Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: Gž Ovr-839/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Vedranu Medakoviću, univ.spec.iur., kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja B2 KAPITAL d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Zec i partneri d.o.o. iz Osijeka, protiv ovršenice GS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Tomislav Bogdan, odvjetnik iz Osijeka, radi ovrhe, odlučujući o žalbi ovršenice protiv rješenja Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Ovr-230/2019-175 od 25. veljače 2025., dana 12. rujna 2025.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se žalba ovršenice GS kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj Ovr-230/2019-175 od 25. veljače 2025..

II. Odbija se zahtjev ovršenice GS za naknadom troškova žalbenog postupka kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Rješenjem suda prvog stupnja su odbijeni prijedlozi ovršenice GS ( dalje: ovršenica) za odgodom ovrhe zaprimljeni pod poslovnim brojevima: Ovr- 230/2019-153, Ovr-230/2019-154, Ovr-230/2019-155, Ovr-230/2019-156, Ovr- 230/2019-157, Ovr-230/2019-158, Ovr-230/2019-159, Ovr-230/2019-160, svi od dana 29. siječnja 2024., kao neosnovani.

2. Protiv navedenog rješenja žali se ovršenica iz svih žalbenih razloga predviđenih odredbom čl. 353. st. 1. točke 1. - 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, - dalje: ZPP) u svezi s čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine", br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, 6/2024; - dalje: OZ), uz prijedlog drugostupanjskom sudu da pobijano rješenje preinači, a podredno da isto ukine i vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba nije osnovana.

4. Ispitujući pobijano rješenje u granicama razloga navedenih u žalbi, pazeći pri tome na bitne povrede odredaba postupka iz članka 354. st. 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti sukladno ovlaštenju iz odredbe čl. 365. st. 2. ZPP u vezi čl. 381. st. 1. ZPP-a, a koji se u ovršnim postupcima primjenjuju temeljem odredbe čl. 21. st. 1. OZ, nije utvrđeno da bi sud prvog stupnja počinio niti jednu od takvih povreda.

5. Prvostupanjski sud je osim toga utvrdio sve odlučne činjenice za donošenjem odluke o prijedlogu za odgodu ovrhe, na koje je potom pravilno primijenio odredbe materijalnog prava, radi čega nije osnovan žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, kao niti pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 355. i čl. 356. ZPP-a u vezi s čl. 21. st. 1. OZ-a).

6. Predmet ovršnog postupka u konkretnom slučaju predstavlja ovršni postupak radi namirenja tražbine ovrhovoditelja na nekretninama ovršenice, u kojem je ovrha određena pravomoćnim rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Osijeku poslovnog broja Ovr-230/2019-4 od 12. ožujka 2019., donesenog na temelju više javnobilježničkih akata – Ugovora o kreditu sa sporazumima o osiguranju novčane tražbine ( Ugovora o kreditu [broj kredita] od 27. listopada 2010., Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 5. studenog 2009., Ugovora o kreditu broj [broj kredita] od 20. svibnja 2011., Ugovora o revolving kreditu broj [broj kredita] od 3. ožujka 2010., Aneksa br. 1 Ugovora o revolving kreditu broj [broj kredita] od 28. veljače 2011. ) i koji su sklopljeni između prednika ovrhovoditelja Hypo Alpe-Adria-Bank d.d. i ŽS kao korisnika kredita, te ovršenice kao jamca platca.

7. Nakon što je sud prvog stupnja u sklopu provedenog postupka donio 3. siječnja 2024. ukupno osam rješenja o dosudi ( riječ je rješenjima poslovnog broja Ovr- 230/2019-137 do rješenja poslovnog broja Ovr-230/2019-144 - str. 1155-1193 spisa ), ovršenica je protiv tih rješenja 29. 01. 2024. uložila osam istovjetnih žalbi ( zaprimljenih pod poslovnim brojevima Ovr-230/2019-153 do Ovr-230/2019-160 – sve na str. 1211 – 1498 spisa) u sklopu kojih je osim osporavanja dosude, stavila i prijedloge za odgodom ovrhe, i koji su predmetom odlučivanja u ovom slučaju.

8. Sud prvog stupnja takve prijedloge za odgodom ovrhe odbija kao neosnovane polazeći od stajališta da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke za odgodom ovrhe propisane odredbom čl. 65. OZ-a jer ovršenica nije učinila vjerojatnim da bi provedbom ovrhe pretrpjela nenadoknadivu štetu niti je pojasnila u čemu bi se konkretno ta šteta sastojala. Osim navedenog, prvostupanjski sud ističe da je o navodima ovršenice u pogledu navodnog statusa potrošača odlučeno odlukom Županijskog suda u Rijeci poslovnog broja Gž Ovr-62/2024-6 od 30. prosinca 2024. i kojom su odbijene sve žalbe na rješenja o dosudi nekretnina. U odnosu na žalbene navode kojima se ovršenica poziva na odredbu čl. 80 b st. 2. i 3. OZ-a, sud prvog stupnja ukazuje da se ovrha provodi na nekretninama na kojima je uknjiženo dobrovoljno založno pravo u koristi sadašnjeg ovrhovoditelja slijedom čega navedena odredba ovršnog zakona ne dolazi u primjenu.

9. Ovršenica u navodima žalbe osporava prvostupanjsku odluku ponavljajući kako je upućena na parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, ponavlja stajališta o primjeni pravila o zaštiti potrošača u njezinom slučaju kao i navode da nekretnine ne mogu biti predmetom ovrhe pri čemu se poziva na odredbu čl. 91. i 80 b OZ-a.

10. Tako izneseni žalbeni razlozi ovršenice nisu osnovani te ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost osporene prvostupanjske odluke.

11. Ovaj drugostupanjski sud prije svega smatra nužnim ukazati da je u konkretnom ovršnom postupku ovršenica već u dva navrata isticala prijedloge za odgodama ovrhe, o kojim je pravomoćno odlučeno odbijanjem istih. Riječ je o rješenju Županijskog suda u Rijeci poslovnog broja Gž Ovr-820/2019-3 od 8. 2. 2021. ( str. 260 spisa ) kojim je odbijena žalba ovršenice i potvrđeno rješenje Općinskog suda u Osijeku poslovnog broja Ovr-230/2019-20 od 21. 8. 2019. ( str 243-244 spisa), te potom ukupno osam rješenja Županijskog suda u Osijeku ( poslovnog broja Gž Ovr- 718/2021-4 do Gž Ovr-718/2021-11 ) koja su sva donesena 28. 02. 2023. ( str 1088- 1126) i kojima su pravomoćno odbijene žalbe te potvrđena prvostupanjska rješenja

(poslovnog broja Ovr-230/2019-104,105,106,107,108,109,110,111 od 12. studenog 2021.) o odbijanju prijedloga za odgodom ovrhe.

12. Nadalje, ovaj drugostupanjski sud primjećuje da je ovršenica u okviru ranijeg postupka isticala prijedloge za odgodom koji su u bitnom istovjetni prijedlozima koje ističe u sklopu žalbi na rješenje o dosudi.

13. Pri tome se prijedlozi za odgodama ovrhe koje je sud prvog stupnja odbio pobijanim rješenjem, ne temelje na tvrdnjama o naknadnom nastanku okolnosti različitih od onih koje su isticane u ranijem tijeku postupka niti ovršenica ukazuje na postojanje novih okolnosti koje bi opravdavale usvajanje prijedloga za odgodom ovrhe.

14. Naime, do odgode ovrhe na prijedlog ovršenika, primjenom odredbe čl. 65. OZ-a, dolazi kumulativnim ispunjavanjem propisanih uvjeta u smislu čl. 65. st. 1. toč.1 do 11. OZ-a, zajedno sa uvjetom u vidu utvrđenja vjerojatnosti da bi provedbom ovrhe ovršenik trpio nenadoknadivu ili teško nadoknadivu štetu, ili ako učini vjerojatnim da je to potrebno da bi se spriječilo nasilje, pri čemu je teret dokazivanja takvih činjenica i okolnosti na ovršeniku.

15. Drugostupanjski sud pri tome smatra nužnim istaknuti da je gotovo svaki ovršni postupak, koji se provodi na nekretninama ovršenika, u suštini za njega otegotan i nepovoljan, jer može dovesti do gubitka stvarnih prava na nekretnini. S druge strane je međutim riječ o zakonom propisanom postupku koji se provodi u skladu sa pravilima ovršnog postupka, kao prisilnog namirenja tražbine ovrhovoditelja, i koji je u tom segmentu razmjeran legitimnom pravu ovrhovoditelja da prisilnim putem namiri dospjelu i nepodmirenu tražbinu. Stoga sama tvrdnja istaknuta u smislu toga da se provedbom ovrhe ugrožava egzistencija nije dostatna, obzirom da bi takvo stajalište onemogućavalo provedbu bilo koje ovrhe na nekretninama ovršenika, koji mora dokazati pretpostavke propisane odredbom čl. 65. OZ-a i koje se moraju promotriti kroz sve okolnosti slučaja.

16. U odnosno na žalbene navode ovršenice u sklopu kojih ističe prigovor da se sudac prvog stupnja ni na koji način nije interesirao o stanju parničnog spisa koji je ovršenik pokrenuo pod poslovnim brojem P-3076/2019 pred Općinskim sudom u Osijeku, a nakon što je zaključkom ovršnog suda upućen na parnicu, valja primijetiti da upravo ovršenica predstavlja tužiteljicu i aktivno legitimiranu osobu u parničnom postupku na koji se poziva, slijedom čega je ista mogla u bilo kojem trenutku obavijestiti ovršni sud o statusu parničnog spisa u kojem aktivno sudjeluje, ukoliko je isto smatrala potrebnim. Nakon što uputi određenog ovršenika na parnični postupak ovršni sud nema obvezu pratiti tijek tog parničnog postupka, slijedom čega tako istaknuti prigovor nije osnovan.

17. Nije osnovan niti žalbeni navod u pogledu statusa potrošača te primjene načela i pravila zaštite potrošača na konkretan slučaj, jer je ispravama na temelju koji je pravomoćno određena ovrha (ugovorima o kreditu ), kredit odobren korisniku kao nositelju OPG-a, a odobrena kreditna sredstva su se imala namjenski koristiti za kapitalnu investiciju u poljoprivrednoj proizvodnji i za financiranje obrtnih sredstava, iz čega proizlazi da su ugovori sklopljeni u okviru poslovne djelatnosti korisnika kredita, pa isti ne predstavlja potrošača u smislu odredbe čl. 3. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ broj: 79/07., 125/07., 79/09. i 89/09. - dalje: ZZP) i prema kojoj je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu u svrhe koje nisu namijenjene njegovoj poslovnoj djelatnosti niti obavljanju djelatnosti slobodnog zanimanja.

18. U odnosu na žalbene navode ovršenice istaknute u smislu odredbe čl. 80 b. i čl. 91. OZ-a, a koji polaze od toga da je riječ o nekretninama koje predstavljaju poljoprivredno zemljište i gospodarske zgrade poljodjelca potrebne za uzdržavanje njega i njegove obitelji, treba ukazati da je odredbom čl. 91. st. 3. OZ-a isključena primjena odredbe čl. 91. st. 1. i 2. OZ-a u slučajevima iz članka 77. OZ-a, odnosno ako je ovrhovoditelj na temelju pravnoga posla s ovršenikom stekao na nekoj stvari ili pravu založno ili slično pravo radi osiguranja tražbine čije prisilno ostvarenje na tom predmetu traži, a kako pravilno ukazuje i prvostupanjski sud.

19. Kako ovršnu ispravu u konkretnom slučaju predstavljaju javnobilježnički akti – Ugovori o kreditu sa sporazumima o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnih prava upravo na nekretninama koje su predmetom ovršnog postupka, to je riječ o tražbini ovrhovoditelja na koju se temeljem čl. 91. st. 3. OZ-a ne primjenjuju pravila o zaštiti ovršenika utemeljena na odredbi čl. 77. OZ-a, slijedom čega istaknuti prigovor u tom smislu nije osnovan ( pri čemu je istovjetno obrazloženje sadržano i u odluci Županijskog suda u Rijeci poslovnog broja Gž Ovr-820/2019-3 od 8. veljače 2021. kojom su odbijeni žalbeni navodi ovršenika u pogledu ranijeg prijedloga za odgodom ovrhe u istom ovršnom postupku).

20. U odnosu na takve žalbene navode valja ukazati i na stajalište Vrhovnog suda Republike Hrvatske izraženo u odluci broj Rev-476/2021-3 od 16. studenog 2022. u sklopu kojeg je navedeno da se ovršenik ne može protiviti ovrsi pozivom na odredbu čl. 80. b st. 1. OZ, prema kojoj su propisani posebni uvjeti za određivanje ovrhe na nekretnini, kada je ovrhovoditelj na temelju pravnog posla s ovršenikom stekao založno ili slično pravo radi osiguranja tražbine, čije je prisilno ostvarenje na tom predmetu tražio u smislu odredbe čl. 77. st. 1. OZ, a koja argumentacija proizlazi i iz odluke Europskog suda za ljudska prava povodom Zahtjeva br. 2545/14 Nikole Frlana protiv Hrvatske od 20. rujna 2016. .

21. Kako slijedom svega iznesenog žalbeni navodi ovršenice nisu osnovani, to je primjenom čl. 380. točke 2. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a valjalo odbiti žalbu kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje, te odlučiti kao pod točkom I. izreke.

22. Zahtjev ovršenice za naknadom troškova žalbenog postupka nije osnovan jer nije uspjela sa žalbom (čl. 155. st. 1. ZPP u vezi s čl. 21. st. 1. OZ), radi čega je temeljem čl. 166. st. 1. ZPP-a u vezi čl. 21. st. 1. OZ-a valjalo odlučiti kao pod točkom II. izreke.

U Zagrebu 12. rujna 2025.

Sudac

Vedran Medaković