Republika Hrvatska

Županijski sud u Varaždinu

Stalna služba u Koprivnici

Koprivnica, Hrvatske državnosti 5

Poslovni broj: Gž-993/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Varaždinu, Stalna služba u Koprivnici, kao sud drugog stupnja, po sucu Veljku Kučekoviću kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice DG, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupana po punomoćniku Ivanu Adžiću, odvjetniku iz Zagreba, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, Zagreb, Trg bana Josipa Jelačića 10, radi isplate, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6379/2024-12 od 16. svibnja 2025., 12. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se tužiteljičina žalba kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-6379/2024-12 od 16. svibnja 2025. u točki III. izreke.

II. Odbija se tužiteljičin zahtjev za naknadu troška drugostupanjskog postupka u iznosu od 125,00 EUR (stotinu dvadeset pet eura).

Obrazloženje

1. Prvostupanjski sud donio je presudu čija izreka glasi:

"I Utvrđuju se ništetnim odredbe Ugovora o kreditu za kupnju motornog vozila, broj Ugovora: 3210481601, broj kreditne partije: 7103766220, sklopljenog dana 3. rujna 2007. između tuženika Zagrebačke banke d.d., kao kreditora, i tužiteljice DG, kao korisnika kredita, kojima je ugovorena obveza tužiteljice platiti tuženiku naknadu za obradu kredita, a koje su sadržane u članku 2. stavku 3. navedenog Ugovora, kojim je ugovoreno da se korisnik kredita obvezuje platiti sve naknade i troškove u skladu s Odlukom o Tarifi naknada za usluge kreditora.

II Nalaže se tuženiku Zagrebačkoj banci d.d. isplatiti tužiteljici DG iznos od 163,93 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 5. rujna 2007. do isplate, po kamatnoj stopi, za razdoblje do 31. srpnja 2015., koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022., po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, uvećanoj za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023., po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja, koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotna poena, te za razdoblje od 30. prosinca 2023. do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.

III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 307,79 EUR sa zateznim kamatama tekućim od 16. svibnja 2025. pa do isplate, po kamatnoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku 15 dana.“

2. Protiv dijela presude pod točkom III. izreke kojim je odlučeno o naknadi parničnog troška žali se tužiteljica zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) i predlaže da se pobijana presuda preinači, a podredno da se ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Tužiteljica se žali zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka ali u obrazloženju žalbe ne navodi u čemu se ta bitna povreda sastoji. Ispitujući pobijanu presudu u smislu članka 365. stavka 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio koju od bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti tako da taj žalbeni razlog nije osnovan.

6. Pobijanom presudom usvojen je tužiteljičin tužbeni zahtjev kojim je ona prvim dijelom tužbenog zahtjeva tražila utvrđenje ništetnom ugovorne odredbe Ugovora o kreditu kojeg je sklopila sa tuženikom, a kojom je ugovorena obveza tužiteljice platiti tuženiku naknadu za obradu kredita, a drugim dijelom tužbenog zahtjeva je tražila da se tuženiku naloži da joj plati iznos od 163,93 eura sa zateznim kamatama koliko je tužiteljica platila na ime naknade za obradu kredita.

6.1. Točkom III. izreke pobijane presude je tuženiku naloženo da tužiteljici nadoknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 307,79 eura pri čemu je prvostupanjski sud očigledno uzeo da je vrijednost predmeta spora u ovom predmetu 163,93 eura i nije smatrao da bi se toj vrijednosti predmeta spora trebala pribrojiti vrijednost predmeta spora deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva radi utvrđenja ništetnosti sporne ugovorne odredbe Ugovora o kreditu.

6.2. Tužiteljica se žali navodeći u bitnom da je prilikom utvrđivanja vrijednosti predmeta spora trebalo uzeti u obzir i vrijednost deklaratornog dijela tužbenog zahtjeva.

6.3. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci Revr-475/08-2 od 27. listopada 2008. iznio pravno shvaćanje prema kojem se deklaratorni zahtjev istaknut uz tužbeni zahtjev na činidbu koja treba poslužiti samo za ocjenu osnovanosti zahtjeva na činidbu ne uzima u obzir prilikom utvrđivanja vrijednosti predmeta spora već se u tom slučaju vrijednost predmeta spora računa samo prema vrijednosti zahtjeva za činidbu. To pravno shvaćanje prihvaća i ovaj sud te stoga vrijednost predmeta spora u ovom predmetu iznosi 163,93 eura i prvostupanjski sud je pravilno postupio kada je odluku o naknadi parničnog troška donio na osnovi te vrijednosti predmeta spora.

6.4. Zbog tog razloga je tužiteljičina žalba odbijena kao neosnovana na temelju članka 380. točka 2. ZPP-a i potvrđen je pobijani dio prvostupanjske presude.

Koprivnica, 12. rujna 2025.

Sudac

Veljko Kučeković