REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
[adresa] D 5
Poslovni broj: Us I-357/2025-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužitelja DE iz [adresa], kojega zastupa opunomoćenica Morena Lekan, odvjetnica u Rijeci, Korzo 32, protiv tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, Zagreb, Margaretska 3, radi priznavanja prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s osnova profesionalne bolesti, 11. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja radi poništenja rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II 502-03/25-01/39, URBROJ: 338-01-06-05-25-04 od 28. veljače 2025. i vraćanja predmeta tuženiku na ponovan postupak.
II. Odbija se zahtjev tužitelja za nadoknadu troška upravnog spora.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II 502-03/25-01/39, URBROJ: 338-01-06-05-25-04 od 28. veljače 2025. odbijena je žalba tužitelja i potvrđeno je rješenje Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Regionalnog ureda Rijeka UP/I-502-03/24- 03/5003, URBROJ: 338-08-02-01-24-10 od 16. prosinca 2024. kojim je u točki 1. izreke odbijen zahtjev tužitelja za priznavanjem profesionalne bolesti i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s te osnove te mu se bolest za dijagnozu Azbestoza-Pneumo cinosis MKB šifre J61.0 ne priznaje profesionalnom bolešću, kao što mu se ne priznaju i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s te osnove, dok je u točki 2 izreke rješenja određeno da žalba ne odgađanja izvršenje rješenja.
2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje, Direkcije, KLASA: UP/II 502-03/25-01/39, URBROJ: 338-01-06-05-25-04 od 28. veljače 2025., tužitelj je pravovremeno podnio tužbu, koja je kod ovoga Suda zaprimljena 1. travnja 2025. pod gore navedenim poslovnim brojem, a u kojoj je tužitelj u bitnome naveo, da se u ožujku 1971. zaposlio u trgovačkom društvu tadašnjeg naziva Opće trgovačko poduzeće Brodokomerc, Beogradski trg 3, Rijeka, te da je u tom trgovačkom društvu koje je kroz godine mijenjalo svoje pravne oblike i nazive, proveo čitav radni vijek sve do odlaska u mirovinu 31. srpnja 2014. Prvotno je tužitelj radio kao transportni radnik, a nakon toga je postavljen na poziciju voditelja skladišta te se skladište nalazilo na adresi [adresa], današnja Demetrova ulica, na drugom katu zgrade, a krov u predmetnom skladištu je bio građen od azbesta i isti je prokišnjavao. U međuvremenu, tužitelj je na pola radnog vremena radio u upravi, a pola u skladištu na Škurinjama, te se na koncu skladište preselilo na Kukuljanovo. Tužiteljevi plućni problemi datiraju još od skladišta na adresi [adresa], gdje je krov bio od azbesta, a što je razvidno iz činjenice da tužitelj boluje od dijagnoze J.61.0 Pneumokonioza uzrokovana azbestom i drugim mineralnim vlaknima koja je potvrđena medicinskom dokumentacijom tužitelja ( od 31. svibnja 2023., 25. srpnja 2023, 23. kolovoza 2023. te u konačnici 4. siječnja 2024 i 19. siječnja 2024.), a iz koje proizlazi da predmetna dijagnoza J.61.0 se može eventualno smatrati profesionalnom bolešću, jer je azbestoza potvrđena. Stoga je tužitelj 7. ožujka 2024. prvostupanjskom tijelu predao prijavu o profesionalnoj bolesti dijagnoze J.61.0 Azbestoza, popunjenu u specijalističkoj ordinaciji obiteljske medicine DEĐ dr. med., a uz navedenu prijavu tužitelj je dostavio izjavu svjedoka ĆE, kolege i radnika te AE (tadašnjeg člana nadzornog odbora Brodokomerca i nadređenog tužitelju), medicinsku dokumentaciju, preslika radne knjižice i potvrde Trgovačkog suda u Rijeci te izvadak iz zdravstvenog kartona tužitelja, a nakon čega je od tužitelja zatraženo da dostavi izjavu u kojoj će opisati koji je posao radio za poslodavca te da li je pri radu bio izložen azbestu i na koji način, kao i izjavu poslodavca na kojim je sve radnim mjestima tužitelj radio i je li pri radu bio izložen azbestu i na koji je način. U svezi s tim, tužitelj je istaknuo da se obratio Brodokomerc Nova d.o.o., koji je u svojoj izjavi od 15. travnja 2024. izjavio da je tužitelj u razdoblju od 1. kolovoza 2007. do 31. srpnja 2014. radio na radnom mjesto referenta zakupa te da pritom radu zasigurno nije bio izložen azbestu te da nemaju poveznice s trgovačkim društvom Brodokomerc te njegovim firmama kćeri i da je pravni slijednik društvo Amec Rijekatekstil d.o.o., dok je trgovačko društvo Rijekatekstil d.o.o. u potvrdi od 5. lipnja 2024. potvrdilo, da je tužitelj radio kao skladištar, ali da u naslijeđenoj radnoj dokumentaciji nemaju nikakve podatke o adresama gdje je tužitelj radio te da navode da prema sjećanju vlasnika tvrtke i tadašnjeg vlasnika AE skladišne poslove je obavljalo upravo na lokaciji skladišta u današnjoj Demetrovoj ulici i da je o tome gospodin AE osobno voljan posvjedočiti. U istoj izjavi Rijekatekstil d.o.o. je potvrdio da nemaju detaljnih saznanja niti pohranjene dokumentacije o adresi skladišta, a kamoli o točnom sastavu krova, nakon čega je tužitelj od tuženika zaprimio zaključak prvostupanjskog tijela kojim se između ostalog traži izjava poslodavca da li je tužitelj pri radu bio direktno ili indirektno izložen azbestu te na koji način i kako je bilo skladište u kojem je tužitelj radio od 1971. do 1982 održavano te da li je bilo napravljeno od azbestnih ploča.
3. S tim u svezi tužitelj navodi da kod prijave profesionalne bolesti uzrokovane azbestom kada je poslodavac otišao u stečaj i nema pravnog slijednika od kojeg može zatražiti izjavu, da je uvriježena praksa postupanja tuženika da utvrdi profesionalnu bolest na temelju medicinske dokumentacije osiguranika te tada da ne inzistira na dostavi izjave poslodavca, a jedini razlog zbog kojeg je odbijen zahtjev tužitelja je u suštini izjava poslodavca, koja potvrđuje da je radio na radnom mjestu skladištara i mjesto obavljanja posla (bez mogućnosti navođenja detaljnih analiza) a pri tome da se potpuno zanemarila činjenica da je izjava gospodina AE izrazito bitan dokaz, jer je isti upravo u to vrijeme bio jedan od vlasnika trgovačkog društva, član Nadzornog odbora i na koncu nadređeni tužitelju.
4. U svezi navoda tuženika da je tužitelj pušio, tužitelj ukazuje da azbestoza ne može nastati kao posljedica pušenja, eventualno pušenje može pogoršati simptome, ali ne isključuje profesionalni uzrok bolesti, dakle tužitelj tvrdi kako iz dostavljene medicinske dokumentacije je razvidno postojanje pleuralnih plakova i drugih promjena specifičnih za izloženost azbestu,a kako je to i navedeno u nalazu CT toraksa od 24. srpnja 2023., što sve ukazuje na profesionalnu bolest i izloženost azbestu u radnom okolišu.
5. Stoga je tužitelj u tužbenom zahtjevu predložio da se poništi osporavano rješenje tuženika od 28. veljače 2025. i predmet vrati tuženiku na ponovan postupak, sve uz nadoknadu troška upravnog spora.
6. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog suda 5. svibnja 2025. u bitnome naveo da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, jer se u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu nije mogla utvrditi izravna isključiva uzročno posljedična veza između predmetnih zdravstvenih tegoba tužitelja i izloženosti navodnim štetnim utjecajima u radnom okolišu, uzimajući u obzir i činjenicu o pedesetogodišnjim pušačkim navikama tužitelja, koji učinak cigareta znano negativno djeluje na stanje pluća i progresiju azbestoze. Stoga je Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda u nalazu i mišljenju od 29. siječnja 2025. potvrdilo nalaz i mišljenje i ocjenu nadležne službe Hrvatskog zavoda za javno zdravlje od 6. prosinca 2024,. koje je ocijenilo da nije dokazana profesionalna etiologija bolesti članka 3. točke 49.1 Zakona o listi profesionalnih bolesti („Narodne novine“ broj 162/98 i 107/07)-J.61.0, iz razloga jer radna izloženost azbestu nije valjano dokazana pa je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
7. U podnesku zaprimljenim kod ovog Suda 16. svibnja 2025. tužitelj je očitujući se na navode tuženika iz odgovora na tužbu, u cijelosti ostao kod navoda iz tužbe i tužbenog zahtjeva.
8. U ovom upravnom sporu, 22. svibnja 2025. održano je ročište za raspravu u prisutnosti opunomoćenice tužitelja i službene osobe tuženika pa je strankama u skladu sa odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine broj 36/24 u nastavku teksta ZUS) data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu stranke su u cijelosti ostale kod svih svojih navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, nakon čega je odbijen dokazni prijedlog tužitelja za saslušanjem tužitelja i svjedoka AE te drugih svjedoka, jer spisu predmeta upravnog postupka prileži preslika izjave AE i svjedoka ĆE u svrhu prijave profesionalne bolesti tužitelja, a tužitelj je svoju izjavu dao u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, kao i dokazni prijedlog tužitelja za izvođenjem dokaza medicinskim vještačenjem iz niže obrazloženih razloga, dok je usvojen dokazni prijedlog tužitelja da se od vlasnika skladišta pribavi podatak o sastavu krovnog pokrova u skladištu na adresi u [adresa] ukoliko se isti nije mijenjao nakon prestanka rada tužitelja u istom, te je istim rješenjem tužitelj obvezan da dostavi ime vlasnika navedenog skladišta u kojem je bio zaposlen,a nakon čega je ročište odgođeno do pribavljanja navedene dokumentacije.
9. U podnesku zaprimljenim kod ovog Suda 22. svibnja 2025. tužitelj je dostavio vlasnički list za z.č. 765/10 upisanu u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] prema kojem se nekretnina nalazi nalazi u suvlasništvu 7/200 dijela Republike Hrvatske, a 193/200 dijela Steel Express d.o.o., a koji su stekli vlasništvo na predmetnoj nekretnini nakon stečaja društva BRODOKOMERC D.D. U STEČAJU, Rijeka, Jelačićev Trg.
10. Dopisom ovog Suda zatraženo je od gore navedenih suvlasnika čestice 765/10 upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] (prema katastru k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]), a koji je nekad bio u vlasništvu Brodokomerc d.d., a koje skladište se nalazilo na adresi [adresa], današnja Demetrova ulica, podatak o građi krovnog sastava skladišta (od kojeg je materijala izrađen krov, odnosno zgrada i u kakvom je stanju, propušta li te ukoliko postoje fotografije istog da se uz očitovanje dostave Sudu) kao i podatak je li se nakon kupnje navedenog skladišta krov istog mijenjao, nadograđivao ili je onakav kakav je bio u vrijeme kupnje skladišta.
11. U dopisu zaprimljenom od Županijskog državnog odvjetništva u Rijeci 25. lipnja 2025. navedeno je, kako je, gore navedeni dopis ovog Suda otpremljen Ministarstvu prostornog uređenja, graditeljstva i imovine u Zagreb, Dežamnova 10 i Državne nekretnine u Zagreb, Planinska ulica 1, na nadležno postupanje, međutim do održavanja ročišta za raspravu 4. rujna 2025. nije zaprimljeno niti jedno očitovanje u svezi zatraženog.
12. Stoga su na ročištu za raspravu održanom kod ovog Suda 4. rujna 2025. u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i službene osobe tuženika, stranke ostale kod navoda iznesenih u tijeku upravnog spora, ne predlažući daljnje dokazne prijedloge, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.
13. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka utvrđeno je, da je tužitelj 7. ožujka 2024. podnio prvostupanjskom tijelu prijavu o profesionalnoj bolesti s dijagnozom J.61.0 Azbestoze-Pneumo cinosis za priznavanje navedene dijagnoze profesionalnom bolešću. Uz prijavu je dostavio između ostalog izjave svjedoka AE i ĆE koji suglasno izjavljuju da je tužitelj od 1. svibnja 1976 do 30. travnja 1987. radio u Brodokomercu OOUR-a Opskrba brodova na adresi [adresa], današnja Demetrova ulica, kao skladištar na drugom katu zgrade gdje je krov od azbesta i ujedno je prokišnjavao, da je tužitelj u izjavi od 15. svibnja 2024 i 15. studenog 2024. naveo da je radio kao skladištar u Brodokomercu od ožujka 1971. do ožujka 1982. kada je prešao u upravu. Na početku da je radio kao transportni radnik vožnje robe na brodove, a nakon toga je bio voditelj skladišta strane robe (pića cigareta, parfumerije i tehnike) te je tu robu po zaprimanju slagao u skladištu u današnjoj Demetrovoj ulici tada [adresa], koji objekt je starije gradnje izrađen od azbestnih dijelova posebice krov, gdje je bio neposredno izložen azbestu, a nakon desetaka godina otišao raditi u upravu kao koordinator za bescarinske dućane kada bi pola radnog vremena bio u upravi, a pola u skladištu te su ga nakon nekog vremena preselili na drugu lokaciju u Kukuljanovo.
14. Utvrđeno je, da je pravni slijednik trgovačkog društva Brodokomerc d.o.o., Rijekatekstil d.o.o. izdalo potvrdu 5. lipnja 2024. da je tužitelj radio u Brodokomercu od ožujka 1971. do ožujka 1982. ali da u naslijeđenoj radnoj dokumentaciji nemaju podatke o adresi gdje je isti radio te prema sjećanju vlasnika AE radilo se u skladištu u današnjoj Demetrovoj ulici. Također, je iz e-mail korespondencije Rijekatekstil d.o.o. i odvjetnice, ovdje opunomoćenice tužitelja od 13. studenoga 2024. razvidno, da je tužitelj radio u skladištu za koje vjeruju da je i dalje skladište sačinjeno od istog materijala kako je bilo u doba tužiteljeva rada, da je krov azbestni, ali da ne može davati neprovjerene izjave o konkretnom, poput građevinskog sastava krova, jer da za to nema konkretnu osnovu, te da je moguće, ukoliko to posjednici/vlasnici dopuste, da traže od Građevinskog fakulteta Sveučilišta u Rijeci ili u Zagrebu da naprave izvješće ekspertno o sastavu krovnog pokrova zgrade, a nakon čega je Hrvatski zavod za javno zdravlje 6. prosinca 2024. donio nalaz, mišljenje i ocjenu kojom utvrđuje da se bolest uputne dijagnoze J.61.0 ne može potvrditi kao profesionalna bolest, jer nesporno proizlazi da tužitelj boluje od bolesti koje su posljedice izloženosti azbestu, međutim dokumentacija koja se odnosi na radnu izloženost nije takva, da se zdravstvene tegobe mogu sa sigurnošću povezati s njegovim poslom skladištara u Brodokomerc d.o.o., jer pravni slijednik poslodavca tužitelja, potvrđuje da je tužitelj radio u skladištu, ali ne navodi u kojem je stanju bio krov skladišta niti govori o navodnim oštećenjima na krovu, već samo pretpostavku da je krov vjerojatno azbestni, a da to to može potvrditi samo Zavod za materijale Građevinskog fakulteta. Također, isti ne navodi da je tužitelj pri samom radu bio direktno ili indirektno izložen tom navodnom azbestu, dok je tužitelj liječniku specijalistu pulmologu rekao da je radio u skladištu, a potom u upravi trgovačkog društva Brodokomerc d.o.o., ali da se ne sjeća je li bio izložen azbestu te da sva priložena dokumentacija koja se odnosi na mjesto rada tužitelja, nije jasno potvrdila ekspoziciju osiguranika azbestu na radnom mjestu, zbog čega nije bilo moguće potvrditi profesionalnu etiologiju uputne dijagnoze pa je prvostupanjskim rješenjem od 16. prosinca 2024. odbijen zahtjev tužitelja za priznavanjem profesionalne bolesti i prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s te osnove te se tužitelju bolest za dijagnozu Azbestoza-Pneumocinosis J.61.0 ne priznaje profesionalnom bolešću niti prava iz obveznog zdravstvenog osiguranja s te osnove.
15. Utvrđeno je, da je protiv navedenog prvostupanjskog rješenja od 16. prosinca 2024. tužitelj 31. prosinca 2024. izjavio žalbu tuženiku, o kojoj je odlučeno ovdje osporavanim rješenjem tuženika od 28. veljače 2025. na način da je odbijena žalba tužitelja i potvrđeno je prvostupanjsko rješenje od 16. prosinca 2024., a sve nakon što je tuženik u žalbenom postupku pribavio nalaz mišljenje i ocjenu Liječničkog povjerenstvo Direkcije Zavoda od 29. siječnja 2025., koje se usuglasilo sa specijalistom medicine rada HZJZ, utvrdivši kako nisu ispunjeni uvjeti za priznavanje profesionalne etiologije bolesti pod dijagnozom šifre MKB J.61.0 asbestoza-Pneumo cinosis sukladno Pravilniku o uvjetima i načinu praćenja zdravstvenog stanja dijagnostičkim postupcima kod sumnje na postojanje profesionalnih bolesti uzrokovanih azbestom te mjerilima za priznavanje profesionalne bolesti uzrokovanih azbestom („Narodne novine“ broj 134/08, u nastavku teksta Pravilnik) te da radna izloženost nije bila takva da se zdravstvene tegobe koje tužitelj ima mogu povezati s njegovim poslom skladištara. Pritom je Liječničko povjerenstvo Direkcije Zavoda navelo da je pušenje cigarete čimbenik koji značajno povećava rizik za nastanak svih azbestom uzrokovanih bolesti osim mezothelioma i da je rak pluća izazvan azbestom povezan s raznim izloženostima azbestnih vlakana, a među ljudima koji imaju azbestozu, rak pluća da se javlja najčešće od onih koji su uz to i pušači osobito ako puši više od jedne kutije cigareta dnevno, a za tužitelja je poznato da je bio pušač 50 godina do 2017. godine, 2 kutije cigareta dnevno.
16. Utvrđeno je, da je osporavajući zakonitost citiranog rješenja tuženika, tužitelj pokrenuo upravni spor, koji se pred ovim sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.
17. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, ovaj Sud utvrdio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.
18. Prema odredbi članka 2. stavka 1. Zakona o listi profesionalnih bolesti (Narodne novine, br. 162/98, 107/07) profesionalnom bolešću smatra se bolest za koju se dokaže da je posljedica djelovanja štetnosti u procesu rada i/ili radnom okolišu, odnosno bolest za koju je poznato da može biti posljedica djelovanja štetnosti koje su u svezi s procesom rada i/ili radnim okolišem, a intenzitet štetnosti i dubina trajanja izloženosti toj štetnosti je na razini za koju je poznato da uzrokuje oštećenje zdravlja.
19. Prema članku 2. stavku 2, istog Zakona profesionalne bolesti dokazuju se pomoću u medicini rada prihvaćenih programa obrade (algoritama), a dijagnostički postupak obuhvaća: 1) radnu anamnezu i dokazivanje povezanosti bolesti i izloženosti pri radu; 2) kliničku sliku s pojavom oštećenja funkcije i/ili morfologije organa ili organskih sustava za koje je poznato da je određena radna štetnost može uzrokovati; 3) pozitivne nalaze dijagnostičkih metoda koje mogu objektivizirati to oštećenje.
20. Prema članku 2. stavku 3. istog Zakona prisutnost štetnosti utvrđuje se 1) procjenom opasnosti ili na drugi način koji omogućava da se sa sigurnošću utvrdi prisutnost štetnosti, 2) određivanjem intenziteta (mjerenjem, neposrednim uvidom u uvjete rada ili na drugi način koji omogućava da se sa sigurnošću utvrdi intenzitet štetnosti) i trajanja izloženosti toj štetnosti.
21. Prema članku 3. stavku 1. istog Zakona profesionalnim bolestima smatraju se bolesti utvrđene u Listi profesionalnih bolesti koja glasi: ”Dišne bolesti uzrokovane udisanjem tvari koje nisu obuhvaćene u drugim zaglavljima” - točka 49.1 Bolesti dišnog sustava uzrokovane azbestozom. Stavkom 2. istog članka određeno je da se poslovima na kojima se javljaju profesionalne bolesti smatraju poslovi na kojima su radnici izloženim kemijskim, fizikalnim i biološkim štetnostima i naprezanjima iz Liste profesionalnih bolesti navedene u stavku 1. ovoga članka.
22.Ostale odredbe ovaj sud neće citirati budući su navedene kako u obrazloženju osporavanog rješenja, tuženika tako i u odgovoru na tužbu pa su strankama dobro poznat.
23. Naime, u predmetnom upravnom sporu nije sporno da iz dostavljene medicinske dokumentacije proizlazi, da tužitelj boluje od bolesti koje su posljedice izloženosti Azbestu, zbog čega je i 7. ožujka 2024. tužitelj pokrenuo postupak pred prvostupanjskim tijelom za priznavanje dijagnoze J.61.0 Asbestoza-Pneumocinosis profesionalnom bolešću, a na temelju mišljenja izabrane liječnice opće i obiteljske medicine, specijalistice medicine rada dr. med. ŽE od 4. siječnja 2024.
24. Nije sporno da je tužitelj u razdoblju od 1. kolovoza 2007. do 31. srpnja 2014. bio zaposlenik trgovačkog društva Brodokomerc NOVA d.o.o. sa sjedištem u [adresa], na radnom mjestu referenta gdje sigurno nije bio izložen azbestozi, što je i potvrđeno izjavom uprave trgovačkog društva Brodokomerc NOVA d.o.o.
25. Nije sporno da su nadređeni tužitelju, svjedok AE te svjedok koji je radio s tužiteljem ĆE, potvrdili da je tužitelj radio u skladištu kao skladištar na 2. katu zgrade gdje je krov od azbesta i ujedno je prokišnjavao.
26. Sporno je, može li se navedena dijagnoza od koje tužitelj boluje, povezati sa poslom skladištara tužitelja, dok je radio u skladištu na adresi [adresa], današnja Demetrova ulica na drugom katu zgrade, u trgovačkom društvu naziva Opće trgovačko poduzeće Brodokomerc d.o.o., koje trgovačko društvo je kroz godine mijenjalo svoje pravne oblike (i u konačnici u trgovačkom društvu Brodokomerc- UNUTARNJA I VANJSKA TRGOVINA d.o.o. čiji je osnivač Brodokomerc d.d., nad kojim je otvoren stečajni postupak rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj ST-10/2000-9 od 4. veljače 2000. i zaključen je rješenjem Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj TT-ST-10/00-000 od 6. svibnja 2008. te je trgovačko društvo brisano po pravomoćnosti rješenja, odnosno 16. srpnja 2008. i prestalo je postojati), odnosno sporno je, je li tužitelj obavljajući poslove skladištara na svom radnom mjestu od ožujka 1971. do ožujka 1982. bio izložen azbestu.
27. Svjedoci AE i ĆE su u svojim izjavama potvrdili da je krov bio od azbesta, a ujedno i prokišnjavao. Međutim, navedenu odlučnu činjenicu u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu nije sa sigurnošću potvrdio i pravni slijednik poslodavca tužitelja, trgovačko društvo RIJEKATEKSTIL D.O.O. (potvrda od 5. lipnja 2024.), a niti su ovome sudu u tijeku upravnog spora dostavljena zatražena očitovanja od gore navedenih suvlasnika Republike Hrvatske i Steel Express d.o.o, čestice na kojoj se nalazi skladište u kojem je tužitelj radio na poslovima skladištara, a niti drugih upravnih tijela kojima je upućen dopis ovog Suda ( Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i imovine u Zagreb i Državne nekretnine u Zagreb), koji bi možebitno mogli imati saznanja o istom, vezano uz podatak o građi krovnog sastava skladišta u kojem je tužitelj radio u gore navedenom razdoblju te njegovom stanju tada, a iz kojih bi se moglo zaključiti da je bolest od koje tužitelj boluje posljedica djelovanja štetnosti u procesu rada i/ili radnom okolišu.
28. Stoga je pravilan zaključak tuženika, da mjesto rada tužitelja nije jasno potvrdilo ekspoziciju tužitelja azbestom na radnom mjestu, pa stoga nije bilo moguće potvrditi profesionalnoj etiologiju uputne dijagnoze, jer prema odredbi članka 2. stavka 1. i 2. Zakona o listi profesionalnih bolesti, profesionalnom bolešću smatra se bolest za koju se dokaže da je posljedica djelovanja štetnosti u procesu rada i/ili radnom okolišu, odnosno bolest za koju je poznato da može biti posljedica djelovanja štetnosti koje su u svezi s procesom rada i/ili radnim okolišem, a intenzitet štetnosti i dubina trajanja izloženosti toj štetnosti je na razini za koju je poznato da uzrokuje oštećenje zdravlja, dok se profesionalne bolesti dokazuju pomoću u medicini rada prihvaćenih programa obrade (algoritama), a dijagnostički postupak obuhvaća između ostalih radnu anamnezu i dokazivanje povezanosti bolesti i izloženosti pri radu, koju pretpostavku (osnov) tužitelj u ovom upravnom sporu nije dokazao.
29. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude na temelju članka 116. stavka 1. ZUS-a.
U Rijeci 11. rujna 2025.
Sutkinja
Marija Renner Jakovljević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.
Dostaviti:
- opunomoćenici tužitelja Moreni Lekan, odvjetnici u Rijeci, Korzo 32
- tuženiku Hrvatskom zavodu za zdravstveno osiguranje, Direkcija, Zagreb,
Margaretska 3.
