REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

K-581/2023-9

Gundulićeva 27

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu pojedincu Boni Gamulin Frleta uz sudjelovanje zapisničarke Jelene Teklić, u kaznenom postupku protiv optuženika LN zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21., dalje: KZ/11), u povodu optužnice oštećenika kao tužitelja JN od 16. veljače 2022. te 3. veljače 2023. zastupanog po opunomoćeniku Mariju Vukoviću, odvjetniku u Splitu, nakon održane i zaključene javne rasprave 9. rujna 2025., u prisutnosti optuženika te zamjenika opunomoćenika oštećenika kao tužitelja SN, odvjetnika u [adresa], u izočnosti oštećenika kao tužitelja, 12. rujna 2025. objavio je i

p r e s u d i o  je :

I. Na temelju članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku ( "Narodne novine", broj 152/08., 76/09., 80/11,121/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17., 126/19., 80/22. i 36/24. dalje: ZKP/08)

Optuženik: LN, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin pok L i pok. J rođene S, rođen **.**.1958. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], umirovljenik, neoženjen, otac jednog punoljetnog djeteta,

OSLOBAĐA SE OPTUŽBE

I. da bi neutvrđenog dana u kolovozu 2013. u Solinu od oštećenika JN pozajmio novčani iznos od 25.000,00 kuna / 3.318,07 EUR s unaprijed stvorenom namjerom da se materijalno okoristi i da isti iznos zadrži za sebe i nikad ga ne vrati oštećeniku pri tome lažno prikazujući da će isti iznos vratiti ovjerio u potpisu izjavu da će navedeni iznos vratiti do dana 20 rujna 2013. te izdao i bjanko zadužnicu na iznos do 50.000,00 kuna kao sredstvo osiguranja, iako je već bio blokiran te na taj doveo u zabludu oštećenika JN da mu pozajmi navedeni iznos,

dakle, s ciljem da sebi pribavi protupravnu imovinsku korist doveo nekoga lažnim prikazivanjem činjenica u zabludu i time ga naveo da na štetu svoje imovine nešto učini,

II.

čime bi počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevaru – djelo opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. KZ/11.

III.

Na temelju članka 149. stavka 3. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika padaju na teret oštećenika kao tužitelja.

Obrazloženje

1. Oštećenik kao tužitelj JN podnio je dana 16. veljače 2022. prijedlog za preuzimanje progna i provođenje dokaznih radnji protiv optuženika LN, a zbog kaznenog djela protiv imovine – prijevara – djela opisanog i kažnjivog po članku 236. stavak 1. KZ/11. Isti je dana 3. veljače 2023. isti prijedlog uredio i naznačio da se radi o optužnici.

2. Optuženik pozvan da se izjasni o osnovanosti optužbe izjavio je kako se u odnosu na optužbu ne smatra krivim.

3. U dokaznom postupku pročitani su i pregledani: podaci FINA-e 20. lipnja 2025. i to specifikacija izvršene osnove za plaćanje OV-7219/13A po zadužnici, te očevidnik o danima insolventnosti ovršenika LN za godinu 2013. od siječnja do prosinca, bjanko zadužnica od 17. rujna 2013. s potvrdom o solemnizaciji privatne isprave (list 2-3 spisa), izjava od 16. ožujka 2013. (list 4 spisa), izjava od 19. kolovoza 2013. (list 5 spisa), zahtjev za ovrhu (list 6 spisa), podaci Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za LN te Porezne uprave, rješenje ODO-a Kir-DO-975/2020 od 31. prosinca 2021.

4. Na temelju 431. stavak 1. točka 8. ZKP/08. pročitan je iskaz oštećenika kao tužitelja JN s zapisnika od 29. travnja 2025.

5. Stranke nisu imale prijedloga za nadopunu ovako provedenog dokaznog postupka, pa je na kraju dokaznog postupka pročitano uvjerenje iz kaznene evidencije i potvrda iz prekršajne evidencije za optuženika sve od 9. rujna 2025. te je na kraju ispitan optuženik.

6. Optuženik u svojoj obrani kazao je da je sve laž za što se tereti. Na osnovu papira da se može zaključiti da se s istinom ništa ne podudara. Prava istina da je on tokar, a ne stolar, te je on od 1. travnja 2013. bio na čekanju u brodogradilištu Split, te je želio realizirati svoju inovaciju, a što da je mehanizam za kružni rukohvat. On da je radi realizacije ovog projekta posuđivao novac kod UN, i to po 200,00 i 300,00 eura, a za koje mu je kazao da iz uzima kod drugoga i za isto mu je naplaćivao dobre kamate. Kako je za realizaciju ovog projekta trebao veći iznos novaca zatražio ga je od njega da mu posudi 10.000,00 kuna. Isti mu je kazao da će mi JN, s kojim je tada bio dobar posuditi ovaj iznos. Nakon čega mu je JN posudio 10.000,00 kuna, a on se obvezao vratiti mu 12.000,00 kuna za mjesec dana ako njegov projekt izrade mehanizma ne uspije. Ukoliko uspije njegov projekt izrade mehanizma da će on i nadalje raditi na projektu kako bi ga kompletirao i tada novce neće vratiti već svaki mjesec na 12.000,00 kuna da se njegov dug povisuje za 10% kamata, odnosno 2.000,00 kuna mjesečno. Kad su došli do duga od 25.000,00 kuna JN da je to zaustavio i dao na FINA-u. Može kazati da na ovih 12.000,00 kuna je išlo 10% ili 15% kamata mjesečno, sada nije siguran. Kako je vratio 2.000,00 kuna JN na ruke jer mu je kazao da isto mora vratiti U a koji je navodno nabavio 10.000,00 kuna za njega, odnosno od kojeg je JN uzeo ovih 10.000,00 kuna kojih je njemu dao. Osim toga, JN je od njega tražio 300,00 kuna na ime navodnih putnih troškova za otići u Šibenik, a kada je V bio navodno u Šibeniku i uzeo ove novce za njega. Nakon što mu je predočena izjava sa lista 4 spisa od 16. ožujka 2013. ista izjava da je vjerodostojna te da su se upravo tako on i JN dogovorili. Nakon što mu je predočena izjava od 19. kolovoza 2013. (list 5 spisa), izjavio je da on nije potpisao istu, na izjavi da nije njegov potpis, sadržaj ove izjave da je neistinit, sve što je u njoj navedeno da je neistinito. Nakon što mu je predočena bjanko zadužnica s lista 2 spisa, naveo je da to nije on potpisao, da sve to zaboravimo, da to nije njegov potpis. Naveo je da je on digao prije 2013. kredit koji još uvijek vraća, a sve radi ovoga projekta te je lako provjerljivo je li bio blokiran 2013. Naveo je da je on u navedeno vrijeme JN dobro poznavao i dan danas nema ništa protiv njega. Problem da je nastao kad je sve otišlo u javnost, odnosno kad se pročulo da njega isti kamatare. Njegov projekt kružnog mehanizma nije realiziran jer je to stalo 2013. godine, te isti misli realizirati kada bude imao sredstva.

7. Pročitano je i pregledano zapisnik i snimka ispitivanja optuženika kao osumnjičenika pred PP Sinj od 30. rujna 2020, a kada je u bitnome iskazivao kao i u svojoj obrani.

8. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, sud je cijenio sve izvedene dokaze, i to kako svaki dokaz pojedinačno, te u svezi s ostalim dokazima, na temelju takve ocjene dokaza, te obrane optuženika, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju nije dokazano da je optuženik LN počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret, pa je na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08 donio presudu kojom se optuženik LN oslobađa optužbe.

9. U postupku nije sporno da je LN neutvrđenog dana u kolovozu 2013. od oštećenika JN pozajmio novčani iznos od 10.000,00 kuna, nije sporno da je postajao određeni građansko pravni odnos između LN i oštećenika JN.

10. Sporno je li optuženik od oštećenika JN pozajmio novčani iznos od 25.000,00 kuna / 3.318,07 EUR, a sve s unaprijed stvorenom namjerom da se materijalno okoristi i da isti iznos zadrži za sebe i nikad ga ne vrati oštećeniku. Sporno je je li LN lažno prikazivao JN da će isti iznos vratiti, je li ovjerio potpisu izjavu da će navedeni iznos vratiti do dana 20 rujna 2013. te izdao i bjanko zadužnicu na iznos do 50.000,00 kuna kao sredstvo osiguranja, je li isti tada već bio blokiran te je li na taj način doveo u zabludu oštećenika JN da mu pozajmi navedeni iznos, odnosno da mu novčani iznos, a na štetu svoje imovine.

11. Iz podataka FINA-e 20. lipnja 2025. razvidno je je VN po izvršnoj osnovi za plaćanje OV-7219/13, zadužnici zaprimljenoj kod FINE 7. studenoga 2013. naplatio od ovršenika LN na ime glavnog duga 367,82 eura te na ime kamata 0,01 euro, dok je ukupno obustavljeno opozvano 2.976,73 eura zbog nemogućnosti izvršenja na temelju čl. 12. ZPONS-a.

12. Uvidom u očevidnik o danima insolventnosti ovršenika LN za godinu 2013. od siječnja do prosinca razvidno je da je isti 2013. bio u neprekidnoj blokadi 274 dana.

13. Pregledom bjanko zadužnica od 17. rujna 2013. s potvrdom o solemnizaciji privatne isprave (list 2-3 spisa), razvidno je da je LN izdao Bjanko zadužnicu do 50.000,00 kuna kojom daje suglasnost da se radi naplate tražbine u iznosu od 25.000,00 kuna zapljene svi računi kod banaka te da se novčana sredstva s tih računa u skladu s izjavom sadržanom u ovoj ispravi isplate vjerovniku JN. Na istoj je mjesto i datum izdavanja [adresa], 17. rujna 2013. i potpis dužnika: ĆN. Ista bjanko zadužnica je solemnizirana od strane javnog bilježnika Vladimira Delonge, koji potvrđuje da je LN čiju je istovjetnost utvrdio uvidom u osobnu iskaznicu predao navedenu privatnu ispravu na potvrdu. Ista je solemnizirana pod poslovnim brojem : OV-7219/13 od 17. rujna 2013.

14. Uvidom u izjavu od 16. ožujka 2013. (list 4 spisa), proizlazi da istom LN izjavljuje da pod punom materijalnom i kaznenom odgovornošću, pri čistoj savjesti i razumu i obavezuje se da će uzeti to jest posuđeni novčani iznos od 12 000,00 kuna od ŠN vratiti istom do dana 17. travnja 2013 godine. Ako ne vrati posuđeni novčani iznos od 12 000,00 kuna do dana 17.travnja 2013 godine da pristaje bez ikakve prisile na ovrhu i sudsku zateznu kamatu od 15 % sve do isplate u cijelosti kao i podmirenje svih nastalih troškova. Ista Izjava je datirana Solin 16. ožujka 2013. te potpisana LN. Javni bilježnik Marija Ivančić iz Solina pod brojem OV-5545/13 od 16. ožujka 2013. potvrđuje da je LN u njenoj nazočnosti vlastoručno potpisao ispravu te da je potpis na ispravi istinit.

15. Iz izjave od 19. kolovoza 2013. (list 5 spisa), proizlazi da je istom LN izjavljuje da pod punom materijalnom i kaznenom odgovornošću, pri čistoj savjesti i razumu i obavezuje se da će već uzeti dana 15. kolovoza 2013. to jest posuđeni novčani iznos od 25.000,00 kuna od ŠN vratiti istome u gore naznačenom novčanom iznosu do dana 20. rujna 2013., što ovjerava svojim vlastoručnim potpisom i kod javnog bilježnika. Ako ne vrati naznačeni, posuđeni novčani iznos od 25.000,00 kuna do dogovorenoga dana 20. rujna 2013, tada da pristaje dragovoljno bez ikakve prisile na direktnu ovrhu preko FINE bez sudskog postupka i naloga, po zakonski, određenoj i važećoj sudskoj zateznoj kamatnoj stopi od 15% sve do isplate duga u cijelosti kao i podmirenje svim mogućih nastalih troškova ako slučajno dođe do bilo kojeg pravnog vođenja postupka radi potraživanja gore navedenog i naznačenog novčanog dugovanja. Napomenuo je da je bio i do sada jedan put radi svoga osobnog biznisa i poslovanja od ŠN kao prijatelja posudio novčani iznos od 12.000,00 kuna što mu je u cijelosti i vratio. Ista Izjava je datirana Solin 19. kolovoza 2013. te potpisana LN. Javni bilježnik Marija Ivančić iz Solina pod brojem OV-17131/13 od 22. kolovoza 2013. potvrđuje da je LN u njenoj nazočnosti vlastoručno potpisao ispravu te da je potpis na ispravi istinit.

16. Uvidom u zahtjev za ovrhu (list 6 spisa), razvidno je da je JN podnio zahtjev za ovrhu FINI 20. rujna 2013. dužnika LN na temelju izjave pisane izjave LN od 22. kolovoza 2013. i bjanko zadužnice od od 17. rujna 2013.

17. Prema podacima Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje za LN te Porezne uprave, razvidno je da je Duje Laco 2013. ostvario dohodak od nesamostalnog rada u iznosu od 36.228,22 kune.

18. Uvidom u rješenje ODO-a Kir-DO-975/2020 od 31. prosinca 2021. razvidno je da je ODO Split 31. prosinca 2021. na temelju odredbe članka 206. stavak 1. točka 4. ZKP-a odbacio kaznenu prijavu JN protiv LN zbog kaznenog djela iz članka 236. stavak 1. KZ/11.

19. Svjedok oštećenik JN naveo je da je LN upoznao preko zajedničkog poznanika UN te mu je bilo poznato da LN ima stolariju i da je jako dobar stolar koji izrađuje vrhunsko kružno stepenište. Preko zajedničkog prijatelja došao je kod njega da mu posudi novac za koji mu je kazao da mu je potreban kako bi proširio svoj posao i kako bi zaposlio još radnika. Kazao mu je da će otvoriti veliku radnju te da ima u planu milijunske poslove, a za njemačko tržište. Kako ga je pitao zašto ne digne kredit u banci, a on mu je kazao da će u banci dići puno veći kredit za zapošljavanje radnika i proširenje posla. Posudio mu je 25.000,00 kuna a što je kazao da mu je neophodno potrebno za materijal da bi ostvario veću dobit i kako mu ne bi propao već ugovoreni posao. Nije mu posudio za taj veliki posao, za to je mislio dignuti kredit kod banke, odnosno pojašnjava da mu je on posudio za ugovoreni posao odnosno materijal, a od banke je trebao dignuti za taj veći posao i zapošljavanje radnika. Potpisali su izjavu s rokom vraćanja posuđenog novca koja izjava je ovjerena kod javnog bilježnika te mu je LN izdao i zadužnicu na 50.000,00 kuna koja je također ovjerena. Isti mu je kazao da treba dobiti otpremninu od Škvera te da će i tako vratiti novac, a nakon što su mu istekli rokovi za povrat i nakon što je tražio ovrhu na novac koji je dobio od Škvera sjele su druge ovrhe, i na FINI su mu rekli da mu je banka sve pokupila. Na FINI su mu rekli da ima 6 ovrha i on se nije uspio naplatiti u 2 navrata a potom je on otvorio zaštićeni račun i on se dalje nije mogao naplatiti. Išao je više puta na njegovu adresu i tražio povrat novca. Isti mu je kazao da nije bila ostavina iza njegovog oca iako je ostavina bila a što je provjerio na sudu. On je tražio od njega da riješe ovaj problem te da mu vrati novac, on je govorio da nema, da ga može ubiti a da on nema. Iako mu je nudio da proda nešto što je dobio iz ostavine iza oca a on to nije napravio nego je ponavljao možeš me ubit nemam te je govorio da on zna što će raditi. Naveo je su on i LN skupa sastavili izjavu u na strani 5 predmeta Kir-113/2022 te da su zajedno bili u javnog bilježnika kada je isti ovu izjavu potpisao te kada je potpisao zadužnicu s list 3 spisa.

20. Razmatrajući sve izvedene dokaze svakog pojedinačno i u međusobnoj svezi kao i u svezi s obranom optuženika tada jasno proizlazi da je iskaz oštećenika JN neuvjerljiv. Naime iz obrane optuženika bi proizlazilo da je oštećenik optuženiku posudio samo jednom 10.000,00 kuna, da bi se dogovorili da mu vrati 12.000,00 kuna ako posao propadne, ako posao uspije tada da na iznos od 12.000,00 ima se računati kamata od 10 ili 15% mjesečno. U prilog ovim navodima optuženika govori Izjava LN s javnobilježnički ovjerenim potpisom od 16. ožujka 2013., koja govori o posudbi 12.000,00 kuna na koji iznos će se računati kamate od 15% u slučaju da ne dođe do povrata istog iznosa do 16. travnja 2013. Sam oštećenik ne spominje posudbu iznosa od 12.000,00 kuna iako u prilog postojanja ovakvog odnosa između oštećenika i optuženika govori sam optuženik, izjava od 16. ožujka 2013. te se ovakav građansko pravni odnos spominje i u izjavi optuženika na koju se poziva oštećenik od 19. kolovoza 2013. u kojoj je navedeno da je optuženik bio i do sada jedan put radi svoga osobnog biznisa i poslovanja od ŠN kao prijatelja posudio novčani iznos od 12.000,00 kuna što mu je u cijelosti i vratio. Unatoč svemu navedenom postojanje ove posudbe oštećenik niti ne spominje. Nadalje, iako optuženik spori da bi potpisao izjavu od 19. kolovoza 2013. te da je to njegova izjava, iako spori da je potpisao bjanko zadužnicu i njenu vjerodostojnost, sasvim je jasno da se radi o vjerodostojnoj izjavi i bjanko zadužnici na kojoj izjavi da je javni bilježnik utvrdio da je LN vlastoručno potpisao ispravu te da je potpis na ispravi istinit, a bjanko zadužnica je solemnizirana. Oštećenik se poziva samo na izjavu optuženika od 19. kolovoza 2013. te bjanko zadužnicu, ne spominje prethodni pravni posao iako u prilog istog govori izjava od 16. ožujka 2013. kao i sam sadržaj izjave od 19. kolovoza 2013. koji spominje prethodnu posudbu, a koji novac je vratio optuženik oštećeniku. Sve ovo u svojoj ukupnosti dovodi sud do zaključka da oštećenik nije iskren kada govori o prirodi svoga odnosa s optuženikom, njihovim dogovorima kao i motivima zbog kojeg mu posuđuje novac. Naime, sud smatra da je sve onako kako to sada želi prikazati oštećenik kao tužitelj da bi on u svom iskazu iznio cijelu kronologiju događanja pogotovo stoga što na postojanje prijašnjeg odnosa između oštećenika i optuženika govore materijalni dokazi u spisu odnosno obje izjave. Na ovaj način doveden je u pitanje i iskaz oštećenika kada govori o tome kako je upoznao optuženika, koja je bila priroda njihova odnosa i što su opće dogovorili. Nadalje, začuđujuće je i da oštećenik navodno osvješćuje da je prevaren i podnosi kaznenu prijavu 7 godina nakon događaja 1. rujna 2020. Stoga ovaj sud smatra da je iskaz oštećenika neuvjerljiv, prilagođen uspjehu u ovom postupku i u suprotnosti s izvedenim dokazima.

21. Nadalje ovaj sud smatra da je obrana optuženika usmjerena na izbjegavanje kaznene odgovornost, pogotovo kada isti osporava posudbu od 25.000,00 kuna, osporava potpisanu izjavu i bjanko zadužnicu. Ovakva obrana je u suprotnosti s prihvaćenim materijalnim dokazima iz spisa izjavom od 19. kolovoza 2013. i bjanko zadužnicom od 17. rujna 2013.

22. Oštećenik opisuje da je upoznao NN preko zajedničkog poznanika UN te da mu je bilo poznato da LN ima stolariju i da je jako dobar stolar koji izrađuje vrhunsko kružno stepenište. Kako je isti došao kod njega da mu posudi novac za koji mu je kazao da mu je potreban kako bi proširio svoj posao i kako bi zaposlio još radnika. Odnosno 25.000,00 kuna a što je kazao da mu je neophodno potrebno za materijal. Isti da mu je kazao da treba dobiti otpremninu od Škvera te da će i tako vratiti novac. Oštećenik mu je povjerovao i posudio novac koji mu optuženik nikada nije vratio. Optuženik potvrđuje postojanje zajedničkog prijatelja UN koji ga je radi posudbe novca povezao s JN. Oštećenik u svom iskazu ne navodi s kojim to lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica bi ga LN doveo u zabludu ili ga održavao u zabludi i time ga naveo da mu posudi novac. Isti navodi da mu je obećao posuđeno vratiti što se podrazumijeva kod pravnog posla posudbe da se vrati posuđeno.

23. Iz iskaza optuženika je razvidno da isti i nadalje vjeruje u svoj inovativni projekt drške kružnog stepeništa i nadalje ima namjeru kada bude u mogućnosti isti projekt ostvariti. Optuženik je oko istoga i pred sudom entuzijastičan iako po ocijeni ovog suda njegove želje su bez realnog uporišta. Ovaj sud smatra da je zasigurno optuženik 2013. prije propadanja projekta bio uvjeren u njegov uspjeh, a sa istim entuzijastičnim stavom da je projekt i predstavio oštećeniku.

24. Dakle, gore opisani građanskopravni odnos između optuženika s jedne strane i oštećenog da bi prešao u kriminalnu zonu, konkretno u zonu kaznenog djela prijevare iz članka 236. KZ/11, potrebno je utvrditi da je počinitelji postupajući s ciljem da sebi ili drugome pribavi kakvu imovinsku korist doveo drugoga u zabludu ili ga održavao u zabludi i time ga naveo da na štetu svoje ili tuđe imovine nešto učini ili ne učini.

25. Slijedom navedenih bitnih obilježja predmetnog kaznenog djela, da bi se ostvarilo subjektivno biće kaznenog djela prijevare, tzv. prijevarna namjera mora postojati kod počinitelja već u trenutku sklapanja inkriminiranog pravnog posla, a što imajući u vidu konkretni slučaj znači da je prijevarna namjera kod optuženika prema onome kako je djelo činjenično opisano u optužnici, odnosno da oštećeniku neće vrati pozajmljeni iznos na način kako je to dogovoreno, morala postojati već u trenutku sklapanja tog pravnog posla.

26. Radnja počinjenja kaznenog djela prijevare sastoji se od dovođenja druge osobe u zabludu ili održavanje u zabludi lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica, dok je zabluda pogrešna predodžba o nekoj okolnosti. Dovođenje u zabludu znači stvaranje kod druge osobe pogrešne predodžbe o nekim činjenicama. Prijevarno postupanje objektivno mora biti podobno neku osobu dovesti u zabludu ili održavati u zabludi, potrebno je uzročna veza između prijevarnog postupanja počinitelja i izazvane ili podržavane zablude.

27. Dakle, u konkretnoj situaciji da bi mogli govoriti o ostvarenju bića kaznenog djela prijevare potrebno je utvrđenje da su u konkretnom slučaju optuženik, oštećenog prilikom dogovaranja pozajmice doveo u zabludu lažnim prikazivanjem ili prikrivanjem činjenica. Međutim iz spisa proizlazi da je oštećenik bio upoznat kako sa materijalnom, tako i životnom situacijom u kojoj se nalazi optuženik naime isti imaju zajedničkog prijatelja UN, upoznat je da čeka otpremninu u Škveru, odnosno da je bez primanja, da nema vlastitih novčanih sredstava za projekt te da namjerava dignuti veliki kredit, unatoč navedenom oštećenik se odlučuje pozajmiti novac optuženiku, jasno je i da je postojao prethodni pravni odnos kada je optuženik vratio posuđeno oštećeniku. Ovaj sud drži da je optuženik u vrijeme zaključenja pravnog posla posudbe od 25.000,00 kuna od oštećenika imao poslovne planove, bez realnog uporišta. Teško je za povjerovati da bi osoba na čekanju u firmi bez ikakvih prihoda bila kreditno sposobna za velike poslovne kredite u bilo kojoj državi, da bi bez nekakvih svojih sredstava uspjela u velikom poslu koji zahtijeva ulaganja, optuženik posuđuje za ovaj projekt novac od UN uz kamate a što je prijatelj i oštećenika, posuđuje i novac od oštećenika koji vraća. Stoga ovaj sud smatra da tijekom postupka nije dokazana prijevarna namjera optuženika on vjeruje u svoj projekt, vjeruje u svoje poslovne planove, iste prezentira oštećeniku koji mu odlučuje posuditi novac. Nije dokazano da optuženik postupa s prijevarnom namjerom. Istome posao nije uspio, posuđeni novac nije vratio, ali nema dokaza da je ijednu činjenicu lažno prikazao i doveo oštećenika u zabludu da mu novac posudi.

28. Zanimljivo je kako optuženik gleda na posudbu koju priznaje od 10.000,00 te sve ono što je po njegovim riječima uslijedilo nakon iste kamate na isti iznos i povećanje ukupnog iznosa duga, optuženik smatra da je „kamataren“ od strane oštećenika i najteže, teže od duga, mu pada što je za to saznala „javnost“, na takav način optuženik doživljava svoj odnos s oštećenikom. Oštećenik prešućuje sudu postojanje prethodne posudbe, svoj prethodni odnos s optuženikom, iz izjava je jasno da kod posudbe ugovara nezanemarive kamate, pa su za sud upitni motivi postupanja oštećenika kada zaključuje predmetni pravni posao posudbe.

29. Oštećenik podnosi kaznenu prijavu protekom 7 godina od davanja pozajmice kada je kod oštećenika stvorena percepcija da je prevaren, i to nakon što se nije uspio naplatiti u ovršnom postupku.

30. Ovaj sud smatra da nema dokaza koji bi izvan svake sumnje upućivali na to da je optuženik postupao s prijevarnom namjerom da ne vrati novac oštećeniku. Za kazati da u prilog navedenog govori i da iz materijalne dokumentacije iz spisa je razvidno da od kada je optuženik primio pozajmicu 2013. odnosno od listopada 2013. isti nema zaposlenje, da od listopada 2013. prima i živi od socijalne potpore, a po percepciji samog oštećenika iz kaznene prijave isti živi u neljudskim uvjetima, pa je razvidno da nakon što optuženik nije uspio u ostvarenju svojih poslova nije niti imao realne mogućnosti vratiti novac.

31. Analizirajući sve naprijed navedene materijalne i personalne dokaze razvidno je da u konkretnom slučaju ne postoje dokazi koji bi neprijeporno, dakle izvan svake sumnje upućivali da bi optuženik LN počinio kazneno djelo protiv imovine – prijevare – djelo opisano i kažnjivo po članku 236. stavak 1. KZ/11.

32. Slijedom svega naprijed navedenog i obrazloženog valjalo je optuženog NN na temelju članka 453. točke 3. ZKP/08 osloboditi optužbe.

33. Na temelju članka 149. stavka 3. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavka 2. točke 1. do 6. ZKP/08, te nužni izdaci optuženika i nužni izdaci i nagrada njegova branitelja padaju na teret oštećenog kao tužiteljica.

Split, 12. rujna 2025.

Sutkinja

Boni Gamulin Frleta

UPUTA O PRAVU NA ŽALBU: Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi ovom sudu u dovoljnom broju primjerka za sud i protivnu stranu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

- optuženiku

- oštećeniku kao tužitelju

- opunomoćeniku oštećenika kao tužitelja

- spis