Republika Hrvatska

Poslovni broj P-351/2025-13

Općinski sud u Zadru

Zadar, Ulica Plemića Borelli 9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Zadru po sutkinji Božani Mihalj, u pravnoj stvari tužitelja FD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomćnicima iz Odvjetničkog društva Vukušić Bokan i partneri d.o.o., Ulica Stjepana Radića 8, Zadar protiv tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, zastupana po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva KALLAY & PARTNERI d.o.o. sa sjedištem u [adresa], radi ništetnosti i isplate, nakon zaključene glavne rasprave dana 26. kolovoza 2025. u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja KD, odvjetničkog vježbenika u Odvjetničkom društvu Vukušić Bokan i partneri d.o.o. i zamjenika punomoćnika tuženika JD, odvjetničkog vježbenika u odvjetničkom uredu Filipa Perića, odvjetnika u Zadru, te objave dana 12. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se Tuženiku: RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 da Tužitelju: FD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 2.534,84 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to:

- 0,18 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.08.2006. do isplate,

- 0,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.09.2006. do isplate,

- 9,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.10.2008. do isplate,

- 12,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.12.2008. do isplate,

- 14,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.01.2009. do isplate,

- 15,88 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 06.02.2009. do isplate,

- 13,41 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 06.03.2009. do isplate,

- 13,95 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.04.2009. do isplate,

- 9,65 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.05.2009. do isplate,

- 6,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.06.2009. do isplate,

- 7,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.07.2009. do isplate,

- 9,00 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.08.2009. do isplate,

- 8,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.09.2009. do isplate

- 7,17 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.10.2009. do isplate

- 10,33 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 06.11.2009. do isplate

- 12,87 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.12.2009. do isplate,

- 16,47 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.01.2010. do isplate,

- 15,65 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.02.2010. do isplate,

- 20,54 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.03.2010. do isplate,

- 19,61 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.04.2010. do isplate,

- 21,42 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.05.2010. do isplate,

- 37,09 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.06.2010. do isplate,

- 33,86 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 06.07.2010. do isplate,

- 43,71 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.09.2010. do isplate,

- 40,31 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 04.10.2010. do isplate,

- 34,83 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.11.2010. do isplate,

- 46,38 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.12.2010. do isplate,

- 61,08 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.01.2011. do isplate,

- 50,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.02.2011. do isplate,

- 54,32 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.03.2011. do isplate,

- 49,68 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.04.2011. do isplate,

- 50,51 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 06.05.2011. do isplate,

- 70,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.06.2011. do isplate,

- 5,16 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 14.06.2011. do isplate,

- 1.710,70 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 14.06.2011. do isplate,

po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), sve u roku od 15 dana.

II. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu, Broj ugovora: 138-50-3564911 s nadnevkom 11. srpnja 2006. ništetan u dijelu u kojemu se način promjene ugovorne stope kamata vezuje uz neobjektivizirane parametre.

III. Nalaže se Tuženiku: RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 da Tužitelju: FD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 662,21 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to:

- 5,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.11.2007. do isplate,

- 5,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.12.2007. do isplate,

- 5,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.01.2008. do isplate,

- 5,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.02.2008. do isplate,

- 5,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.03.2008. do isplate,

- 5,74 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 04.04.2008. do isplate,

- 8,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.05.2008. do isplate,

- 8,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.06.2008. do isplate,

- 8,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.07.2008. do isplate,

- 8,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.08.2008. do isplate,

- 8,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.09.2008. do isplate,

- 8,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu:07.10.2008. do isplate,

- 8,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.11.2008. do isplate,

- 8,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.12.2008. do isplate,

- 8,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.01.2009. do isplate,

- 8,67 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 06.02.2009. do isplate,

- 13,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 06.03.2009. do isplate,

- 13,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.04.2009. do isplate,

- 13,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.05.2009. do isplate,

- 13,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.06.2009. do isplate,

- 13,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.07.2009. do isplate,

- 13,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.08.2009. do isplate,

- 13,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.09.2009. do isplate,

- 13,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.10.2009. do isplate,

- 13,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 06.11.2009. do isplate,

- 13,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.12.2009. do isplate,

- 13,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.01.2010. do isplate,

- 13,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.02.2010. do isplate,

- 13,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.03.2010. do isplate,

- 13,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.04.2010. do isplate,

- 13,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.05.2010. do isplate,

- 13,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.06.2010. do isplate,

- 13,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 06.07.2010. do isplate,

- 13,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.09.2010. do isplate,

- 13,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 04.10.2010. do isplate,

- 13,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.11.2010. do isplate,

- 13,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.12.2010. do isplate,

- 13,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.01.2011. do isplate,

- 13,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.02.2011. do isplate,

- 13,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.03.2011. do isplate,

- 13,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.04.2011. do isplate,

- 13,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 06.05.2011. do isplate,

- 13,26 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.06.2011. do isplate,

- 5,54 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 14.06.2011. do isplate,

- 177,49 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 14.06.2011. do isplate,

po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), sve u roku od 15 dana.

IV. Utvrđuje se da je Ugovor o kreditu, Broj ugovora: 138-50-3564911 s nadnevkom 11. srpnja 2006. ništetan u dijelu u kojemu se uglavljuje naknada za obradu kredita.

V. Nalaže se Tuženiku: RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 da Tužitelju: FD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] isplati iznos od 477,29 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na taj iznos počevši od dana koji slijedi danu: 18. srpnja 2006. do isplate, po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), sve u roku od 15 dana.

VI. Nalaže se Tuženiku da Tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 4.822,89 eura s pripadajućim zateznim kamatama po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), sve u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu zahtjev tužitelja za naknadom troška, za iznos koji predstavlja razliku zatraženog i dosuđenog troška odbija kao neosnovan.

VII. Odbija se kao neosnovan (glavni) tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu koji glasi:

Nalaže se Tuženiku: RAIFFEISENBANK AUSTRIA d.d., Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535 da Tužitelju: FD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 1.470,76 EUR, zajedno s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku na dio tog iznosa, i to:

- 9,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.08.2006. do isplate,

- 9,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.09.2006. do isplate,

- 9,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 06.10.2006. do isplate,

- 9,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.11.2006. do isplate,

- 9,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.12.2006. do isplate,

- 9,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 11.01.2007. do isplate,

- 9,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.02.2007. do isplate,

- 9,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.03.2007. do isplate,

- 9,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 06.04.2007. do isplate,

- 9,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.05.2007. do isplate,

- 9,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.06.2007. do isplate,

- 9,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 06.07.2007. do isplate,

- 9,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.08.2007. do isplate,

- 9,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.09.2007. do isplate,

- 9,75 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.10.2007. do isplate,

- 15,48 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.11.2007. do isplate,

- 15,48 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.12.2007. do isplate,

- 15,48 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.01.2008. do isplate,

- 15,48 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.02.2008. do isplate,

- 15,48 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.03.2008. do isplate,

- 15,48 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 04.04.2008. do isplate,

- 18,41 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.05.2008. do isplate,

- 18,41 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.06.2008. do isplate,

- 18,41 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.07.2008. do isplate,

- 18,41 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.08.2008. do isplate,

- 18,41 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.09.2008. do isplate,

- 18,41 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.10.2008. do isplate,

- 18,41 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.11.2008. do isplate,

- 18,41 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 10.12.2008. do isplate,

- 18,41 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.01.2009. do isplate,

- 18,41 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 06.02.2009. do isplate,

- 23,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 06.03.2009. do isplate,

- 23,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.04.2009. do isplate,

- 23,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.05.2009. do isplate,

- 23,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.06.2009. do isplate,

- 23,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.07.2009. do isplate,

- 23,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.08.2009. do isplate,

- 23,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.09.2009. do isplate,

- 23,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.10.2009. do isplate,

- 23,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 06.11.2009. do isplate,

- 23,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.12.2009. do isplate,

- 23,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.01.2010. do isplate,

- 23,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.02.2010. do isplate,

- 23,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.03.2010. do isplate,

- 23,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.04.2010. do isplate,

- 23,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.05.2010. do isplate,

- 23,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.06.2010. do isplate,

- 23,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 06.07.2010. do isplate,

- 23,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.09.2010. do isplate,

- 23,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 04.10.2010. do isplate,

- 23,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.11.2010. do isplate,

- 23,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.12.2010. do isplate,

- 23,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 05.01.2011. do isplate,

- 23,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 09.02.2011. do isplate,

- 23,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.03.2011. do isplate,

- 23,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 08.04.2011. do isplate,

- 23,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 06.05.2011. do isplate,

- 23,01 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 07.06.2011. do isplate,

- 9,21 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 14.06.2011. do isplate,

- 416,97 EUR počevši od dana koji slijedi danu: 14.06.2011. do isplate,

po stopi utvrđenoj člankom 29. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18), sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi, podnesenoj 23. ožujka 2021., navodi da je s tuženikom sklopio ugovor o kreditu (dalje u tekstu: Ugovor). Ugovor da sadrži ugovornu odredbu kojom je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja Ugovora, tuženik kao trgovac nije tužitelja kao potrošača u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i svezi zaključenja Ugovora, što da je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana (dalje: Valutna klauzula). Stoga da je Valutna klauzula ništetna. Usprkos tome da je tuženik teretio tužitelja s pozivom na Valutnu klauzulu. Ugovorom da se tužitelj obvezao tuženiku plaćati kamate (dalje u tekstu: Kamate). Stopa Kamata da nije određena, jer da je uglavljena kao promjenjiva, pa u vrijeme zaključenja Ugovora tužitelj da nije znao koliko će novčanih jedinica morati platiti tuženiku kod plaćanja Kamate, te nije odrediva, jer Ugovor ne sadrži podatke s pomoću kojih se stopa Kamata može odrediti, niti su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Kako su Kamate ugovorene, ali njihova stopa nije Ugovorom ni određena ni odrediva, stopa Kamata je određena čl. 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., dalje u tekstu: ZOO) u visini četvrtine stope zakonskih zateznih kamata.

1.1. Tuženik da je tužitelju po Ugovoru zaračunao i naplatio naknadu za obradu kredita (dalje u tekstu: Naknada), a koju da nije imao pravo zaračunati i naplatiti. U tom dijelu da je Ugovor ništetan, iz razloga što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, te kao ugovorne strane koja nije predlagala ni sastavljala Ugovor. Ugovor je u cijelosti pripremio i predložio tuženik, prilikom sklapanja Ugovora da se o Naknadi nije pojedinačno pregovaralo, niti je tužitelj mogao utjecati na sadržaj Ugovora, pa je tužitelj terećenjem za Naknadu stavljen u znatno neravnopravniji položaj u odnosu na tuženika. Eventualne sporne odredbe Ugovora sud da je dužan tumačiti u korist tužitelja. Upućuje na odredbe čl. 81., 87. i dr. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 96/03.), čl. 6., 96., 102 i dr. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 79/07., 125/07., 79/09., 89/09., 133/09., 78/12., 56/13.), čl. 41., 49., 55. i dr. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine broj: 41/14.), te čl. 295., 296., 320., 327. i dr. (Narodne novine broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18.), kao i pravne stečevine Europske unije.

1.2. Navodi da je gore navedenim postupanjem tuženik tužitelju pričinio štetu, a sebi stekao korist bez osnove. Tuženik, koji je sastavio Ugovor, da je dužan vratiti tužitelju stečeno bez osnove zajedno s pripadajućim zateznim kamatama, od dana stjecanja. Nadalje, da su odredbe Ugovora o kamati (dalje u tekstu: Kamatna klauzula) ništetne u dijelu u kojem se njima uglavljuje promjena visine stope Kamata u skladu s jednostranom odlukom tuženika. Ovo iz razloga što je protivno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, te kao ugovorne strane koja nije predlagala ni sastavljala Ugovore.

1.3. Ukoliko sud ne bi usvojio glavni tužbeni zahtjev u tužbi naveden pod III., utemeljen na navodima iz točke 3. i 5. tužbe, gore navedeno pod 1. -1.1., predlaže sudu usvojiti eventualno kumulirani zahtjev utemeljen na navodima iz toč. 6 i 5. tužbe, ovdje navedenim pod 1.2.

2. Tužena je u odgovoru na tužbu u prvom redu istakla prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda. Protivi se tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.Osporavajući osnov tužbenog traženja tužena navodi da se ovdje ne radi o institutu stjecanja bez osnova jer se tužiteljičina obveza temeljila na valjanom ugovoru o kreditu koji je zaključen u skladu s tad važećim zakonskim propisima te općim aktima koji reguliraju odobravanje kredita kod tužene, a s kojima je korisnik kredita bio suglasan. Tužena smatra da odredba o valutnoj klauzuli nije neodređena pri čemu je u vrijeme nastanka obveznopravnog odnosa među strankama ugovaranje promjenjive kamatne stope bilo zakonom dopušteno. Stoga se, po mišljenju tužene, ne radi o ništetnoj odredbi niti je ovakav osnov tužiteljičine obveze otpao donošenjem presude Visokog trgovačkog suda RH pod br. Pž.7129/13 od 13. lipnja 2014. U odgovoru na tužbu tužena također ističe da je postupala u skladu s načelom savjesnosti i poštenja te predlaže da se tužbeni zahtjev odbije. Na temelju članka 214. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/2005.) ističe i prigovor zastare predmetnog potraživanja.

2.1. Na pripremnom ročištu održanom 1. listopada 2021. (list spisa br. 143) sud je odbio kao neosnovan istaknuti prigovor mjesne nenadležnosti ovoga suda.

3. U postupku je proveden dokaz vještačenjem po stalnom sudskom vještaku za financije i bankarstvo Snježani Herceg, pročitan je ugovor o kreditu sklopljenog među strankama 11. srpnja 2006. (list spisa br. 6-9, prilog 10-20), izračun utjecaja promjene tečaja CHF na visinu anuiteta i izračun utjecaja promjene kamatnih stopa na visinu kamata, sukladno Ugovoru o kreditu RD, mag.oec. (list spisa br. 35- 42), zadužnica od 13.07.2006. (u preslici) (list spisa br. 54), suglasnost o zapljeni plaće od 13.07.2006. (u preslici) (list spisa br. 52), zahtjev za kredit od 10.07.2006. (u preslici) (list spisa br. 56), te je saslušan tužitelj kao stranka (list spisa br. 425).

4. U ovoj pravnoj stvari donesena je presuda pod brojem P-574/2021 od 23. lipnja 2022. (l.s. 235-254), kojim je prihvaćen eventualno kumulirani tužbeni zahtjev tužitelja. Povodom izjavljene žalbe tužene, Županijski sud u Zadru je rješenjem pod brojem Gž-1008/2022-2 od 15. siječnja 2025. u točki I. ukinuo presudu Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-574/2021 od 23. lipnja 2022. i predmet vratio prvostupanjskom sudu radi održavanja nove glavne rasprave, dok je u točki II. odbio žalbu tuženika Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb kao neosnovanu i potvrdio rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj P-574/2021 od 1. listopada 2021. u dijelu kojim je odbijen prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Zadru. U nastavku postupka, sukladno uputi iz ukidnog rješenja, trebalo je upotpuniti činjenično stanje tako što je trebalo izvesti dokaze koje je prvostupanjski sud odbio, a koje tuženik predložio u odgovoru na tužbu. Tuženik je podneskom od 28. veljače 2025. odustao od dokaznog prijedloga saslušanjem svjedoka GD (list spisa br. 415).

5. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je glavni tužbeni zahtjev na isplatu preplaćene kamate koji tužitelj temelji na činjenici da je kamatna klauzula iz Ugovora o kreditu broj 138-50-3564911 koji su stranke zaključile dana 11. srpnja 2006., ništetna u dijelu kojim se njome uglavljuje visina kamatne stope iz razloga što je visina kamatne stope kao predmet obveze neodređen ili neodrediv pa se ima primijeniti odredba članka 26. st. 3. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23. i 155/23., dalje ZOO), odnosno u visini četvrtine od najviše dopuštene stope zakonskih zateznih kamata 5.1. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je i eventualno kumulirani zahtjev radi utvrđenja ništetnosti ugovornih odredi o promjenjivosti stope ugovorne kamate odlukom tuženika kao kreditora te o valutnoj klauzuli u CHF uz koju je vezana glavnica kredita i otplata kreditnih anuiteta, sadržanih u Ugovoru o kreditu, i novčana tražbina s osnova povrata preplaćenog po navedenom ugovoru o kreditu zbog navedenih ništetnih ugovornih odredbi. Tužitelj traži i obračun jednokratne naknade koju je tuženik naplatio prilikom korištenja kredita.

6. Nakon provedenog dokaznog postupka utvrđene su činjenice koje i nisu bile sporne, a to su:

- da je sklopljenim ugovorom tužitelju odobren i isplaćen kredit u kunskoj protuvrijednosti od 23.500, 90 CHF prema srednjem tečaju kreditora na dan korištenja (isplate) kredita

- da je predmetni ugovor o kreditu zaključen s namjenom kupnje osobnog vozila, i da je ugovoren rok otplate od 84 mjeseca

- da se je tužitelj obvezao vršiti otplatu kredita u mjesečnim anuitetima izraženim u kunskoj protuvrijednosti CHF prema srednjem tečaju kreditora važećem na dan plaćanja, odnosno dospijeća svakog pojedinog anuiteta, s tim da je ugovoreno dospijeće anuiteta posljednjeg dana u mjesecu (čl.7.)

- da je navedenim ugovorom ugovorena redovna kamata kao promjenjiva, koja je u vrijeme sklapanja ugovora iznosila 5,20 %, te da je ugovoreno da će se stopa redovne kamate mijenjati odlukom tuženika (čl.2.)

- da se tijekom ugovornog razdoblja kamatna stopa mijenjala, što proizlazi iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka (list spisa br. 153).

- da je tužitelj zaključno 14. lipnja 2011. u cijelosti prijevremeno otplatio navedeni kredit

- da je tuženik tužitelju naplatio naknadu za obradu kredita u iznosu od 3.596,14 kn

- da je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu u spisu predmeta P-1401/2012 vođen kolektivni spor protiv banaka (među njima i protiv tuženika iz predmetne parnice) radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača

- da je u navedenom predmetu 4. srpnja 2013. donesena presuda koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/134 od 13. lipnja 2014., te broj Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., koje su pak potvrđene odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015. godine, i Rev-2221/18 od 17. rujna 2019.

7. Sporno je, pripada li tužitelju pravo zahtijevati od tužene povrat iznosa s osnove pretplate obveze koja proizlazi iz promjene kamatne stope za vrijeme otplate kredita, pretplate obveze koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF za razdoblje otplate kredita, te povrat naknade za obradu kredita.

8. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Viskog trgovačkog suda broj Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014., utvrđeno da je ovakav način ugovaranja promjenjive kamatne stope u ugovorima o kreditu kojeg su banke, pa tako i tuženik, sklapale s potrošačima, nisu bile uočljive ni jasne niti razumljive, zbog čega je došlo do neravnoteže u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, uz ostalo načelu ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, te načelu dužnosti njihove suradnje i zabrani zlouporabe prava i da se radilo o nepoštenoj odredbi, zbog čega su takve odredbe ugovora bile ništetne.

9. Pravomoćnom presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrđena je navedena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu u dijelu kojim se utvrđuje da je između ostalih i tuženik u razdoblju od 1. lipnja 2004. do 1. srpnja 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe o ugovorima o potrošačkom kreditiranju – Ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme predmetnih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana pa su time tuženici postupali suprotno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima.

10. Odlukom Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Rev-2221/18 od 3. rujna 2019. odbijena je kao neosnovana revizija 1-8 tuženih banaka i potvrđena odluka Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-6632/17 u dijelu u koje je utvrđeno da su iste povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita zaključujući ugovore o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica CHF, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora banke kao trgovci nisu potrošače u cijelosti informirali o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana. Jednako tako u odluci istog suda broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015. utvrđeno je da su povrijeđeni kolektivni interesi i prava korisnika kredita, na način da je ugovorena kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditima promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom tuženika i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tuženik kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača.

11. Prema odredbi čl. 502.b Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., - u daljnjem tekstu: ZPP) propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je čl. 502.c ZPP propisan učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određeni postupanjem uključujući i propuštanjem tuženika povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati.

12. Na temelju iskaza tužitelja saslušanog kao stanke na ročištu pred ovim sudom dana 20. ožujka 2025. (l.s. 424-426) utvrđeno je da je kredit tužitelju bio potreban radi kupnje osobnog vozila, kojeg koristi isključivo u obiteljske svrhe, čime je tužitelj dokazao status potrošača. Auto kuća da je tada radila s Raiffeisen bankom, oni da su ga uputili u razgovor s bankom. Taj kredit da mu je bio jedini ponuđen i da je izgledao kao dobra prilika. Nitko da ga nije upozoravao na bilo kakav rizik vezano za zaključenje predmetnog ugovora. Misli da je predmetni ugovor zaključen u lipnju 2006., prve rate da su bile kako je ugovorom predviđeno, međutim od 2008. da se rata uvećala za 100 % posto, sa cca 1.300,00 kn na cca 2.400,00 kn. Naveo je da je tražio pojašnjenje za povećanje rate, ali da nije dobio konkretan odgovor, da nije mogao na to utjecati. Više da nije mogao plaćati taj kredit, pa da je podignuo drugi kredit u eurima i otplatio predmetni kredit u cijelosti, i to prijevremeno. Banka da je pripremala ugovor o kreditu i da je to praktički bilo “uzmi ili ostavi”. Samo su mu “švicarce” ponudili kao najpovoljniji kredit. Tada je to predstavljeno kao super povoljno. Ugovor da je pročitao i da je imao povjerenja u banku, da mu nije od strane bankarskog službenika pojašnjavano bilo što vezano za valutnu klauzulu i slično. Koliko se sjeća da ga nije niti javni bilježnik upozoravao na rizik potpisivanja ovakvog ugovora. U početku da je bio zadovoljan potpisanim ugovorom. Navodi da je znao da postoji valutna klauzula, ali da nije niti blizu mogao pretpostaviti da će mu se rata toliko dizati, da mu je to predstavljeno kao vrlo povoljno. U vrijeme sklapanja ugovora, da nije imao obrt, niti poslovni udjel u nekom trgovačkom društvu. Danas da vozi isto auto marke Seat Leon i da ga koristi isključivo u obiteljske svrhe zbog kojeg je i kupljen.

13. Polazeći od naprijed navedenih činjeničnih utvrđenja, a uvažavajući pri tome odredbe čl. 84. i čl. 87. Zakona o zaštiti potrošača (NN broj 96/03 – dalje: ZZP/03) važećeg u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, uvažavajući odredbu čl. 322. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO/05), pozivom na odredbu čl.502. a do čl.502.c ZPP-a, i pravne stavove sudova izražene u pravomoćnim presudama donesenim u kolektivnom sporu, ovaj sud nalazi utvrđenim da su sporne odredbe predmetnog ugovora o kreditu, kao nerazumljive tužitelju kao potrošaču jer u njima nisu bili navedeni za potrošača jasni parametri koji će utjecati na promjenu visine stope ugovorne kamate te koje su kao unaprijed unesene u predmetni ugovor po tuženiku i o kojima stranke nisu pojedinačno pregovarale u tom smislu da je tuženik tužitelju objasnio navedene parametre za promjenu stope redovne kamate niti ga je upozorio na rizike ugovaranja valutne klauzule, nepoštene ugovorne odredbe, a onda da su i ništetne, slijedom čega iste ne proizvode nikakve pravne učinke.

14. Nedvojbeno je da se u konkretnom slučaju radi o standardiziranom ugovoru o kreditu, da se o odredbi prema kojoj je redovna kamatna stopa tijekom postojanja obveze promjenjiva u skladu s odlukom banke nije pojedinačno pregovaralo, što proizlazii i iz citirane presude Visokog trgovačkog sud RH. Iz toga slijedi da se ni u ovom slučaju vezano uz spornu ugovornu odredbu nije pojedinačno pregovaralo.

15. Iz svega naprijed navedenog utvrđeno je da je odredba čl. 2. Ugovora ništetna, u dijelu u kojemu se način promjene ugovorne stope kamata vezuje uz odluku o kamatnim stopama kreditora, a samim time smatra se da se osnova nikada nije ni ostvarila budući ništetnost nastaje ex tunc, od samog zaključenja posla. Pri tome pozivom na odredbu čl. 324. ZOO ništetnost ove odredbe ugovora ne povlači ništetnost čitavog ugovora jer on može opstati i bez takve odredbe.

16. Utvrdivši tako u postupku da je tužitelj podnio tužbu pozivajući se na citiranu presudu Visokog trgovačkog suda RH koja obavezuje i ovaj sud jer je tužitelj u spornom razdoblju bio stranka potrošačkog ugovora o kreditu, a tužena je koristila nepoštenu ugovornu odredbu o promjeni kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke, ovaj je sud ocijenio da tužitelju pripada pravo zahtijevati povrat stečenog bez osnova sukladno čl. 1111. i čl. 1115. ZOO.

17. Čl. 1111. ZOO propisano je da kad dio imovine neke osobe na bilo koji način pređe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnova u nekom pravnom poslu, odluci suda ili druge nadležne vlasti ili zakonu stjecatelj ga je dužan vratiti, a ako to nije moguće dužan je naknaditi vrijednost postignute koristi. Prema st. 3. istog članka obveza vraćanja odnosno nadoknade vrijednost nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije opala.

18. Činjenica je da su korisnici kredita pa i tužitelj, ugovor o kreditu sa bankama tako i tuženikom, zaključivali na unaprijed sastavljenom obrascu ugovora sa klauzulama promjenjivosti kamatne stope po odluci banke i valutnom klauzulom kojom je otplata kredita vezana za valutu švicarski franak na dan plaćanja anuiteta. Te klauzule je u ugovor unijela banka, o istima se nije pregovaralo, te su time korisnici kredita stavljeni u podređen i neravnopravan ugovorni položaj, što je i rezultiralo povećanjima njihovih ugovorenih novčanih obveza i materijalnim oštećivanjima korisnika kredita.

19. Zbog navedenog je valjalo zaključiti da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan zbog ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi i ugovorene valutne klauzule vezane za švicarski franak. Pri tome se ukazuje neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim je zatraženo utvrđenje ništetnosti početno ugovorene kamatne stope, odnosno traženje primjene kamatne stope iz članka 26. stavak 3. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 dalje u tekstu: ZOO) zbog neodređenosti i neodredivosti ugovorene kamatne stope, a to stoga što prema pravnom stajalištu VSRH izraženom u odluci Rev-360/14 koje stajalište prihvaća i ovaj sud, time što su stranke visinu kamatne stope vezale za izmjenu Odluke o kamatama Banke, iste su ugovorile odredivu činidbu, pa stoga nema mjesta primjeni odredbe o kamatama iz članka 26. stavak 3. ZOO.

20. U pravu je tužitelj kada navodi da se da se utužena naknada odnosi isključivo na trošak obavljanja poslovne djelatnosti tuženika kao financijske i kreditne institucije, ne i na kakve drugačije tuženiku nastale opravdane troškove. Dakle, tuženik kao financijska i kreditna institucija tužitelju s jedne strane naplaćuje kamatu kao cijenu odobrenog kredita, a pored toga, naplaćuje i Naknadu, koja se nesporno u cijelosti odnosi na djelatnost tuženika da tužitelju obradi i odobri kredit. Ispada da sav trošak ugovaranja kredita snosi tužitelj. To je protivno načelu savjesnosti i poštenja, te uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača, te kao ugovorne strane koja nije predlagala ni sastavljala Ugovor. S druge strane, tužena kao financijska institucija u postupku niti ne osporava ove navode tužitelja štoviše niti dokazuje da ta naknada odgovara stvarno pruženim uslugama i nastalim troškovima.

21. Odlučujući o visini iznosa kojega je tužena neosnovano stekla, sud je utvrdio da takav iznos predstavlja razliku između mjesečnih anuiteta naplaćenih tužitelju u utuženom razdoblju i onih iznosa koji bi mu bili naplaćeni da je mjesečni anuitet obračunavan po početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 5,20 %. Ovo stoga jer je neprijeporno da su Ugovorom o kreditu stranke ugovorile redovnu kamatu od 5,20 % i u tom dijelu ugovorna je odredba pravno valjana. Stoga i nije bilo osnova primjenjivati na odnose među strankama zakonom propisanu kamatu u skladu s odredbom čl. 26. st. 3. ZOO, a kako je to u tužbi naznačio tužitelj.

22. Slijedom navedenoga u postupku je bilo potrebno utvrditi koliki je iznos mjesečnih anuiteta za trajanja obveznopravnog odnosa među strankama tužitelj uplatio po kamatnoj stopi koju je jednostranom odlukom odredila tužena, a koliki bi pak iznos bio dužan uplatiti po početno ugovorenoj kamatnoj stopi od 5,20 %.

23.1. U svom nalazu i mišljenju i dopuni istog (list spisa br. 152-156 i 182-186) imenovani je vještak financijsko knjigovodstvene struke Snježana Herceg utvrdila da se u ugovoru o kreditu među strankama obračunavala kamata kako slijedi:

- od 30. studenog 2007. povećanje kamatne stope na 6,20 % godišnje, - od 31. svibnja 2008. došlo je do povećanja kamatne stope na 6,75% godišnje, - od 31. ožujka 2009. došlo je do povećanja kamatne stope na 7,75 % godišnje. Iz nalaza i mišljenja financijskog vještaka nadalje slijedi:

• preplata obveza u razdoblju od dana dospijeća prvog anuiteta do dana prijevremenog zatvaranja kredita, a koja proizlazi iz promjene kamatne stope u razdoblju otplate kredita, iznosi ukupno 1.075,97 CHF odnosno 4.989,39 kn ( primjenom srednjeg tečaja banke za valutu CHF na dan dospijeća pojedine obveze ). • preplata obveza u razdoblju od dana dospijeća prvog anuiteta do dana prijevremenog zatvaranja kredita, a koja proizlazi iz razlike između tečaja za valutu CHF primijenjenog kod otplate (na dan dospijeća pojedine obveze) i tečaja za valutu CHF važećeg u vrijeme isplate kredita, iznosi ukupno 19.098,78 kn.

U točki 3. Ugovora o kreditu br. 138-50-3564911 od 11.7.2006.g., ugovorena je jednokratna naknada od 3,30% od iznosa kredita, koja se naplaćuje prilikom prvog korištenja. Na dan isplate kredita, 18.7.2006.g. prema srednjem tečaju kreditora za CHF (1 CHF=4,637015 HRK ), protuvrijednost kredita iznosila je 108.974,03 kn te je naknada od 3,30% iznosila 3.596,14 kn.

Ovakav je stručni nalaz vještaka sud u cijelosti prihvatio utvrdivši na taj način da je tužena u ovom slučaju neosnovano stekla iznos od 4.989,39 kn, a navedeni iznos predstavlja razliku onih iznosa koje je tužiteljica platila primjenom odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi u odnosu na mjesečne anuitete koji bi bili obračunati primjenom ugovorene kamate bez jednostranih povećanja od strane banke.

24. Dakle, tužitelj osnovano potražuje od tuženika iznose koji su utvrđeni provedenim knjigovodstvenim vještačenjem, a koji se odnose na razliku dobivenu jednostranim povećanjem kamatne stope od strane tuženika u iznosu od 4.989, 39 kuna i na razliku iznosa početnog tečaja švicarskog franka u odnosu na tečaj istog u vrijeme mjesečnih otplata kreditnih anuiteta u iznosu od 19.098,78 kuna, sa pripadajućim zateznim kamatama na te iznose tekuće od dana kada ih je tuženik neosnovano stekao do isplate tužitelju, a također osnovano potražuje povrat naplaćene naknade u iznosu od 3.596,14 kuna sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama tekuće od dana kada ju je tuženik neosnovano stekao do isplate tužitelju.

25. Slijedom navedenog sud je na temelju nalaza vještaka, prihvatio tužbeni zahtjev u iznosu od 4.989,39 kn i tuženu obvezao na isplatu primjenom odredbe čl. 1111. st. 3. u svezi s čl. 1115. ZOO. Na dosuđeni iznos tužena duguje i pripadajuću zateznu kamatu počev od dospjelosti svakog pojedinog mjesečnog obroka po stopi propisanoj čl. 29. st. 2. ZOO.

26. U preostalom je dijelu tj. za iznos od 11.081,47 kn (glavni) tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan jer, a kao što je već ranije u obrazloženju i navedeno, tuženik ne može zahtijevati primjenu kamatne stope u skladu s odredbom čl. 26 st. 3. ZOO. Naime, na zahtjev tužitelja vještak je također u dopuni nalaza i mišljenja dao usporedbu primijenjenog otplatnog plana u odnosu na otplatni plan mjesečnih anuiteta za slučaj da je primijenjena kamatna stopa iz čl. 26. st. 3. ZOO.

27. Utvrdivši tako da je glavni tužbeni zahtjev djelomično osnovan, u navedenom dijelu i to upravo do onog iznosa koji je bio predmetom eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva, sud je odlučio kao u toč. III i VII izreke ove presude.

28. S obzirom na to da je u međuvremenu nacionalna valuta RH postala EUR, tužitelj je podneskom od 17. ožujka 2025. uredio tužbene zahtjeve, sukladno nalazu i mišljenju imenovanog sudskog vještaka, na način da je iznose prikazao u valuti EUR (primjenom fiksnog tečaja konverzije 1 EUR = 7,5345 HRK).

29. U odnosu na prigovor zastare, istaći je da isti prigovor ovaj sud nalazi neosnovanim. Naime, prema pravnom shvaćanju sjednice Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske od 30. siječnja 2020. zauzeto je shvaćanje da zastarni rok kod restitucijskog zahtjeva prema kojem su stranke dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile temeljem ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05,41/08 i 78/15, dalje u tekstu: ZOO), kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Izloženo pravno shvaćanje prihvaća, dakako, i ovaj sud, a iz njega je vidljivo kako zastara predmetnog restitucijskog zahtjeva nije još ni počela teći, jer će tek postati pravomoćna presuda u dijelu pod točkama II. i IV. izreke u kojima je deklarirana ništetnost dijela predmetnog ugovora. Drugačija pravna shvaćanja tuženika nisu prihvatljiva. Nadalje, prema stavu VSRH-a zastara za podnošenje individualnih restitucijskih zahtjeva s osnove ništetne valutne klauzule je prekinuta donošenjem Presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Pž- 6632/17 od 14.lipnja 2018. te petogodišnji zastarni rok počinje iznova teći od 14. lipnja 2018. godine. Pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena 23. ožujka 2021., nije istekao zastarni rok od pet godina iz čl. 225. ZOO, zbog čega je prigovor zastare od strane tuženice neosnovan.

30. Odluka o trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a, a imajući u vidu da tužitelj nije uspio u samo u neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23., dalje: Tarifa), po kojoj tužitelju, prema utvrđenoj vrijednosti spora priznat trošak sastava tužbe u iznosu od 100 bodova (Tbr. 7. toč. 1.), sastav četiri obrazložena podneska u prvostupanjskom postupku (22. travnja 2021., 28. svibnja 2021., 16. lipnja 2021. i 27. listopada 2021.), za svaki podnesak po 100 bodova, odnosno ukupno 400 bodova (Tbr. 8. toč. 1), za sastav podnesaka od 5. listopada 2021., 9. studenog 2021., 10. prosinca 2021., 5. svibnja 2022. i 13. svibnja 2022., za svaki podnesak po 50 bodova, ukupno 250 bodova (Tbr. 8. toč. 2), za sastav podneska od 17. ožujka 2025. 100 bodova (Tbr. 8. točka 6), sastav podneska od 1. travnja 2021. i 13. travnja 2022., koji ne predstavljaju obrazložene podneske, za svaki podnesak po 25 bodova, ukupno 50 bodova (Tbr. 8. toč. 4), za sastav žalbe od 30. lipnja 2022. 125 bodova (Tbr. 10. toč. 1), za zastupanje na ročištima 1. listopada 2021., 25. svibnja 2022., 20. ožujka 2025., 9. travnja 2025. i 26. kolovoza 2025. za svako ročište po 100 bodova, ukupno 500 bodova te za ročište za objavu presude od 12. rujna 2025. 50 bodova (Tbr. 9. toč. 1), što ukupno iznosi 1.575,00 bodova, odnosno 3.150,00 eura (Tbr. 54), uvećano za stopu PDV-a od 25 % što iznosi 3.937,5 eura koji trošak je priznat tužitelja za zastupanje po punomoćniku iz redova odvjetnika. Tužitelju je također priznat trošak plaćene sudske pristoje za tužbu u iznosu od 66,36 eura, presudu u iznosu od 115,60 eura, te sudska pristojba za žalbu u iznosu od 106,18 eura, trošak prethodnog vještačenja u iznosu od 398,17 eura i trošak financijskog vještačenja u iznosu od 199,08 eura. Sveukupni trošak koji je tuženik dužan platiti tužitelju iznosi 4.822,89 eura. U preostalom dijelu, zahtjev tužitelja za naknadom troška za iznos koji predstavlja razliku između dosuđenog i zatraženog iznosa odbija se kao neosnovan i to za sastav gore navedenih podnesaka za koje je zatraženo više od propisanog Tarifi, a koji podnesci ne predstavljaju obrazložene podneske.

Zadar, 12. rujna 2025.

Sutkinja

Božana Mihalj

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana objave iste. Žalba se podnosi putem ovog suda nadležnom županijskom sudu, pismeno u 3 (tri) istovjetna primjerka.

DNA:

1. Tužitelju po pun.,

2. Tuženiku po pun.,