Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Frana Kurelca 3

37-Posl.br.P-2300/23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mati Radoviću, u pravnoj stvari tužitelja CP iz [adresa], Dr. [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Miranu Mačešiću, odvjetniku iz Rijeke, protiv 1-tužene ŽP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], i 2-tužene UP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], obje zastupane po punomoćnici Petri Vuksanović, odvjetnici iz Rijeke, radi isplate, nakon glavne i javne rasprave održane dana 03. srpnja 2025. u prisutnosti pun. tužitelja, 1 i 2-tužene osobno te pun. 1 i 2- tužene zaključene temeljem odredbe članka 335. stavak 4. Zakona o parničnom postupku, dalje ZPP, dana 12. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se ŽP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da isplati CP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 14.500,00 EUR na ime glavnice zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku na iznos glavnice od 14.500,00 EUR od 8. kolovoza 2023. do 31. prosinca 2023.g. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024.g. do isplate, po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

II. Odbija se tužitelj s dijelom tužbenog zahtjeva koji glasi:

"I. Nalaže se ŽP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] da isplati CP, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], iznos od 630,46 EUR na ime ugovornih kamata, u roku od 15 dana.

III. Utvrđuje se nepostojanje tražbine 1-tužene ŽP prema tužitelju ĆP u iznosu od 4.000,00 eura s osnova troškova pripremnih radnji.

IV. Nalaže se 1-tuženoj da tužitelju naknadi prouzročeni parnični trošak u iznosu od 3.155,21 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na navedeni iznos teku od 12. rujna 2025. pa do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od dana 5. listopada 2023. navodi da su on i 1-tuženica sklopili usmeni ugovor o zajmu na iznos od 14.500,00 EUR s rokom povrata od šest mjeseci. Dana 6. veljače 2023. godine da je sukladno dogovoru s 1-tuženicom isplatio ugovoreni iznos zajma na račun 2-tuženice, međutim 1-tuženica istekom roka na koji je zajam dan da nije vratila pozajmljeni iznos. Naveo je da je kao zajmodavac stoga aktivno legitimiran podnijeti ovu tužbu, dok da je 1-tuženica kao zajmoprimka pasivno legitimirana. Naveo je da ukoliko bi naslovni sud smatrao da nije došlo do sklapanja ugovora o zajmu između njega i 1-tuženice, njegovom uplatom da je 2-tuženica stekla iznos od 14.500,00 EUR bez pravne osnove. Prema čl. 1115. ZOO-a, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi. Naveo je da mu je 1-tuženica pristupila s idejom da joj pozajmi novac za kupnju zlatnog nakita. U razmjeni poruka na Whatsappu, on i 1-tuženica da su dogovorili da će joj pozajmiti iznos od malo preko 15.000,00 američkih dolara za kupnju zlatnog nakita koji da je 1-tuženica trebala naručiti iz Sjedinjenih Američkih Država. Dogovoren da je upravo taj iznos jer se na kupnje preko 15.000,00 dolara ostvarivao značajan popust. Ujedno da je dogovoreno da se iznos zajma isplati na iznos kćeri 1- tuženice, ovdje 2-tuženice i da će iznos biti vraćen u roku od šest mjeseci. Dana 6. veljače 2023. godine da je uplatio 14.500,00 EUR (što da odgovara iznosu od malo preko 15.000,00 američkih dolara) na račun 2-tuženice sukladno prethodnom dogovoru, uz opis plaćanja „Pozajmica ŽP“. Rok od šest mjeseci za vraćanje zajma istekao da je 7. kolovoza 2023. godine, 1-tuženica međutim da nije vratila pozajmljeni iznos s istekom roka zajma, stoga je pozvao nju i 2-tuženicu na vraćanje pozajmljenog iznosa opomenom pred tužbu od 11. rujna 2023. godine. Opomena da je poslana preporučenom poštom s povratnicom na prijavljenu adresu prebivališta tuženica, kao i na adresu poslovnog sjedišta društva Tozla d.o.o., u kojem da je 1- tuženica osnivač i jedini član uprave. Osim toga, opomena da je poslana i na email adresu 1-tuženice. U predmetnom slučaju stranke da su ugovorile zajam u iznosu od 14.500,00 EUR što izričito potvrđuje Whatsapp korespondencija između njega i 1- tuženika kao ugovornih strana. Potvrda o izvršenom nalogu plaćanja od 6. veljače 2023. godine koja glasi upravo na taj iznos i čiji je opis „Pozajmica ŽP“ dokaz je da je on kao zajmodavac izvršio svoju ugovornu obvezu predaje iznosa zajma zajmoprimcu. Naveo je da se sukladno čl. 164. st. 1. ZOO-a obveza mora ispuniti vjerovniku ili osobi koju odredi vjerovnik. Iz Whatsapp korespondencije njega i 1- tuženice jasno da proizlazi da je 1-tuženica izričito odredila da se obveza predaje iznosa zajma ima ispuniti 2-tuženici. Tako je 1-tuženica poslala i bankovne podatke 2- tuženice kako bi uplata mogla biti izvršena na račun 2-tuženice. Između ugovornih strana ujedno da je i usmeno ugovorena kamata na zajam u visini najviše dopuštene ugovorne kamatne stope sukladno čl.26. st.1. ZOO-a, a koja iznosi 8,25% za razdoblje od 7. veljače do 30. lipnja 2023. godine i 10,50% za razdoblje od 1. srpnja do 7. kolovoza 2023. godine. Ukupni iznos kamate na zajam izračunat po ovim stopama iznosi 630,46 EUR i to po sljedećem izračunu: - za razdoblje od 7. veljače do 30. lipnja 2023. godine po formuli 14.500,00 EUR x 8,25% x 144 dana 365 dana, za razdoblje od 1. srpnja do 7. kolovoza 2023. godine po formuli 14.500,00 EUR x 10,50% x 38 dana 365 dana. Rok za povrat zajma da je istekao je 7. kolovoza 2023. godine, s kojim datumom je i 1-tuženici dospjela obveza vraćanja pozajmljenog iznosa. Počevši od 8. kolovoza 2023. godine, 1-tuženica da je pala u zakašnjenje. Slijedom svega navedenog, 1-tuženica da mu duguje iznos pozajmice u iznosu od 14.500,00 EUR na ime glavnice i 630,46 EUR na ime ugovornih kamata, ukupno 15.130,46 EUR, zajedno sa zateznim kamatama koje teku na iznos glavnice od 8. kolovoza 2023. godine. U slučaju da naslovni sud utvrdi da iz bilo kojeg razloga ne postoji ugovor o zajmu između njega i 1-tuženice, tada je iznos od 14.500,00 EUR koji je uplatio na račun 2-tuženice stečen bez pravne osnove. Naveo je da 2-tuženica nije postupala u dobroj vjeri jer da je prihvatila uplatu znajući da na nju nema pravo, to da je dužna platiti i zatezne kamate od dana stjecanja, odnosno od 6. veljače 2023. godine.

2. U odgovoru na tužbu 1 i 2-tužena su navele da u cijelosti osporavaju tužbu i tužbeni zahtjev te da 1-tužena ne spori vjerodostojnost WhatsApp korespondencije između nje i tužitelja, no ističe da tužitelj manipulira činjeničnim stanjem prikrivajući činjenice koje su prethodile predmetnom prijenosu novčanih sredstava sa računa tužitelja na račun 2-tužene. Ovdje da nije riječ ni o kakvom usmeno sklopljenom ugovoru o zajmu već o namjeravanoj kupoprodaji poslovnih udjela između tužitelja i 1- tužene. Navele su da u razdoblju koje je prethodilo prijenosu spornog novčanog iznosa, od strane tužitelja dovedena u zabludu da će isti od nje kupiti 50% poslovnih udjela u trgovačkom društvu Tozla d.o.o. Dakle, iznos od 14.500,00 eura koji da je tužitelj prenio na račun 2-tužene da je zapravo predstavljao dio kupoprodajne cijene, a ne zajam kako to navodi tužitelj. U tu da je svrhu 1-tužena o svome trošku, a po nalogu tužitelja, izvršila sve pripremne radnje u vidu sačinjenja ugovora o prijenosu poslovnih udjela kod odvjetnika Marka Ferrija te sve ostale popratne dokumentacije. Navele su da čak i kada bi sud osnovanim utvrdio tužiteljev zahtjev u pogledu pravnog osnova, visina istoga ostaje neosnovana te se eventualan iznos za isplatu ima umanjiti barem za sve troškove koje je 1-tužena snosila kao rezultat obmane od strane tužitelja. Tvrdnje o navodnim ugovornim kamatama iz točke 12. tužbe u cijelosti da su neistinite, paušalne i neosnovane te ih kao takve tužene osporavaju u cijelosti. Nikakav usmeni dogovor takve vrste da nije postojao među strankama te da pritom tužitelj ne dostavlja nikakav vid dokaza, kako materijalnih tako ni personalnih, da bi potkrijepio takve tvrdnje, dok upravo na njemu u konkretnom slučaju leži teret dokazivanja. U odnosu na 2-tuženu tužbu da treba odbaciti budući da je, za primjenu instituta stjecanja bez osnove, potrebno da je navodni stjecatelj nešto zapravo i stekao, dok 2-tužena u stvarnosti ništa nije stekla već su sva novčana sredstva uplaćena na njezin račun odmah prenesena 1-tuženoj.

3. Radi pravilnog i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja sud je tijekom postupka proveo dokaze uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu i to potvrdu o provedenom nalogu za plaćanje (list 8 spisa), fotokopije povratnica (list 9 do 11 spisa), whatsapp komunikaciju između tužitelja i 1-tužene, povijesni izvadak iz sudskog registra (list 59 do 64 spisa), saslušao je tužitelja i 1-tuženu kao stranke (list 67 do 69 spisa) te je saslušao 2-tuženu kao stranku (list 95 spisa).

4. Uvidom u potvrdu o provedenom nalogu za plaćanje Zagrebačke banke d.d. utvrđeno je da je platitelj CP dana 6. veljače 2023. uplatio na račun primatelja UP iznos od 14.500,00 EUR s naznakom pozajmica ŽP.

5. Saslušan tijekom postupka tužitelj je naveo da nije sklopljen pisani ugovor o zajmu, međutim da se iz uplate na net bankingu vidi koji iznos je uplaćen te piše pozajmica ŽP kao i da postoji korespondencija na whatsappu iz koje proizlazi priznanje duga od strane 1-tužene. Pozajmica da je izvršena u veljači 2023. te da je rok vraćanja bio 6 mjeseci i to ne u ratama nego kompletan iznos. Naveo je vezano za navode iz odgovora na tužbu da je on uistinu razgovarao sa 1-tuženom vezano za kupovinu poslovnog udjela u trgovačkom društvu Tozla d.o.o. te da mu je čak poslan i ugovor za isto, međutim da je nakon nekog vremena shvatio da bi se radilo o rizičnom ulaganju. Što se tiče predmetne pozajmice ista da se odnosila na kupnju nakita te da je on želio sa svog računa uplatiti za kupnju tog nakita, međutim da mu je 1-tužena rekla da se taj nakit (za pearcing) može kupiti isključivo preko ovlaštene firme koja se time bavi te da mu je tužena rekla da ide sezona i da će ona sigurno iskoristiti sve to kupljeno jer da marža ide od 200 pa čak i do 400 % te da neće imati problema vratiti taj iznos te da mu je čak spominjala iznos vraćanja do 25.000,00 EUR na što da je on rekao da nema potrebe. Rok od 6 mjeseci da je ugovoren zato što je to tužena predložila i da je on prvi put zatražio povrat zajma taj dan kada je istekao rok i da je došao u salon, da je 2 sata bio ignoriran, a onda da se vratio nakon tjedan dana i opet čekao 1,5 sat, da je bila gužva te da je 2-tužena pristupila dole, a nakon toga da je pristupila i 1-tužena, međutim da je u međuvremenu saznao da je to biti isti narativ od strane 1-tužene jer da se pojavio 40 ljudi sa istim problemom. Naveo je da je 1-tužena bila neugodna u tom razgovoru, da je rekla da prijeti njezinog kćeri što da nije bio njegov narativ, nakon toga da ga je izbacila van i rekla da će zvati policiju te da je preko zajedničkog prijatelja i poznanika stupio u kontakt s njom da mu vrati novac, međutim da od toga ništa nije bilo da mu nije vratila novac. Naveo je da se ne sjeća da li je ugovorena kamata, ali da misli ako je ugovorena kakva kamata da on prihvaća zakonsku kakva je bila. Što se tiče tih poslovnih udjela da mu je uistinu poslan mail međutim da su oni o tome samo načelno pričali tj. razgovarali i da nikada nije shvaćao koja je bila njegova uloga u svemu tome. U jednom trenutku da mu se to učinilo kao dobra prigoda dok u drugom nije već da je odustao kao što je naveo, međutim da to nema nikakve veze s predmetnom pozajmicom. Navodi da on nije razgovarao sa tadašnjim odvjetnikom tužene VP, da je od njega dobio samo mail te da on poznaje odvjetnika Marka Ferria. Naveo je da on nije niti radio neke isprave vezane za prijenos tih poslovnih udjela te da nije imao nikakve troškove te da koliko je njemu poznato da nije imala ni 1-tužena. Naveo je da što se tiče whatsapp poruka u kojem mu 1-tužena objašnjava uvjete kupnje zlata da je to njihova korespondencija da li bi on ušao u taj biznis te da mu je rekla da uplata može biti u roku od 24 sata, da su velike marže te da trenutak koji je prelomio da pozajmi iznos, da je on imao upalu pluća, da su mu napravili smutnju i da su iza kade našle ribicu njegovog sina te da on ima dosta kompleksnu situaciju pa da je odlučio posuditi novac.

6. Saslušana tijekom postupka 1-tužena je navela da su ona i tužitelj mjesecima pričali o prodaji poslovnih udjela te da je isti tako mjesecima vršio osnivanje firme tj. vezano sve za rad njenog trgovačkog društva budući da je isti želio kupiti ½ njenog trgovačkog društva. Tužitelj da joj je posudio tih 14.500,00 EUR, međutim da je dogovor bio da će se to odbiti od iznosa kada bude kupovao polovicu firme i da su stalno bile neke izmjene tijekom tog ugovora koji je njezin odvjetnik Marko Ferri sastavljao i poslao mu na mail. Također tužitelj da joj je rekao da njegov odvjetnik mora pogledati kompletno taj ugovor, međutim da joj je jedan dan tužitelj rekao da ništa od kupnje tih poslovnih udjela. Navela je da tek nakon nekog vremena kada je došao u salon kćer da je bila dolje na pultu dok da je ona bila gore u sobi za pearcing pa da je tužitelj bio vrlo neugodan da taj dan nije bio simpatičan i da joj je rasplakao dijete pa da ga je izbacila van. Navela je da posjeduje račune kojima da je kupila nešto zlata i da joj je zaista sporno jer da je platila odvjetnika Ferria za sastavljanje tog ugovora sa iznosom od 3.000,00 EUR. Navela je da nisu napravili ugovor o pozajmici iz kojeg bi proizlazilo da će se taj iznos koji je pozajmljen odbiti prilikom kupovine poslovnog udjela jer dio da je trebao ići na ruke a dio preko računa i da nije tada o tome razmišljala da je bila kod g. C koji se bavi zlatom te da joj je isti rekao da će izraditi dio zlata po njoj koji će kasnije distribuirati drugim pearcing salonima. Navela je da se tih 3.000,00 EUR odnosilo samo na sastav ugovora o kupnji poslovnih udjela i da je to platila odvjetniku Ferriu. Navela je da je novac uplaćen na račun 2-tužene bez obzira što je trebao biti kao polog za kupnju poslovnih udjela jer je tužitelj to tako želio i zašto što je rekao da je 2-tužena pametnija od njih dvoje te da su u whatsapp korespondenciji i poruke bile poruke gdje ona daje broj računa, međutim da nisu razgovarali o roku za povrat novca jer da su razgovarali o kupnji poslovnih udjela. Na kraju je navela da je 2-tužena bila prisutna tim razgovorima i dogovorima, a da je račune za tu narudžbu dobila nakon što je pokrenut predmetni postupak.

7. Saslušana tijekom postupka 2-tužena je navela da vezano za potvrdu o provedenom nalogu za plaćanje na listu 8 spisa da je 1-tužena njezina majka koja ima punomoć za njezin račun te da ju je pitala da li bi tužitelj mogao uplatiti na njezin račun u Erste banci s obzirom da je račun firme u Erste banci te da je ona na to pristala i u konačnici da je tužitelj platio na njezin račun, a da je nakon toga njezina mama odnosno 1-tužena prebacila taj iznos na račun firme. Navela je da su 1-tužena i tužitelj razgovarali o prodaji dijela firme tužitelju od strane 1-tužene te da je dio novca bio za to, za odvjetnika za sastavljanje nekog ugovora te da je ona to čula. Isto tako da ju je mama zamolila da joj pomogne vezano za narudžbu nakita iz Amerike jer da je u tom trenutku ako se naruči veća količina nakita dobije popust te da je dio plaćenog novca bio upravo na narudžbu tog nakita. Navela je da ne zna nakon koliko nakon predmetne uplate da je tužitelj došao u njihov salon te da je je bila nekakva neugodna situacija i da je on tada zahtijevao da se vrati novac, međutim da je ona otišla po majku da iskomunicira s tužiteljem i da je to bilo sigurno u istoj godini kada je izvršena uplata, ali da je prošlo nekoliko mjeseci od uplate. Na kraju je navela da pred njom nisu razgovarali o povratu tog novca i da joj nije poznato da li su ugovorili kakvu kamatu te da je jedino što ona zna da su je pitali za podatke računa kako je to navela na početku iskaza kao i da je čula da mama vadi neke papire za reviziju jer je tužitelj želio kupiti pola firme.

8. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka ovaj sud smatra da je tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

9. Odredbom članka 499 stavak 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05), dalje ZOO, propisano je da se ugovorom o zajmu obvezuje zajmodavac predati zajmoprimcu određeni iznos novca ili određenu količinu drugih zamjenljivih stvari, a zajmoprimac se obvezuje vratiti mu poslije stanovitog vremena isti iznos novca, odnosno istu količinu stvari iste vrste i kakvoće.

10. Odredbom članka 9 ZOO-a propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njezino ispunjenje.

11. Naime, ovaj su u cijelosti prihvaća iskaz tužitelja u dijelu u kojem je naveo da nije sklopljen pisani ugovor o zajmu, međutim da se iz uplate na net bankingu vidi koji iznos je uplaćen te da piše pozajmica ŽP kao i da postoji korespondencija na whatsappu iz koje proizlazi priznanje duga od strane 1-tužene, kao i da je pozajmica izvršena u veljači 2023. te da je rok vraćanja bio 6 mjeseci i to iz razloga što navedeno proizlazi iz potvrde o provedenom nalogu za plaćanje Zagrebačke banke d.d., odnosno proizlazi da je platitelj CP, ovdje tužitelj, dana 6. veljače 2023. uplatio na račun primatelja UP, ovdje 2-tužene, iznos od 14.500,00 EUR s naznakom pozajmica ŽP, 1-tuženoj pa kako tijekom postupka 1-tužena nije dokazala da je istoga tužitelju i vratila, stav je ovoga suda da je u skladu s citiranim odredbama ZOO- a djelomično osnovan tužbeni zahtjev tužitelja, slijedom čega je istoga valjalo u djelomično usvojiti i odlučiti kao u točki I. izreke presude.

11.1. Tužitelju pripadaju i zakonske zatezne kamate u skladu s odredbom članka 29 stavak 2 ZOO-a.

12. Što se tiče potraživanja tužitelja s osnova usmeno ugovorene kamate na zajam u visini najviše dopuštene ugovorne kamatne stope sukladno čl.26. st.1. ZOO- a, a koja da iznosi 8,25% za razdoblje od 7. veljače do 30. lipnja 2023. godine i 10,50% za razdoblje od 1. srpnja do 7. kolovoza 2023. godine, a koji ukupni iznos kamate na zajam izračunat po tim stopama iznosi 630,46 EUR, stav je ovoga suda da tužitelj ni sa čim nije dokazao da je ugovorena i kamata na zajam te je tako i sam tužitelj u svom iskazu naveo da se ne sjeća da li je ugovorena kamata, ali da misli ako je ugovorena kakva kamata da on prihvaća zakonsku kakva je bila. Osim toga tužena je osporila i visinu iste slijedom čega ovaj sud ne može prihvatiti obračun koji je tužitelj samostalno napravio, stoga je valjalo u tom dijelu odbiti tužitelja i odlučiti kao u točki II. izreke presude.

13. Nadalje, ovaj sud ne prihvaća iskaz 1-tužene budući je njezin iskaz u suprotnosti sa dokumentacijom u spisu, kao niti iskaz 2-tužene u dijelu u kojem je navela da su 1-tužena i tužitelj razgovarali o prodaji dijela firme tužitelju od strane 1- tužene te da je dio novca bio za to, za odvjetnika za sastavljanje nekog ugovora te da je ona to čula, budući je ista kćerka 1-tužene te je subjektivna i zainteresirana za uspjeh 1-tužene u sporu.

14. Također, stav je ovoga suda da 1-tužena ni sa čim nije dokazala da je imala troškove o kojima je iskazivala i za koje je istaknula prigovor prijeboja, a u prilog navedenom ide i činjenica da je odustala od saslušanja svjedoka odvjetnika Marka Ferria kojem je navodno platila te troškove, slijedom čega je odlučeno kao u točki III. izreke presude.

15. Valja navesti da sud nije prihvatio dokumentaciju koju su tužitelj i 1-tužena dostavili na ročištu dana 16. lipnja 2025. s obzirom da je ista dostavljena nakon zaključenja prethodnog postupka, slijedom čega ju sud u skladu s odredbom članka 299 stavak 3 ZPP nije prihvatio.

16. Što se tiče 2-tužene, na nju se odnosio eventualno kumulirani tužbeni zahtjev o kojem ovaj sud nije raspravljao, niti odlučivao.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1., a u svezi s odredbom članka 155. ZPP-a, a isti se odnosi na zastupanje tužitelja po punomoćniku. Tako je tužitelju sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dalje Tarife, dosuđen trošak i to za sastavljanje tužbe u iznosu od 500,00 eura (T.br.7. t. 1. Tarife), zastupanja na tri ročištu u iznosu od 500,00 eura za svako (T.br.9. t.1.Tarife), sastavljanja jednog podneska u iznosu od 500,00 eura za svaki (T.br.8 t.1 Tarife). Stoga, kako je tužitelj uspio u sporu sa 95% dosuđen mu je trošak u iznosu od 2.375,00 eura, pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 593,75 eura, sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 93,23 eura i sudske pristojbe na presudu u iznosu od 93,23 eura, dakle dosuđen je trošak u ukupnom iznosu od 3.155,21 eura.

17.1. Sijedom navedenog odlučeno je kao u točki IV. izreke presude.

U Rijeci, 12. rujna 2025.

S U D A C

Mate Radović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste.

Žalba se podnosi putem ovog suda u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. 1 i 2-tužene