REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ŠIBENIKU

XIV P-2313/2022

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Mirku Veleglavcu, u pravnoj stvari tužitelja (ime u nominativu): MK, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupa ga Andrea Zorica odvjetnica u Šibeniku, Stjepana Radića 8, a nju mijenja Dina Džaja Kovač odvjetnica u Šibeniku, Put Gimnazije 2, protiv tuženika (ime u nominativu): Grad Šibenik, OIB 55644094063, Šibenik, Trg palih branitelja Domovinskog rata 1, zastupan po gradonačelniku dr. LK, a on po punomoćniku OK dipl. prav. djelatniku tuženika, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 02. srpnja 2025. godine u nazočnosti zamjenice punomoćnice tužitelja, a odsutnosti tuženika, na ročištu objave odluke dana 12. rujna 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj (ime u nominativu) MK, OIB [osobni identifikacijski broj], vlasnik za cijelo posebnog fizičkog dijela čest. zem. [katastarska čestica], Z. U. [broj ZK uloška], K. O. [katastarska općina], koji je dio na skici (geodetskom snimku) mjesta očevida vještaka mjernika DK dipl. ing. geodezije s nadnevkom 10. ožujka 2025. godine, koja skica je sastavni dio ove presude (u daljnjem tekstu: skica), prikazan likom koji je omeđen slovima A-B-C-D-E-A.

i

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužitelj (ime u nominativu) MK, OIB [osobni identifikacijski broj], povukao dio tužbenog zahtjeva preko onog dijela o kojem je suđeno u izreci ove presude.

Obrazloženje

1. U ovoj pravnoj stvari u tužbi i tijekom raspravljanja tužitelj je navodio da je isključivi vlasnik i posjednik posebnog fizičkog dijela čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], u naravi pašnjaka, površine 196,00 m2, Z. U. [broj ZK uloška] K. O. [katastarska općina], koji je dio nakon provedenog geodetskog snimanja utužene površine na opetovano provedenom očevidu dana 23. siječnja 2025. godine, označio kako je opisano u izreci ove presude.

2. Navodio je da je vlasništvo sporne površine narodnog naziva „Raskrižje (Kašića kuća – donji dio)”, stekao nasljeđivanja svoga oca EK pok. ŽK, a koji je vlasništvo iste površine stekao nasljeđivanjem svog oca, tužiteljeva djeda, ŽK (Stipe) [adresa] pok. ČK, te diobom provedenom sa sunasljednicima istog.

XIV P-2313/2022

3. Predmetna nekretnina u naravi da predstavlja jedinstvenu cjelinu koja je sa svih strana omeđena suhozidom, a na istoj danas da su postojeća četiri stabla maslina te dva stabla smokve koje obrađuje tužitelj, a ranije njegovi prednici. Spornu površinu da su pravni prednici tužitelja koristili za sadnju raznih povrtnih kultura, ali i kao vinograd čiji ostaci da su i danas vidljivi na utuženoj površini, koja da je u mirnom, neprekinutom, poštenom i istinitom posjedu tužitelja i njegovih pravnih prednika preko sto godina.

4. U zemljišnim knjigama ovlaštenikom predmetne nekretnine, koja da je upisana kao općenarodna imovina, da je uknjižen Mjesni narodni odbor Grebaštica, čiji da je pravni slijednik ovdje tuženik, a koji upis da ne odražava stvarno vlasničko i posjedovno stanje navedene nekretnine.

5. Naglasio je da ima pravni interes za podnošenje ove tužbe radi daljnjeg usklađivanja zemljišno knjižnog stanja glede utuženog dijela predmetne nekretnine sa stvarnim vlasničkim ovlaštenjima iste, susljedno čemu je predložio nakon zaključenja glavne rasprave tužbeni zahtjev usvojiti u cijelosti, a nije popisivao parnični trošak.

6. Tuženik nije pristupio ročištu glavne rasprave, iako je bio uredno pozvan, pa je isto temeljem odredbi članka 295. Zakona o parničnom postupku (Nar. nov. broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – dalje: ZPP), održano u njegovoj odsutnosti. Tijekom postupka protivio se činjeničnom obrazlaganju tužbe i postavljenom tužbenom zahtjevu navodeći da je obveza tužitelja dokazati pasivnu legitimaciju tuženika u ovoj parnici i pravni osnov stjecanja. Nije popisivao parnični trošak.

7. U dokaznom postupku pregledan je geodetski snimak društva Geo Nexus d.o.o. od 14. svibnja 2018. godine, pročitano je rješenje o nasljeđivanju doneseno iza smrti EK pok. ŽK pod poslovnim brojem O-653/13 od dana 23. rujna 2013. godine, pročitana je Dosudnica iza smrti ŽK (Stipe) [adresa] pok. ČK od 21. prosinca 1934. godine, pregledane su zemljišne knjige za utuženu nekretninu, te uvjerenje o statusu predmetne zemljišne čestice Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnju Grada Šibenika klase: 350-01/23- 10/000114, Ur. broj 2182-1-08-23-0002 od dana 17. ožujka 2023. godine, te potvrda o uključenosti katastarske čestice u šumsko gospodarski plan Hrvatskih šuma d.o.o. klase: ST/23-01/882, Ur. broj 15-00-05/02-23-03 od 15. ožujka 2023. godine, pročitan je zapisnik očevida održanog dana 18. travnja 2024. godine, pregledana je skica mjesta očevida vještaka mjernika DK s nadnevkom 20. svibnja 2024. godine, s prilozima, izvodom iz katastarskog plana za odnosno područje i prijepisom posjedovnog lista broj 55 za K. O. [katastarska općina], te sedam fotografija sačinjenih prilikom vršenja očevida, pročitan je zapisnik glavne rasprave održane dana 06. studenog 2024. godine sa iskazom tužitelja MK, te svjedoka ĐK, CK, VK, ĐK i JK, pročitan je zapisnik očevida opetovanog održanog dana 23. siječnja 2025. godine, pregledana je skica mjesta očevida vještaka mjernika DK

XIV P-2313/2022

DK s nadnevkom 10. ožujka 2025. godine, s prilozima, skicom izmjere mjernika FK od 05. svibnja 2023. godine i mjernika UK od 28. ožujka 2016. godine, sa sedam fotografija koje su sačinjene prilikom vršenja opetovanog očevida.

7.1. Tužitelj nije imao daljnjih prijedloga za dopunu dokaznog postupka.

8. Tužbeni zahtjev je osnovan.

9. Savjesnom i brižljivom ocjenom svih u postupku izvedenih dokaza, kako svakog zasebno, tako i svih zajedno te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, postupajući sukladno odredbi članka 8. ZPP-a ovaj sud je iz supstrata izvedenih dokaza utvrdio odlučne činjenice koje su snažile postavljeni tužbeni zahtjev, pa je stoga isti usvojen kao osnovan i zato je suđeno kao u izreci ove presude.

10. Naime, iz supstrata izvedenih dokaza utvrđene su slijedeće, po ocijeni ovog suda, odlučne činjenice važne za donošenje presude u ovoj pravnoj stvari:

- pregledom zemljišnih knjiga za K. O. [katastarska općina], Z. U. [broj ZK uloška], utvrđeno je da je čest. zem. [katastarska čestica], površine 196,00 m2, upisanog boniteta pašnjaka, uknjižena kao općenarodna imovina. s Mjesnim narodnim odborom Grebaštica kao organom upravljanja,

- u posjedovnom listu broj 55 za K. O. [katastarska općina] posjednicima čest. zem. [katastarska čestica], površine 196,00 m2, narodnog naziva „Balabarnica“, boniteta pašnjaka, upisani su svako za po ½ dijela M i ĆK oba pok. L,

- iz uvjerenja o statusu predmetne nekretnine Upravnog odjela za provedbu dokumenata prostornog uređenja i gradnju Grada Šibenika klase: 350-01/23- 10/000114, Ur. broj 2182-1-08-23-0002 od dana 17. ožujka 2023. godine, razvidno je da je, utemeljeno na Odluci o građevinskom području za priobalna naselja Općine Šibenik (Službeni vjesnik općine Drniš, Knin i Šibenik broj 22/83), navedena nekretnina položena unutar granica građevinskog područja,

- iz Potvrde o uključenosti katastarske čestice u šumsko gospodarski plan Hrvatskih šuma d.o.o. klase: ST/23-01/882, Ur. broj 15-00-05/02-23-03 od dana 15. ožujka 2023. godine proizlazi da čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], na dan 16. listopada 1990. godine, nije bila obuhvaćena Programom gospodarenja šumama i šumskim zemljištima šibenskog užeg područja krša za razdoblje 1981. do 1990. godine, niti je ista nekretnina bila obuhvaćena Izvanrednom revizijom programa gospodarenja za gospodarsku jedinicu „Jelinjak“ za razdoblje od 01. siječnja 2014. godine do 31. prosinca 2023. godine,

- Dosudnicom iza smrti ŽK (Stipe) [adresa] pok. ČK od dana 21. prosinca 1934. godine ostavina navedenog pokojnika (vlasništvo nekretnina u K. O. [katastarska općina]) , na osnovi oporuke potonjeg i nagodbe sunasljednika istog raspoređena je između ostalih i (unuku ostavitelja) malodobnom HK pok. ĐK za 5/24 dijela, XIV P-2313/2022

- rješenjem o nasljeđivanju donesenim iza smrti EK pok. ŽK pod poslovnim brojem O-653/13, UPP/OS-113/13 od dana 23. rujna 2013. godine javnog bilježnika u Šibeniku Nevenke Nakić, iz ostavine navedenog pokojnika, između ostalog, kao izvan knjižno vlasništvo zemlje narodnim imenom zvane „Raskrižje (Krašića kuća – donji dio)“ pripalo je sinu spomenutog ostavitelja, ovdje tužitelju MK,

- očevidom održanim dana 18. travnja 2024. godine, te opetovanim očevidom održanim dana 23. siječnja 2025. godine, vještak mjernik DK dipl. ing. geodezije spornu površinu identificirao je kao dio čest. zem. [katastarska čestica], K. O. [katastarska općina], koja je oblika gotovo pravilnog pravokutnika, dužom stranicom položena u smjeru istok – zapad, konfiguracijski na blagoj kosini brda u padu od sjevera prema jugu za nekoliko stupnjeva. Na spornoj površini zatiču se četiri vrlo stara stabla maslina vrlo dobre kondicije starosti do sto godina, sve po slobodnoj ocijeni suda, položena u redoslijedu uz južnu među pokazane površine, također zatiču se i četiri stabla smokve, površina je zatravljena, na većem dijelu južne međe pokazane površine zatečen je betonski zid za koji tužitelj nije sporio da ga je izveo njegov susjed vlasnik čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina], na zapadnoj međi zatečen je stambeni objekt, za koji tužitelj kaže da je izgrađen u današnjim gabaritima prije duže vremena, na sjevernoj međi u prekinutom nizu granicu sporne površine predstavlja stari kameni suhozid, nastavno zemljana škarpa (pokos) pa opetovano dijelom suhozid, dok se na istočnoj međi utužene površine nalaze položeni kameni međaši, sve razvidno na skici mjesta očevida vještaka mjernika DK s nadnevkom 10. ožujka 2025. godine (list 71 spisa) te četrnaest fotografija (listovi 51 i 52 i 76 i 77 spisa), položajno i na izvodu iz katastarskog plana za odnosno područje (list 73 spisa), također i na geodetskom snimku društva Geo Nexus d.o.o. od 14. svibnja 2018. godine (list 5 spisa), te skicama izmjere mjernika FK od 05. svibnja 2023. godine i mjernika UK od 28. ožujka 2016. godine (listovi 74 i 75 spisa),

- u svojim iskazima danim dana 06. studenog 2024. godine svjedoci ĐK pok. O (rođen 1945. godine), CK pok. L (rođen 1962. godine), VK pok. L (rođen 1966. godine), ĐK pok. ČK (rođen 1957. godine) i JK pok. D (rođen 1968. godine), suglasno su, okolnosno i životno uvjerljivo, stoga od ovog suda ocijenjeno važnim za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, navodili da je utužena površina, u narodu zvana „Krašća kuća – donji dio" ili "Raskrižje", potonje zbog puteva koji su prolazili pokraj iste površine, izvorno bila dio većeg zemljišnog kompleksa kojeg su iza smrti (preminuo dana **.**.1932., A-314/32 na listu 11 spisa) oca ĐK naslijedili njegovi sinovi, braća EK, ŠK, E i TK, koji su šezdesetih godina prošlog stoljeća fizički podijelila naslijeđenu očevu imovinu i nastavili posjedovati u toj diobi pripale ih dijelove iste. Tužiteljevu ocu u toj diobi da je pripalo vlasništvo sporne površine koja je izvorno bila veći vinograd do sedamdesetih godina prošlog stoljeća, od kojeg da je dio pripao i ŠK koji je isti dio naknadno prodao trećoj osobi, pače, dio opisanog vinograda da je i tužiteljev otac EK prodao trećim osobama, a vlasništvo ostatka izvornog vinograda, danas sporne površine, da su obrađivali tužiteljevi roditelji otac EK i majka Ž, tužiteljev otac da je vlasništvo ovdje utužene površine prenio tužitelju,

XIV P-2313/2022

- u stranačkom iskazu dana 06. studenog 2024. godine tužitelj je naglasio da je utužena površina bila izvorno dio šireg zemljišnog kompleksa u posjedu i vlasništvu njegovog pradjeda ČK koji kompleks da je naslijedio tužiteljev djed ĐK (Stjepan) Banovac pok. Lovre, nastavno njegovi pravni slijednici, tužiteljevog oca EK i braća mu (tužiteljevi stričevi) E, ŠK i TK. Kroz razdoblje prijenosa vlasništva izvornog matičnog zemljišnog kompleksa da je došlo do višekratne parcelizacije, a u konačnici svatko od pravnih slijednika ČK, odnosno ĐK da je zemljišno knjižno "očistio" pripale im površine, a tužitelj da to pokušava učiniti sa utuženom površinom u ovom postupku. Sporna površina da je izvorno bila vinograd, na mjestu kojeg da je tužiteljev otac EK posadio stabla maslina koja da su danas već znatne starosti, pored tih stabala na spornoj površini da ima i nekoliko stabala smokava. Sporna površina u cijelosti da je ograđena kamenim suhozidom, a na zapadnoj međi susjed SK da je izgradio stambeni objekt, zid kojeg da je ujedno i međa. Vlasništvo sporne površine da je stekao nasljeđivanjem oca EK s tim da ima dvojicu braće te dvije sestre, a među svim očevim nasljednicima da je postignut usmeni dogovor o diobi u ostavinskom postupku (O-653/13, UPP/OS-113/13 od dana 23. rujna 2013. godine javnog bilježnika u Šibeniku Nevenke Nakić, listovi 7 do 10 spisa), od tada da (11 godina) posjeduje spornu površinu od 278,00 m2 (268,00 m2), a zbog čega je u katastarskom operatu ista prikazana u površini od 196,00 m2 nije znao, pretpostavljao je da se radi o nekoj omašci u upisu. Sporna površina da je narodnog naziva "Raskrižje" ili "Krašća kuće donji dio", kao sastavnica većeg (površine više tisuća m2) zemljišnog kompleksa u narodu zvanog "Balabarnica“.

11. Nedvojbeno je da se sukladno pravnom pravilu paragrafa 1472. Općeg građanskog zakonika, primjenjivog u konkretnom slučaju na osnovi pravnog pravila članka 4. Zakona o nevažnosti pravnih propisa donesenih prije 06. travnja 1941. godine i za vrijeme neprijateljske okupacije (Službeni list FNRJ broj 88/1946), vlasništvo nekretnine, u državnom vlasništvu (uknjiženo i kao općenarodna imovina), izvanrednom dosjelošću (originarno) moglo steći nakon četrdesetogodišnjeg posjedovanja iste do dana 06. travnja 1941. godine. Po ocijeni ovog prvostupanjskog suda iz supstrata izvedenih dokaza nije se sa nedvojbenom sigurnošću moglo utvrditi da su pravni prednici tužitelja, pradjed istog BK, djed ŽK pok. ČK i otac EK, posjedovali utuženi dio predmetne nekretnine u razdoblju od najmanje četrdeset godina prije 06. travnja 1941. godine, a da bi isti osnovom izvanredne dosjelosti stekli vlasnička prava vrhu utuženih površina.

12. Međutim, neovisno o utvrđenju iznesenom u točki 11. ovog obrazloženja, valja cijeniti da je pored propisa citiranih u istoj točki ovog obrazloženja, Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojim odlukama pod poslovnim brojem Rev-291/14 od dana 17. travnja 2018. godine i Rev-158/2017 od dana 07. svibnja 2019. godine naglasio da se „kod stjecanja prava vlasništva dosjelošću na stvarima koje su prije 08. listopada 1991. bile u društvenom vlasništvu treba u vrijeme dosjelosti računati i to razdoblje, ako se time ne vrijeđaju vlasnička prava osoba koja ta prava nisu stekla na temelju odredbe članka 388. stavka 4. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Nar. nov. broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 100/04, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 - pročišćeni tekst i 94/17 - dalje

XIV P-2313/2022

ZVDSP), nego na temelju drugih odredbi navedenog Zakona.

13. Isticanje pravnih stavova Vrhovnog suda Republike Hrvatske citiranih u točki 12. ovog obrazloženja važno je, jer je izvorni tekst odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP

- a, koja je bila na snazi od 01. siječnja 1997. godine do 17. studenog 1999. godine, propisivao da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu (općenarodna imovina), kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana. Međutim, Ustavni sud Republike Hrvatske dana 17. studenog 1999. godine stavio je izvan snage odredbu stavka 4. članka 388. ZVDSP-a kao neustavnu pa je ta odredba izmijenjena Zakonom o izmjeni i dopuni Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima iz 2001. (Nar. nov. broj: 114/01) koji je stupio na snagu dana 20. prosinca 2001. godine i od tada tekst stavka 4. članka 388. ZVDSP-a propisuje da se u rok za stjecanje dosjelošću nekretnina koje su na dan 08. listopada 1991. godine bile u društvenom vlasništvu, kao i za stjecanje stvarnih prava na tim nekretninama dosjelošću, ne računa i vrijeme posjedovanja proteklo prije tog dana.

13.1. Nastavno iznesenom u točki 13. ovog obrazloženja, za naglasiti je da članak 1. Protokola broj 1. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (u daljnjem tekstu: EKLJP) potvrđene Zakonom o potvrđivanju Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda i protokola br. 1., 4., 6., 7. i 11. uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Nar. nov. – Međunarodni ugovori broj 18/97), propisuje da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva, te se nitko ne smije lišiti svoga vlasništva, osim u javnom interesu i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima međunarodnog prava pa budući sklopljeni međunarodni ugovori čine dio unutarnjeg pravnog poretka, a po pravnoj snazi su iznad zakona, jer je EKLJP prihvaćena u Hrvatskom Saboru i njezine odredbe postaju izravno primjenjive za sudove i druga državna tijela te sva tijela koja imaju javne ovlasti, tako nedvojbeno i sa odlučnim značajem u konkretnom slučaju.

14. Dakle, za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, u kojoj sud utemeljeno na odredbama članka 186. stavka 3. ZPP-a nije vezan za tužbom isticani pravni osnov stjecanja vlasništva utužene površine, od značaja je bilo to da su ranije navedeni pravni prednici tužitelja djed ŽK pok. ČK i otac EK pok. ŽK, savjesno posjedovali utuženi dio predmetne nekretnine koristeći isti izvorno kao vinograd, nastavno kao maslinik, na što ukazuju zatečena stabla maslina (izrazite starosti), te po međama utužene površine zatečeni dobro održavani ogradni kameni suhozidovi, susljedno na zapadnoj međi zid stambenog objekta susjeda SK, koji zid je u naravi zapadna granica ovdje sporne površine (neosporeno), te na dijelu južne međe betonski zid susjeda vlasnika čest. zem. [katastarska čestica] K. O. [katastarska općina] (neosporeno), koji i kakvi artefakti nesumnjivo zorno ukazuju na granice posjedovane površine, kakav posjed i korištenje su suglasno potvrdili saslušani svjedoci ĐK pok. O, CK. L, VK, ĐK pok. ČK i JK pok. D to tako bar od početka sedamdesetih godina prošlog stoljeća (od kada su saslušani svjedoci viđali

XIV P-2313/2022

EK i suprugu mu Ž, roditelje tužitelja, u obradi vinograda na spornoj površini, nakon diobe sunasljednika ŽK pok. ČK šezdesetih godina prošlog stoljeća) do dana 17. studenog 1999. godine (kada prestao važiti izvorni tekst odredbe članka 388. stavka 4. ZVDSP), dakle, gotovo trideset godina, pri čemu je važno naglasiti da se savjesnost posjedovanja u smislu odredbi članka 18. stavka 5. ZVDSP-a presumira, a dokaza za drugačiji zaključak nije bilo, što je impliciralo utvrđenje da je tužitelj, uključivo sa vremenom posjedovanja svojih pravnih prednika, u svakom slučaju istekom dvadesetogodišnjeg roka (stavak 3. članka 159. ZVDSP-a) i po samom zakonu dosjelošću stekao vlasništvo sporne površine, susljedno čemu je, uz ocjenu o potpunosti i utemeljenosti iskazane pasivne legitimacije u ovoj parnici, predmetna nekretnina je u relevantnom razdoblju bila položena unutar granica građevinskog područja, tužbeni zahtjev ocijenjen u cijelosti osnovanim, kao takav prihvaćen i zato je suđeno kao u izreci ove presude.

15. Kako stranke nisu popisivale parnični trošak to sud o istom nije niti odlučivao.

U Šibeniku, dana 12. rujna 2025. godine

S U D A C

Mirko Veleglavac

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Stranka nezadovoljna ovom presudom može protiv iste izjaviti žalbu u roku od petnaest dana od dana objave ili prijema pisanog otpravka iste ovisno o urednosti poziva na ročište objave. Eventualna žalba podnosi se pisano ovom sudu, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

DN-a:

Po zapisniku o objavi presude.