Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kžzd-64/2025-4

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću za mladež sastavljenom od suca Azre Salitrežić, predsjednika vijeća, te suca za mladež Vlaste Šimenić-Kovač i suca Davora Mitrovića članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv opt. BF, OIB [osobni identifikacijski broj], zbog kaznenog djela iz čl. 172. st. 2. Kaznenog zakona ("Narodne novine", br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15 i 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – dalje u tekstu: KZ/11), odlučujući o žalbi optuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Kzd-13/2019-163 od 5. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba opt. BF kao neosnovana te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Kzd-13/2019-163 od 5. travnja 2024., opt. ZF proglašen je krivim zbog počinjenja kaznenog djela protiv braka, obitelji i djece – povreda dužnosti uzdržavanja iz čl. 172. st. 1. i 2. KZ/11 te je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, a potom mu je na temelju čl. 56. KZ/11 izrečena uvjetna osuda u trajanju od četiri godine, na način da se kazna zatvora na koju je opt. ZF osuđen neće izvršiti ako u roku od četiri godine ne počini novo kazneno djelo.

1.1. Na temelju čl. 62. st. 1. toč. 1. i st. 2. toč. 10. KZ/11 opt. BF je izrečena posebna obveza na način da se istome nalaže da u roku od dvije godine od dana pravomoćnosti presude uplati zakonskoj zastupnici oštećenika EF na ime uzdržavanja svojega sina mlt. GF iznos od 27.340,24 eura.

1.2. Na temelju čl. 54. KZ/11 opt. BF u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci uračunato je vrijeme provedeno u istražnom zatvoru, kao i svako oduzimanje slobode i to od trenutka uhićenja 25. svibnja 2017. do 8. lipnja 2017. te od 3. srpnja 2022. do 28. srpnja 2022.

1.3. Na temelju čl. 152. st. 2. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 i 143/12, 56/13, 145/13, 154/14 dalje: ZKP/08) dosuđen je imovinsko pravni zahtjev zakonskoj zastupnici oštećenika u visini od 27.340,24 eura.

1.4. Na temelju čl. 148. st. 1. ZKP/08 naloženo je opt. BF da nadoknadi trošak kaznenog postupa i to iznos od 500,00 eura na ime paušala sukladno čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 te troškove provedenog financijskog vještačenja u visini od 953,22 eura u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude, te da nadoknadi troškove punomoćnika oštećenika, a o visini kojih troškova će se donijeti posebno rješenje sukladno čl. 148. st. 4. ZKP/08.

2. Protiv navedene presude žalbu je podnio opt. ZF putem branitelja Dajane Sobol, odvjetnice iz Rijeke zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka te zbog odluke o kazni, s prijedlogom da drugostupanjski sud preinači prvostupanjsku presudu na način da donese oslobađajuću presudu, a podredno da ukine prvostupanjsku presudu i vrati je prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje i odluku.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. Žalba opt. BF nije osnovana.

6. Bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 optuženik vidi u tome što je prvostupanjski sud odbio prijedloge obrane za dopunskim ispitivanjem roditelja optuženika, čime je obrani uskratio mogućnost "iznošenja ključnih činjenica od značaja za pravilnu i potpunu ocjenu odlučnih okolnosti čijim bi saslušanjem bilo razjašnjena okolnost uplata koje je u ime optuženika izvršavala njegova majka, a koje nisu bile dokumentirane izvacima iz banke jer su se vršile gotovinski".

6.1. Takvi žalbeni navodi optuženika ne predstavljaju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, već prigovor potpunosti utvrđenog činjeničnog stanja. Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. ZKP/08, ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda na koje pazi po službenoj dužnosti.

6.2. Osim toga, optuženik ukazuje i na daljnju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka jer smatra da je prvostupanjski sud odbijanjem istog dokaznog prijedloga (za ponovnim ispitivanjem roditelja optuženika) povrijedio odredbu iz čl. 64. st. 1. toč. 9. ZKP/08 temeljem koje ima pravo na predlaganje dokaza te čl. 418. ZKP/08 koja propisuje da dokazivanje obuhvaća sve činjenice za koje sud i stranke smatraju da su važne za pravilno presuđenje, a što je nedvojbeno utjecalo na presudu.

6.3. Prethodno navedenim žalbenim navodima optuženik zapravo ukazuje na relativno bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 3. ZKP/08, odnosno da sud u tijeku rasprave nije ili da je nepravilno primijenio koju odredbu ZKP-a.

6.4. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima prvostupanjski sud nije uskratio optuženika u njegovim pravima predlaganja dokaza jer je tijekom postupka optuženik u više navrata iznosio svoje dokazne prijedloge, dakle, sud mu to pravo nije oskratio. Ujedno, sud nije nepravilno primijenio niti odredbu čl. 418. st. 1. ZKP/08 jer je tijekom dokaznog postupka izveo dokaze za koje smatra da su važni za pravilno presuđenje, slijedom čega nema povrede iz čl. 468. st. 1. toč. 3. ZKP/08 na koju žalitelj ukazuje.

7. Iako se optuženik izrijekom ne žali zbog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, u nastavku žalbe osporava zaključak prvostupanjskog suda upirući da je tijekom 2025. godine, a sukladno svojim financijskim mogućnostima, u više navrata vršio uplate na račun majke i z.z. mlt. ošt. GF, o čemu je prilogu žalbe dostavio i dvije preslike univerzalnog naloga za plaćanje, jedan od 26. ožujka 2025. u iznosu od 500,00 eura te drugi od 22. travnje 2025. u iznosu od 500,00 eura, kao i da je njegova majka za vrijeme dok je bio objektivno spriječen (u istražnom zatvoru te tijekom plovidbe) uredno ispunjavala njegovu obvezu uzdržavanja, ponavljajući tako navode iz svoje obrane, tražeći ujedno drugačiju ocjenu izvedenih dokaza od one ocjene koju je dao prvostupanjski sud u razlozima pobijane presude.

7.1. Nakon pozorne ocjene sadržaja obrane opt. BF u kojoj osporava počinjenje kaznenog djela, sadržaja iskaza z.z. mlt. ošt. OF, kao i svjedokinje ĐF, svjedoka JF te nalaza i mišljenja vještaka financijske struke te materijalne dokumentacije u spisu u vidu dopisa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, dopisa Lučke kapetanije Rijeka od 15. studenog 2016. i 19. svibnja 2021., analizirajući svaki dokaz posebno i u njihovoj međusobnoj vezi, a dajući pri tome ocjenu i proturječnih dokaza, prvostupanjski sud je pravilno zaključio da je opt. ZF počinio kazneno djelo pobliže opisano u izreci prvostupanjske presude.

7.2. Naime, a kako to argumentirano i provjerljivo obrazlaže prvostupanjski sud, optuženik je tijekom inkriminiranog razdoblja bio u mogućnosti plaćati uzdržavanje svog sina GF. Ovo stoga što je optuženik od 28. prosinca 2010., pa nadalje odlazio na plovidbu brodom pod stranom zastavom, nakon srpnja 2017. ostvario je osam plovidbi, na plovidbe se ukrcava putem posrednika Columbia Ship Management d.o.o. (dopisi Lučke kapetanije Rijeka od 15. studenog 2016. i 19. svibnja 2021.), a kako navodi u svojoj obrani unazad nekog vremena zaposlio u kompaniji zarađujući dnevno 200,00 eura, da su mu primanja "solidna" od 6.000,00 eura mjesečno, pri čemu je tijekom 2010. imao manja primanja nego li sada, od oko 2.000,00 dolara. Imajući u vidu da optuženikova obveza uzdržavanja sina iznosi 2.000,00 kn mjesečno, što je manje od 300,00 eura, pa i u vremenskim razmacima od tri mjeseca kada nije bio na plovidbi i nije ostvarivao plaću, imao je mogućnosti doprinositi uzdržavanju na koje je obvezan pravomoćnom i ovršnom presudom iz plaće koju je ostvario u prethodnim mjesecima dok je plovio. Osim toga, i nakon što je počeo ostvarivati više nego "solidna" primanja (od 6.000,00 eura mjesečno), nije platio zaostatke uzdržavanja za ono razdoblje u kojem, prema navodima iz njegove obrane nije radio, iako je to, s obzirom na mjesečnu plaću od 6.000,00 eura nedvojbeno bio u mogućnosti. Nadalje, iako u svojoj obrani navodi da tijekom 2013. godine nije radio, iz dopisa Globtik express agency proizlazi da je bio zaposlen od 2011. kod stranog poslodavca DeltaMecco Crewing Services, između ostalog i u razdoblju od 15. srpnja 2013. do 27. prosinca 2013., a potom od 18. ožujka 2014. – do daljnjeg, a kasnije u više drugih kompanija u kojima je radio kao pomorac, a od rujna 2023. zaposlen je u kopaniji Fairplay sa sjedištem u [adresa]. Uz to je za ukazati da je opće poznata činjenica da pomorci za vrijeme plovidbe ostvaruju daleko veća primanja od onih koja ostvaruju prosječni radnici u Republici Hrvatskoj, pa i unatoč tome što za vrijeme dok je kod kuće ne ostvaruje plaću, imajući u vidu podatke Lučke kapetanije, Ugovora o radu, kao i prometa po računu z.z. mlt. ošt. OF koje je detaljno opisala iznose i dinamiku plaćanja uzdržavanja, i za ovaj sud nema dvojbe da je optuženik imao mogućnosti izvršavati svoju obvezu, ali nije u vrijeme, na način i u rokovima kako mu je određeno pravomoćnom i ovršnom presudom Općinskog suda u Rijeci, izvršavao obvezu uzdržavanja svog malodobnog sina GF kojemu je u inkriminiranom razdoblju uskratio uzdržavanje u iznosu od 27.340,24 eura.

7.3. Nisu osnovani žalbeni navodi optuženika da je činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno jer sud nije prihvatio dokazni prijedlog za ponovnim ispitivanjem roditelja optuženika. Naime, ĐF, majka optuženika te otac optuženika JF ispitani su kontradiktorno kao svjedoci na raspravi 18. kolovoza 2021., a optuženik nije naveo koja bi se odlučna činjenica, a koja već ranije nije bila utvrđena, njihovim ponovnim ispitivanjem trebala utvrditi. S tim u vezi je za napomenuti da je svjedokinja ĐF iskazala da je plaća optuženiku dolazila na njegov račun a da je ona imala punomoć pa bi s njegovog računa uplatila novčani iznos za GF, na račun z.z. mlt. ošt. OF, a da istoj na ruke nikada nije davala nikakve novce, dok je svjedok JF, otac optuženika iskazao kako nije uplaćivao uzdržavanje za GF umjesto svog sina, već da je to činila njegova supruga.

7.4. Uslijed svega navedenog, nije osnovana žalba opt. BF zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice, o čemu je u obrazloženju presude naveo jasne, provjerljive i argumentirane razloge. Stoga, ovaj sud ne nalazi da je utvrđeno činjenično stanje po prvostupanjskom sudu dovedeno u pitanje u smislu odredbe čl. 470. st. 2. i 3. ZKP/08.

8. U žalbi zbog odluke o uvjetnoj osudi (pogrešno navodi kazni) optuženik upire da prvostupanjski sud nije u dovoljnoj mjeri cijenio olakotne okolnosti, osobito da je otac još jednog djeteta koje je dužan uzdržavati te da ga izrečena kazna zatvora s naloženom posebnom obvezom stavlja u neostvarivu financijsku situaciju čime se dovodi u pitanje svrha i pravednost izrečene kazne koja je prestroga i nesrazmjerna stvarnim okolnostima.

8.1. Takvi žalbeni navodi optuženika, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, nisu osnovani jer je pri izboru vrste i mjere kaznenopravne sankcije prvostupanjski sud potpuno i pravilno utvrdio olakotne okolnosti na strani optuženika (otac je još jednog djeteta kojeg je dužan uzdržavati), a od otegotnih okolnosti neizraženu nekritičnost prema počinjenom kaznenom djelu, kao i raniju osuđivanost, pri čemu nije podcijenio utvrđenu olakotnu okolnost, a niti precijenio otegotne okolnosti. Naime, opt. ZF osuđivan je u pet navrata zbog različitih kaznenih djela (teške krađe iz čl. 229. st. 1. KZ/11, kaznenog djela nametljivog ponašanja iz čl. 140. st. 1. i 2. KZ/11, kaznenog djela prijetnje iz čl. 139. st. 2. i 4. KZ/11, kaznenog djela računalne prijevare iz čl. 271. KZ/11, kaznenog djela prijevare iz čl. 236. KZ/11, kaznenog djela iznude iz čl. 243. st. 3. KZ/11) za koja su mu kaznena djela izricane u tri navrata uvjetne osude, jednom djelomična uvjetna osuda te jednom bezuvjetna kazna zatvora. Uz to, treba cijeniti i procesnu disciplinu i držanje optuženika pred sudom koji je u dva navrata za vrijeme trajanja postupka bio u istražnom zatvoru, a bile su mu izrečene i mjere opreza, a što je sve utjecalo na trajanje postupka imajući u vidu da je ranija prvostupanjska presuda ukinuta rješenjem ovog suda broj Kžzd-36/2018 još u siječnju 2019. Stoga, polazeći od stupnja krivnje optuženika te društvene opasnosti počinjenog kaznenog djela zbog kojeg je proglašen krivim, u okviru granica predviđene kazne za navedeno kazneno djelo, pravilno je prvostupanjski sud opt. BF osudio na kaznu zatvora u trajanju od deset mjeseci, a onda mu na temelju čl. 56. KZ/11 izrekao uvjetnu osudu s rokom provjeravanja od četiri godine, kojom će se kaznenopravnom sankcijom, i po nalaženju ovog drugostupanjskog suda, ostvariti svrha kažnjavanja iz čl. 41. KZ/11. O svemu tome prvostupanjski sud dao je jasne i potpune razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud i na koje se ukazuje žaliteljici radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

9. Kako žalba zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja (a koja žalbena osnova sadržajno proizlazi iz žalbe optuženika, iako ju uvodno posebno ne navodi), u sebi sadrži i žalbu zbog posebnih obveza (čl. 478. ZKP/08), ovaj sud je i u tom dijelu ispitao ožalbenu presudu te je zaključio kako je u konkretnoj situaciji, pravilno prvostupanjski sud uz uvjetnu osudu optuženiku, a ujedno obvezujući ga na plaćanje imovinskopravnog zahtjeva na ime dospjelog, a neisplaćenog uzdržavanja u iznosu od 27.340,24 eura, izrekao posebnu obvezu iz čl. 62. st. 1. toč. 1. KZ/11 (kojom mu je naložio da u roku od dvije godine od pravomoćnosti presude podmiri dospjele, a neisplaćene dužne obroke uzdržavanja u iznosu od 27.340,24 eura), kao i posebnu obvezu iz čl. 62. st. 2. toč. 10. KZ/11 (da ubuduće ispunjava obvezu uzdržavanja uz stručnu pomoć nadležnog tijela za probaciju).

10. Kako, dakle, ne postoje razlozi iz kojih opt. ZF pobija presudu prvostupanjskog suda, niti je ovaj drugostupanjski sud ispitivanjem pobijane presude po službenoj dužnosti u smislu odredbe čl. 476. st. 1. toč. 1. i 2. ZKP/08 utvrdio neku od povreda na koje pazi po službenoj dužnosti, trebalo je na temelju čl. 482. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude.

Osijek, 12. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Azra Salitrežić