Republika Hrvatska

Općinski sud u Osijeku

Europska avenija 7

31000 Osijek

P-2144/2019-47

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Osijeku, po sucu Davoru Liščiću, u pravnoj stvari tužitelja FČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnicima odvjetnicima iz Odvjetničkog društva Mišević i Jarić, u Osijeku, protiv tuženika Otp Banka Hrvatska d.d., Split, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, zastupan po punomoćniku Belizaru Tomaiću, odvjetniku u Osijeku, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 9. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, uz javnu objavu od 12. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I.Nalaže se tuženiku Otp Banci Hrvatska d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833, da tužitelju RČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od ukupno 4.919,75 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom tekućom na iznos od:

- na iznos od 2,85 EUR od 12. prosinca 2005. g. - na iznos od 0,01 EUR od 05. siječnja 2006. g. - na iznos od 1,80 EUR od 10. siječnja 2006. g. - na iznos od 0,64 EUR od 10. ožujka 2008. g. - na iznos od 4,10 EUR od 10. studenog 2008. g. - na iznos od 2,41 EUR od 10. prosinca 2008. g. - na iznos od 12,06 EUR od 12. siječnja 2009. g. - na iznos od 26,52 EUR od 10. veljače 2009. g. - na iznos od 31,27 EUR od 10. ožujka 2009. g. - na iznos od 22,94 EUR od 10. travnja 2009. g. - na iznos od 21,45 EUR od 11. svibnja 2009. g. - na iznos od 20,62 EUR od 10. lipnja 2009. g. - na iznos od 22,29 EUR od 10. srpnja 2009. g. - na iznos od 18,94 EUR od 10. kolovoza 2009. g. - na iznos od 20,47 EUR od 10. rujna 2009. g. - na iznos od 0,35 EUR od 12. listopada 2009. g. - na iznos od 17,68 EUR od 05. studenog 2009. g. - na iznos od 19,92 EUR od 20. studenog 2009. g. - na iznos od 11,01 EUR od 08. siječnja 2010. g. - na iznos od 56,86 EUR od 05. ožujka 2010. g. - na iznos od 35,72 EUR od 03. svibnja 2010. g. - na iznos od 42,16 EUR od 10. svibnja 2010. g.

- na iznos od 45,40 EUR od 19. srpnja 2010. g.

- na iznos od 7,87 EUR od 16. kolovoza 2010.g.

- na iznos od 53,12 EUR od 16. rujna 2010.g.

- na iznos od 53,01 EUR od 15. listopada 2010. g. - na iznos od 54,74 EUR od 15. studenog 2010. g. - na iznos od 62,68 EUR od 15. prosinca 2010. g. - na iznos od 64,02 EUR od 14. siječnja 2011. g. - na iznos od 60,55 EUR od 17. veljače 2011. g. - na iznos od 81,40 EUR od 16. ožujka 2011. g. - na iznos od 75,41 EUR od 14. travnja 2011. g. - na iznos od 84,95 EUR od 13. svibnja 2011. g. - na iznos od 88,47 EUR od 15. lipnja 2011. g. - na iznos od 114,10 EUR od 15. srpnja 2011. g. - na iznos od 118,06 EUR od 16. kolovoza 2011. g. - na iznos od 94,17 EUR od 15. rujna 2011. g. - na iznos od 86,50 EUR od 14. listopada 2011. g. - na iznos od 87,53 EUR od 14. studenog 2011. g. - na iznos od 88,90 EUR od 15. prosinca 2011.g.

- na iznos od 2,38 EUR od 11. siječnja 2012.g.

- na iznos od 102,91 EUR od 13. siječnja 2012.g.

- na iznos od 11,76 EUR od 13. veljače 2012.g.

- na iznos od 96,46 EUR od 15. veljače 2012.g.

- na iznos od 3,28 EUR od 12. ožujka 2012.g.

- na iznos od 94,76 EUR od 15. ožujka 2012.g.

- na iznos od 5,27 EUR od 11. travnja 2012. g.

- na iznos od 94,79 EUR od 13. travnja 2012.g.

- na iznos od 3,93 EUR od 14. svibnja 2012.g.

- na iznos od 95,80 EUR od 15. svibnja 2012. g. - na iznos od 3,98 EUR od 12. lipnja 2012. g. - na iznos od 112,75 EUR od 14. lipnja 2012.g.

- na iznos od 96,21 EUR od 13. srpnja 2012. g. - na iznos od 3,90 EUR od 16. srpnja 2012. g. - na iznos od 97,73 EUR od 14. kolovoza 2012. g. - na iznos od 5,60 EUR od 12. rujna 2012. g. - na iznos od 82,25 EUR od 14. rujna 2012. g. - na iznos od 4,86 EUR od 12. listopada 2012. g. - na iznos od 53,62 EUR od 15. listopada 2012. g. - na iznos od 4,92 EUR od 12. studenog 2012. g. - na iznos od 94,99 EUR od 14. studenog 2012. g. - na iznos od 4,87 EUR od 11. prosinca 2012. g. - na iznos od 93,66 EUR od 14. prosinca 2012. g. - na iznos od 4,91 EUR od 11. siječnja 2013. g. - na iznos od 92,12 EUR od 15. siječnja 2013. g.

- na iznos od 7,83 EUR od 11. veljače 2013. g.

- na iznos od 98,01 EUR od 14. veljače 2013. g.

- na iznos od 1,56 EUR od 11. ožujka 2013. g.

- na iznos od 78,62 EUR od 15. ožujka 2013. g. - na iznos od 1,67 EUR od 10. travnja 2013. g. - na iznos od 83,59 EUR od 15. travnja 2013. g. - na iznos od 0,42 EUR od 10. svibnja 2013. g. - na iznos od 77,43 EUR od 15. svibnja 2013. g. - na iznos od 0,95 EUR od 10. lipnja 2013. g.

- na iznos od 75,81 EUR od 13. lipnja 2013. g.

- na iznos od 1,73 EUR od 10. srpnja 2013. g.

- na iznos od 75,48 EUR od 12. srpnja 2013. g. - na iznos od 2,56 EUR od 12. kolovoza 2013. g. - na iznos od 75,42 EUR od 14. kolovoza 2013. g. - na iznos od 3,21 EUR od 10. rujna 2013. g.

- na iznos od 76,20 EUR od 12. rujna 2013. g. - na iznos od 3,53 EUR od 10. listopada 2013. g. - na iznos od 77,60 EUR od 14. listopada 2013. g. - na iznos od 3,36 EUR 11. studenog 2013. g. - na iznos od 78,67 EUR od 13. studenog 2013. g. - na iznos od 3,07 EUR od 10. prosinca 2013. g. - na iznos od 81,80 EUR od 13. prosinca 2013. g. - na iznos od 1,92 EUR od 10. siječnja 2014. g. - na iznos od 68,70 EUR od 14. siječnja 2014. g. - na iznos od 4,38 EUR od 10. veljače 2014. g. - na iznos od 42,72 EUR od 21. veljače 2014. g. - na iznos od 12,60 EUR od 10. ožujka 2014. g. - na iznos od 34,62 EUR od 12. ožujka 2014. g. - na iznos od 20,84 EUR od 10. travnja 2014. g. - na iznos od 25,73 EUR od 14. travnja 2014. g. - na iznos od 28,57 EUR od 12. svibnja 2014. g. - na iznos od 15,87 EUR od 13. svibnja 2014. g. - na iznos od 37,22 EUR od 10. lipnja 2014. g. - na iznos od 7,46 EUR od 12. lipnja 2014. g. - na iznos od 46,86 EUR od 10. srpnja 2014. g. - na iznos od 56,48 EUR od 11. kolovoza 2014. g.

- na iznos od 48,56 EUR od 10. rujna 2014.

- na iznos od 48,66 EUR od 10. listopada 2014. g. - na iznos od 50,20 EUR od 10. studenog 2014. g. - na iznos od 50,68 EUR od 10. prosinca 2014. g. - na iznos od 51,31 EUR od 12. siječnja 2015. g. - na iznos od 47,15 EUR od 10. veljače 2015. g. - na iznos od 47,15 EUR od 10. ožujka 2015. g. - na iznos od 47,15 EUR od 10. travnja 2015. g. - na iznos od 47,15 EUR od 11. svibnja 2015. g. - na iznos od 47,15 EUR od 10. lipnja 2015. g. - na iznos od 47,15 EUR od 10. srpnja 2015. g. - na iznos od 47,15 EUR od 10. kolovoza 2015. g. - na iznos od 47,15 EUR od 10. rujna 2015. g.

i to po godišnjoj kamatnoj stopi od 15% za razdoblje do 31. prosinca 2007. g., za razdoblje od 01. siječnja 2008. g. do 31. srpnja 2015.g. po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, za razdoblje od 1. kolovoza 2015. g. do 31. prosinca 2022. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. g. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 31. prosinca 2023. g., a od 01. siječnja 2024. g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Nalaže se tuženiku Otp Banci Hrvatska d.d. iz Splita, Domovinskog rata 61, OIB: 52508873833 da tužitelju FČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 2.149,17 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom od 30. rujna 2015. g. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 01. siječnja 2023. g. po stopi koja se obračunava za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena do 31. prosinca 2023. g., a od 01. siječnja 2024. g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana, te parnični trošak ovog postupka u iznosu od 2.972,49 EUR zajedno s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, od presuđenja, odnosno od 12. rujna 2025., do isplate, sve u roku od 15 dana.

III. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu troška iznad dosuđenog iznosa od 2.972,49 EUR tužitelj se odbija kao neosnovan.

IV. Utvrđuje se da ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju u iznosu od 635,67 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 1. lipnja 2016. godine, pa do isplate, te se tuženikov prigovor radi prebijanja navedene tražbine odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je s tuženikom 11. studenog 2005. godine sklopio Ugovor o kreditu broj 94159/05, kojim ugovorom je ugovorena kamatna stopa od 4,89 % godišnje, određena kao promjenjiva, s tim da je ostavljeno u cijelosti tuženiku da kamatnu stopu mijenja svojim jednostranim odlukama na koje tužitelj nije mogao utjecati, a promjenjiva kamatna stopa vezana je uz određenu valutnu klauzulu, te na ovaj način tužitelj nije mogao utjecati na vrijeme i način promjene kamate, nije mogla provjeriti pravilnost i uzrok njezine promjene, jer za to nije imao nikakvih egzaktnih kriterija, budući da je sama promjena ugovorne kamate učinjena ovisnom isključivo o odluci tuženika, te je na taj način uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja i neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja, pa stoga tužitelj predlaže donošenje presude kao u izreci, uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti te navodi da nije sporno kako je s tužiteljem dana 11. studenog 2005. godine sklopio Ugovor o kreditu broj: 94159/05, međutim tuženik tvrdi da su ugovorene odredbe glede promjenjive kamatne stope jasne, lako razumljive i lako uočljive te njezinu nedopuštenost odnosno ništetnost nije ni moguće utvrđivati. Tuženik ističe prigovor zastare te predlaže odbiti tužitelja s tužbenim zahtjevom u cijelosti uz nadoknadu prouzročenog mu parničnog troška.

3. U dokaznom dijelu postupka sud je izvršio uvid u kompletnu priloženu dokumentaciju ovome spisu, te proveo dokaz financijsko knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku financijsko knjigovodstvene struke Ivando Konta j.d.o.o., F Vulić, Osijek, Stonska 7, te saslušao tužitelja.

4. Tužbeni zahtjev tužitelja osnovan je u potpunosti.

5. Saslušanjem tužitelja, ovaj sud utvrđuje da je tužitelj kod tuženika realizirao kredit 2005. godine radi adaptacije kuće, kredit je bio u CHF, a u pripremi kredita tužitelj nije sudjelovao, odnosno banka ga to nije niti tražila niti predlagala, već je ugovor bio sastavljen od strane banke i tužitelj je obaviješten da ga treba čim prije doći potpisati, a potom i ovjeriti ga kod javnog bilježnika, što je tužitelj i učinio, a javni bilježnik mu prilikom ovjere nije ništa posebno objašnjavao glede ugovornih odredbi. Tužitelju nije bila ponuđena nikakva mogućnost pregovaranja od strane tuženika glede ugovornih odredbi kredita, pa tužitelju tako tuženik nije ništa objasnio vezano za ugovornu odredbu koja se odnosi na tečaj, kao i za ugovornu odredbu koja se odnosi na promjenjivu kamatnu stopu, te je tužitelju samo rečeno kako to može biti neka nebitna promjena i predloženo mu je od strane banke da uzme kredit u CHF jer je takav kredit bolji, a može podići i veću svotu. Glede odredbe za valutnu klauzulu tužitelj iskazuje kako mu je takva odredba jako malo poznata, odnosno samo zna da je valuta hrvatske kune u tom periodu vezana uz stranu valutu. Tužitelj iskazuje kako mu u banci nisu objasnili nikakav način promjene kamate, nisu mu objasnili ništa glede povećanja rate kredita, nije mu predočena niti neka simulacija za povećanje anuiteta. Tužitelj nadalje iskazuje kako mu ugovorne odredbe baš i nisu bile razumljive, ugovor o kreditu da je pročitao samo ovlaš, da je primao jedno vrijeme obavijesti od strane banke o promjenama kamatne stope, no nije siguran da je predmetne obavijesti primao tijekom cijelog otplatnog perioda, obavijesti da je pročitao i odlazio u banku radi pojašnjenja, no da su odgovori uvijek bili isti kako tu banka ništa ne određuje, nego kompjuteri koji rade te izračune i da se tu ne može ništa. Glede dodatka ugovora o kreditu tužitelj iskazuje kako je taj dodatak potpisao, no nije baš razumio što ustvari potpisuje, a nakon konverzije kredita anuiteti su mu se smanjili, no samo neznatno ili su ostali isti, ali nisu rasli koliko se tužitelj sjeća.

6. Uvidom u nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka Ivando Konta j.d.o.o., Tonka Vulić, Osijek, Stonska 7, od 30. listopada 2020. godine, sud utvrđuje da je tužitelj više platio obaveze prema Kreditoru za anuitete u periodima kada su obračunati tečaj i primijenjena kamatna stopa bili viši od tečaja isplate kredita 18.11.2005. i početno ugovorene kamatne stope 4,89% u iznosu od 36.789,86 kuna, kako stoji u koloni 20 Tabele 1 na datume plaćanja iz kolone 12. Razlika između novoutvrđene kunske glavnice kredita u EUR valuti na dan 30. rujna 2015. temeljem sklopljenog dodatka ugovoru i glavnice kredita kakva je bila prema prvom otplatnom planu na dan konverzije iznosi 16.192,91 kunu. Glavnica u EUR na 30.9.2015. = 20.082,32 eura * srednji tečaj eura 30.09.2015. = 7,7075 kuna = 154.784,48 kuna novoutvrđene kunske glavnice EURo kredita. Nedospjela glavnica CHF kredita po početnom planu iznosi 28.913,00 CHF* tečaj isplate kredita tužitelju 4,7934 = 138.591,57 kuna nedospjele glavnice na dan konverzije 30.9.2015. u CHF kreditu. Novoutvrđena glavnica novoga euro kredita je viša za 16.192,91 kunu od nedospjele glavnice CHF kredita prema početno ugovorenim uvjetima.

7. Dopunskim nalazom i mišljenjem financijsko knjigovodstvenog vještaka od 3. prosinca 2020. godine sud utvrđuje da je tužitelj više platio u anuitetima po promjenjivoj kamatnoj stopi i po tečaju na dan plaćanja kredita u kojima je porasla kamatna stopa u odnosu na početno ugovorenu stopu od 4,89% i tečaj u odnosu na tečaj isplate kredita tužitelju na dan 18. studenoga 2005. godine u iznosu od 37.067,87 kn, odnosno 4.919,75 eura.

8. Nalaz financijsko-knjigovodstvenog vještaka, ovaj sud u cijelosti prihvaća jer je isti jasan i određen, dan u skladu s pravilima struke i vještine.

9. Pravomoćnom presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. između ostalog utvrđeno je da je tužena od 1. rujna 2004. godine do 31. prosinca 2008. godine povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditu na način da nije potrošače u cijelosti informirala o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravu i obvezama ugovornih strana pa je time postupila suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 1. rujna 2004. do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008. protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09) i to čl. 96. i čl. 97. te suprotno odredbama Zakona o obveznim odnosima te da je u razdoblju od 1. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju - ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze prema ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tužena promjeni ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

10. Citiranom presudom utvrđeno je i to da je tužena povrijedila kolektivne interesa i prava potrošača, korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebitim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, čime je tuženik postupio protivno tada važećim odredbama Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

11. Navedena prvostupanjska presuda potvrđena je presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-7129/2013-4 od dana 13. lipnja 2014. i presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj 43 Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. godine.

12. Čl. 138.a. ZZP-a propisan je obvezujući učinak te presude za sudove u postupcima koje pojedinačno pokrene potrošač.

13. Vrhovni sud Republike Hrvatske je po podnesenim revizijama na odluke Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske donio odluku broj Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. godine kojom je u bitnome odbio revizije, te na taj način potvrdio utvrđenje Visokog trgovačkog suda RH o tome da su banke koristile nepoštene i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi.

14. Obzirom da su označenim presudama utvrđeni ništetnim elementi koji su utjecali na promjenu prvobitnog mjesečnog anuiteta (valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa), to se učinak tog utvrđenja ogleda u činjenici da tijekom cijelog trajanja kredita nije bilo mjesta promjenama ni inicijalnog tečaja na dan isplate kredita ni inicijalne kamatne stope od 4,89 % godišnje, dakle ni inicijalnog anuiteta koji u kunskoj protuvrijednosti trebao iznositi 1.448,76 kn.

15. Dakle, novčane iznose koje je tužitelj tuženiku svakomjesečno uplaćivao iznad 1.448,76 kn obuhvaćeni su ništetnošću, te ih je tuženik dužan zajedno s kamatama na te iznose vratiti tužitelju.

16. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, proizlazi iz članka 323., članka 1011., članka 1015., te članka 1046. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, 29/18).

17. Prema odredbi 93/13/EEZ čl. 5. u slučaju ugovora u kojem se potrošaču sve ili određeno odredbe nude u pisanom obliku te odredbe uvijek moraju biti sročene, jasne i razumljive. Kao nepoštene odredbe mogu se smatrati i odredbe čiji predmet ili svrha je davanje mogućnosti prodavatelju robe ili pružatelju usluga da jednostrano izmijeni ugovor bez valjanog razloga predviđenog ugovorom. Nadalje se navodi kako pružatelj financijskih usluga pridržava pravo izmjene kamatne stope koju plaća potrošač ili se ona plaća njemu ili iznosa ostalih pristojbi za financijske usluge bez obavijesti u slučaju valjanog razloga pod uvjetom da se od pružatelja usluga traži da o tome obavijesti drugu ugovornu stranku ili stranke u najkraćem mogućem vremenu i da su one tada slobodne odmah raskinuti ugovor.

18. Prema odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP-a udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP-a propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP-a, dok je čl. 502. c ZPP-a propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

19. Nadalje, polazeći od toga da je dio koji se odnosi na ugovaranje valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak ništetno, jer je isto nerazumljivo, proizlazi kako tužitelju pripada pravo da mu tuženik vrati ono što je na temelju takvog ugovora, odnosno dijela ugovora u ovom slučaju primio, a što je sukladno odredbi čl. 1111. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 48/08, 125/11 i 78/15- dalje ZOO).

20. U konkretnom slučaju stranke su dana 21. ožujka 2016. godine zaključile aneks uz ugovor o kreditu broj: 94159/05, odnosno provele konverziju ugovora o kreditu denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR.

21. U odnosu na provedenu konverziju i način izračuna konverzije kredita čl. 19.c. ZID ZPK propisuje: "(1) Konverzija kredita podrazumijeva konverziju radi promjene valute odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i izračunava se na način da se: 1. na iznos početno odobrene glavnice kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF izračuna iznos glavnice kredita denominiranog u EUR i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na datum isplate kredita, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se iznosom početno odobrene glavnice smatra iznos koji je zadužen u poslovnim knjigama vjerovnika, a koji iznos može biti veći od isplaćenog iznosa zbog tečajne razlike zbog kupoprodaje deviza prilikom isplate kredita, 2. umjesto početno ugovorene kamatne stope kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF primijeni kamatna stopa jednaka kamatnoj stopi (po iznosu, vrsti i razdoblju promjene) koju je vjerovnik primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu, uvažavajući smanjenja kamatnih stopa, tečaj ili uvjete odobrene određenim istovrsnim skupinama potrošača temeljem dobi, namjene kredita, iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR na datum sklapanja ugovora o kreditu denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF, 3. početno utvrđen otplatni plan kredita denominiranog u CHF i denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF uključujući sve njegove izmjene, na temelju kojeg su izračunati obroci odnosno anuiteti u CHF i u kunama s valutnom klauzulom u CHF, zamijeni novim otplatnim planom izračunatim u skladu s točkama 1. i 2. ovoga stavka, i na temelju kojeg se izračunavaju novi obroci odnosno anuiteti u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, uzimajući u obzir sve izmjene ugovornih uvjeta koji se odnose na iznos, namjenu i rokove dospijeća glavnice te iznos, vrstu i razdoblje promjene kamatnih stopa i ostale promjene koje su tijekom trajanja ugovora o kreditu uvjetovale izmjenu početno utvrđenog otplatnog plana i obroka odnosno anuiteta, 4. iznosi uplaćeni radi namirenja početno utvrđenih obroka odnosno anuiteta u CHF i kunama s valutnom klauzulom u CHF (osim uplata na ime naplaćenih zateznih kamata, naknada i troškova koji se ne uzimaju u obzir za potrebe izračuna konverzije) pretvore u EUR i u valutnu klauzulu u EUR po tečaju primjenjivom na datum uplate, a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja denominirane u EUR i denominirane u kunama s valutnom klauzulom u EUR. Takvi iznosi pretvoreni u EUR i valutnu klauzulu u EUR predstavljaju osnovu za namirenje obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR iz točke 3. ovoga stavka, pri čemu se poštuje redoslijed namirenja dospjelih obveza sukladno općim uvjetima vjerovnika, ali ne obračunavaju zatezne kamate, 5. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka veći od ukupnog iznosa obroka ili anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka smatra preplatom koja se: – ako iznos preplate ne prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, koristi za namirenje budućih obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR koji će dospjeti na način da se sukcesivno kod plaćanja budućeg obroka odnosno anuiteta koji će dospjeti iznos do najviše 50% dospjelog obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR namiri preplatom, sve dok se preplata u potpunosti ne iskoristi, pri čemu ako iznos preplate prelazi više od 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vjerovnik i potrošač sporazumom definiraju način iskorištavanja iznosa preplate iznad 50% ukupnog zbroja obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR, – ako iznos preplate prelazi ukupni zbroj obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR preostalih na dan 30. rujna 2015. prema otplatnom planu iz točke 3. ovoga stavka, vraća potrošaču od strane vjerovnika u roku od 60 dana od datuma prihvata konverzije od strane potrošača, Iznos preplate iz ove točke preračunava se u kune po tečaju na dan 30. rujna 2015. i na njega vjerovnik nije dužan obračunati kamatu niti tečajnu razliku, već njih snosi potrošač. 6. ukupni uplaćeni iznos utvrđen u EUR i valutnoj klauzuli u EUR na način iz točke 4. ovoga stavka manji od ukupnog iznosa obroka odnosno anuiteta u EUR i valutnoj klauzuli u EUR utvrđenih na način iz točke 3. ovoga stavka, namiri vjerovniku od strane potrošača sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, a obveze po novom otplatnom planu u EUR i valutnoj klauzuli u EUR nastave ispunjavati od strane potrošača, 7. iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR utvrđuje na dan 30. rujna 2015., kao razlika novog otplatnog plana utvrđenog sukladno točki 3. ovoga stavka i uplaćenih iznosa utvrđenih sukladno točki 4. ovoga stavka, pri čemu iznos preplate utvrđen u točki 5. ovoga stavka ne umanjuje iznos preostale neotplaćene glavnice u EUR i kunama s valutnom klauzulom u EUR, a manje uplaćeni iznos utvrđen u točki 6. ovoga stavka namiruje se sukladno sporazumu vjerovnika i potrošača, 8. učinak konverzije utvrdi kao razlika: – stanja neotplaćene glavnice u CHF i valutnoj klauzuli u CHF evidentirane u poslovnim knjigama vjerovnika na dan 30. rujna 2015. izračunata u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, po tečaju primjenjivom na dan 30. rujna 2015., a koji tečaj je jednak tečaju one vrste koji je vjerovnik na taj datum primjenjivao na kredite iste vrste i trajanja u EUR i u kunama s valutnom klauzulom u EUR, pri čemu se ograničenje tečaja iz članka 11.d ovoga Zakona odnosi na obroke odnosno anuitete u CHF i valutnoj klauzuli u CHF koji dospijevaju do isteka roka ograničenja iz članka 11.d ovoga Zakona i – iznosa neotplaćene glavnice iz točke 7. ovoga stavka. (2) Stavak 1. ovoga članka na odgovarajući način primjenjuje se i na izračun obveze vraćanja primljenog nastale zbog prestanka ugovora o kreditu pri čemu se konverzija provodi na dan 30. rujna 2015. odnosno na dan prestanka ugovora o kreditu."

22. Sud smatra da je konverzija u cijelosti provedena sukladno Zakonu i izračunata sukladno Zakonu.

23. Citirani Zakon ne provodi Konverziju na način da utvrđuje ništetnom odredbu o promijeni visine kamatne stope. Stoga je sud tražio izračun na način da se kamatna stopa kroz razdoblje otplate ne mijenja, odnosno da se primjenjuje tečaj koji je važio na dan korištenja kredita.

24. Obzirom na prednje utvrđeno, sud utvrđuje kako priznatim iznosom preplate u konverziji, nije namirena razlika koja je nastala primjenom metodologije o ništetnosti odredbi o promjeni visine kamatne stope i primjeni valutne klauzule. Dodatak Ugovoru je sačinjen isključivo po uvjetima koje je odredio tuženik, a tužitelj nije imao mogućnosti nego uvjete prihvatiti ili plaćati povećanu ratu kredita.

25. Osim toga, iako su stranke zaključile Dodatak ugovoru, sud smatra da se ne radi o novacijskom ugovoru.

26. Kako je dakle uslijed ništetnosti odredbi Ugovora o kreditu tužitelj po stavu ovoga suda nedvojbeno oštećen iz prednje obrazloženog, to mu pripada pravo na povrat onoga što je na temelju takvog ugovora tuženik primio, a sve sukladno odredbi članka 323. stavak 1. u svezi s člankom 1011. ZOO-a, pa je sud u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev opisan kao u izreci ove presude.

27. Glede istaknutog prigovora radi prijeboja ovaj sud smatra kako navedeni prigovor nije osnovan. Naime, manje kamatne stope proizlaze iz činjenice što je banka jednostrano mijenjala kamatnu stopu (pa i na niže), a manje plaćeni anuiteti zbog tečajne razlike CHF koja, cijeneći sve naprijed navedeno nije bila jasno predočena, pa tuženik stoga ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Plaćanjem anuiteta tužitelj nije ništa primio, pa stoga ne postoji po stavu ovoga suda niti obveza vraćanja nečeg što nije primio, a time niti tražbine tužene po osnovi ništetnih ugovornih odredbi. Pod zaštitom istaknutog sud želi ukazati da prigovor radi prijeboja koji ističe tuženik ne bi bio osnovan niti iz toga razloga što tuženik tijekom postupka nije dokazao da je isplatio tužitelju ugovorom naznačeni iznos preplate. Slijedom izloženog valjalo je odlučiti kao pod točkom IV. izreke presude.

28. Sud nije prihvatio istaknuti prigovor zastare od strane tuženika, jer isti drži neosnovanim. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze. U konkretnom slučaju Visoki trgovački sud Republike Hrvatske je pravomoćno odlučio u postupku po žalbi, između ostalog i o dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama svojom odlukom od 14. lipnja 2014. (što je potvrđeno povodom revizije i odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske) te se ima smatrati kako vjerovniku, odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma. Naime, zastara je prekinuta podnošenjem kolektivne tužbe Udruge Franak pred Trgovačkim sudom u Zagrebu. Tužba je u navedenom predmetu podnesena 4. travnja 2012. Temeljem odredbe čl. 241. ZOO-a prekinuta je zastara koja je ponovno počela teći 14. lipnja 2014. pravomoćnošću odluke u predmetu Franak. Isto tako u ovom predmetu ne može se primjenjivati odredba vezana za trogodišnji zastarni rok navedena u čl. 226. ZOO, s obzirom da je potraživanje tužitelja usmjereno na pretplaćeni iznos kamata, a ne na povrat samih kamata. Ne radi se dakle o kamatama u smislu čl. 226. ZOO-a.

29. Glede istaknutog prigovora zastare za istaći je i da je Vrhovni sud Republike Hrvatske na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. godine zauzeo pravno shvaćanje da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. st. 1. ZOO/05 (čl. 104. st. 1. ZOO/91.), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.

30. Odluka o kamatama temelji se na odredbi čl. 29. ZOO-a.

31. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 58/93., 112/99., 88/01., 117/03.,88/05., 02/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.), a uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora, a čine ju izdaci koje je tužitelj imao za sastav tužbe 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1. OT-a), sastav četiri obrazložena podneska od 19. studenog 2019., 19. svibnja 2020., 7. siječnja 2021. i 27. svibnja 2021. svaki po 200,00 eura (Tbr. 8. t. 1. OT-a), zastupanje na ročištima od 8. rujna 2020., 27. ožujka 2025., 28. svibnja 2025. i 9. rujna 2025. svako po 200,00 eura (Tbr. 9. t. 1. OT-a), pristup ročištu za objavu presude od 3. srpnja 2025. i 12. rujna 2025. svako po 100,00 eura (Tbr. 9. t. 3. OT-a), što uz PDV na odvjetničke usluge od 25%, što uz trošak financijsko knjigovodstvenog vještačenja u iznosu od 331,81 euro, trošak pristojbe na tužbu 70,34 eura, pristojbe na presudu od 70,34 eura, daje konačni iznos troška od 2.972,49 eura.

32. Sud nije mogao prihvatiti kao osnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava podneska od 14. travnja 2025. u iznosu od 200,00 eura po Tbr. 8. t. 1. OT-a budući da tužitelju u smislu odredbe Tarifnog broja 8 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23.) može biti dosuđen trošak sastava četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku, pa je stoga slijedom izloženog valjalo odlučiti kao pod III. izreke presude.

33. Tuženiku nije dosuđen zatraženi parnični trošak iako je tužitelj djelomično povukao tužbeni zahtjev budući da isto nije u skladu s načelom djelotvornosti da se tužitelju kao potrošaču naloži snašanje troškova postupka ovisno o iznosima koji su mu vraćeni iako je uspio u pogledu nepoštenosti spornih odredbi. Ishod podjele troškova postupka koji ovisi samo o neosnovano plaćenim iznosima čiji se povrat nalaže može potrošača odvratiti od ostvarenja navedenog prava. Takvo shvaćanje izrazio je Sud Europske unije u predmetu C-244/19 u presudi od 16. srpnja 2020., u kojoj je na postavljeno prethodno pitanje, između ostaloga, odgovoreno da: „čl. 6. st. 1. i čl. 7. st. 1. Direktive 93/13 od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL 1993., L95, str. 29.) (SL posebno izdanje na hrvatskom jeziku, poglavlje 15, svezak 12, str. 24.), te načelo djelotvornosti treba tumačiti na način da im se protivi sustav koji dopušta da dio postupovnih troškova snosi potrošač, ovisno o visini neosnovano plaćenih iznosa koji su mu vraćeni nakon utvrđenja ništavosti ugovorne odredbe zbog njezine nepoštenosti, s obzirom na to da takav sustav stvara znatnu prepreku koja potrošača može odvratiti od ostvarivanja prava na djelotvorni sudski nadzor eventualne nepoštenosti ugovornih odredaba, kako je dodijeljeno Direktivnom 93/13.“

Osijek, 12. rujna 2025.

Sudac

Davor Liščić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana objave iste. Žalba se podnosi, putem ovog suda, nadležnom Županijskom sudu. Stranci koja nije uredno obaviještena o datumu objave presude rok za izjavljivanje žalbe teče od dana primitka presude.

Dostaviti:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika