doprinosa u Republici Austriji viša od osnovice za obračun doprinosa člana uprave trgovačkog društva. Poziva se na odredbe članka 240. Pravilnika o doprinosima („Narodne novine“, broj: 02/09, 09/09, 97/09, 25/11, 61/12, 86/13, 157/14, 128/17, 01/19), pa s obzirom na to da Republika Hrvatska ima sklopljen ugovor o socijalnom osiguranju s Republikom Austrijom, te da je on obvezno osiguran u toj zemlji o čemu je dostavljena i potvrda stranog nositelja obveznih osiguranja, tada se na temelju tog ugovora isključuje obvezno osiguranje u Republici Hrvatskoj.

2.2. Tužitelj navodi da je tuženik i pogrešno utvrdio visinu osnovice za obračun i pogrešno izračunalo dužne doprinose, budući da su pogrešno primijenjeni članak 13. stavak 3. Zakona o doprinosima („Narodne novine“ broj: 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14, 143/14, 115/16, 106/18) i odredbe prethodno navedenog Pravilnika, koji propisuju da se osnovica za obračun doprinosa obračunava po stopi od 10% za mirovinsko osiguranje, odnosno 7,5% za mirovinsko osiguranje na temelju individualne kapitalizirane štednje.

2.3. Smatra počinjenim bitne povrede postupka zbog nedovoljnog obrazloženja rješenja, a pri tom ističe da mu nikada, u nijednom dijelu postupka nije dostavljen nikakav dokaz ili navod iz kojeg bi bilo vidljivo u kojem bi on to trgovačkom društvu bio član uprave i u kojem razdoblju.

2.4. Tužbom zahtjeva da sud poništiti osporena rješenja uz naknadu troškova spora.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod razloga navedenih u obrazloženju osporavanog rješenja. Predlaže da sud bez održavanja rasprave odbije tužbeni zahtjev.

4. Sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24., dalje: ZUS), strankama je na raspravi održanoj 21. ožujka 2025. i 5. rujna 2025. dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima druge stranke te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora.

4.1. Rasprava je održana u odsutnosti tuženika, koji iako uredno pozvan raspravi nije pristupio niti je svoj izostanak opravdao, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavka 3. ZUS-a.

4.2. Na navedenoj raspravi, tužitelj u bitnome navodi kao u tužbi. Dostavlja dokumentaciju za koju navodi da je od utjecaja na odluku, radi se o rješenjima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu kao i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Zagreba, a kojima su poništene prijave na obvezno mirovinsko i zdravstveno osiguranje tužitelja.

4.3. Izvođenje daljnjeg dokaznog postupka stranke spora nisu predložile.

5. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, sud je proveo dokazni postupak na način da je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen sudu uz odgovoru na tužbu.

6. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Prema podacima spisa predmeta, sadržaja obrazloženja prvostupanjskog rješenja tužitelju je po osnovi svojstva člana uprave trgovačkog društva utvrđena obveza doprinosa s početkom od 6. ožujka 2020. u određenim mjesečnim iznosima, kako je prethodno (pod 1.1. navedeno) pozivom na članak 90., 91., 239., i 221. Zakona o doprinosima („Narodne novine“, broj: 84/08, 152/08, 94/09, 18/11, 22/12, 144/12, 148/13, 41/14, 143/14, 115/16 i 106/18).

8. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv prvostupanjskog rješenja potvrđujući rješenje pravilnim i zakonitim. Otklanjajući žalbene navode tužitelja tuženik obrazlaže da je prema podacima koji su na temelju članka 226. stavka 1. Zakona o doprinosima Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje i /ili Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje dostavili Poreznoj upravi tužitelj obvezno osiguran po osnovi člana uprave trgovačkog društva, a da tužitelj nije dostavio A1 potvrdu kojom dokazuje da je tijekom 2020. godine osiguranik u Republici Austriji, odnosno da se na njega primjenjuje zakonodavstvo o socijalnom osiguranje Republike Austrije.

8.1. Žalba je odbijena na temelju članka 116. točka 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP).

9. Uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 140-10/25-03/01159340774, URBROJ: 341-25-11/2- 25-97630 od 26. svibnja 2025. utvrđeno je da je u obnovi postupka pokrenuto zahtjevom tužitelja, poništeno rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu KLASA: UP/I 140-10/20-03/01159340774, URBROJ: 341- 25-11/2-20-53294 od 6. ožujka 2020. (točka I. izreke), a tim je rješenjem tužitelju bilo priznato svojstvo osiguranika iz mirovinskog osiguranja kao direktoru trgovačkog društva Tazar d.o.o. iz Zagreba počevši od 6. ožujka 2020, sukladno odredbi članka 12. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ broj: 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 62/18, 115/18, 102/19, dalje: ZOMO), a temeljem uvida u sudski registar Trgovačkog suda u Zagrebu.

9.1. Istim rješenjem poništeno je i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: UP/I 140-10/25-03/01159340774, URBROJ: 341-25-11/2-25-46667 od 25. veljače 2025. (točka II. izreke), kojim je bio odbijen zahtjev tužitelja za poništenjem prijave o početku svojstva osiguranika iz mirovinskog osiguranja kao direktoru trgovačkog društva Tazar d.o.o., uspostavljena s danom 6. ožujka 2020. godine.

9.2. Uz navedenu dokumentaciju dostavljen je zapisnik s izjavom osiguranika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje iz kojeg je vidljivo da je tužitelj navedeno rješenje, po opunomoćeniku zaprimio, odnosno preuzeo 28. svibnja 2025. te se odrekao prava na žalbu.

10. Uvidom u rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda u Zagrebu, Odjela za zdravstveno osiguranje -2, KLASA: UP/I-503-01/25- 01/255, URBROJ: 338-21-02-02-25-02 od 06. veljače 2025. utvrđeno je kako se tim rješenjem poništava prijava na obvezno zdravstveno osiguranje tužitelja kao člana uprave trgovačkog društva i izvršnog direktora trgovačkog društva, ako nije obvezno zdravstveno osiguran po osnovi rada kod druge pravne ili fizičke osobe u Republici Hrvatskoj ili drugoj državi članici, s datumom početka statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju dana 6. ožujka 2020. (točka I. izreke) uz određenje da žalba ne odgađa izvršenje rješenja (točka II. izreke).

10.1. Iz obrazloženja citiranog rješenja proizlazi kako je tužitelj od 01. siječnja 2018. obvezno zdravstveno osiguran u Republici Austriji po osnovi radnog odnosa kao samozaposlena osoba, dok od 1. kolovoza 2020. ostvaruje pravo na starosnu mirovinu Zavoda za socijalno osiguranje u samostalnim zanimanjima Gradišće. Stoga je cijenjen osnovanim zahtjev tužitelja da se u tom postupku poništi prijava imenovanog na obvezno zdravstveno osiguranje po osnovi članka 7. stavka 1. točke 4. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju („Narodne novine“ broj: 80/13, 137/13, 98/19 i 33/23), uz obrazloženje kako članak 10. Uredbe EZ br. 883/2004 Europskog parlamenta i vijeća od 29. travnja 2004. o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti ne omogućava stjecanje i zadržavanje statusa u obveznom zdravstvenom osiguranju u dvije različite države članice Europske unije, stoga su ispunjene pretpostavke da se predmetna prijava provedena dana 2. travnja 2020. s danom početka statusa 6. ožujka 2020. poništi.

11. Člankom 226. stavkom 1. Zakona o doprinosima propisano je da su nositelji obveznih osiguranja i Središnji registar osiguranika dužni Poreznoj upravi dostavljati podatke o osiguranicima kojima se obveza doprinosa utvrđuje rješenjem, o obveznicima podnošenja prijave na obvezna osiguranja i o broju osoba prijavljenih na obvezna osiguranja, o osnovi osiguranja i datumu početka i prestanka obveze doprinosa te druge podatke potrebne Poreznoj upravi u službene svrhe.

12. Člankom 90. stavkom 1. Zakona o doprinosima propisano je da je osiguranik po osnovi člana uprave trgovačkog društva i izvršni direktor trgovačkog društva i likvidator i upravitelj zadruge (članak 9. stavak 1. točka 15.) obveznik doprinosa i obveznik plaćanja doprinosa za osobno osiguranje.

12.1. Prema stavku 2. članka 90. Zakona o doprinosima obvezu doprinosa, vrste doprinosa te razdoblje na koje se obveza odnosi utvrđuje Porezna uprava rješenjem.

13. Analizom cjelokupnog spisa predmeta, ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja odluke tuženika, primjenjujući citirane odredbe, utvrđeno je kako je navodima tužbe i dokumentacijom dostavljenom tijekom spora tužitelj pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja doveo u pitanje, a tim i primjenu materijalnog prava.

13.1. Naime, prvostupanjsko rješenje temelji se na podacima nadležnih tijela Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje o tome da je tužitelj stekao svojstvo osiguranika navedenih Zavoda. Međutim, kako je tijekom spora tužitelj dokazao da su rješenja o priznatom svojstvu osiguranika s danom 6. ožujka 2020., dakle, upravo s danom s kojim se tužitelju utvrđuje obveza plaćanja doprinosa poništena u odvojenim postupcima pred navedenim tijelima, osnovano i opravdano navodi tužitelj da je otpala pravna osnova za utvrđivanjem tužitelja obveznikom doprinosa, na način kako je to učinilo prvostupanjsko porezno tijelo.

14. Slijedom navedenog, sud je prihvatio osnovanima navode tužbe.

14.1. Osporenim rješenjem uz obrazloženje koje je dano povrijeđen je zakon na štetu tužitelja, pa se isto ne može ocijeniti zakonitim. Pri tom se ističe da osporeno rješenje ne sadrži valjano obrazloženje žalbenih navoda niti dokumentacije dostavljene uz žalbu, a koja je relevantna za odluku u konkretnoj upravnoj stvari, pa je rješenje doneseno i uz povrede odredaba postupka koje se odnose na pravo stranke na obrazloženu odluku, jer isto nije sastavljeno u skladu s člankom 98. stavkom 5. ZUP- a, na što opravdano ukazuje tužitelj.

14.2. Sud je poništio i prvostupanjsko rješenje budući da je prestao postojati osnov za donošenje rješenja kojim bi se tužitelja po osnovi svojstva člana uprave trgovačkog društva obvezalo na plaćanje doprinosa.

14.3. Slijedom navedenog, na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a odlučeno je kao u izreci, pod točkama I. i II.

15. O zahtjevu tužitelja za naknadom troškova spora sud je odlučio sukladno članku 144. stavku 1. i članku 147. stavku 1. ZUS-a, te je prihvatio osnovanim i opravdanim zahtjev za naknadom troškova spora sukladno Tbr. 27/1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23) za sastav tužbe, i zastupanje na raspravi – na dva ročišta, za svaku od navedenih radnji 500 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife), daje 1.000,00 eura po radnji, odnosno ukupno 3.000,00 eura, a uvećano za PDV (Tbr. 46. Tarife), daje iznos od 3.750,00 eura.

15.1. Člankom 147. stavkom 1. ZUS-a propisano je da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano.

15.2. Stoga, kako je usvojen tužbeni zahtjev tužitelj je uspio u sporu, stoga mu je tuženik obvezan nadoknaditi opravdane troškove spora, a isti obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika (članak 144. stavak 2. ZUS-a).

15.3. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci, pod točkom III.

U Zagrebu 12. rujna 2025.

Sutkinja

Mirjana Harapin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

Dna:

1. Odvjetnik Marko Samaržija, Odvjetnički ured Marko Samaržija & Iva Hrkać Samaržija, putem e-komunikacije

2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, putem e-komunikacije

3. U spis