Poslovni broj: Povrv-103/2024-12

REPUBLIKA HRVATSKA

TRGOVAČKI SUD U SPLITU

Split, Sukoišanska 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Splitu, sudac Paško Bačić, u pravnoj stvari tužitelja NORDLINE d.o.o. Bjelovar, Velike Sredice 29D, OIB: 13656364569, kojeg zastupa punomoćnik Emil Šeparović, odvjetnik u Splitu, Mažuranićevo šetalište 2, protiv tuženika MARITIM BAŠIĆ d.o.o. Glavina Donja, Glavina Donja 469, OIB: 08952432194, kojeg zastupa punomoćnica Ivana Knezović, odvjetnica u Makarskoj, Ante Starčevića 20, radi isplate iznosa od 2.000,00 EUR, nakon održane usmene i javne glavne rasprave zaključene 18. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 12. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave koje je donio javni bilježnik Petar Ujević iz Imotskog pod poslovnim brojem javnobilježničkog predmeta UPP/OS-Ovrv-768/2023 (sudski predmet: Ovrv-3077/2023) od 7. studenoga 2023. u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 2.000,00 EUR, kao i u dijelu kojim se nalaže tuženiku da u roku od osam dana naknadi tužitelju nastale troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od petnaest dana naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 628,86 EUR.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 562,50 EUR.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja kao ovrhovoditelja, javni bilježnik Petar Ujević iz Imotskog donio je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pod poslovnim brojem javnobilježničkog predmeta UPP/OS-Ovrv-768/2023 (sudski predmet: Ovrv- 3077/2023) od 7. studenoga 2023., a kojim rješenjem je naloženo tuženiku kao ovršeniku da u roku od osam dana isplati tužitelju iznos od 2.000,00 EUR, kao i da mu naknadi troškove ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR te je radi prisilnog ostvarenja te tražbine određena predložena ovrha.

2. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je pravovremeno podnio prigovor, a povodom kojeg prigovora je rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-103/2024-2 od 19. kolovoza 2024. naprijed navedeno rješenje o ovrsi javnog bilježnika stavljeno izvan snage u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga. Nadalje, tim rješenjem stranke su upozorene na odredbe članka 461.a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23, dalje: ZPP), a sve obzirom da se u konkretnom slučaju, sukladno odredbi članka 502. stavak 1. ZPP-a, radi o trgovačkom sporu male vrijednosti.

3. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik je naveo da je to rješenje pobija u cijelosti, iz razloga što osporava osnov i visinu tražbine. Tuženik pritom nije obrazložio svoj prigovor niti je naveo određene razloge zbog kojih osporava utuženu tražbinu tužitelja.

4. Podneskom od 4. rujna 2024., a koji je podnesen unutar roka iz članka 461.a stavak 6. ZPP-a, tužitelj je obrazložio svoje utuženo potraživanje prema tuženiku. Tužitelj tako navodi da je tuženik od njega naručio dva kamionska transporta na relaciji Wackersdorf, DE92442 – Zagreb, HR1000, a za koje transporte je tuženik putem e- maila poslao narudžbe broj 03/03/2023 i 04/03/2023. Dogovorena cijena pojedinačnog transporta da je bila 800,00 EUR uvećano za PDV, a što je ukupno 1.600,00 EUR uvećano za PDV. Tužitelj nadalje navodi da su njegovi kamioni, registarskih oznaka [registarska oznaka] i [registarska oznaka] te [registarska oznaka] i BJ 790, 16. ožujka 2023. u Njemačkoj natovarili robu prema nalozima tuženika te da su tu robu 17. ožujka 2023. istovarili u Zagrebu. Prilikom utovara u Wackersdorfu, oba kamiona da su dobila CMR-ove koji su ovjereni i potpisani od strane pošiljatelja robe te od strane vozača kamiona, a na istovaru da su isti ovjereni i potpisani od strane primatelja. Navedeni CMR-ovi da predstavljaju dokaz da je roba natovarena te neoštećena i u roku dostavljena na dogovorenu adresu. Na dan istovara (17. ožujka 2023.) tužitelj da je izdao tuženiku dva računa za naručene transporte, a koji su tuženiku poslani e-mailom ([adresa elektroničke pošte]) i poštom (Glavina Donja 469, 21260 Glavina Donja). Uz račune da je poslana i transportna dokumentacija, odnosno CMR-ovi. Dogovoreni rok plaćanja prema nalozima naručitelja prijevoza, odnosno tuženika, da je bio 30 dana. Međutim, tuženik da nije podmirio izdane račune. Tužitelj navodi i da se nakon isteka razumnog roka od 60 dana u više navrata obraćao tuženiku te mu slao opomene za plaćanje, ali unatoč obećanjima da će utuženi računi biti podmireni, tuženik do danas da nije izvršio plaćanje tih računa. U privitku tog podneska, tužitelj je dostavio tuženikove naloge za utovar broj 03/03/2023 i 04/03/2023, zatim utužene račune br. 174/01/231 i br. 176/01/231 od 17. ožujka 2023., kao i međunarodne tovarne listove (CMR) te e-mail korespondenciju između stranaka.

5. U podnesku od 20. svibnja 2025. tužitelj je dodatno naveo da je tuženik već ranije bio u poslovnom odnosu s tužiteljem te da je od njega naručivao transport. Tuženik da je tako dva tjedna prije transporta koji su predmet ovog postupka, od tužitelja naručio dva transporta robe, a koji da su također naručeni i dostavljeni tužitelju putem e-maila, nalozima za utovar br. 01/03/2023 i br. 02/03/2023 od 1. ožujka 2023., opet od istog pošiljatelja (Sennebogen Maschinentechnik GmbH, N.1-5, 92442 Wackersdorg) te se također radilo o prijevozu dijelova bagera. Tu uslugu prijevoza tuženik da je uredno platio tužitelju 10. ožujka 2023. u iznosu od 937,50 EUR po svakom transportu. U prilog svojih navoda, tužitelj je dostavio u spis navedene naloge tuženika za utovar od 1. ožujka 2023., međunarodne tovarne listove za obavljenu uslugu transporta te svoju konto karticu.

6. Tuženik se na navode iz naprijed navedenih podnesaka tužitelja, kao ni na isprave koje je tužitelj uz te podneske dostavio u spis, nije očitovao, a samim time niti iste osporio. Isto tako, tuženik nije dostavio svoj podnesak u skladu s odredbama članka 461.a ZPP-a, a niti je pristupio na zakazana ročišta u ovom postupku, iako je bio uredno pozvan.

7. U dokaznom postupku sud je pregledao isprave i dokumentaciju koja je priložena spisu i to: račune tužitelja br. 174/01/231 od 17. ožujka 2023. i br. 176/01/231 od 17. ožujka 2023. (stranice 9-10, 30-31 i 84-85 spisa), međunarodne tovarne listove (CMR) od 16. ožujka 2023. uz ovjereni prijevod istih na hrvatski jezik po ovlaštenom sudskom tumaču (stranice 11-12, 52-53, 82-83 i 90-97 spisa), tuženikove naloge za utovar broj 03/03/2023 i broj 04/03/2023 od 14. ožujka 2023. (stranice 13-14, 48-49 i 80-81 spisa), tužiteljeve opomene za plaćanje upućene tuženiku od 3. srpnja 2023. i 27. lipnja 2023. (stranice 54 i 86 spisa), e-mail korespondenciju stranaka (stranice 55- 74 spisa), tuženikove naloge za utovar broj 01/03/2023 i 02/03/2023 od 1. ožujka 2023. (stranice 99-100 spisa), tužiteljevu konto karticu za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 14. svibnja 2025. (stranica 101 spisa) te međunarodne tovarne listove (CMR) od 9. ožujka 2023. (stranice 102-103 spisa). S obzirom na dokumentaciju koju je tužitelj dostavio u spis, a koju tuženik nije osporio, sud je smatrao suvišnim po prijedlogu tužitelja izvoditi dokaze saslušanja parničnih stranaka i financijskog vještačenja, imajući pri tome u vidu i odredbe članka 10. stavak 1. ZPP-a u vezi s člankom 220. ZPP-a.

8. Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

9. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 2.000,00 EUR, a koji iznos tužitelj potražuje od tuženika po dva utužena računa na ime naknade za obavljene usluge cestovnog prijevoza robe.

10. Iz utuženih računa tužitelja br. 174/01/231 od 17. ožujka 2023. i br. 176/01/231 od 17. ožujka 2023. razvidno je da se radi o računima koje je tužitelj izdao tuženiku s osnova cijene odnosno naknade za izvršene usluge cestovnog transporta robe. Tako je u računu br. 174/01/231 navedeno da se radi o prijevozu robe odnosno strojeva, navedena je oznaka naloga br. 03/03/2023 te je isto tako navedena adresa utovara: Sonnebogen Maschinentehnick GmbH – Oskar von Miller str. 1-5, DE 92442 s datumom utovara 16. ožujka 2023., kao i adresa istovara: CE-ZA-R d.o.o. Zagreb, Ulica Josipa Lončara 15 s datumom istovara 17. ožujka 2023. Taj račun izdan je na ukupan iznos od 1.000,00 EUR (800,00 EUR + PDV u iznosu od 200,00 EUR) s datumom dospijeća na plaćanje 1. travnja 2023. U računu su navedene i registarske oznake (pod načinom isporuke) i to: BJ707IZ/BJ777IU. U računu br. 176/01/231 je također navedeno da se radi o prijevozu strojeva, navedena je oznaka naloga br. 04/03/2023 te su navedene adrese utovara i istovara te datumi utovara i istovara, a koji su jednaki adresama i datumima koji su navedeni u računu br. 174/01/231. Taj račun je također izdan na ukupan iznos od 1.000,00 EUR (800,00 EUR + PDV u iznosu od 200,00 EUR) s datumom dospijeća na plaćanje 1. travnja 2023., a u računu su navedeni i podaci o registarskim oznakama (pod načinom isporuke) i to: BJ690IZ/BJ790IU.

11. Iz tuženikovih naloga za utovar broj 03/03/2023 od 14. ožujka 2023. i broj 04/03/2023 od 14. ožujka 2023. razvidno je da se radi o nalozima koje je tuženik uputio tužitelju i koji se odnose na utovar dijelova bagera prema packing listi i to: truck 3 i truck 2. U oba naloga za utovar je navedena ista adresa utovara i to: Sennebogen Maschinentehnick GmbH, N. 1-5, D – 92442 Wackerstsdorf. Također u oba naloga je kao datum utovara naveden 16. ožujka 2023. te je u svakom od naloga navedena ukupna cijena od po 800,00 EUR + PDV, kao i oznaka plaćanja u roku od 30 dana.

12. Uvidom u dva međunarodna tovarna lista (CMR) od 16. ožujka 2023. utvrđeno je da je u istima kao pošiljatelj navedeno društvo Sennebogen Maschinenfabrik GmbH, Hebbelstraβe 30, 9431 Straubing, dok je kao primatelj robe navedeno društvo CE-ZA-R d.o.o. Zagreb, Ulica Josipa Lončara 15. Nadalje, kao mjesto preuzimanja pošiljke odnosno utovara u oba CMR-a navedeno je: 92422 Wackerstsdorf, Oskar-von-Miller-Straβe 1-5, Njemačka, s datumom preuzimanja pošiljke 16. ožujka 2023. U oba tovarna lista kao prijevoznik naveden je upravo tužitelj. Iz tih CMR-ova je razvidno da su oba uredno potpisana i pečatirana kako od strane pošiljatelja robe i tužitelja kao prijevoznika, tako i od strane primatelja robe. Iz istih je također razvidno da je roba dostavljena primatelju 17. ožujka 2023. U svakom od CMR- ova navedene su i registracijske oznake vozila kojima je prijevoz obavljen, pa je tako u jednom CMR-u navedena reg. oznaka kamiona [registarska oznaka] te reg. oznaka prikolice [registarska oznaka], dok je u drugom CMR-u navedena reg. oznaka kamiona [registarska oznaka] te reg. oznaka prikolice [registarska oznaka]. Nadalje, iz tih CMR-ova je razvidno i da na istima nisu navedene bilo kakve primjedbe u odnosu na izvršeni prijevoz od strane tužitelja niti na stanje robe koja je isporučena primatelju.

13. Iz spisu priložene e-mail komunikacije između stranaka (str. 55-74 spisa), a koja se odvijala tijekom veljače i ožujka 2023., razvidno je da je između stranaka postignut dogovor o obavljanju prijevoza za dan 16. ožujka 2023. te je isto tako razvidno da je tuženik poslao tužitelju dva naloga za prijevoz za taj datum uz navođenje adrese istovara: CE-ZA-R d.o.o. Zagreb, Ulica Josipa Lončara 15 te uz navođenje cijene za prijevoz od 800,00 EUR + PDV. Isto tako je razvidno da je tužitelj obavijestio tuženika o registarskim oznakama kamiona i prikolica kojima će se obaviti prijevoz te je razvidno da se radi o registarskim oznakama [registarska oznaka]/BJ777IU i BJ690IZ/BJ790IU, dakle o istim registarskim oznakama vozila (kamiona) koje su navedene u računima tužitelja i u naprijed navedenim međunarodnim tovarnim listovima. Isto tako, razvidno je i da je nakon izvršenih prijevoza tužitelj dostavio tuženiku račune br. 174/01/231 i 176/01/231 zajedno s pripadajućom dokumentacijom za transport, odnosno CMR- ovima.

14. Iz sadržaja tužiteljevih opomena za plaćanje upućenih tuženiku, razvidno je da se iste odnose na plaćanje upravo dvaju utuženih računa tužitelja od 17. ožujka 2023. i to u ukupnom iznosu od 2.000,00 EUR.

15. Dakle, iz naprijed navedene dokumentacije koju je tužitelj dostavio u spis jasno proizlazi zaključak da je tuženik od tužitelja naručio obavljanje usluga prijevoza robe za dan 16. ožujka 2023. i to sa dva kamiona, odnosno dva transporta, a koje usluge prijevoza je tužitelj uredno obavio te je za isto ispostavio tuženiku utužene račune, u kojima je cijena odnosno naknada za izvršeni prijevoz obračunata upravo u skladu s ugovorenom naknadom između stranaka od 800,00 EUR + PDV po jednom prijevozu, a što za dva obavljena prijevoza iznosi ukupno 1.600,00 EUR + PDV, odnosno sveukupno 2.000,00 EUR.

16. Iz dokumentacije koju je tužitelj dostavio u spis, utvrđeno je i da su stranke već ranije bile u istom poslovnom odnosu te da je tuženik od tužitelja zatražio usluge prijevoza robe i to na isti način putem naloga za utovar br. 02/03/2023 i br. 01/03/2023 od 1. ožujka 2023., a koji su se odnosili na istog pošiljatelja u Njemačkoj te istog primatelja u Republici Hrvatskoj. Iz priložene dokumentacije (CMR-ova) proizlazi da je tužitelj uredno obavio te prijevoze, dok iz konto kartice tužitelja proizlazi da je račune tužitelja koji su izdani za te prijevoze po cijeni od po 937,50 EUR (750,00 EUR + PDV) tuženik uredno podmirio. Iz konto kartice tužitelja, a koja se odnosi na razdoblje od 1. siječnja 2023. do 14. svibnja 2025., razvidno je i da tužitelj u svojim poslovnim knjigama ima evidentirano nepodmireno potraživanje prema tuženiku, u ukupnom iznosu od 2.000,00 EUR i to upravo po dva računa koja su predmet ovog postupka.

17. Budući da se tražbina tužitelja u konkretnom slučaju odnosi na naknadu prijevoza iz međunarodnog prometa robe cestom, to je stoga u ovom postupku trebalo primijeniti odredbe Konvencije o ugovoru za međunarodni prijevoz robe cestom CMR („Službeni list FNRJ" - Međunarodni ugovori broj 11/58 i „Narodne novine" - Međunarodni ugovori broj 1/92, dalje: Konvencija). Naime, odredbom članka 1. stavka 1. navedene Konvencije određeno je da će se ona primjenjivati na svaki ugovor za prijevoz robe uz naknadu, cestom, na vozilima, kada se mjesto utovara i mjesto odredišta, kako je to određeno ugovorom, nalaze u dvjema različitim državama, od kojih je bar jedna ugovorna država, bez obzira na mjesto sjedišta i nacionalnost stranaka.

18. Iz navedene odredbe Konvencije proizlazi da se ona primjenjuje uvijek kada se radi o međunarodnom prijevozu robe cestom, a prijevoz se obavlja uz naknadu, time da se mjesto utovara tereta ili odredišno mjesto nalazi u jednoj od zemalja (država) koje su ratificirale tu Konvenciju. Prema tome, za primjenu navedene Konvencije bitno je da je prijevoz obavljen cestom između dviju država od kojih je bar jedna potpisnica Konvencije, dok je nebitno sjedište odnosno državljanstvo ugovornih stranaka.

19. Iz spornih prijevoza po priloženim CMR-ovima je razvidno da su oba prijevoza obavljena cestom između Wackersdorf (Savezna Republika Njemačka) i Zagreba (Republika Hrvatska), s time da se mjesto utovara tereta nalazi u Saveznoj Republici Njemačkoj, dok se mjesto istovara nalazi u Zagrebu, Republika Hrvatska. S obzirom da je Republika Hrvatska ratificirala navedenu Konvenciju to se stoga u smislu odredbe članka 1. Konvencije ista primjenjuje u ovom parničnom sporu.

20. Prema članku 4. Konvencije, ugovor o prijevozu potvrđuje se ispostavljanjem tovarnog lista. Prema članku 5. stavak. 1. Konvencije, tovarni list ispostavlja se u tri originalna primjerka koje potpisuju pošiljatelj i prijevoznik. Potpisi mogu biti otisnuti i ili zamijenjeni pečatima pošiljatelja i prijevoznika, ako to dopušta pravo države u kojoj je teretni list izdan. Prvi primjerak se predaje pošiljatelju, drugi prati robu, a treći zadržava prijevoznik. U skladu s člankom 9. stavka 1. Konvencije, tovarni list predstavlja "prima facie" dokaz o sklopljenom ugovoru o prijevozu, uvjetima ugovora te prijemu robe od strane prijevoznika.

21. Kao što je to već naprijed navedeno, iz međunarodnih tovarnih listova od 16. ožujka 2023. koje je tužitelj dostavio u spis razvidno je da su isti uredno potpisani i pečatirani ne samo od strane tužitelja kao prijevoznika, već i od strane pošiljatelja i primatelja robe i to bez bilo kakvih primjedbi, pa stoga isti, u smislu odredbi Konvencije, predstavljaju dokaz da je tužitelj uredno obavio prijevoze robe naručene od strane tuženika.

22. Ovdje valja navesti i da je sud na prijedlog tužitelja, a temeljem odredbi članka 221.b ZPP-a, raspravnim rješenjem od 3. lipnja 2025. pozvao tuženika da u roku od 15 dana dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li u spisu dostavljene račune tužitelja, koji po pojedinačnom računu ne prelaze vrijednost od 1.320,00 EUR, knjižio u svojim poslovnim knjigama te je li po tim računima koristio pravo na odbitak pretporeza.

23. Naime, odredbom članka 221.b stavak 1. ZPP-a propisano je da ako tužitelj dokaže da je tuženik za tražbinu koju je tužitelj utužio na temelju vjerodostojne isprave koristio pravo na odbitak pretporeza, smatrat će se da tražbina postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno. Odredbom članka 221.b stavak 4. ZPP-a propisano je da će se smatrati, u slučaju kada tražbina iz stavka 1. tog članka po pojedinačnom računu ne prelazi vrijednost od 1.320,00 eura, da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza ako u roku od 15 dana po pozivu suda ne dostavi isprave na temelju kojih se može utvrditi je li koristio pravo na odbitak pretporeza.

24. Tuženik se u ostavljenom roku od 15 dana, a niti nakon proteka tog roka, nije očitovao na traženje suda odnosno nije dostavio izvadak iz svojih poslovnih knjiga ni bilo koju drugu ispravu iz koje bi bilo razvidno da isti nije koristio pravo na odbitak pretporeza po računima tužitelja. Stoga se, a sukladno odredbama članka 221.b stavak 1. i 4. ZPP-a, ima smatrati da je tuženik koristio pravo na odbitak pretporeza po predmetnim računima tužitelja, odnosno ima se smatrati da tražbina tužitelja po utuženim računima postoji.

25. S obzirom na to da je tužitelj, po ocjeni ovog suda, ispravama koje je dostavio u spis, kao i neosporenim navodima dokazao da su stranke bile u poslovnom odnosu te da je tužitelj uredno obavio usluge prijevoza robe, po narudžbama tuženika, za koje obavljene prijevoze robe je tuženiku izdao utužene račune, u kojima je naknada za prijevoz zaračunata u skladu s dogovorenom naknadom između stranaka, a koje račune je tuženik knjižio u svojim poslovnim knjigama te po istima koristio pravo na odbitak pretporeza, a što znači da ih je kao valjane i prihvatio, to je stoga teret dokaza u ovom postupku da nema dugovanja prema tužitelju bio upravo na tuženiku. Međutim, tuženik uz podneseni prigovor protiv rješenja o ovrsi, kao ni u daljnjem tijeku ovog postupka nije ponudio ni predočio sudu niti jedan dokaz kojim bi isti dokazao svoje navode iz prigovora o nepostojanju dugovanja prema tužitelju, odnosno kojima bi isti dokazao da utužena tražbina tužitelja ne postoji, a zbog čega takvi navodi tuženika ostaju nedokazani, a samim time i neosnovani. Isto tako, tuženik tijekom postupka nije tvrdio, a stoga ni dokazao da bi tužitelju platio utužene račune, odnosno da bi njegova obveza na plaćanje istih prestala na jedan od drugih zakonom propisanih načina o prestanku obveza.

26. Kod takvog stanja raspravnog gradiva u ovom sporu male vrijednosti, sukladno odredbama članka 8. ZPP-a i primjenom pravila o teretu dokazivanja, sud je zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan te da isti, u skladu s navedenim odredbama Konvencije, kao i u skladu s člankom 9. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, dalje: ZOO), treba usvojiti. Stoga je, primjenom odredbi članka 451. stavak 3. ZPP-a, sud održao na snazi platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika u dijelu kojim se nalaže tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 2.000,00 EUR, na ime naknade za obavljene usluge prijevoza robe po utuženim računima.

27. Platni nalog iz rješenja o ovrsi valjalo je održati na snazi i za nastale troškove ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 25,00 EUR, a koji se sastoje od troškova naknade javnom bilježniku u iznosu od 20,00 EUR s pripadajućim PDV-om po stopi od 25% u iznosu od 5,00 EUR, sve sukladno člancima 5. i 9. Pravilnika o naknadi i nagradi javnih bilježnika u ovršnom postupku ("Narodne novine" broj 9/21, 18/22 i 154/22). U konkretnom slučaju radi se o nastalim troškovima koji su bili potrebni za vođenje postupka i na čiju naknadu tužitelj ima pravo u smislu odredbi članka 14. stavak 4. Ovršnog zakona ("Narodne novine" broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22, dalje: OZ).

28. Slijedom naprijed navedenog, odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude.

29. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a, uz primjenu odredbi važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23, dalje OT), kao i odredbi Tarife sudskih pristojbi iz Uredbe o Tarifi sudskih pristojbi (Narodne novine broj 37/23), a sve to uzimajući u obzir vrijednost predmeta spora. Budući da je tužbeni zahtjev tužitelja usvojen te je tuženik izgubio ovu parnicu, tuženik je dužan naknaditi tužitelju sve opravdane parnične troškove koji su mu bili potrebni za vođenje ovog postupka.

30. Tužitelju su kao osnovani priznati troškovi za sastav podneska od 20. svibnja 2025. u visini od 25 bodova sukladno Tbr. 8. t. 4. OT-a, kao i za zastupanje na ročištima od 3. lipnja 2025. i 18. srpnja 2025. u visini od po 100 bodova za svako od tih ročišta sukladno Tbr. 9. t. 1. OT-a, a što ukupno iznosi 225 bodova, odnosno 450,00 EUR (vrijednost 1 boda iznosi 2,00 EUR). Na taj iznos troška tužitelju je trebalo priznati i pripadajući PDV po stopi od 25% u iznosu od 112,50 EUR sukladno Tbr. 46. OT-a. Tužitelju je isto tako priznat trošak sudske pristojbe za presudu u zatraženom iznosu od 66,36 EUR, sukladno Tar. br. 2. stavak 1. Tarife sudskih pristojbi.

31. Tužitelju nije kao osnovan priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 7. svibnja 2025. u visini od 100 bodova (u iznosu od 200,00 EUR), jer se radi o podnesku koji je sadržajno identičan već ranijem podnesku tužitelja od 4. rujna 2024., a uz taj podnesak od 7. svibnja 2025. su dostavljene isprave koje su već ranije dostavljene u spis pa stoga sud smatra kako se ne radi o opravdanom zahtjevu za naknadu troška. Nadalje, tužitelju nije priznat ni više zatraženi trošak za sastav podneska od 20. svibnja 2025. u visini od 75 bodova (u iznosu od 150,00 EUR), jer se ne radi o obrazloženom podnesku u smislu odredbi Tbr. 8. t. 1. OT-a, već o ostalom podnesku za koji tužitelju pripada naknada troška po Tbr. 8. t. 4. OT-a (25%), a po kojoj odredbi OT-a je tužitelju i priznat trošak za sastav tog podneska. Uz to se napominje i da je iznesene navode iz tog podneska tužitelj mogao i trebao iznijeti u već ranije dostavljenim podnescima. Na kraju, tužitelju nije priznat trošak za pristup na ročište za objavu presude u visini od 50 bodova (u iznosu od 100,00 EUR), jer na to ročište za tužitelja nije nitko pristupio pa ga stoga taj trošak niti ne pripada. Na naprijed navedeni nepriznati trošak u ukupnoj visini od 225 bodova, odnosno u ukupnom iznosu od 450,00 EUR, tužitelja ne pripada ni obračunati PDV u iznosu od 112,50 EUR.

32. Dakle, tužitelju su kao osnovani priznati troškovi parničnog postupka u ukupnom iznosu od 628,86 EUR, dok je njegov zahtjev za naknadu više zatraženih troškova postupka u iznosu od 562,50 EUR trebalo odbiti kao neosnovan pa je stoga o troškovima parničnog postupka odlučeno kao u točkama II. i III. izreke ove presude.

U Splitu 12. rujna 2025.

Sudac

Paško Bačić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano u tri primjerka, u roku od petnaest dana od dana dostave ove presude.

Dna:

- tužitelju po punomoćniku

- tuženiku po punomoćniku

- u spis