Republika Hrvatska

Općinski sud u Makarskoj

[adresa], C [adresa]

Pr-4/2020-42

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, po sucu Angeli Koštro, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CV, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] zastupanog po punomoćniku Krešimiru Biočiću, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika Zagrebačke pivovare d.o.o., Zagreb, Ilica 224, OIB: 83771985821¸ zastupanog po punomoćnici Belindi Čačić, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Čačić i partneri iz Zagreba, radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu, nakon održane glavne i javne rasprave dana 17. lipnja 2025. godine u nazočnosti punomoćnika tužitelja Krešimira Biočića, odvjetnika i punomoćnice tuženika, Belinde Čačić, odvjetnice, dana 12. rujna 20205. godine

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„ Utvrđuje se da je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 20. 02. 2020. godine kojom je tužitelju otkazan Ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 01. 03. 2016. godine, nezakonita i nedopuštena, pa se kao takva poništava, pa se utvrđuje da radni odnos tužitelja nije prestao, te se nalaže tuženiku da vrati tužitelja na rad, vrati na posao na radno mjesto na kojem je radio prije otkaza, a ako takvog mjesta više nema, na radno mjesto koje odgovara njegovim kvalifikacijama i stručnoj spremi, a sve u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe.“

II/ Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 500,00 eura, a sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužitelj SV podnio je tužbu protiv tuženika Zagrebačke pivovare d.o.o., radi utvrđenja nedopuštenosti odluke o otkazu dana 28. ožujka 2020. godine, u kojoj navodi da je tužitelj kod tuženika temeljem sklopljenog Ugovora o radu bio zaposlen na poslovima prodajnog savjetnika Prodajni predstavnik III u Sektoru Prodaja, OJ Regionalna prodaja od 01. ožujka 2016. godine. Navodi da je tuženik svojom odlukom od 20. veljače 2020. godine otkazao ugovor o radu iz toč I/ tužbe zbog teške povrede radne obveze zbog kojeg nastavak radnog odnosa više nije moguć. Ističe da je pobijanu odluku o otkazu tuženik uručio tužitelju, a protiv te odluke o otkazu tužitelj je podnio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa, a koji zahtjev da je upućen tuženiku dana 02. 03. 2020. godine, a koji je tuženik zaprimio dana 06. 03. 2020. godine, kojem zahtjevu tuženik nije udovoljio, s time da je tužitelj navedenim zahtjevom zatražio da se njegov zahtjev usvoji kao osnovan i poništi pobijana odluka o izvanrednom otkazu. Ističe kako tuženik pobijanu odluku obrazlaže na način kako je tužitelj zaposlen kod poslodavca od 01. 08. 2008. godine, kao i temeljem ugovora od 01.03. 2016. godine, kako je neposredni nadređeni tužitelju FV dana 07. 02. 2020. godine podnio prijavu zbog kršenja radne obveze i to zbog neopravdanog izostanka tužitelja s posla, navodeći kako je radnik dana 31. 01. 2020. godine zaključio bolovanje, da je dana 03.02. 2020. godine trebao doći na posao, odnosno sastanak u Dugopolje, a što da nije učinio, te da na telefonski poziv nije odgovorio, niti je svoj izostanak opravdao. Navodi kako se radnik cijeli tjedan nije javljao nadređenome da bi 09. 02. 2020. godine poslao nadređenom whatsapp poruku u kojoj objašnjava zašto se nalazi u Njemačkoj obzirom je brat njegove supruge završio u bolnici, i da ne zna hoće li se vratiti za vikend, te da je tražio od nadređenog da mu za cijeli tjedan od 03. 02.do 07.02. 2020. godine retroaktivno odobri godišnji odmor. Navodi da kod tuženika nije moguće retroaktivno odobravanje godišnjeg odmora. Ističe da je tuženik proveo disciplinski postupak na način da je radniku dana 12. 02. 2020. godine uručen poziv za davanje obrane koju da je tužitelj iznio, a tuženik da je nakon očitovanja radničkog vijeća donio odluku o izvanrednom otkazu. Nadalje, tužitelj ističe kako je tuženik dana 03. 02. 2020. godine znao za izostanak tužitelja, no da nije znao je li taj izostanak opravdan ili neopravdan (bolovanje i slično), a da je za razlog izostanka saznao iz poruke tužitelja dana 06. 02. 2020. godine. Tužitelj ističe da je tuženik odmah nakon telefonskog poziva dana 03. 02. 2020. godine mogao tužitelju uputiti poziv za davanje obrane, a što da je propustio, te da je tužitelj na posao došao 10. 02. 2020. godine. Tužitelj navodi da rok za neopravdan izostanka se treba računati od dana kada je radnik počeo s činjenjem povrede iz radnog odnosa, a ne kada je on prestao s povredom. Nadalje, ističe da je postojala praksa između stranaka o retroaktivnom otvaranju godišnjeg odmora tj. da bi se izostanak tužitelja evidentirao kao korištenje godišnjeg odmora. Nadalje, ističe da navedeni izostanak tužitelja ne predstavlja tešku povredu prema pravilniku o disciplinskoj odgovornosti, a uslijed čega da je odluka o otkazu nezakonita, a osim toga da nisu bile ispunjene pretpostavke za davanje izvanrednog otkaza jer je tuženik propustio dati otkaz u zakonom određenom roku, a što tu odluku čini nezakonitom.

U odgovoru na tužbu tuženik navodi da je tuženik postupio u skladu sa zakonskim odredbama i ispunio svoje zakonske obveze, te da su stoga navodi tužitelja kojima pokušava osporiti odluku o otkazu neistiniti i neosnovani. Navodi da je tužitelj u tužbi osporio pravovremenost odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja, odnosno osporava činjenicu da je ista donesena unutar roka od 15 dana. Tuženik ističe da se ovim navodima protivi, te iste smatra neutemeljenima. U odnosu na navedeno tuženik ističe da tužitelj nije došao na posao od ponedjeljka 03. 02. 2020 godine do petka 07. 02. 2020. godine, odnosno pet radnih dana, te da upravo kontinuirano trajanje povrede radne obveze koja se sastoji u neopravdanom izostanku od pet radnih dana čini razlog za otkazivanje. Ističe da predmetna povreda postoji za čitavo razdoblje, a ne kako pogrešno tumači tužitelj, isključivo prvog dana tužiteljeva nedolaska na posao, te da stoga zakonski rok od 15 dana počinje teći tek nakon završetka povrede obveze iz radnog odnosa, odnosno dana 07. 02. 2020. godine. Tuženik ukazuje i na relevantnu sudsku praksu prema kojoj rok za izvanredno otkazivanje ne počinje teći dok povreda traje, te da prema stajalištu sudske prakse u slučaju višednevnog izostanka s posla rok za izvanredni otkaz nije počeo teći s prvim danom izostanka jer da je upravo kontinuirano i cjelovito trajanje povrede radne obveze čini opravdanim razlog za izvanredni otkaz, a koje stajalište proizlazi iz odluka VSRH broj Revr-716/2018, i Revr-825/2017. Tuženik smatra da obzirom je odluka o izvanrednom otkazu donesena dana 20. 02. 2020. godine da je ista nedvojbeno donesena unutar zakonom propisanog roka do 15 dana. Nadalje, tuženik ističe da tužitelj u tužbi ističe neosnovanost i neopravdanost razloga za izvanredni otkaz, ali da je upravo odredbama Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti tuženika od 27. 08. 2019. godine propisano, i to čl. 9. koje su teže povrede radnih obveza, a između ostalih u iste spada i neopravdano izostajanje s rada najmanje pet radnih dana, te da upravo navedeni interni akt tuženika kao poslovica određuje povrede obveza iz radnog odnosa koje tuženik kao poslodavac neće tolerirati, te uslijed nastanaka kojih isti ima pravo i izvanredno otkazati ugovor o radu radnika. Nadalje, ističe kako zakon taksativno ne navodi slučajeve u kojima poslodavac može izvanredno otkazati ugovor o radu, već isključivo određuje odnosno utvrđuje da se radi o takvoj povredi obveze iz radnog odnosa gdje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa stranaka radni odnos više nije moguć. Tuženik ističe da je tužitelj povrijedio svoju radnu obvezi iz radnog odnosa na način da u razdoblju od 03. 02. 2020. do 07. 02.2020. godine odnosno pet uzastopnih radnih dana nije dolazio na posao, niti je o svom izostanku pravovremeno izvijestio tuženika kao poslodavca. Ujedno navodi da svaki poslodavac, pa tako i sam tuženik, ima pravo očekivati i zahtijevati od svakog svog radnika ne samo da svjesno i kvalitetno obavlja radne obveze, nego da u okviru ravnopravnog odnosa postupa ozbiljno, odgovorno , pošteno i s pažnjom koja se od radnika zahtijeva, dok se suprotno navedenom iz ponašanja tužitelja ne može zaključiti da je isti postupao u skladu s pravilima tuženika kao poslodavca i ugovorenim uvjetima rada, te da sve navedeno predstavlja opravdan razlog za izvanredno otkazivanje, a na što upućuje i relevantna sudska praksa, te stoga i predlaže da se tužbeni zahtjev odbije kao neosnovan. U dokaznom postupku sud je izveo dokaz uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 20. 02. 2020. (list 5-7), poziv za davanje obrane od 11. 02. 2020.(list 8), zahtjev Zagrebačke pivovare d.o.o. za pokretanje disciplinskog postupka od 11. 02. 2020. (list 9-), prijavu Zagrebačke pivovare d.o.o. o kršenju obveze iz radnog odnosa od 07. 02. 2020. godine (list 10), izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad tužitelja (list 11), preslika whatsapp poruka (list 12), zahtjev za zaštitu prava od 03. 03. 2020. (list 13-15), obavijest o trajanju privremene nesposobnosti za rad (list 16), Pravilnik Zagrebačke pivovare d.o.o. o disciplinskoj odgovornosti (list 17-27), e- mail tužitelja od 14. 02. 2020 (list 47), očitovanje Radničkog vijeća Zagrebačke pivovare d.o.o. (list 48), dopis Zagrebačke pivovare d.o.o. (list 49-50), presuda Vrhovnog sud RH broj Revr 716/2018 (list 53-55), presuda Vrhovnog suda RH broj Revr-825/2017 (list 56-58), presudu Vrhovnog suda RH broj Revr 423/2018 (list 72- 74), presude Vrhovnog suda RH broj Revr-282/2018, Revr-1307/2016, Revr- 83/ 2014, Revr- 1516/ 2016 (list 75-86), evidenciju o korištenju radnog vremena (list 152- 205), ugovor o radu od 02. 02. 2016. (list 206-207), izveo dokaz saslušanjem svjedoka FV (list 237-240), svjedoka ČV (list 245-246), izveo dokaz saslušanjem tužitelja CV i zz tuženika UV u svojstvu parničnih stranaka (list 259-254), te izveo dokaz saslušanjem svjedoka LV (list 270- 271).

Cijeneći rezultate dokaznog postupka, kako cjelokupnog tako i svakog pojedinačno, a na osnovi odredbe čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91., 91/92., 112/99. i 117/03.) ovaj sud došao je do uvjerenja da je tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

Iz iskaza svjedoka FV utvrđeno je da isti radi kao voditelj prodaje u tvrtki Zagrebačka pivovara, i to za područje [adresa] i [adresa]. Trenutno da je nadređen sedmorici trgovačkih putnika koji odrađuju ovo područje. Iz iskaza je utvrđeno da je tužitelj bio njegov radni kolega i da je radio na poslovima trgovačkog putnika za područje [adresa], te da je bio zadužen za ugostiteljske objekte i trgovine. Utvrđeno je da je i svjedok bio trgovački putnik kao i tužitelj, a u međuvremenu da je napredovao, te sada obavlja prethodno opisane poslove. Svjedok da je zaposlenik tuženika od 2011 dok je tužitelj počeo raditi i proje njega. Što se tiče događanja prije donošenja odluke o otkazu da je to bilo 2020. godine u drugom mjesecu, da je tužitelj prethodno bio na bolovanju koje je on zaključio te je trebao početi raditi u ponedjeljak, ali on se taj ponedjeljak nije javio na poslu niti se javio svjedoku, kao niti slijedeća dva dana. Svjedok da ga je kao njegov nadređeni zvao, slao mu poruke, ali on da se na to nije javio. Iz iskaza je utvrđeno da unutar Zagrebačke pivovare postoji određena procedura rada, tako da se ponedjeljkom održavaju sastanci gdje se razrađuje strategija rada za naredne dane i tjedan. Utvrđeno je da se tužitelj javio tek u četvrtak i da je poslao poruku u kojoj poruci je naveo da je morao ići u Njemačku, te da mu se za ove dane izostanka odobri godišnji odmor. Iz iskaza je utvrđeno da su svjedoka njegovi nadređeni pitali za tužitelja na sastanku kojeg su imali u ponedjeljak, te da je rekao da je odsutan, ali da nije mogao reći zbog čega jer ga nije kontaktirao, niti je tužitelj njega kontaktirao. Kako je tužitelj u toj poruci zatražio da mu se odobri retroaktivno korištenje godišnjeg odmora za ta četiri dana svjedok da je njegov zahtjev morao prenijeti nadređenima, ali kako kod tuženika postoji pravilo da se ne odobrava retroaktivno korištenje godišnjeg odmora bez najave ili nekog vida komunikacije, da mu isti nije odobren. Nakon toga da je uslijedila procedura otkazivanja ugovora o radu, a cjelokupnu tu proceduru da je odrađivala služba unutar tuženika koja se bavi tim poslovima, te da svjedok o tome ne zna ništa. Utvrđeno je da do ovog konkretnog slučaja da je bilo situacija u kojima je tužitelj izostajao s posla i tražio odobrenje godišnjeg odmora, ali da je to uvijek bilo s najavom, odnosno s nekom vrstom obavijesti, bilo porukom ili pozivom. Unutar Zagrebačke pivovare da postoji program (PC) unutar kojeg se upisuju zahtjevi radnika koji žele koristiti godišnji odmor nakon čega svjedok kao nadređeni odobrava te zahtjeve. Utvrđeno je da je inače uobičajeno da se svaki radnik koji želi koristiti godišnji odmor prije upisivanja zahtjeva u PC program, kontaktira svjedoka da se dogovore o tom korištenju godišnjeg odmora, a tek onda radnik upisuje taj zahtjev u taj program. Tužitelj da je do konkretnog slučaja uvijek postupao na prethodno opisani način. Koliko se svjedok može sjetiti tužitelj da je trebao doći slijedeći ponedjeljak na posao, a nije došao taj ponedjeljak jer mu je auto bilo u kvaru, pa je došao u utorak. Iz iskaza je utvrđeno da je svjedoku poznato da je tužitelj bio odsutan radi bolovanja, ali se ne može sjetiti koliko je bio na bolovanju, ali da se sjeća da su ga zvali iz kadrovske službe i tražili od svjedoka da kontaktira tužitelja da dostavi doznake o zaključenju bolovanja. U vrijeme kada je svjedok kontaktirao tužitelja da utvrdi zbog čega nije došao na posao da nije znao je li tužitelj uopće zaključio bolovanje i da li će taj ponedjeljak doći na posao. Iz iskaza da je utvrđeno da se događalo ranije da bi se odobrilo retroaktivno korištenje godišnjeg odmora od jedan ili dva dana, ali uvijek uz neku najavu, s time da bi djelatnik naknadno svoj zahtjev podnio kroz prethodno opisani program. Iz iskaza je utvrđeno da ovaj izostanak djelatnika utječe na organizaciju rada, obzirom svaki dan treba dolaziti na teren i vršiti sve ono što trovački putnik radi, a ukoliko netko ne dođe na posao, a ne znaju da neće doći, da to zasigurno utječe na proces rada. U slučaju da netko neće doći na posao zbog korištenja godišnjeg odmora kojeg je najavio da se tada organizira zamjena, odnosno da se angažira drugi djelatnik koji će obaviti taj posao. Iz iskaza je utvrđeno da je tužitelj zadužen za cca 70 trgovina i 120 ugostiteljskih objekata, a svjedok da sa trgovačkim putnicima uvijek kontaktira putem službenog mobitela, a poruka koju mu je posao tužitelj da je poslana s tog službenog mobitela. Iz iskaza svjedokinje ČV utvrđeno je da je njen suprug SV bio zaposlenik Zagrebačke pivovare od 2008 godine do 2020., i to na radnom mjestu trgovačkog putnika, za područje [adresa] i [adresa], a jedno vrijeme i za dio Splita. Iz iskaza je utvrđeno da je razlog za nedolazak njenog supruga na posao bio njihov iznenadni odlazak u Njemačku, a sve to da se dogodilo u nedjelju kada je nju zvao mlađi brat koji boravi i radi u Njemačkoj, ali koji je prije tog poziva imao dosta zdravstvenih problema. U trenutku kada ju je brat nazvao da je bio u panici, u stanju šoka, da je govorio nepovezano, da ga boli te je plakao. On da je prethodno zvao roditelje i tražio da netko dođe do njega u Njemačku, obzirom on tamo živi sam, ali kako su roditelji bolesni oni nisu mogli ići. Iz iskaza je utvrđeno da svjedokinja nije nikada sama vozila do Njemačke i nije se usuđivala, a autobus je kretao tek slijedeći dan, te ta linija nije direktna za grad u kojem joj brat živi. Utvrđeno je da se njen suprug ponudio da je odveze u Njemačku, da su krenuli oko 4 sata ujutro, da je putovanje je bilo dugo, uvjeti na cesti loši jer je bili zimsko vrijeme. Njen suprug da je prethodno također bio na bolovanju i to cijeli siječanj, a njen suprug da je zaključio to bolovanje u siječnju s time da ona ne zna je li njegovom poslodavcu bilo poznato je li u trenutku kada su krenuli za Njemačku znao da je zaključio bolovanje. Iz iskaza je utvrđeno da je njen suprug bio na bolovanju jer je imao problema s kralješnicom, a da je imao i puknuće križnog ligamenta u koljenu. Iz iskaza je utvrđeno da je njen suprug zbog tog iznenadnog poziva njenog brata, koji je bio u dosta lošem fizičkom i psihičkom stanju, otišao u Njemačku, a bez da se javio poslodavcu. Utvrđeno je da kada su stigli da su imali problem s mobilnom mrežom, roamingom, a kada je njen brat došao k sebi, te se cijela situacija malo primirila da se njen suprug u četvrtak javio svom nadređenom FV i poslao mu tekstualnu poruku preko mobitela da se nalazi u Njemačkoj. Utvrđeno je da je ona tada pitala supruga hoće li imati kakvih problema što se nije javio poslodavcu, a on da joj je odgovorio da smatra da neće biti problema obzirom je već ranije bilo situacija kada mu se retroaktivno odobravao godišnji odmor za nekih par dana, te da mu se izostanak od dva-tri dana uvijek tolerirao, te da je bilo situacija kada mu se i ranije odobravao retroaktivno godišnji odmor. Iz iskaza je utvrđeno da je bilo situacija kada bi se on javio da će izostati s posla, a nekada i ne bi, ali da bi mu tolerirali izostanke od 2-3 dana. Iz iskaza je utvrđeno da je njen suprug krenuo za Hrvatsku u subotu, te se na posao javio u ponedjeljak, dok je svjedokinja ostala u Njemačkoj.

Iz iskaza svjedoka LV utvrđeno je da je on bio zaposlenik Zagrebačke pivovare sve do odlaska u mirovinu, a zadnje 22 godine da je radio kao predsjednik Radničkog vijeća. Iz iskaza je utvrđeno da je svjedoku poznato da je tužitelju otkazan ugovor o radu i to izvanrednim otkazom, obzirom se par dana nije javio na posao, niti došao na posao, te da je stoga Zagrebačka pivovara donijela odluku da se istome uruči izvanredni otkaz, s time da je prijedlog te mjere prije samog donošenja dostavljen Radničkom vijeću zajedno s dokumentacijom vezanom za konkretni slučaj. Utvrđeno je da je Radničko vijeće zauzelo stav i donijelo mišljenje da se slaže s prijedlogom poslodavca da se CV otkaže ugovor o radu, obzirom se isti nije javio par dana, niti je došao na posao, a drugih olakotnih okolnosti nije bilo. Iz iskaza je utvrđeno da se svjedok sjeća da je uz ovu prijavu došao ispis nekih poruka s mobitela, a to je bila neka komunikacija između tužitelja i njegovih nadređenih, a da je bio i neki dokument iz kojeg se vidjelo od kada do kada je tužitelj bio na bolovanju. Utvrđeno je da se sve odluke radničkog vijeća donose na sjednicama glasovanjem. Iz iskaza je utvrđeno da je u tom periodu bilo dosta otkaza u periodu u kojem je on radio u Radničkom vijeću, s time da se radničko vijeće rijetko složilo s prijedlogom poslodavca da se radniku otkaže ugovor o radu, osim u konkretnom slučaju gdje su s se složili s prijedlogom poslodavca jer je isti postupio sukladno Zakonu o radu te sa prijedlogom da se tužitelju otkaže ugovor o radu.

Iz iskaza tužitelja CV utvrđeno je da je isti bio zaposlenik tuženika u razdoblju od 2008. godine do 2020. godine kada je uslijedila odluka o otkazu. Utvrđeno je da je isti radio na poslovima trgovačkog putnika za područje [adresa] kod [adresa] i [adresa], a jedan period da je radio za dio grada Splita. Iz iskaza je utvrđeno da je tužitelj u siječnju 2020. godine bio na bolovanju koje je zaključeno s zadnjim danom u siječnju 2020., te da se slijedeći ponedjeljak trebao javiti na posao, Iz iskaza je utvrđeno da je brat njegove supruge nazvao u nedjelju i rekao da nije u dobrom stanju, da je plakao i imao nekakve napadaje panike. Utvrđeno je da je isti živio sam u Njemačkoj prije opisane situacije, da je imao operaciju zbog koje jedno vrijeme nije dolazio kući. Obzirom da se čudno ponašao odnosno čudno zvučao preko telefona, a takav nije bio ranije da su se pobojali za njega i njegov život, te da ne bi sebi učinio nešto nažao da su se on i supruga odlučili uputiti u Njemačku u jedno mjesto pored Munchena. Njegovi roditelji koji su narušenog zdravlja da nisu bili u mogućnosti putovati jer su bili stariji ljudi narušenog zdravlja. Utvrđeno je da su tužitelj i njegova supruga krenuli za Njemačku u 4 sata ujutro. Obzirom je cijela ova situacija izazvala paniku i kod tužiteljeve supruge, da su se i njih dvoje u tom stanju uputili u Njemačku, te da on obzirom na cijelu situaciju u trenutku kada su krenuli i tijekom putovanja nije razmišljao o tome da se mora javiti poslodavcu, a kada je prošao granicu da je utvrdio da je zaboravio punjač mobitela. Kod supruginog brata da su došli u ponedjeljak u popodnevnim satima. Tužitelj da je također bio narušenog zdravstvenog stanja, te je imao bolove u leđima zbog čega je prethodno bio na duljem bolovanju. Nakon dva dana kada se suprugin brat malo pribrao, a to je bilo u četvrtak, da je tužitelj otišao do trgovine i kupio punjač za mobitel, te pogledao propuštene pozive, ali da tada nije evidentirao šefov propušteni poziv, te da mu je on u popodnevnim satima poslao poruku gdje se nalazi i zbog kojeg razloga. Iz iskaza je utvrđeno da je njegov šef tada bio FV te da ga je tužitelj zamolio da mu navedene dane kada nije bio na poslu vodi kao godišnji odmor. Utvrđeno je da je i ranije kada tužitelj zbog bolesti ili nekih drugih razloga ne bi došao na posao, te da se taj dan ne bi javljao poslodavcu već bi se javio sutradan, te objasnio zašto nije bio na poslu. U svih 11 godina koliko je tužitelj radio kod tuženika da nije bilo nikakvih problema. Utvrđeno je da su oni unutar firme imali poseban program gdje su upisivali zahtjeve za godišnji odmor, a tužitelj da je u više navrata taj zahtjev znao upisivati naknadno. Iz iskaza je utvrđeno da je tužitelj s FV imao jako dobar profesionalni i kolegijalni odnos, te da u situaciji kada se tužitelj njemu ne bi javio prvi da , a izostao bi s posla, da bi on znao da je izostao iz nekog opravdanog razloga. Ukoliko bi tužitelj taj prvi dan izostao s posla, a ne bi se javio da se znalo događati da ga šef nazove i pita što se dogodilo. Tijekom putovanja u Njemačku da nije čuo da bi ga njegov šef zvao, niti mu poslao sms poruku, a tužitelj da mu se naknadno javio u četvrtak. Iz iskaza je utvrđeno da je tužitelj FV poslao sms poruku, a on da je njemu vratio poruku, u kojoj je naveo da se mora javiti na posao u ponedjeljak, a kada je u ponedjeljak došao na posao da je išao kod direktora koji ga je pitao gdje je bio. Tužitelj da je i njemu predložio da se tih pet dana vodi kao godišnji odmor, a nakon toga je pitao FV hoće li mu se tih pet dana voditi kao godišnji, dok mu je ovaj rekao da ništa ne brine. Nakon nekoliko dana da ga je zvao predstavnik sindikata iz Zagreba i rekao da je pokrenut postupak otkazivanja ugovora o radu jer je neopravdano izostao s posla. Iz iskaza je utvrđeno da je on znao da će biti ovakva situacija da bi se isti dan vratio iz Njemačke, ali kako je ranije bila praksa, kako je prethodno opisao, da je smatrao da neće biti problema. Tužitelj da smatra da pozadina ove odluke je nešto sasvim drugo i to njegov raniji zahtjev da mu se povisi koeficijent, a direktor da mu je rekao da nema mogućnosti da mu se podigne koeficijent. Iz iskaza je utvrđeno da je tužitelj rijekom disciplinskog postupka bio pozvan na davanje očitovanja u pogledu izostanka s posla, a koje očitovanje da je on dao e-mailom. Iz iskaza je utvrđeno da je tužitelja, dok je bio na bolovanju, mijenjao jedan kolega.

Iz iskaza zz tuženika UV utvrđeno je da ona u Zagrebačkoj pivovari obavlja posao direktorice Sektora za pravne i korporativne poslove za Hrvatsku i BiH, a ujedno da je članica uprave tuženika. Utvrđeno je da tužitelja na poznaje osobno, ali joj je poznato da je tužitelj dobio izvanredni otkaz zbog neopravdanog izostanka s posla od pet dana. Iz iskaza je utvrđeno da mora postojati prethodni dogovor između radnika i nadređenog vremenu korištenja godišnjeg odmora s time da se u određenim situacijama on može retroaktivno odobriti iz nekog posebnog razloga. Iz iskaza je utvrđeno da tužitelj nije dobio prethodno odobrenje za korištenje godišnjeg odmora, da je neopravdano izostao s posla, te da ga je njegov nadređeni pokušao kontaktirati, ali nije uspio. Iz iskaza je utvrđeno da neopravdani izostanak od jednog dana predstavlja lakšu povredu, dok sve preko toga predstavlja težu povredu. Iz iskaza je utvrđeno da je tužitelj izostao uzastopno pet dana . Iz iskaza je utvrđeno da je potrebno da postoji dogovor između radnika i nadređenog oko korištenja godišnjeg odmora, a prvenstveno radi lakše organizacije rada. Sama procedura donošenja odluke o otkazu počinje prijavom nadređenog šefa o kršenju radne obveze određenog zaposlenika. U konkretnom slučaju prijavu kršenja radne obveze tužitelja zbog neopravdanog izostanka je podnio njegov naređeni šef FV. Ta prijava da se podnosi pravnoj službi, a uz nju se dostavljaju dokazi koji potkrepljuju tu prijavu. U prilogu te prijave da su dostavljeni preslici sms-ova te izvadci odnosno prikaz odsutnosti iz sustava. Ukoliko se utvrdi da je prijava osnovana da se pokreće disciplinski postupak, a tužitelj da je pozvan na očitovanje koje je on i dostavio. Nakon toga da se donosi odluka o disciplinskoj mjeri, a prije konačne odluke taj prijedlog se šalje radničkom vijeću. U konkretnom slučaju radničko vijeće da je bilo suglasno da se tužitelju uruči izvanredni otkaz što je na kraju i učinio i donesena je odluka o otkazu koja je i uručena tužitelju. Unutar tvrtke Zagrebačka pivovara da imaju sustav odnosno program Peoplecentral unutar kojeg svaki zaposlenik ima svoj profil u kojem se nalaze njihovi osobni podaci unutar kojeg programa svaki od djelatnika može podnositi zahtjeve za godišnji odmor. Pravilo je da se djelatnik prije nego počne koristiti godišnji odmor, a isto to da je trebao napraviti i nadređeni u smislu da je kroz taj sustav morao odobriti taj godišnji odmor prije nego je djelatnik počeo koristiti isti, te da se na taj način trebao odobravati godišnji odmor s time da postoje i iznimke od pravila i to npr. ako se dogodi da je radnik podnio zahtjev, ali mu rukovoditelj iz opravdanog razloga nije mogao odobriti zahtjev u propisano vrijeme, onda se to mora obaviti retroaktivno ili ako radnik iz nekog opravdanog razloga nije uspio unijeti ovaj zahtjev za godišnji kroz spomenuti sustav, a prethodno je dogovorio godišnji s nadređenim i u tom slučaju da se može odobriti retroaktivno godišnji odmor. Iz iskaza je utvrđeno da mora postojati dogovor između radnika i nadređenog kao i pisani trag o tome. U odnosu na konkretni slučaj da je istoj poznato da tužitelj nije dobio prethodno odobrenje za korištenje godišnjeg odmora te da je neopravdano izostao s posla kao i da ga je njegov nadređeni pokušao kontaktirati ali nije ga uspio dobiti .

Iskazima svjedoka FV, LV, kao i zz tuženika UV ovaj sud je poklonio vjeru obzirom smatra da su isti iskazivali životno, logično, a u bitnom i suglasno, a koji iskazi su u suglasnosti i sa ostalim izvedenim dokazima u ovom postupku.

Uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 20. veljače 2020. godine utvrđeno da se CV zaposlenom na poslovima prodajni predstavnik III u Sektoru prodaje, OJ Reginalna prodaja otkazuje ugovor o radu na neodređeno vrijeme sklopljen dana 01. ožujka 2016. godine zbog teške povrede radne obveze zbog koje nastavak radnog odnosa više nije moguć.

Uvidom u Poziv od 11. veljače 2020. godine utvrđeno je da je istim upućen poziv radniku CV na iznošenje svoje obrane koju da je dužan dostaviti u roku od 3 dana od zaprimanja tog poziva.

Uvidom u Zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka od dana 11. veljače 2020. godine utvrđeno je da je Zagrebačka pivovara d.o.o. podnijela ovaj zahtjev protiv radnika CV zaposlenog na radnom mjestu prodajni predstavnik III zbog toga jer je radnik izostao s posla u razdoblju od 03. 02. 2020. do 07. 02. 2020, a svoj dolazak nije opravdao čime da je počinio težu povredu radne obveze.

Uvidom u Prijavu kršenja obveze iz radnog odnosa od 07. veljače 2020. godine utvrđeno je da je istu podnio neposredni rukovoditelj FV, protiv zaposlenika CV zaposlenog na radnom mjestu prodajni predstavnik III jer je dana 31. 01. 2020. godine zaključio bolovanje, a u ponedjeljak 03. 02. 2020. je trebao doći na jutarnji sastanak u 8 sati u uredu Zagrebačke pivovare u Dugopolje, a što isti nije učinio, nakon kojeg sastanka je FV nazvao tužitelja na službeni mobitel, ali se radnik na poziv nije odzvao. Iz iste je utvrđeno da se SV cijeli tjedan nije javljao i nije dolazio na posao sve do četvrtka kada je FV dobio poruku da se radnik nalazi u Njemačkoj iz razloga jer je brat njegove supruge u bolnici i da ne zna hoće li se kući vratiti za vikend ili slijedeći tjedan, te da je radnik izostao s posla uzastopno pet dana predlaže da se protiv navedenog ranika pokrene disciplinski postupak.

Uvidom u Izvješće o privremenoj nesposobnosti za rad utvrđeno je da se ZV nalazio na bolovanju u razdoblju od 01.01. 2020. godine do 31. 01. 2020. godine.

Uvidom u sms poruku od 06. veljače 2920. godine utvrđeno je da radnik HV u istoj navodi da se nije uspio javiti jer je imao strku, obzirom da je ženin brat završio u bolnici u Njemačkoj, da su on i žena išli u Njemačku, da ne zna kada će kući za vikend ili slijedeći tjedan, a ovisno kakvo će biti stanje s njim , pa da mu se stoga piše godišnji taj tjedan, a za sljedeći da će javiti najdalje u nedjelju. Uvidom u zahtjev za zaštitu prava protiv odluke o izvanrednom otkazu o radu od 20. 02. 2020. godine utvrđeno je da je isti podnio SV dana 03. 03. 2020. godine u kojem se navodi da je poslodavac propustio prekluzivni rok iz čl. 116. st. 2 Zakona o radu u kojem roku je moguće donijeti odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, da ne postoji teža povreda na strani radnika, te da je otkaz nezakonit i nedopušten, navodi da je zaposlenik kod poslodavca od 2008. godine, te da nije točan navod kako do sada nije bilo prakse između poslodavca i radnika da se radniku izostanak s posla naknadno pravda godišnjim odmorom, a sve u dogovoru s neposredno nadređenim.

Odredbom čl. 9. toč 17. Pravilnika o disciplinskoj odgovornosti Zagrebačke pivovare d.o.o propisano je da pod težom povredom radne obveze se između ostalim smatra neopravdano izostajanje sa rada najmanje pet radnih dana s prekidima u razdoblju od 12 mjeseci.

Uvidom u izjavu CV od 14. veljače 2020. godine (list 47) utvrđeno je da isti navodi da se 02. 02. 2020. nije pojavio na poslu jer se u obitelji dogodio iznenadni slučaj bolesti ozbiljan po život, da je u svoj toj strci nenamjerno zaboravio odmah javiti šefu da će biti odsutan sa posla, te da se naknadno javio. Navodi da ne opravdava svoj postupak ali da se nada da se imati razumijevanja za situaciju u kojoj se našao , da je preko 11 godine u firmi, te da je puno toga dobrog napravio za firmu, kao i da sankcija neće biti drastična zbog ovog izostanka.

Uvidom u Očitovanje radničkog vijeća Zagrebačke pivovare d.o.o. od 19. veljače 2020. godine utvrđeno je da je Radničko vijeće slaže s prijedlogom odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu za radnika SV.

Imajući u vidu sve izvedene dokaze, i to iskaze saslušanih svjedoka, kojima je ovaj sud poklonio vjeru, kao i svu priloženu dokumentaciju ovaj sud je utvrdio da je tužitelj SV od 2008. do 2020. godine bio zaposlenik tuženika kao prodajni predstavnik za [adresa] kod [adresa], da se u razdoblju do 01. 01. 2020. do 31. 01. 2020 godine nalazio na bolovanju koje je zaključeno sa zadnjim danom siječnja mjeseca 2020. godine, te da se na posao trebao javiti 03. 02. 2020. godine u ponedjeljak na posao i to na jutarnji sastanak u uredima tuženika u Dugopolju, na kojem se nije pojavio zbog iznenadne situacije sa bratom tužiteljeve supruge i njegovog lošeg zdravstvenog stanja zbog kojeg se tužitelj u ponedjeljak 03. 02. 2020. godine sa suprugom uputio prema Njemačkoj. Utvrđeno je da se tužitelj taj ponedjeljak nije javio nadređenom, da ga je njegov nadređeni FV zvao na službeni mobitel, ali se tužitelj na taj poziv nije javio taj ponedjeljak, da se tužitelj nije javljao niti slao nadređenom ikakvu poruku o razlogu svog nedolaska, kao i slijedeće dane, da bi u četvrtak u kasnim popodnevnim satima uputio nadređenom FV sms poruku u kojoj objašnjava razlog nedolaska na posao prethodnih dana, da se nalazi u Njemačkoj, da ne zna sa sigurnošću hoće li se vratiti kući za vikend ili slijedeći tjedan, te u poruci traži da mu se retroaktivno odobri korištenje godišnjeg odmora za razdoblje od 01. 02. 2020. do 07. 02. 2020. godine. Iz svega navedenog je utvrđeno da je FV kao neposredno nadređeni tužitelju dana 07. 02. 2020. godine podnio upravi tuženika prijavu protiv tužitelja zbog kršenja radne obveze, odnosno zbog izostanka s posla u trajanju od uzastopno pet dana, da je uprava tuženika 11. veljače 2020. pokrenula disciplinski postupak protiv tužitelja zbog teže povrede radne obveze, da je tužitelju dana 12. 02. 2020. uručen poziv za davanje obrane tužitelju na koji se tužitelj očitovao 14. 02. 2020. godine , da se radničko vijeće dana 10. 02. 2020. očitovalo na prijedlog odluke o otkazu poslodavca te da je dana 20. 02.2020. godine tuženik donio odluku o izvanrednom otkazu tužitelju ugovora o radi koja je tužitelju dostavljena dana 24. veljače 2020. godine.

Odredbom čl. 119 st. 2. Zakona o radu propisano je da je prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnija, poslodavac dužan omogućiti radniku iznošenje obrane osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

Odrednom čl. 150 st. 1. Zakona o radu propisano je da se prije donošenja odluke važne za položaj radnika poslodavac mora posavjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanja njena utjecaja na položaj radnika

Odredbom čl. 120. Zakona o radu i to st. 1, propisano je da otkaz mora biti u pisanom obliku, da poslodavac mora obrazložiti svoju odluku te odluku o otkazu mora dostaviti osobi kojoj se otkazuje .

Imajući u vidu sve prethodno navedeno utvrđeno je da je tužitelj , obzirom je neopravdano izostao s posla od 03. 02. 2020. do 07. 02. 2020. godine počinio težu povredu radne obveze koja je propisana odredbom čl. 9. Pravilnika Zagrebačke pivovare d.o.o. o disciplinskoj odgovornosti, te da mu se navedeni neopravdani izostanak nije mogao tretirati kao godišnji odmor, obzirom tužitelj nije prethodno dogovorio unaprijed s poslodavcem korištenje godišnjeg odmora, odnosno nije na dan nastanka iznenadnih okolnosti koje su ga spriječili da dođe na posao obavijestio nadređenog i na taj način dogovorio korištenje godišnjeg odmora. Obzirom iz Pravilnika tuženika o disciplinskoj odgovornosti i to iz čl. 9 istog proizlazi da uzastopan i neprekidan neopravdani izostanak s posla predstavlja težu povredu radne obveze, a posebice iz razloga što je neopravdan izostanak s posla, u konkretnoj situaciji, izravno utjecao na kvalitetu i samu organizaciju rada, a na što je tužitelj direktno utjecao neopravdanim nedolaskom na posao. Po mišljenju ovog suda sve navedene okolnosti opravdavaju odluku tuženika o otkazu ugovora o radu tužitelju, a posebice iz razloga jer je tuženik kao poslodavac dao tužitelju priliku za iznošenje obrane, pa stoga ovaj sud smatra da je tuženik postupio u skladu sa zakonskim odredbama te ispunio svoje obveze koje su propisane navedenim zakonskim odredbama i donio odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja sukladno gore navedenim odredbama Zakona o radu.

Obzirom da tužitelj u tužbi osporava pravovremenost odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tužitelja, odnosno da je ista donesena unutar zakonskog roka od 15 dana, to je navedeno bilo potrebno i raspraviti. Tužitelj tijekom postupka navodi da je tuženik bio u obvezi uputiti tužitelju poziv za davanje obrane već dana 03. veljače 2020. godine i to nakon telefonskog poziva FV te da se taj rok treba računati od dana kada je radnik započeo sa činjenjem povrede iz radnog odnosa, a ne kada je on prestao s povredom iz radnog odnosa.

U konkretnom slučaju iz svih izvedenih dokaza je nedvojbeno utvrđeno da tužitelj nije došao na posao u razdoblju od ponedjeljka 03. veljače 2020. godine pa do petka 07. veljače 2020. godine, odnosno uzastopnih pet radnih dana, te da upravo kontinuirano trajanje povrede radne obveze koja se sastoji u neopravdanom izostanku od ukupno pet radnih dana čini valjan razlog za otkazivanje. Po mišljenju ovog suda predmetna povreda obveze iz radnog odnosa postoji za čitavo razdoblje, a ne, kako tvrdi tužitelj, isključivo prvog dana tužiteljeva nedolaska na posao, pa stoga zakonski rok od 15 dana počinje teći nakon završetka povrede obveze iz radnog odnosa, a to je u konkretnom slučaju 07. veljače 2020. godine. Navedeno proizlazi iz relevantne sudske prakse prema kojoj rok za izvanredno otkazivanje ne počinje teći dok povreda traje, te u slučaju višednevnog izostanka s posla, rok za izvanredni otkaz ne počinje teći s prvim danom izostanka jer upravo kontinuirano trajanje povrede radne obveze čini opravdanim razlog za izvanredni otkaz, a kako i proizlazi iz odluka Vrhovnog suda RH broj Revr-716/2028, kao i odluke Revr- 825/2017 .

Kako iz svega navedenog proizlazi da je odluka o otkazu ugovora o radu tužitelju donesena u unutar zakonskog roka od 15 dana od saznanja za činjenicu neopravdanog izostanka tužitelja s posla od pet radnih dana uzastopno, pri čemu taj rok ne počinje teći dok takvo nedopušteno ponašanje radnika traje, to je ovaj sud i došao do uvjerenja da je navedena odluka o izvanrednom otkazu od dana 20. 02. 2020. godine donesena u zakonski propisano roku od 15 dana, sve u skladu s odredbom čl. 116. st. 2. Zakona o radu, slijedom čega su navodi tužitelja protivni tome u potpunosti ukazuju neosnovanima.

U odnosu na navode tužitelja u kojima isti osporava opravdanost razloga iz kojeg je tuženik izvanredno otkazao ugovor o radu tužitelju pri čemu navodi da navedeni izostanak ne bi predstavljao tešku povredu prema Pravilniku o disciplinskoj odgovornosti to je navedeno također valjalo raspraviti.

Odredbom čl. 9. Pravilnika tuženika o disciplinskoj odgovornosti propisano da upravo neopravdano izostajanje sa rada najmanje pet radnih dana s prekidima u razdoblju od 12 mjeseci predstavlja tešku povredu radne obveze, a navedeni pravilnik predstavlja interni akt tuženika kao poslodavca kojim se određuju povrede obveza iz radnog odnosa koje se neće tolerirati, te uslijed nastanka kojih tuženik ima pravo i to sukladno čl. 16 navedenog Pravilnika izvanredno otkazati ugovor o radu pojedinom radniku.

Naime, treba ujedno navesti da Zakon o radu na propisuje taksativno slučajeve u kojima je poslodavcu dozvoljeno izvanredno otkazati ugovor o radu, već isključivo određuje da se radi o takvoj povredi radne obveze iz radnog odnosa ili nekog drugog osobito važnoj činjenici, gdje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć.

Iz svih izvedenih dokaza u konkretnom slučaju proizlazi da je tužitelj povrijedio obvezu iz radnog odnosa na način da u razdoblju od ponedjeljka 03. veljače 2020. pa do petka 07. veljače 2020. godine odnosno pet radnih dana uzastopno nije dolazio na posao niti je o svom izostanku pravovremeno izvijestio tuženika kao svog poslodavca. Treba ujedno navesti da svaki poslodavac, pa tako i sam tuženik ima pravo očekivati i zahtijevati od svakog svog radnika na samo da savjesno i kvalitetno ispunjava svoje radne obveze nego da u okviru ravnopravnog odnosa postupa odgovorno i s pažnjom koja se od radnika zahtijeva te da sadržajem svog ponašanja pokaže da vodi računa o njemu i njegovom poslovanju.

Kako se iz utvrđenog ponašanja tužitelja ne može izvući zaključak da je isti postupao u skladu s pravilima tuženika kao poslodavca i ugovorenim uvjetima rada te da je u spornom razdoblju postupao savjesno, to se stoga navodi tužitelja kojima osporava težinu povrede nisu po mišljenju ovog suda osnovani.

Naime, po mišljenju ovog suda niti nastala izvanredna obiteljska situacija kod tužitelja nikako ne opravdava u danim okolnostima njegovo postupanje odnosno to da se tužitelj ni na koji način nije mogao javiti svom nadređenom te ga obavijestiti o razlozima svog nedolaska na posao, posebice imajući u vidu da je isti posjedovao i službeni mobitel s kojeg je naknadno i poslao poruku svom nadređenom i zatražio da mu se navedeni izostanci tretiraju kao godišnji odmor te da mu se na taj način retroaktivno odobri godišnji odmor.

Osim toga je za navesti da je logično za zaključiti da je odsustvo tužitelja s posla uzastopno pet radnih dana, a bez da se isti na bilo koji način javio nadređenom, itekako utjecalo na organizaciju rada tuženika, posebice jer tužitelj radi na radnom mjestu prodajnog predstavnika koji svaki dan odlazi na teren i koji je unutar svog radnog mjesta zadužen za veći broj trgovina i ugostiteljskih objekata, pa je stoga bilo za očekivati da će tužitelj, obzirom na nastalu izvanrednu obiteljsku situaciju postupiti savjesno i profesionalno, te o svom nedolasku na posao obavijestiti nadređenog pravovremeno, odnosno već dana 03. veljače 2020. godine, odnosno prvog dana izostanka s posla kako bi poslodavac mogao pravovremeno organizirati zamjenu, a što isti evidentno nije učinio.

Stoga svi navodi tužitelja u kojima isti umanjuje težinu povrede pri čemu navodi da mu je poslodavac i dotada odobravao retroaktivno godišnji odmor, po mišljenju ovog suda se ne mogu prihvatiti, obzirom iz svih izvedenih dokaza, a prije svega iskaza svjedoka kojima je ovaj sud poklonio vjeru, ne proizlazi da bi se godišnji odmor odobravao retroaktivno već jedino uz prethodni dogovor radnika i poslodavca ili eventualno uz nekakvu najavu, a što je u konkretnom slučaju izostalo obzirom tužitelj nije navedeni izostanak prethodno dogovorio niti je pravovremeno izvijestio tuženika kao poslodavca o iznenadnoj obiteljskoj situaciji i zatražio da mu se odobri korištenje godišnjeg odmora.

Kako iz svega navedenog proizlazi da je tužitelj uzastopno pet radnih dana izostao neopravdano s posla bez da se prethodno javio ili na bilo koji način pravovremeno izvijestio poslodavca, da je postupajući na prethodno opisani način postupio neprofesionalno i nesavjesno, te na taj način evidentno utjecao na poremećaj u organizaciji rada tuženika, to navedeno ponašanje tužitelja ukazuje da je isti svojim ponašanjem teže povrijedio obvezu iz radnog odnosa, koja opravdava izvanredno otkazivanje ugovora o radu zbog čega je nastavak radnog odnosa uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka nije moguć, a na što ukazuje i postojeća sudska praksa u odlukama Vrhovnog suda RH broj Revr-423/2018, Revr-382/2019, Revr-1307/2016, slijedom čega je i odbijen tužbeni zahtjev, te je odlučeno kao u izreci. Tuženiku je priznat trošak parničnog postupka sukladno čl. 154. st. 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine 53/91, 91/92, 112/99, 88/04, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19 u daljnjem tekstu ZPP) imajući u vidu vrijednost predmeta spora i važeću Odvjetničku tarifu (Narodne novine broj 138/23) i to trošak jednokratne nagrade u iznosu od 200 bodova prema zahtjevu tuženika što uvećano za 25 % PDV-a iznosi ukupan trošak u iznosu od 500,00 eura. Tužitelju nije dosuđen zatraženi parnični trošak obzirom je tuženik u cijelosti uspio u postupku a sve sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a.

Slijedom iznijetog, sud je odlučio kao u toč. II. izreke presude.

U Makarskoj, dana 12. rujna 2025. godine

S u d a c:

Angela Koštro

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa presude (članak 348 ZPP-a).

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje sud će presudu dostaviti prema odredbama ZPP-a o dostavi pismena (članak 335 ZPP-a).

DNA:

1. Pun. tužitelja

2. Pun. tuženika

3. U spis