REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U RIJECI

Žrtava fašizma 7, 51000 Rijeka

Poslovni broj: Kž-455/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, kao drugostupanjski sud u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sandre Juranović predsjednika vijeća te Saše Cvijetića i Mladenke Paro- Rudić članova vijeća, uz sudjelovanje zapisničara Laure Pavlović, u kaznenom predmetu protiv optuženog TĐ, zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona („Narodne novine“ broj125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23, 36/24 dalje: KZ/11), rješavajući žalbu optuženog OĐ podnesenu protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj K-154/2025-46 od 1. srpnja 2025., u javnoj sjednici održanoj 12. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba optuženog TĐ te se potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj K-154/2025-46 od 1. srpnja 2025., proglašen je krivim optuženi ŽĐ zbog kaznenog djela protiv javnog reda - protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, iz članka 326. stavka 1. i 2. KZ/11, te je na temelju 326. stavka 2. KZ/11 osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine u koju kaznu mu je na temelju članka 54. KZ/11 uračunato vrijeme lišenja slobode od 24. listopada 2024. nadalje.

1.1. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11 od optuženog TĐ oduzet je mobilni uređaj marke i modela “Redmi A72+”, brojeva IMEI 1: 860184071835285 i IMEI 2: 860184071835293 oduzet prema potvrdi PU Karlovačke, Postaje granične policije Cetingrad, serijskog broja: [serijski broj] od 24. listopada 2024., koji predmet se po pravomoćnosti presude predaje MUP RH na trajno raspolaganje.

1.2. Na temelju članka 148. stavka 6. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 80/22, 36/24 i 72/25 – dalje u tekstu ZKP/08) optuženi ŽĐ oslobođen je plaćanja troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točke 1. do 6. ZKP/08, kao i troškova nagrade i nužnih izdataka branitelja određenog po službenoj dužnosti, jer bi njihovim plaćanjem bilo dovedeno u pitanje uzdržavanje optuženika.

2. Protiv te presude žalbu je podnio optuženi ŽĐ po branitelju Damiru Karajiću, odvjetniku u Karlovcu, zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da drugostupanjski sud pobijanu presudu ukine ili podredno preinači na način da optuženika proglasi krivim za kazneno djelo iz članka 236. stavka 1. KZ/11 uz izricanje kazne zatvora primjerene težini i okolnostima djela.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Spis je u skladu s odredbom 474. stavka 1. ZKP/08 dostavljen Županijskom državnom odvjetništvu u Rijeci na dužno razgledavanje.

5. O sjednici drugostupanjskog vijeća, na temelju članka 475. stavka 2. ZKP/08., izviješteni su na traženje optuženi ŽĐ i njegov branitelj odvjetnik Damir Karajić, te državni odvjetnik. Sjednici vijeća prisustvovao je branitelj, odvjetnik Damir Karajić, te optuženi BĐ putem audio-video veze, dok nije pristupio državni odvjetnik pa je ista održana u njegovoj odsutnosti na temelju članka 475. stavka 4. ZKP/08.

6. Žalba optuženog TĐ nije osnovana.

7. Optuženik pobija presudu zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 426. stavka 1. točke 11. ZKP/08 (pravilno 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08) navodeći da postoji znatna proturječnost u razlozima presude i bitnim činjenicama na temelju kojih se presuda donosi, jer da je prvostupanjski sud naveo da je u potpunosti poklonio vjeru iskazima svjedoka koji da su iskazivali suglasno i uvjerljivo, iako da su iskazi svjedoka proturječni u pogledu načina na koji se optuženik ponašao. Tako da je svjedok FĐ naveo da je optuženik vozio 90-120 kilometara na sat, a svjedok VĐ naveo da je optuženik vozio 70-80 km/h, a potom je brzina pala na 20-30 km/h, a optuženik je u obrani naveo da se kretao brzinom od oko 50 km/h.

7.1. Međutim, protivno takvim navodima u žalbi, ovaj drugostupanjski sud navedenih nejasnoća i nedostataka nije našao, te je utvrdio da su u obrazloženju prvostupanjske presude iznijeti jasni, razumljivi i neproturječni razlozi koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, te o odlučnim činjenicama ne postoji znatna proturječnost između onoga što se navodi u razlozima presude o sadržaju iskaza ili iskaza danih u postupku i samih tih iskaza. Naime, prvostupanjski sud je obrazložio da samo djelomično prihvaća obranu optuženika, a isto tako je obrazložio da prihvaća iskaze djelatnika policije, koji iskazi su međusobno suglasni, dani jasno i bez proturječnosti, odgovarajuće obrazlažući što je svaki od svjedoka rekao i zašto smatra da su njihovi iskazi međusobno suglasni, kako u svojoj ukupnosti, tako i u odnosu na brzinu kretanja i načina vožnje optuženika. Stoga protivno navodima u žalbi u pobijanoj presudi nije počinjena bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. Time što optuženik smatra da iz takvih iskaza i iz obrane optuženika ne proizlazi da bi se optuženik kretao neprimjerenom većom brzinom već manjom i primjerenom uvjetima na cesti bez opasnosti za putnike u vozilu, pa osporava zaključak prvostupanjskog suda, predstavlja žalbeni osnov pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja, u odnosu na koji osnov se također žali, ali po stajalištu ovog drugostupanjskog suda neosnovano.

8. Naime, prvostupanjski sud je utvrdio da iz iskaza svjedoka djelatnika policije FĐ proizlazi da je brzina vozila prilikom kretanja varirala, sjeća se da je ušao u jedan oštar zavoj pri brzini od 100 km/h, pritom se vozilo zanijelo i prešlo u traku za vozila koja se kreću iz suprotnog smjera. Većinom je vozio brzinom od 90 do 120 km/h. Na mjestu gdje su uočili vozilo većim djelom je ravna cesta oko 500 m nakon koje se nalazi zavoj u kojem je optuženik prešao na lijevu stranu, tako da je na toj ravnici dosta ubrzao pa je jedva savladao taj zavoj, a iz iskaza svjedoka UĐ proizlazi da je vozilo kada su ga uočili kretalo se brzinom od 70 do 80 km/h, a kasnije je bila i zavojita cesta i uspon i tada je brzina pala za 20 do 30 km/h. Vozilo je cijelo vrijeme vijugalo i više se kretalo lijevom stranom ceste nego desnom. Stoga protivno navodima u žalbi, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da iz takvih iskaza svjedoka, a svjedoci su se vozili za optuženikovim vozilom i to u različitim automobilima, proizlazi da se vozilo kada su ga uočili kretalo brzinom većom od dopuštene, većom od 80 km/h.

8.1. Pored toga, optuženik u žalbi ne spori da je vozeći "putnike", migrante, (9 migranata, od kojih 8 u putničkom, a jedan u prtljažnom prostoru) granični prijelaz prešao na način da je probio rampu, da se nije zaustavio na znak policijskih službenika, da je za njim bila potjera, koja je trajala oko 20 minuta, pa dakle ne osporava da je počinio kazneno djelo iz članka 236. stavka 1. KZ/11, već samo osporava da bi svojim postupanjem ostvario bitna obilježja kaznenog djela iz stavka 2. navedenog članka, jer da se kao mlada osoba u strahu nije zaustavio, da je vozio na način da krivuda cestom i ne propušta vozila u potjeri, da je vozio 70-80 km/h, a kasnije na usponu i zavojima 50 km/h, a vozilo je zaustavio na mjestu gdje je bilo moguće sići s ceste. Međutim, protivno takvim navodima u žalbi, u pravu je prvostupanjski sud kada je samo djelomično prihvatio obranu optuženiku u tom dijelu načina vožnje, te je iz iskaza policijskih službenika FĐ, dane UĐ i PĐ, koje je prihvatio, pravilno ih cijeneći u bitnome suglasnima, utvrdio da je optuženik prošao kroz rampu na graničnom prijelazu velikom brzinom, da se kretao naizmjence lijevom i desnom trakom, da se kretao i brzinom većom od dopuštene, i većom od 80 km/h, te da je sletio s vozilom van kolnika na zemljanu padinu, izvan ceste na nagnutom dijelu zemljišta i da je malo nedostajalo da se ne prevrne prema dolini, te kada je optuženik iskočio iz vozila, da se ono nastavilo kretati ukupno 1-2 metra, da je optuženik u jednom zavoju izgubio nadzor i prešao na lijevu stranu kolnika namijenjenu za promet vozila koja nailaze iz suprotnog smjera. Slijedom navedeno utvrđenog činjeničnog stanja, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je optuženik prevozeći ilegalne migrante za unaprijed obećani novčani iznos s kojima je prethodno protuzakonito i mimo granične kontrole prešao državnu granicu Republike Hrvatske, vozio opasno i takvim načinom vožnje doveo u opasnost život i tijelo stranih državljana koje je prevozio, čime je ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. i 2. KZ/11, odnosno iz koristoljublja omogućio i pomogao drugim osobama nedozvoljeno ući i kretati se u Republici Hrvatskoj, a pri počinjenju kaznenog djela dovedeni su u opasnost životi i tijela osoba koje su nedozvoljeno ušle i kretale se u Republici Hrvatskoj.

9. Slijedom navedenog je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje i za svoja utvrđenja dao dostatne razloge koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, te na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio kazneni zakon te optuženika proglasio krivim zbog kaznenog djela iz članka 326. stavka 1. i 2. KZ/11.

10. Nadalje, protivno navodima u žalbi, prvostupanjski sud je prilikom odabira vrste i visine kazne pravilno optuženiku cijenio otegotne okolnosti u vidu povećane društvene opasnosti navedenog kaznenog djela, kriminalne količine, drskosti u postupanju, kao i olakotne okolnosti u vidu njegovih osobnih prilika, odnosno da je otac jednog djeteta, te da je slabijeg imovnog stanja. Iz tih razloga je prvostupanjski sud pravilno optuženiku izrekao kaznu zatvora, primjerenu olakotnim i otegotnim okolnostima te stupnju krivnje optuženika i jačini ugrožavanja zaštićenog dobra, kojom kaznom će se ostvariti svrha kažnjavanja iz članka 41. KZ/11 odnosno utjecati na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela.

11. Stoga, kako ne postoje razlozi zbog kojih optuženik pobija presudu, a niti povrede zakona na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, trebalo je u skladu s člankom 482. ZKP/08 žalbu optuženog TĐ odbiti kao neosnovanu te potvrditi prvostupanjsku presudu, kako je odlučeno u izreci.

Rijeka, 12. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Sandra Juranović