Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-1261/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari tužiteljice HM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Goranu Katuri, odvjetniku iz Splita, protiv tuženika LM iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Hrvoju Alajbegu, odvjetniku iz Splita, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4057/2020-42 od 8. svibnja 2025., 12. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-4057/2020-42 od 8. svibnja 2025.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u točki 1. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 127,89 eur sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude.
2. U točki 2. izreke naloženo je tuženiku naknaditi tužiteljici trošak parničnog postupka u iznosu od 339,04 eura sa zateznom kamatom po stopi i s tijekom kako je pobliže navedeno u izreci te presude.
3. Protiv te presude žali se tuženik iz svih žalbenih razloga.
4. U žalbi navodi da je presuda nejasna i nepotkrijepljena dokazima koji bi bili relevantni. Uz tužbu nije dostavljen ni jedna dokaz s kojim bi se ukazivalo da je tužiteljica izvršila bilo kakvu radnju, a posebice ne uplatila u korist, odnosno u ime ovdje tuženika, niti je tuženik to od nje ikad tražio. Štoviše, navodi da samovoljnim radnjama tužiteljice, ukoliko iste nisu zaista poduzete, ista bi postupala protivno dogovoru ovdje tuženika sa svim ostalim suvlasnicima nekretnine zgrade na adresi [adresa], te bi im time uzrokovali nepotrebni troškovi i neugodnosti.
5. Predlaže pobijanu presudu preinačiti na način da se tužbeni zahtjev odbije u cijelosti, podredno ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
6. Odgovor na žalbu nije podnesen.
7. Žalba nije osnovana.
8. Prije upuštanje u ocjenu osnovanosti žalbenih navoda tuženika, valja istaknuti da predmetni spor je spor male vrijednosti u smislu odredbe čl. 458. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP) jer novčano potraživanje tužiteljice ne prelazi iznos od 1.320,00 eura.
9. Prema odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a prvostupanjska presuda kojom se završava spor u postupku male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 3. ZPP-a.
10. Presudu u sporu male vrijednosti ne može se, dakle, pobijati zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja ili zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP-a.
11. Tuženik u žalbi ističe da tužiteljica uz tužbu nije dostavila ni jedan dokaz koji bi ukazivao da je ista izvršila bilo kakvu radnju, a posebice ne uplatu u ime tuženika, odnosno ukoliko su iste zaista poduzete, ista bi postupala protivno dogovoru tuženika sa ostalim suvlasnicima. Predmetnim žalbenim navodima tuženik sadržajno ističe da je sud prvog stupnja pogrešno i nepotpuno utvrdio činjenično stanje.
12. Međutim, kako je ranije navedeno, presuda u sporu male vrijednosti ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, tako da žalbene navode tuženika koji se odnose na pogrešno i nepotpuno utvrđeno činjenično stanje suprotno odredbi čl. 467. st. 1. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud nije mogao razmatrati u žalbenom postupku.
13. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju sadržajno ukazuje žalba jer presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ni proturječni kako međusobno tako ni stanju spisa, tako da je presudu moguće ispitati.
14. Pazeći po službenoj dužnosti povodom izjavljene žalbe na postojanje nekih od bitnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijane presude nije počinjena ni jedna od tih povreda.
15. Predmet spora je zahtjev tužiteljice da joj tuženik isplati iznos od 127,89 eur (963,58 kn), a s osnova izdataka za tuženika što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti.
16. U provedenom postupku je utvrđeno:
-da je rješenjem o izvedenom stanju Grada Splita, Upravnog odjela za prostorno planiranje, uređenje i zaštitu okoliša, Osijek za provedbu dokumenata, prostornog uređenja od 24. srpnja 2019. utvrđeno da su stranke podnijele zahtjev za donošenje rješenja o izvedenom stanju stambene zgrade na području gradskog [adresa], izgrađene na kč. br. [katastarska čestica], k. o. [katastarska općina], a koje rješenje je pravomoćno 19. rujna 2019.,
-da je čitanjem obrazloženja citiranog rješenja utvrđeno da je plaćena naknada za zadržavanje nezakonite zgrade u prostoru u ukupnom iznosu od 11.454,38 kn i to uvidom u rješenje Ur. broj: 2181/01-11-01/05-18-2 i preslike uplate od 18. srpnja 2019. koja je priložena uz navedeno rješenje i utvrđeno da je HM platila dug LM i to dio 14362/170725 naknade jednokratno u iznosu od 963,58 kn,
-da je tužiteljica saslušana kao stranka iskazala da su stranke podnijele zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju zgrade, da je predmet riješen pa je trebalo podmiriti troškove postupka i svi suvlasnici zgrade podmirili su te troškove razmjerno svom dijelu osim tuženika, pa kako Grad Split nije mogao izdati rješenje o izvedenom stanju bez da se podmire sve obveze vezano za postupak, tužiteljica je platila trošak za tuženika, a nakon čega je Grad Split izdao rješenje o izvedenom stanju,
-da je tuženik dostavio u spis rješenje Grada Splita, Upravnog odjela za komunalno gospodarstvo, redarstvo i mjesnu samoupravu od 9. studenog 2018. iz kojeg proizlazi da je tuženik bio u obvezi platiti iznos od 963,58 kn, kao i uplatnicu,
-da je tuženik također dostavio i uplatnicu, međutim, nije dostavio dokaz da bi taj dug doista i platio.
17. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja sud prvog stupnja utvrđuje da je tužiteljica platila utuženi iznos od 963,58 kn koji iznos je bio u obvezi podmiriti tuženik, pa temeljem odredbe čl. 1019. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 45/21, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23
- dalje ZOO) usvaja tužbeni zahtjev.
18. Na dosuđeni iznos tužiteljici dosuđuje i zateznu kamatu koja teče od dospijeća, sve sukladno odredbi čl. 29. ZOO-a.
19. Na utvrđeno činjenično stanje pravilno je sud prvog stupnja primijenio materijalno pravo kada je udovoljio tužbenom zahtjevu tužiteljice.
20. Naime, odredbom čl. 1019. ZOO-a propisano je da tko za drugog učini kakav izdatak ili što drugo što je ovaj po zakonu bio dužan učiniti, ima pravo zahtijevati naknadu od njega.
21. Nedvojbeno je da troškovi ishođenja rješenja o izvedenom stanju regulirani su odredbama čl. 8., 10., 18., 25. i 30. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama ("Narodne novine" broj 86/12, 143/13, 65/17 i 149/19) i da su troškovi postupka legalizacije stambene zgrade temeljem rješenja nadležnih tijela teretili između ostalih i tuženika, a visina kojih troškova je jasno utvrđena iz rješenja nadležnih tijela u ukupnom iznosu od 11.454,38 kn, pa kada je tuženik suvlasnik te nekretnine u 14362/170725 dijela to je onda valjan zaključak suda prvog stupnja da ti troškovi terete tuženika u iznosu od 963,58 kn.
22. Taj trošak snosila je tužiteljica, a tuženik nije dokazao da bi on podmirio trošak, pa je prvostupanjski sud valjano naložio tuženiku da tužiteljici isplati navedeni iznos.
23. U odgovoru na žalbene navode tuženika treba reći da troškovi ishođenja rješenja o izvedenom stanju snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, radi se o zakonskoj obvezi tuženika kao suvlasnika zgrade koju je podmirila tužiteljica, pa joj pripada pravo zahtijevati povrat isplaćenog iznosa u smislu odredbe čl. 1119. ZOO-a.
24. Kako visinu dosuđenog iznosa tuženik u žalbi ne osporava, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i presudu suda prvog stupnja potvrditi pozivom na odredbu iz čl. 368. st. 1. ZPP-a.
U Rijeci 12. rujna 2025.
Sutkinja
Helena Vlahov Kozomara
