REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U ZAGREBU
Zagreb, Avenija Dubrovnik 6
Poslovni broj: Us I-1080/2024-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Mirjani Harapin, te Ljerki Perica, zapisničarki, u upravnom sporu tužiteljice VR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenica Vedrana Pavelić, odvjetnica u Zagrebu, Naselak 16, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Koturaška 43/IV, OIB: 18683136487, radi utvrđivanja poreza na dohodak, 12. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Poništava se rješenje Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/20- 01/144, URBROJ: 513-04-23-2 od 20. prosinca 2023.
II. Utvrđuje se da je s danom 01. siječnja 2023. nastupila zastara prava na utvrđivanje poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak LR, OIB: [osobni identifikacijski broj], za 2016. godinu, te se postupak obustavlja.
III. Nalaže se poreznom tijelu da u roku od šezdeset dana od dostave pravomoćne presude iz poreznih evidencija otopiše zastarjeli dug.
IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi troškove spora u ukupnom iznosu od 2.562,50 eura (dvijetisućepetstošezdesetdvaeurapedesetcenta) u roku od 15 dana od dostave pravomoćne presude.
Obrazloženje
1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II-410-18/20- 01/144, URBROJ: 513-04-23-2 od 20. prosinca 2023. odbijena je žalba pok. supruga tužiteljice LR izjavljena protiv rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Zagreb, Ispostave Dubrava, KLASA: UP/I-410-23/2017- 02/694, URBROJ: 513-07-01-03/20-02 od 30. siječnja 2020.
2. Navedenim prvostupanjskim poreznim rješenjem LR je za 2016. godinu utvrđen dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 126.096,92 kn, drugi dohodak u iznosu od 337,34 kn, inozemni dohodak u iznosu od 299.571,92 kn, ukupni godišnji dohodak u iznosu od 426.006,18 kn, ukupni godišnji osobni odbitak u iznosu od 31.200,00 kn, godišnja porezna osnovica u iznosu od 394.806,18 kn, godišnja obveza poreza i prireza u iznosu od 154.261,96 kn, uplaćeni predujam poreza i prireza u tuzemstvu u iznosu od 18.681,58 kn, uplaćeni porez u inozemstvu koji se može odbiti u iznosu od 0,00 kn, ukupno uplaćeni porez i prirez u iznosu od 18.681,58 kn i razlika poreza i prireza za uplatu u iznosu od 135.580,38 kn (točka I. – III. izreke).
3. Tužiteljica osporava zakonitost odluke tuženika u cijelosti iz svih zakonom dopuštenih razloga navodeći kako osporenim rješenjem nisu uopće razmotrene činjenice i okolnosti konkretnog slučaja, usprkos argumentiranim i detaljnim navodima žalbe, čime je pogrešno primijenjeno materijalno pravo, te počinjena povreda pravila postupka koja je od utjecaja na rješavanje stvari uz povrede Ustavom Republike Hrvatske zajamčenih prava. U osporenom rješenju kopiranje zakonskih članaka ne može se smatrati ozbiljnim, valjanim i relevantnih razlozima za odluku.
3.1. Tužiteljica ističe da je tuženik odstupio od svojeg stajališta iz četiri pravomoćna rješenja od 10. veljače 2017. godine (KLASA: UP/II-410- 18/16-01/696, KLASA: UP/II- 410-18/16-01/697, KLASA: UP/II-410-18/16-01/698, KLASA: UP/II-410-18/17-01/52) kojima je poništio rješenja prvostupanjskog tijela u odnosu na porez na dohodak žalitelja za 2012., 2013., 2014. i 2015. godinu, a na što je prethodno ukazao u svojoj žalbi (točke 4, 5, 12. i 17. žalbe) budući da je tuženik tada eksplicitno upozorio na zahtjev načela zakonitosti općeg upravnog postupka te činjenicu da niti odredbe Pravilnika o porezu na dohodak, na koje se poziva prvostupanjsko tijelo u svom obrazloženju, ne propisuju izrijekom primitak kojeg isplaćuje Međunarodni sud za pravo mora kao drugi dohodak, a da se ovdje nepotrebno ne ponavlja, tužiteljica upućuje na navode iz točaka 4, 5, 12. i 17. žalbe kod kojih ustraje, na koje se tuženik pobijanim rješenjem uopće ne osvrće.
3.2. Slijedom navedenog, tužiteljica drži da su obrazloženja pobijanih rješenja lišena ozbiljnih, relevantnih i dostatnih razloga, uslijed čega se ista ukazuju krajnje arbitrarnim i ustavnopravno neprihvatljivim do te mjere da predstavljaju grubu povredu prava na pravično suđenje iz članka 29. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10 i 5/14.) te prava na žalbu iz članka 18. stavak 1. Ustava Republike Hrvatske, dakle, očito je da je tuženik povrijedio i odredbu članka 98. stavak 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj: 47/09 i 110/21, dalje: ZUP), a predmetna povreda pravila postupka je od utjecaja na pravilno rješavanje ove upravne stvari, budući da postupak poreznog tijela nije u skladu s člankom 88. Općeg poreznog zakona („Narodne novine“ broj: 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20 i114/22, dalje: OPZ).
3.3. Pogrešno smatra utvrđenim da predmetni primitak žalitelja koji je u 2016. godini primio od Međunarodnog suda za pravo mora, potpada pod oporezivanje u Republici Hrvatskoj kao drugi dohodak, pa se u tom smislu poziva na pravno mišljenje od **.**.2016., prof.dr.sc. BR: „nedvojbenim držim da je u slučaju doznaka poreznom obvezniku LR riječ o mirovini, a nipošto ne o anuitetu kako to pogrešno tumači Porezna uprava, napose, pogrešno se pozivajući na doktrinu „sadržaj iznad forme“.
3.4. Tužbom zahtjeva da sud poništi osporeno i prvostupanjsko rješenje te potražuje troškove upravnog spora.
4. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje u cijelosti kod obrazloženja osporenog rješenja. Predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.
5. Sud je na ročištu 5. rujna 2025. održao usmenu i javnu raspravu, na koju je pozvao stranke spora, pa je time strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24. dalje: ZUS) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.
5.1. Na temelju odredbe članka 91. stavka 3. ZUS-a rasprava je održana u odsutnosti tuženika, koji iako uredno pozvan raspravi nije pristupio, niti je svoj izostanak opravdao.
5.2. Na navedenoj raspravi tužiteljica u bitnome navodi kao u tužbi. Ističe prigovor zastare prava na utvrđivanja porezne obveze, pozivom na praksu ovog suda u predmetima za koje navodi da su činjenično i pravno usporediti s predmetnim sporom.
6. Ocjenjujući zakonitost osporenog rješenja te razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis predmeta i uz odgovor na tužbu priloženi spis tuženika.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, utvrđeno je da je tužbeni zahtjev osnovan.
8. Uvidom u žalbu tužiteljice utvrđeno je kako je istom osporavala zakonitost prvostupanjskog rješenja opširnim i detaljnim navodima koje sada ističe i u tužbi.
9. Tuženik je odbio kao neosnovanu žalbu izjavljenu protiv poreznog rješenja uz obrazloženje kako je iz podataka spisa predmeta i obrazloženja rješenja razvidno da je žalitelj u zakonskom roku podnio prvostupanjskom tijelu prijavu poreza na dohodak za 2016. godinu, uz koju je priložio potvrdu Međunarodnog suda za pravo mora o isplaćenoj mirovini za 2016. godinu, potvrdu Privredne banke Zagreb o isplaćenoj mirovini od Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje i potvrdu Školske knjige d.d. o isplaćenom primitku, dohotku, uplaćenom doprinosu, porezu na dohodak i prirezu u 2016. godini. Nadalje, tuženik obrazlaže da je ukupni godišnji dohodak za 2016. godinu i poreznu osnovicu tijelo utvrdilo na temelju podataka iskazanih u ispravama priloženim uz poreznu prijavu.
9.1. U osporenom rješenju tuženik dalje navodi kako je porezno rješenje dovoljno obrazloženo, kako to nalažu odredbe članka 98. stavka 5. Općeg poreznog zakona („Narodne novine", broj 115/16., 106/18., 121/19. , 32/20., 42/20. i 114/22. , dalje: OPZ), navedeno je utvrđeno činjenično stanje i dokazni postupak, razlozi zbog kojih nisu uvaženi zahtjevi žalitelj, mjerodavni porezni propisi te razlozi koji su upućivali na donesenu odluku u ovoj stvari. S obrazloženjem i ocjenama prvostupanjskog tijela tuženik se suglasio u smislu odredbe članka 120. stavka 3. ZUP-a.
9.2. Nadalje, tuženik je obrazložio da predmetni primitak koji je u 2016. godini LR primio od Međunarodnog suda za pravo mora, potpada pod oporezivanje u Republici Hrvatskoj kao drugi dohodak, sukladno odredbama članka 32. stavka 3. točke 11. tada važećeg Zakona o porezu na dohodak („Narodne novine” broj 177/04, 73/08, 80/10, 114/11, 22/12, 14412, 120/13-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 125/13, 148/13, 83/14-Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/14 i 136/15, dalje: Zakon), kojim je propisano da se primicima prema stavku 1. i 2. toga članka smatraju i ostali posebno nenavedeni primici koje fizičkim osobama isplaćuju ili daju pravne i fizičke osobe (obveznici poreza na dobit i obveznici poreza na dohodak koji obavljaju samostalne djelatnosti) i drugi isplatitelji i davatelji, ovdje Međunarodni sud za pravo mora, sve kako je obrazloženo u osporenom rješenju. S obzirom na to da prema odredbi članka 6. stavka 1. Zakona, oporezivi dohodak rezidenta, odnosno da osnovicu poreza na dohodak rezidenta čini ukupni iznos dohotka od nesamostalnog rada, dohotka od samostalne djelatnosti, dohotka od imovine i imovinskih prava, dohotka od kapitala, dohotka od osiguranja i drugog dohotka, koji rezident ostvari u tuzemstvu i u inozemstvu (načelo svjetskog dohotka), umanjen za osobni odbitak iz članka 36. i/ili članka 54. tog Zakona, prigovori podnositelja žalbe nisu od utjecaja na drugačije rješavanje ove stvari, a eventualne povrede postupka na koje je ukazivao žalitelj nisu takvog značaja da bi osporeno rješenje moralo biti poništeno.
10. Analizom cjelokupnog spisa predmeta pri ocjeni zakonitosti osporenog rješenja, a polazeći pri tom od sadržaja obrazloženja rješenja tuženika, utvrđeno je kako je istim povrijeđen zakon na štetu tužiteljice, između ostaloga i zbog povreda odredaba postupka koje se odnose na valjanost obrazloženja rješenja. Ovo zato, jer je uvidom u žalbu vidljivo da je istim navodima koje sada iznosi u tužbi osporeno prvostupanjsko porezno rješenje, a uvidom u obrazloženje rješenja tuženika vidljivo je da istim nije odgovoreno na bitne žalbene prigovore.
10.1. Time je tuženik postupio protivno odredbi članka 189. stavka 1. OPZ-a kojim je propisano da je nadležno drugostupanjsko porezno tijelo dužno ispitati zakonitost pobijanog poreznog akta u cijelosti, pa ako drugostupanjsko porezno tijelo utvrdi da je pobijani porezni akt nezakonit, poništit će porezni akt i samo riješiti stvar, te odredbi članka 98. stavka 5. ZUP-a koji se supsidijarno primjenjuje na temelju odredbe članka 4. OPZ-a, a kojom je propisano što sve obrazloženje rješenja treba sadržavati.
10.2. Pri tom se ističe da je pozivanje na odredbe članka 120. stavka 3. ZUP-a opravdano, ukoliko je prvostupanjsko tijelo dalo očitovanje na navode koji se u žalbi iznose, a što nije slučaj u konkretnom predmetu.
10.3. Pored navedenog, očitovanje tuženika u osporenom rješenju kako „eventualne povrede postupka na koje je ukazivao žalitelj nisu takvog značaja da bi osporeno rješenje moralo biti poništeno“, a bez naznake o kojim povredama se radi i na koji način one utječu ili ne utječu na zakonitost rješenja, ne može se smatrati valjanim obrazloženjem u smislu citiranih propisa.
11. Člankom 108. stavkom 1. OPZ-a propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći.
11.1. Prema stavku 2. članka 108. OPZ-a Zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. Nastanak porezne obveze propisan je posebnim poreznim zakonima.
11.2. Člankom 65. Zakona propisano je da se glede utvrđivanja, naplate, povrata poreza, žalbenog postupka, zastare i prekršajnog postupka primjenjuju odredbe Općega poreznog zakona i Prekršajnog zakona.
12. Člankom 109. stavkom 3. OPZ-a propisano je da su na nastup zastare prava na utvrđivanje po službenoj dužnosti dužna paziti i drugostupanjska tijela do donošenja i dostave rješenja o žalbi.
12.1. Prema stavku 4. članka 109. OPZ-a ako tijela iz stavaka 2. i 3. utvrde da je nastupila zastara prava, na utvrđivanje trebaju rješenjem utvrditi nastup zastare i obustaviti postupak.
12.2. Prema stavku 9. članka 109. OPZ-a porezni dug za koji je utvrđena zastara prava na utvrđivanje ili naplatu porezne obveze, kamata i troškova ovrhe otpisuje se iz poreznih evidencija.
13. Primjenjujući citirane odredbe na konkretan predmet, prema ocjeni suda osnovan je prigovor tužiteljice da je nastupila zastara prava na utvrđivanje porezne obveze.
13.1. Naime, budući da se u konkretnom predmetu radi o utvrđivanju obveze poreza na dohodak za 2016. godinu, zastara prava na utvrđivanje predmetne obveze započela je teći 1. siječnja 2017. godine, pa je sukladno citiranim odredbama članka 108. stavka 1. i 2. OPZ-a zastara prava na utvrđivanje porezne obveze nastupila 1. siječnja 2023. godine.
13.2. Budući da je osporeno rješenje doneseno 20. prosinca 2023. nedvojbeno je da je tuženik donoseći rješenje povrijedio odredbe članka 109. stavka 3. OPZ-a prema kojemu je na nastup zastare utvrđivanja porezne obveze dužno paziti i drugostupanjsko tijelo do donošenja odluke o žalbi i dostave rješenja stranci.
14. Slijedom navedenog, sud je prihvatio osnovanim navode tužbe, te je odluku donio na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 117. stavka 1. ZUS-a na način da je poništio osporeno rješenje koje je utvrdio nezakonitim i sam riješio upravnu stvar, odnosno utvrdio nastup zastare, dok se odluka o obustavi postupka i otpisu zastarjelog poreznog duga temelji na odredbama članka 109. stavka 3. i 4. OPZ-a.
15. S obzirom na odluku kakva je donesena ostali navodi tužbe posebno se ne obrazlažu.
16. O zahtjevu tužiteljice za naknadom troškova spora odlučeno je na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a prema kojemu stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora.
16.1. Sud je prihvatio osnovanim i u cijelosti opravdanim zahtjev tužiteljice za naknadom troškova spora za radnje poduzete po opunomoćeniku odvjetniku u ukupnom iznosu kako je navedeno u izreci. Ovo zato, jer je isti sukladan odredbama Tbr. 27/1. i 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, dalje: Tarifa) u visini od po 500 bodova za sastav tužbe i zastupanja na raspravi, te Tbr. 36. Tarife u visini od 25 bodova za izvršeni uvid u spis, što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 46. Tarife), daje iznos od 2.562,50 eura, kako je i zatraženo.
16.2. Slijedom navedenog, riješeno je kao u izreci, pod točkom IV.
U Zagrebu 12. rujna 2025.
Sutkinja
Mirjana Harapin
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Dna:
1 Odvjetnica Vedrana Pavelić, Zagreb, Naselak 16
2. Ministarstvo financija Republike Hrvatske, Samostalni sektor za drugostupanjski upravni postupak, [adresa] Zagreb, Koturaška 43/IV
3. U spis
