Poslovni broj Gž-1300/2025-2

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ivi Smokvina Dadasović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice BRO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po Josipu Anzuloviću-Miroševiću, odvjetniku iz Supetra protiv tuženika BR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Korljan i Partneri iz Zadra, radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru pod posl. br. P-5261/2023 od 13. svibnja 2025., dana 12. rujna 2025.

r i j e š i o  j e

I. Djelomično se prihvaća žalba tuženika, te se preinačava rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalna služba u Supetru pod posl. br. P-5261/2023 od 13. svibnja 2025. u očito odbijajućem dijelu odluke o trošku i rješava:

Nalaže se tužiteljici da nadoknadi tuženiku, pored dosuđenog iznosa od 1.250,00 eura i zakonske zatezne kamate koje na taj iznos teku od 13. svibnja 2025. do isplate, u roku od 15 dana.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadom troškova žalbenog postupka.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem naloženo je tužiteljici da nadoknadi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 1.250,00 eura u roku od 15 dana.

2. Protiv očito odbijajućeg dijela navedene odluke o trošku, žalbu podnosi tuženik iz svih razloga navedenih u čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ( NN 53/91, 91/92, 111/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22, dalje ZPP-a), te predlaže preinačiti pobijano rješenje na način da mu se dosudi u cijelosti zahtjevani trošak.

3. U žalbi tuženik u bitnom navodi da mu je sud neosnovano odbio na odmjereni parnični trošak dosuditi i zatražene zakosnke zatezne kamate, kao i da je neosnovano odbio preostali zahtjev za naknadu troška u iznosu od 7.042,50 eura. Navodi da je predmetni parnični postupak pokrenut temeljem stvarnopravnog zahtjeva radi utvrđenja prava vlasništva na nekretnini, pa da se kao vrijednost predmeta spora trebala uzeti tržišna vrijednost predmetne nekretnine, a koja da prema Procjedbenom elaboratu od 17.12.2022. iznosi 441.000,00 eura. Stoga da je tužiteljica očito suviše nisko postavila vrijednost predmeta spora u tužbi u iznosu od 50.000,00 eura. Navodi da prvostupanjski sud nije sukladno odredbi čl. 40. st. 2. i 3. ZPP-a na pravilan način provjerio točnost naznačene vrijednosti predmeta spora, te da je pogrešno odbio njegov prigovor na način da je kao vrijednost predmeta spora uzeo onaj iznos kojeg je tužiteljica naznačila u tužbi i na tome utemeljio podbijanu odluku o trošku.

4. Odgovor na žalbu nije podnijet.

5. Žalba je djelomično osnovana.

6. Ocjenjujući prvostupanjsku odluku o trošku u pobijanom dijelu u granicama žalbenih razloga, ovaj sud nije utvrdio bitne povrede odredbi parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a. Isto tako nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju ukazuje žalitelj, jer odluka nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

7. Međutim djelomično su osnovani žalbeni navodi tuženika da je prilikom donošenja odluke o trošku prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo čime je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 353. st. 1. toč. 3. ZPP-a.

8. Pobijanom odlukom prvostupanjski sud utvrđuje:

- da je rješenjem od 13.03.2025. utvrđeno da je tužiteljica povukla tužbu u ovoj pravnoj stvari,

- da je tuženik pismenim podneskom od 25.03.2025. zatražio naknadu parničnog troška i to za sastav odgovora na tužbu u iznosu od 6.634,00 eura, uvećano za PDV-a u iznosu od 1.658,50 eura, odnosno ukupno iznos od 8.292,50 eura,

- da je tuženik u odgovoru na tužbu prigovorio označenoj vrijednosti spora od 50.000,00 eura kao suviše niskom jer da bi ispravna vrijednost predmeta spora trebala iznositi 441.000,00 eura sukladno Procjembenom elaboratu od 17.12.2022.,

- da je odredbom čl. 40. st. 2. ZPP-a određeno da kada se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio,

- da u smislu odredbe čl. 40. st. 3. ZPP-a navedena označena vrijednost predmeta spora u tužbi radi utvrđenja prava vlasništva u iznosu od 50.000,00 eura, suprotno tvrdnji tuženika, nije suviše prenisko označena, jer da se u konkretnoj pravnoj stvari tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, pa da vrijednost predmeta spora mora biti točno toliko označna, već se tužbeni zahtjev odnosi na utvrđenje prava vlasništva u kojem slučaju da vrijednost predmeta spora nije vezana za tržišnu vrijednost same nekretnine iz tuženog zahtjeva.

9. Slijedom navedenog prvostupanjski sud pobijanim rješenjem prema vrijednosti predmeta spora od 50.000,00 eura, primjenom odredbe čl. 158. st. 1. i čl. 164. ZPP-a u svezi s Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dosuđuje tuženiku trošak sastava odgovora na tužbu u visisni od 500 bodova, uvećano za PDV, odnosno ukupno iznos od 1.250,00 eura.

10. Žalbeni navodi koji se odnose na utvrđenu vrijednost predmeta spora nisu osnovani.

11. Naime, iz spisa proizlazi da je u konkretnom slučaju, tužitelj u tužbi radi utvrđenja prava vlasništva označio vrijednost predmeta spora u visini od 50.000,00 eura, da je tuženik u odgovoru na tužbu prigovorio označenoj vrijednosti predmeta spora kao suviše nisko označenoj, te da je prvostupnjski sud pobijanim rješenjem odlučio o tom prigovoru na način da je prihvatio vrijednost predmeta spora označen u tužbi.

12. Obzirom da se u konkretnom slučaju radi o sporu radi utvrđenja prava vlasništva, odnosno o sporu u kojem se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, to je prema čl. 40. st. 2. ZPP-a mjerodavna vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio, odnosno u iznosu od 50.000,00 eura, a kako je to pravilno utvrdio prvostupanjski sud pobijanim rješenjem u smislu odredbe čl. 40. st. 3. ZPP-a.

13. Pri tom valja istaknuti da i po stavu ovog suda, u situacijama kada se tužbeni zahtjev odnosi na utvrđenje prava vlasništva, vrijednost predmeta spora nije vezana za tržišnu vrijednost utužene nekretnine, niti ista mora odgovorati vrijednosti nekretnine koja je predmetom spora.

14. Pri tom se ističe da je u konkretnom slučaju tužba povučena prije održavanja pripremnog ročišta, pa je pravilno prvostupanjski sud o prigovoru tuženika na označenu vrijednost predmeta spora odlučio pobijanim rješenjem prilikom odlučivanja o troškovima postupka. Pri tom činjenica da prvostupanjski sud nije posebnim rješenjem odlučio o navedenom prigovoru tuženika na označenu vrijednost predmeta spora nije od utjecaja na zakonitost i pravilnost pobijane odluke iz razloga što prema čl. 40. st. 3. ZPP-a protiv rješenja o određivanju vrijednosti predmeta spora nije dopuštena posebna žalba.

15. Žalbeni navodi o povredi konvencijskih prava na pravično suđenje i obrazloženu odluku nisu osnovani i to stoga što je u konkretnom slučaju o tuženikovom prigovoru na označenu vrijednost predmeta spora, odlučeno pobijanim rješenjem koje, suprotno žalbenim navodima, sadrži obrazloženje odluke, te je tuženiku omogućeno protiv takve odluke podnošenje predmetne žalbe.

16. Međutim osnovani su žalbeni navodi da je prvostupanjski sud neosnovano odbio na odmjereni trošak dosuditi mu i zatraženu zakonsku zateznu kamatu jer parnični trošak obuhvaća i zatezne kamate i to od dana donošenja odluke o trošku u smilsu odredbe čl. 151. st. 3. ZPP-a.

17. Stoga je u tom dijelu djelomično prihvaćena žalba tuženika, pa je primjenom odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP-a odlučeno kao u toč. I) izreke ovog rješenja.

18. Budući da je tuženik u žalbenom postupku uspio sa razmjerno neznatnim dijelom, to je primjenom odredbe čl. 154. st. 5. ZPP-a u svezi s odredbom čl. 166. ZPP- a odlučeno kao u točci II) izreke ovog rješenja.

U Rijeci,12. rujna 2025.

Sutkinja

Iva Smokvina Dadasović