Poslovni broj Povrv-176/2022

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. A. Starčevića 23, Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku po sutkinji Ines Bračanov Čuljat u pravnoj stvari tužitelja AWAZE A/S, Virumgardsvej 27, Virum, Kraljevina Danska, OIB:87687957339 kojeg zastupa punomoćnik Marko Zagorac, odvjetnik u Dubrovniku, protiv tuženika JV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Ognjen Dabelić, odvjetnik u Dubrovniku, radi naplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave 15. srpnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 12. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Anđelka Stanića iz Dubrovnika, Dr. A. Starčevića 20, poslovni broj Ovrv-3237/2022 od 8. kolovoza 2022. kojim je naloženo tuženiku JV iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], da tužitelju AWAZE A/S, Virumgardsvej 27, Virum, Kraljevina Danska, OIB:87687957339 naknadi iznos od 3.821,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

-na iznos od 1.231,00 EUR od 9.8.2017. do isplate

-na iznos od 1.950,00 EUR od 1.9.2017. do isplate

-na iznos od 640,00 EUR od 27.10.2017. do isplate

do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, za razdoblje od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Anđelka Stanića iz Dubrovnika, Dr. A. Starčevića 20, poslovni broj Ovrv-3237/2022 od 8. kolovoza 2022. i odbija tužbeni zahtjev u dijelu kojim se nalaže tuženiku platiti tužitelju troškove ovršnog postupka u iznosu od 190,79 EUR sa zateznim kamatama.

III. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 834,54 EUR kuna s pripadajućom zateznom kamatom od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.Ovrhovoditelj, sada tužitelj je 19. svibnja 2022. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv ovršenika, sada tuženika, radi isplate dospjele tražbine u iznosu od 3.821,00 EUR i troškova ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 1.437,50 EUR, sve sa zateznim kamatama.

2.Javni bilježnik Anđelko Stanić iz Dubrovnika, Dr. A. Starčevića 20, je 8. kolovoza 2022. donio rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-3237/2022 kojim se tuženiku nalaže isplatiti iznos glavnice od 3.821,00 EUR sa zateznim kamatama te troškove ovršnog postupka u iznosu od 190,79 EUR.

3.Protiv rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno podnio prigovor i stoga je sud, rješenjem poslovni broj Povrv-176/2022 od 27. listopada 2022. stavio izvan snage rješenje o ovrsi, nakon čije je pravomoćnosti zakazano ročište za glavnu raspravu po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga u skladu s odredom čl. 451. st. 3. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 82/22, 114/22 dalje: ZPP).

4.U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik ističe da kao vlasnik kuće koja je radila sa tvrtkom Novasol nije upoznat sa tim tzv. rezervacijama, otkazima i premještajima koje navodi agencija Novasol AS, da ne zna ni o kojim gostima se radi niti je ikada dobio opomenu za navedene događaje te se ne smatra dužnim platiti troškove niti da mu se ovrši mirovina dodatno ističući da je sa navedenom agencijom radio i 2018.

5. U postupku nije sporno da su pravni prednik tužitelja i tuženik bili u ugovornom odnosu od 14.siječnja 2015., sporno je je li tuženik dužan platiti tužitelju utuženo dugovanje.

6. Podneskom od 22.studenog 2022. tuženik navodi da je agencija Novasol As radila stranicu oglasa njegove kuće sa svim slikama i objašnjenjima kao i da je sva komunikacija išla preko njih pa ako je bilo kakvih nezadovoljstava od strane gosta trebali su najprije obavijestiti agenciju pa agencija zatim njih i da mu nije poznato da se takav slučaj dogodio a niti da ima pisani trag na e mailu o takvim događajima ili ikakvim dugovanjima prema njima jer bi u protivnom agencija i prije prekinula suradnju s njim i bio bi tužen za troškove.

7. Podneskom od 25.studenog 2022. tužitelj ističe prigovor mjesne nadležnosti naslovnog suda navodeći da je člankom 70. ZPP-a propisano kako se stranke mogu sporazumjeti o mjesnoj nadležnosti suda u pisanom obliku ako ne postoji isključivo mjesno nadležni sud i ako je dogovoreni sud stvarno nadležan, a sve za rješavanje određenog spora ili sporova proizašlih iz određenog pravnog odnosa i kako u konkretnom slučaju ne postoji isključiva mjesna nadležnost suda prema odredbama Ovršnog zakona i ZPP-a, stranke su se u pisanom obliku sporazumjele da će mjesno nadležan suda za sporove među njima biti Općinski sud u Puli, a što proizlazi iz članka 7. Općih uvjeta i rokova koji čine sastavni dio ugovora sklopljenog među strankama. Nadalje ističe da su tužitelj i tuženik 14. siječnja 2015. sklopili ugovor o pružanju usluga noćenja (šifra objekta: CDD 557) sa pripadajućim općim uvjetima poslovanja koji čine sastavni dio ugovora i da je sukladno odredbama predmetnog ugovora i općih uvjeta poslovanja osnovna obveza tuženika da goste koji su posredstvom tužitelja rezervirali smještaj u njegovoj smještajnoj jedinici, primi i u istu smjesti, a ne učini li to krši odredbe ugovora. Ističe i da je člankom 6. Općih uvjeta propisano: „Ne bude li NOVASOL mogao raspolagati smještajnom jedinicom tijekom ugovorenog vremenskog perioda, vlasnikovim nepoštivanjem odredbi ugovora, odgovornost za izgubljenu dobit, nastale administrativne, proizvodne i druge troškove kojima se izložio NOVASOL, snosit će vlasnik u cijelosti kao i troškove premještaja potvrđenih rezervacija i opcija.“ i stoga ako vlasnik smještajne jedinice ne ispuni svoju osnovnu obvezu iz predmetnog ugovora i odbije smjestiti goste potvrđene rezervacije u svoju smještajnu jedinicu isti krši odredbe ugovora te je prema gore citiranoj odredbi dužan tužitelju nadoknaditi sve troškove prouzročene takvim odbijanjem, uključujući izgubljenu dobit i trošak premještaja a u konkretnom slučaju tuženik nije primio goste potvrđene rezervacije br. 4233113- MV za vremenski period od 12. do 19. kolovoza 2017. Kako je tuženik time prekršio odredbe ugovora ne ispunivši svoju osnovnu ugovornu obvezu dužan je tužitelju, a sve sukladno odredbi članka 6. Općih uvjeta i rokova, nadoknaditi izgubljenu dobit za rezervaciju br. 4233113- MV u iznosu od 1.231,00 Eura i povrat isplaćene rezervacije br. 4233113- MV u iznosu od 1.950,00 Eura. Također navodi da tužitelj zbog tuženikova odbijanja smještanja gostiju rezervacije br. 4233113- MV u svoju smještajnu jedinicu, pokreće postupak premještaja navedenih gostiju u drugu smještajnu jedinicu kojom raspolaže međutim da gosti navedene rezervacije odbijaju takav premještaj i u potpunosti otkazuju svoju rezervaciju na koji način za tužitelja nastaje izgubljena dobit u iznosu od 1.231,00 Eura stoga da je sukladno odredbi članka 6. Općih uvjeta i rokova tuženik dužan nadoknaditi tužitelju takvu izgubljenu dobit koju je prouzročio kršenjem odredbi ugovora odnosno ne ispunjavanjem svoje osnovne ugovorne obveze da smjesti goste potvrđene rezervacije u svoju smještajnu jedinicu. Navodi i da je za gore navedenu rezervaciju, a u skladu sa poslovnom praksom tužitelja, tuženiku unaprijed isplaćen iznos od 1.950,00 Eura što predstavlja tuženikovu cijenu za smještajnu jedinicu i kako gosti navedene rezervacije nisu odsjeli u smještajnoj jedinici tuženika, zbog njegovog neispunjavanja njegove osnovne ugovorne obveze odnosno odbijanja da ih smjesti u svoju smještajnu jedinicu, isti je dužan tužitelju naknaditi na ime rezervacije unaprijed isplaćeni iznos od 1.950,00 Eura. Ističe i da je odredbom članka 2. stavka 3. Općih uvjeta i rokova koji čine sastavni dio ugovora propisano da je vlasnikova odgovornost gostu osigurati zaprimanje smještajne jedince u potpuno funkcionalnom, čistom i neoštećenom stanju, da smještajna jedinica mora biti u cijelosti ispravna za uporabu te namještena i opremljena za najveći broj gostiju sukladno ugovoru i zakonski propisanim normama iz čega proizlazi kako vlasnik smještajne jedinice ima ugovornu obvezu svoju smještajnu jedinicu držati čistom, urednom i funkcionalnom za smještaj gostiju i goste rezervacija smjestiti u tako urednu, čistu i funkcionalnu smještajnu jedinicu a ako smještajna jedinica vlasnika ne bude čista, uredna i funkcionalna, time on ne ispunjava svoju ugovornu obvezu odnosno krši odredbu članka 2. stavka 3. Općih uvjeta i rokova i sukladno članku 6. Općih uvjeta i rokova i tužitelju je dužan nadoknaditi sve troškove prouzročene takvim kršenjem odredbi ugovora. Da u konkretnom slučaju, u toku sezone 2017. djelatnici tužitelja u nekoliko navrata posjećuju smještajnu jedinicu tuženika zbog žalbi gostiju koji su kod njega smješteni, a sve zbog toga što je smještajna jedinica tuženika bila neuredna i prljava te je navedenim posjetima utvrđeno da smještajna jedinica tuženika nije uredna i čista te da je u potpunosti neprikladna za smještaj gostiju zbog svoje neurednosti i nečistoće, što su zaposlenici tužitelja i foto dokumentirali i zbog gore opisanog stanja smještajne jedinice tuženika, gosti rezervacije koji su odsjeli u smještajnoj jedinici tuženika, tužitelju ulažu reklamaciju zbog neurednosti i nečistoće smještajne jedinice tuženika. Kako je tuženik, na gore opisani način, prekršio odredbu članka 2. stavka 3. Općih uvjeta odnosno nije ispunio svoju ugovornu obvezu držanja smještajne jedinice urednom i čistom, sukladno članku 6. Općih uvjeta i rokova dužan je tužitelju nadoknaditi sve troškove prouzročene tim kršenjem odredbi ugovora pa tako i iznos od 640,00 Eura isplaćen gostima rezervacije na ime reklamacije koju su uložili zbog neurednosti i nečistoće smještajne jedinice tuženika. Dakle, da iz svega navedenoga proizlazi kako se potraživanje tužitelja prema tuženiku sastoji od izgubljene dobit za rezervaciju br. 4233113- MV u iznosu od 1.231,00 Eura, povrata isplaćene rezervacije br. 4233113- MV u iznosu od 1.950,00 Eura i troška reklamacije u iznosu od 640,00 Eura, u ukupnom iznosu od 3.821,00 Eura.

8. Podneskom od 2.veljače 2023. tuženik ističe da dostavljene fotografije prikazuju trenutno stanje vanjskog dijela te unutrašnjosti smještajne jedinice tuženika a ne ono u trenutku odnosno vremenskom periodu na koji se odnosi predmetni spor i da na predmetnim fotografijama smještajna jedinica izgleda uredno i čisto dok fotografije koje je tužitelj priložio prikazuju upravo stanje smještajne jedinice tokom sezone 2017., dakle u vremenskom periodu spornih događaja i da iz navedenih fotografija jasno proizlazi da je smještajna jedinica u tom trenutku bila neuredna, prljava i nefunkcionalna, što je uzrokovalo premještaje rezervacija i isplaćivanje naknade gostima na ime reklamacije stoga fotografije koje je tuženik dostavio ni na koji način ne dokazuju niti mogu biti dokaz o tome kakvo je stanje smještaje jedinice bilo u trenutku na koji se odnosi predmetni spor, već jedino mogu dokazivati kakvo je stanje smještajne jedinice trenutno s tim da je vremenski raspon između fotografija koje je priložio tužitelj i fotografija koje je priložio tuženik gotovo 6 godina, što je svakako bilo i više nego dovoljno vremena da tuženik svoju smještajnu jedinicu unaprijedi, očisti i uredi. Navodi i da je tuženik dostavljene fotografije fotografirao upravo za svrhu dokazivanja urednosti svoje smještajne jedinice te one ne moraju nužno odražavati niti sadašnje stvarno stanje smještajne jedinice, budući da je tuženik mogao vrlo lako prije samog fotografiranja smještajnu jedinicu urediti i očistiti stoga da fotografije smještajne jedinice tuženika koje je isti dostavio nikako ne mogu biti dokaz o urednosti i čistoći smještajne jedinice u vrijeme spornih događaja koji datiraju iz sezone 2017., dakle gotovo 6 godina prije nastanka dostavljenih fotografija, niti se mogu uopće smatrati pouzdanim dokazom urednosti i čistoće smještajne jedinice tuženika budući da je isti smještajnu jedinicu mogao vrlo lako prilagoditi i urediti prije samog fotografiranja. S obzirom na recenzije koje je tuženik dostavio ističe da se niti one ne mogu smatrati dokazom stanja, urednosti i čistoće smještajne jedinice u vrijeme sezone 2017., da se recenzije odnose na vremenski period nakon sezone 2017. i mogu posvjedočiti jedino o stanju smještajne jedinice nakon sezone 2017. kao i da se u dostavljenim recenzijama kao iznajmljivač smještaje jedinice tuženika spominje se gospođa OV, a ne tuženik stoga se sadašnje stanje smještajne jedinice ne može poistovjetiti sa stanjem smještajne jedince u vrijeme kada je tuženik bio iznajmljivač te da zadovoljstvo gostiju koji su autori spomenutih recenzija i stanje smještajne jedinice u toku odsjedanja tih gostiju u njoj, ne mogu biti odraz niti dokaz o tome kakvo je stanje smještajne jedinice bilo u vrijeme kada je tuženik bio iznajmljivač iste već jedino mogu biti odraz stanja smještajne jedinice od kada je spomenuta gospođa OV iznajmljivač.

9. Podneskom od 24.travnja 2024. tužitelj napominje da je 2023. promijenio tvrtku pa sada nosi naziv AWAZE A/S, da je riječ o istoj pravnoj osobi koja ima isto sjedište (Virumgardsvej 27, Virum, Kraljevina Danska), isti matični broj u sudskom registru Kraljevine Danke (17484575), iste zakonske zastupnike (ĆV, JVL), isti OIB (87687957339) u RH, a što je razvidno iz izvadaka iz sudskog registra koji se dostavljaju u privitku ove tužbe.

10. U postupku su pregledani Izvadak iz poslovnih knjiga od 26. listopada 2017. (list 29,75 spisa), dopis (list 117-118, 123-124, 169-170 spisa), Ugovor između Novasol AS i JV od 14.siječnja 2015. (list 119-121 spisa), Opći uvjeti i rokovi (list 122 spisa), fotografije (list 125-132, 140-152, 169-170 spisa), uvid u izvadak za rezervaciju (list 135-135 spisa), recenzije sa interneta (list 156-168 spisa), povratnica (list 172 spisa), izvadak od 29.ožujka 2023. i Danski registar trgovačkih društava od 24.veljače 2022. (list 178-215 spisa) te je izveden dokaz saslušanjem svjedokinja GV (list 224-225 spisa) i OV (list 235-236 spisa).

10.1. Pregledom Izvadka iz poslovnih knjiga od 26. listopada 2017. utvrđeno je dugovanje tuženika prema tužitelju u iznosu od 3.821,00 EUR koje se odnosi na trošak premještaja za rezervaciju broj 4233113 s rokom dospijeća 8.kolovoza 2017 u terminu 12.-19. kolovoza, povrat isplaćene rezervacije broj 4233113 s rokom dospijeća 31.kolovoza 2017. za termin od 12. -19.kolovoza i na trošak reklamacije za rezervaciju broj 4273238 od 26.listopada 2017. za termin od 5. -12.kolovoza.

10.2. Uvidom u dopis koji nije datiran proizlazi da je upućen tuženiku od strane tužitelja vezano za rezervaciju 4273238 u razdoblju od 5.kolovoza 2017. -12.kolovoza 2017. za objekt broj CDD557, gosta NV i da se odnosi reklamaciju navedenih gostiju iz razloga jer je gostima tek drugi dan bio na raspolaganju gornji kat na kojem su bile privatne stvari te frižider pun hrane, zapuštena okućnica, prljave kupaone, kuhinja i podovi te jedan klima uređaj nije bio u funkciji iz kojih razloga je gostima odobrena reklamacija u iznosu od 1.000,00 EUR te je tuženik obaviješten da će se najam za gore navedenu reklamaciju umanjiti za 640,00 EUR te je pozvan tužitelj uplatiti iznos od 640,00 EUR u roku od 30 dana.

10.3. Uvidom u Ugovor između Novasol AS i JV od 14.siječnja 2015. utvrđeno je da se isti odnosi na šifru smještajne jedinice CDD 557 za razdoblje od 1.svibnja 2015. do 15.listopada 2015. te 1.svibnja 2016. do 15.listopada 2016.

10.4. Uvidom u dopis koji nije datiran proizlazi da je upućen tuženiku od strane tužitelja vezano za rezervaciju 4233113 u razdoblju od 12.kolovoza 2017.-19.kolovoza 2017. za objekt broj CDD557, gosta MV i da se odnosi premještaj zbog neraspoloživosti kapaciteta kojom prilikom su nastali troškovi premještaja u visini od 1.231,00 EUR kao razlika između tuženikove i prodajne cijene objekta uslijed otkazivanja uslijed otkazivanja rezervacije a odnosi se na gubitak kapitala dok troškove pokretanja premještaja u iznosu od 250,00 EUR preuzima tužitelj i povrat isplaćene rente za navedenu rezervaciju u iznosu od 1.950,00 EUR koja je bila plaćena unaprijed a ista nije odrađena nego je uslijedio premještaj.

10.5. Uvidom u izvadak za rezervaciju br. 4233113 za CDD557 proizlazi da je agentica AV bila na uviđaju i utvrdila da je objekt u katastrofalnom stanju kao da godinama tamo nitko nije boravio.

10.6. Nadalje, uvidom u povratnicu nije utvrđeno datum i potpis osobe kojoj je uručena kao niti naslov i sadržaj poslanog izuzev imena primatelja, ovdje tuženika i naziva pošiljatelja, ovdje tužitelja.

10.7 Nadalje, uvidom u izvadak od 29.ožujka 2023. i Danski registar trgovačkih društava od 24.veljače 2022. proizlazi da je tužitelj promijenio tvrtku pa sada nosi naziv AWAZE A/S.

10.8. Svjedokinja GV iskazala je da je zaposlena kod tužitelja na radnom mjestu administratora u odijelu financija i da joj je poznato da tužitelj ima potraživanje protiv tuženika JV kao iznajmljivača po osnovi reklamacije iz 2017. koja se odnosila na stanje objekta koji je bio neoslovan, neočišćen, odnosno ne primjeren za boravak gostiju a s obzirom da radi u odjelu financija sve takve reklamacije joj dolaze u rad. Nije radila na konkretnom slučaju ali se prije ročišta o tome informirala te su joj poznate sve procedure vezano uz troškove koji nastaju u slučajevima reklamacija i premještaja gostiju te da joj je vezano uz konkretnu reklamaciju poznato da gostima nije sukladno ugovoru bio stavljen na raspolaganje cijeli smještajni objekt, da je riječ o kući za odmor za 14 ljudi na dva kata sa okućnicom, a gostima je bio stavljen na raspolaganje samo jedan kat, dok je dio obitelji tuženika boravio na prvom katu sa svim stvarima i da su zbog navedenog gosti podnijeli reklamaciju koja se osim navedenog odnosila i na čistoću dijela objekta u kojem su bili smješteni navodeći da su morali sami čistiti s obzirom da je objekt bio prljav. Koliko joj je poznato zbog navedene reklamacije je tužitelj morao vratiti gostima iznos od 1.000,00 eura, dok od tuženika potražuje 640,00 eura. U odnosu na drugi događaj koji joj je poznat odnosi se na reklamaciju koju je podnio drugi gost kojeg tuženik nije smjestio u objekt te je tužitelj gostu morao tražiti zamjenski smještaj a kolegica koja je povodom navedene reklamacije bila na licu mjesta je u svom izvješću, a kojega je vidjela napisala da je objekt u lošem stanju zbog nečistoće te je utvrdila da postoje razmirice u obitelji tuženika i koliko se sjeća čini joj se da je u izvješću pisalo i da je tuženik bio u alkoholiziranom stanju zbog čega je tužitelj kontaktirao goste te im ponudio alternativni smještaj a budući je bila riječ o visokoj sezoni, o terminu od 12. do 19. kolovoza te da je bila riječ o gostima HV ili J koji su trebali doći avionom iz Velike Britanije u Dubrovnik, te s obzirom na kratak rok, tužitelj nije bio u mogućnosti ponuditi odgovarajući smještaj po karakteristikama, kvaliteti i cjenovno odgovarajući kao predmetni smještaj u okolici Dubrovnika, tužitelj je ponudio gostima alternativni smještaj u ostatku Dalmacije kojeg su gosti odbili, između ostalog zbog već rezerviranog leta u navedenom terminu i za navedenu destinaciju zbog čega je došlo do otkaza predmetne rezervacije te do gubitka prihoda od strane tužitelja u vidu razlike između prodajne i vlasnikove cijene te o unaprijed isplaćenoj rezervacije tuženiku, budući da se iznajmljivačima naknade za rezervacije isplaćuju unaprijed, na kraju mjeseca koji prethodi terminu rezervacije a radi se o iznosu od 1.950,00 eura.

10.9. Svjedokinja OV je iskazala da joj je poznato da je M tužila njezinog svekra zbog premještaja gostiju, da se radi o kući u kojoj oni žive, da je svekar bio vlasnik te kuće i da je naknadno prenio vlasništvo na svoga sina. Koliko se sjeća svekar je sklopio ugovor sa Novasol vezano za booking, ne zna točno koje je to godine bilo, da su oni kao obitelj obavljali poslove čišćenja i dočekivali bi goste, odnosno ona ih je dočekivala jer njezin svekar nije baš dobro govorio engleski. Iskazala je da se može točno sjetiti ali prvih godina se iznajmljivala cijela kuća dok je onda kasnije ne zna točno kada došlo do smanjenja kapaciteta, odnosno više se nije iznajmljivala cijela kuća, da su imali jedne goste kojima je smetala crkva koja se nalazila u blizini, ali se ne može sjetiti o kojim točno gostima se radi ali da nikad nisu imali situaciju da su im se gosti, njima osobno, žalili na čistoću te joj nisu poznati konkretni slučajevi zbog kojih je M tužila njezinog svekra. Također je iskazala da je posao Novasol bio komunikacija prije rezervacije gostiju i sama rezervacija, kad bi dobili rezervaciju oni bi ih obavijestili o rezervaciji putem maila, a nekih 10-15 dana prije dolaska gostiju bi im Novasol isplatila cjelokupni neto iznos za navedenu rezervaciju, dok bi oni za sebe zadržali proviziju. Koliko se sjeća misli da ih Novasol nikad nije pozvala da iz bilo kojeg razloga trebaju vratiti novce koje su dobili na ime rezervacije i da osim navedenih poslova Novasol s njima nije nikada o ničemu drugome komunicirala a niti o tome da bi gosti imali eventualne neke primjedbe. Na pitanje do kada je trajao ugovorni odnos sa Novasol odgovorila je da je stigla tužba od Novasola prije 2-3 godine vezano za događaj koji se dogodio misli 2017. ili 2018. te je pokušala nakon toga putem e mail istražiti u tom razdoblju što se dogodilo, međutim da njima ni dan danas nije jasno o čemu se tu radilo, a prilikom pretraživanja e maila vidjela je da je Novasol poslala njezinom svekru 2018. ponudu za sklapanje novog ugovora, ali koliko je njome poznato do sklapanja novog ugovora nije došlo, a s obzirom na navodno postojanje neugodnog iskustava ne zna zašto bi Novasol i poslala ponudu njezinom svekru godinu dana nakon dok je na pitanje je li u tom e mailu itko spominjao postojanje problema odgovorila da nije, da je većina mailova koje je dobivala od Novasol bila vezana za obavijest o rezervacijama. Na upit suda je li itko ikad od Novasol došao da obiđe nekretninu koja je predmet iznajmljivanja odgovorila je da jest možda na početku, odnosno na kraju prve godine odnosno nakon prve sezone da je došla gospođa AV i predložila neke promjene kao npr. promijenit kušine, međutim da ni kušine nisu promijenili a naknadno su sklopili novi ugovor za iduću sezonu sa njima. Na poseban upit zamjenice punomoćnika tužitelja od kada je svjedokinja iznajmljivač, odgovorila je da ona nije iznajmljivač, da je iznajmljivač njezin svekar, da predmetna smještajna jedinica nije obnavljana ili sređena samo da se promijenila eventualna WC daska, da nije bilo nikakvih većih radova, eventualno tekućih.

11. Člankom 63. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj: NN 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 177/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/113, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 dalje: ZPP) za suđenje u sporovima koji nastaju u tijeku i u povodu sudskog ili upravnog ovršnog postupka odnosno u tijeku i u povodu stečajnog postupka mjesno je isključivo nadležan sud na čijem se području nalazi sud koji provodi ovršni ili stečajni postupak odnosno sud na čijem se području provodi upravna ovrha.

12. Člankom 21. Ovršnog zakona (Narodne novine broj: NN 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20 i 114/22, dalje; OZ) propisano je da se u ovršnom postupku i postupku osiguranja na odgovarajući način primjenjuju odredbe Zakona o parničnom postupku ako ovim ili drugim zakonom nije drugačije određeno dok je člankom 38. propisano da je mjesna nadležnost određena ovršnim zakonom isključiva.

13. Odredbom članka 9. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15; dalje u tekstu: ZOO-a) je propisano da su sudionici u obveznom odnosu dužni izvršavati svoje obveze i odgovorni su za njezino ispunjenje, dok je prema članku 65. stavak 1. ZOO-a na temelju obveze vjerovnik ovlašten zahtijevati od dužnika njezino ispunjenje, a dužnik je dužan, u cijelosti, ispuniti je.

13.1. Odredbom članka 1089. ZOO-a propisano je da se pri ocjeni visine izmakle koristi uzima u obzir dobitak koji se mogao osnovano očekivati prema redovitom tijeku stvari ili prema posebnim okolnostima, a čije je ostvarenje spriječeno štetnikovom radnjom ili propuštanjem dok je člankom 1046. ZOO-a izmakla dobit određena kao sprječavanje povećanja nečije imovine.

14. Odredbom članka 2.3. Općih uvjeta i rokova propisano je da je vlasnikova odgovornost gostu osigurati zaprimanje smještajne jedinice u potpuno funkcionalnom, čistom i neoštećenom stanju kao i da smještajna jedinica mora biti u cijelosti ispravna za uporabu te namještena i opremljena za najveći broj gostiju sukladno ugovoru i zakonski propisanim normama

14.1. Nadalje, člankom 6. Općih uvjeta je propisano da se ugovor između vlasnika smještajne jedinice i Novasola automatski produljuje do trenutka u kojem jedna od ugovornih stranaka ne raskine ugovor dok se sve promjene kao i eventualni raskid ugovora za narednu sezonu dostavlja pismenom obliku putem elektroničke pošte ili preporučene poštanske pošiljke najkasnije do 31.svibnja tekuće godine. Propisano je i da ne bude li Novasol mogao raspolagati smještajnom jedinicom tijekom ugovorenog vremenskog perioda vlasnikovim nepoštivanjem odredbi predmetnog ugovora da odgovornost za izgubljenu dobit, nastale administrativne, proizvodne i druge troškove kojima se izložio Novasol snosit će vlasnik u cijelosti kao i troškove premještaja potvrđenih rezervacija i opcija.

15. Između stranaka nije sporno da su bile u ugovornom odnosu, sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva odnosno je li tuženik dužan platiti utuženo potraživanje kao i visina istoga.

16. Dakle, prava i obveze ugovornih strana regulirane su zaključenim ugovorom između istih 14.siječnja 2015., a potpisom predmetnog ugovora tuženik je kao ugovorna strana izjavio suglasnost da razumije prava i obveze istaknute u Općim uvjetima i rokovima otisnutim na poleđini predmetnoga ugovora u kojima je u članku 6. propisano da se ugovor između vlasnika smještajne jedinice i tužitelja automatski produljuje do trenutka u kojem jedna od ugovornih strana ne raskine ugovor. Također je odredbom članka 6. regulirano pitanje troškova premještaja na način da ukoliko vlasnikovim nepoštivanjem ugovornih odredbi dođe do premještaja potvrđenih rezervacija i opcija troškove istih snositi će vlasnik u cijelosti i to naknadu za pokretanje premještaja u visini od 250,00 EUR po svakoj opciji odnosno rezervaciji. Tužitelj tijekom postupka potražuje izgubljenu dobit za rezervaciju br. 4233113- MV u iznosu od 1.231,00 Eura, povrata isplaćene rezervacije br. 4233113- MV u iznosu od 1.950,00 Eura i troška reklamacije u iznosu od 640,00 Eura, u ukupnom iznosu od 3.821,00 Eura navodeći da je za gore navedenu rezervaciju, a u skladu sa poslovnom praksom tužitelja, tuženiku unaprijed isplaćen iznos od 1.950,00 Eura što predstavlja tuženikovu cijenu za smještajnu jedinicu i kako gosti navedene rezervacije nisu odsjeli u smještajnoj jedinici tuženika, zbog njegovog neispunjavanja njegove osnovne ugovorne obveze odnosno odbijanja da ih smjesti u svoju smještajnu jedinicu, isti je dužan tužitelju naknaditi na ime rezervacije unaprijed isplaćeni iznos od 1.950,00 Eura kao i da je zbog tuženikova odbijanja smještanja gostiju rezervacije br. 4233113- MV u svoju smještajnu jedinicu pokrenut postupak premještaja navedenih gostiju u drugu smještajnu jedinicu kojom raspolaže međutim da gosti navedene rezervacije odbijaju takav premještaj i u potpunosti otkazuju svoju rezervaciju na koji način za tužitelja nastaje izgubljena dobit u iznosu od 1.231,00 Eura dok je iznos od 640,00 Eura isplaćen gostima rezervacije na ime reklamacije koju su uložili zbog neurednosti i nečistoće smještajne jedinice tuženika.

17. Tijekom postupka je utvrđeno da su stranke imale zaključeni ugovor zbog ostvarivanja imovinske koristi u vidu zarade od iznajmljivanja nekretnine u vlasništvu tuženika a za koje iznajmljivanje je kontakt osoba bila OV koja je vodila i svu korespondenciju sa tužiteljem i dočekivala goste dok su poslove čišćenja obavljali kao obitelj i koja je u svom iskazu navela da nikad nisu imali situaciju da su im se gosti, njima osobno žalili na čistoću te joj nisu poznati konkretni slučajevi zbog kojih je M tužila njezinog svekra, da je posao Novasol bio komunikacija prije rezervacije gostiju i sama rezervacija i kad bi dobili rezervaciju oni bi ih obavijestili o rezervaciji putem maila, a nekih 10-15 dana prije dolaska gostiju bi im Novasol isplatila cjelokupni neto iznos za navedenu rezervaciju, dok bi oni za sebe zadržali proviziju i koliko se sjeća misli da ih Novasol nikad nije pozvala da iz bilo kojeg razloga trebaju vratiti novce koje su dobili na ime rezervacije i da osim navedenih poslova Novasol s njima nije nikada o ničemu drugome komunicirala a niti o tome da bi gosti imali eventualne neke primjedbe dok iz dopisa koji nisu datiran proizlazi da su upućeni tuženiku od strane tužitelja vezano za rezervaciju 4273238 u razdoblju od 5.kolovoza 2017. -12.kolovoza 2017. za objekt broj CDD557, gosta NV i da se odnose na reklamaciju navedenih gostiju iz razloga jer je gostima tek drugi dan bio na raspolaganju gornji kat na kojem su bile privatne stvari te frižider pun hrane, zapuštena okućnica, prljave kupaone, kuhinja i podovi te jedan klima uređaj nije bio u funkciji iz kojih razloga je gostima odobrena reklamacija u iznosu od 1.000,00 EUR te je tuženik obaviješten da će se najam za gore navedenu reklamaciju umanjiti za 640,00 EUR te je pozvan tužitelj uplatiti iznos od 640,00 EUR u roku od 30 dana, a vezano za rezervaciju 4233113 u razdoblju od 12.kolovoza 2017. -19.kolovoza 2017. za objekt broj CDD557, gosta MV da se odnosi na premještaj zbog neraspoloživosti kapaciteta kojom prilikom su nastali troškovi premještaja u visini od 1.231,00 EUR kao razlika između tuženikove i prodajne cijene objekta uslijed otkazivanja rezervacije a odnosi se na gubitak kapitala dok troškove pokretanja premještaja u iznosu od 250,00 EUR preuzima tužitelj i povrat isplaćene rente za navedenu rezervaciju u iznosu od 1.950,00 EUR koja je bila plaćena unaprijed a ista nije odrađena nego je uslijedio premještaj. Iz iskaza svjedokinje GV zaposlenice tužitelja proizlazi da nije radila na konkretnom slučaju ali se prije ročišta o tome informirala te su joj poznate sve procedure vezano uz troškove koji nastaju u slučajevima reklamacija i premještaja gostiju. Također iz nedatiranog dopisa tužitelja upućenog tuženiku proizlazi da je izvršen premještaj zbog neraspoloživosti kapaciteta u odnosu na rezervaciju broj 4233113 te da je slijedom navedenoga nastao trošak u iznosu od 3.181,00 EUR i to u vidu povrata isplaćene rente za navedenu rezervaciju u iznosu od 1.950,00 EUR i gubitka kapitala kao razlike između prodajne cijene objekta i cijene tuženika u iznosu od 1.231,00 EUR dok iz izvatka za rezervaciju broj 4233113 proizlazi u dijelu u kojem je isti na hrvatskom jeziku bilješka od 6.kolovoza 2017. da je agentica AV bila na uviđaju i utvrdila objekat u katastrofalnom stanju kao da godinama tamo nitko nije boravio. Slijedom svega navedenoga obzirom da iz isprava priloženih spisu ne proizlazi da je do premještaja došlo zbog neraspoloživosti kapaciteta od strane tuženika odnosno kršenjem odredbi Općih uvjeta a niti da je tuženiku uplaćen iznos od 1.950,00 EUR kao niti da je tužitelju nastala šteta u vidu izmakle koristi u iznosu od 1.231,00 EUR a niti je tužitelj dokazao visinu iste kao niti da je gostima vezano za rezervaciju 4273238 u razdoblju od 5.kolovoza 2017.-12.kolovoza 2017. za objekt broj CDD557 odobrena i isplaćena reklamacija u iznosu od 1.000,00 EUR a niti dokazao visinu iste, odnosno iz dokumentacije i isprava priloženih spisu nije moguće utvrditi na koji način je tužitelj izvršio izračun za odobrenu reklamaciju a niti visinu umanjenje najma za gore navedenu reklamaciju u iznosu od 640,00 EUR, dakle tužitelj nije dokazao da bi mu takvi troškovi nastali te je slijedom navedenoga obzirom da tužitelj za te svoje tvrdnje ne pruža niti predlaže bilo kakve dokaze što je dužan učiniti temeljem čl. 219 ZPP-a, sud o postojanju te činjenice prosuđivao u smislu odredbe čl. 221 a ZPP-a primjenom pravila o teretu dokazivanja.

18. Sud nije posebno cijenio preostale dokaze budući da se njima utvrđuju činjenice koje tijekom postupka nisu sporne ili nisu od utjecaja za donošenje odluke u ovom predmetu niti je provodio daljnje dokaze koje su predlagale stranke, smatrajući činjenično stanje dovoljno utvrđenim.

19. Slijedom svega navedenoga, obzirom je za određivanje ovrhe na novčanim tražbinama isključivo nadležan sud ovršenikova prebivališta, a obzirom je ovaj postupak pokrenut povodom prijedloga za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave od 19.svibnja 2022. i budući tuženik ima prebivalište na području ovoga suda to je tuženikov prigovor mjesne nadležnosti odbijen kao neosnovan.

20. U odnosu na prigovor tužitelja da se u dostavljenim recenzijama kao iznajmljivač smještaje jedinice tuženika spominje gospođa OV, a ne tuženik i da se stoga sadašnje stanje smještajne jedinice ne može poistovjetiti sa stanjem smještajne jedince u vrijeme kada je tuženik bio iznajmljivač te da zadovoljstvo gostiju koji su autori spomenutih recenzija i stanje smještajne jedinice u toku odsjedanja tih gostiju u njoj, ne mogu biti odraz niti dokaz o tome kakvo je stanje smještajne jedinice bilo u vrijeme kada je tuženik bio iznajmljivač iste već jedino mogu biti odraz stanja smještajne jedinice od kada je spomenuta gospođa OV iznajmljivač isti je neosnovan iz razloga što iz ugovora između pravnog prednika tužitelja i tuženika od 14.siječnja 2015. proizlazi da j tuženik potpisao ugovor kao vlasnik smještajne jedinice dok je u samom ugovoru kao kontakt navedena OV i iz kojeg ugovora proizlazi da je njezina adresa istovjetna adresi objekta koji je predmet ugovora kao i da je naveden njezin e mail a ne e mail tuženika dok iz njezinog iskaza također proizlazi da je ista dočekivala goste jer njezin svekar ne zna engleski jezik.

21. U odnosu na prigovor zastare također se ističe da je isti neosnovan s obzirom da se radi o naknadi iz ugovornoga odnosa između stranaka gdje je zakonodavac odredbom članka 230. stavak 2. ZOO-a propisao opći zastarni rok u trajanju od pet godina te cijeneći ranije navedeni zastarni rok i činjenicu da je najstarije potraživanje tuženika datirano na 8.kolovoza 2017., a da je prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave predan sudu 19. svibnja 2022., to je zahtjev tužitelja podnesen u za to predviđenom zastarnom roku.

22. Slijedom navedenog, primjenom odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a, sud je ukinuo platni nalog u dijelu koji se odnosi na glavnicu s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke presude).

23. Troškovi su odmjereni sukladno odredbama čl. 154.st. 4 i čl. 155. ZPP-a, obzirom da je tužitelj odbijen sa tužbenim zahtjevom, odlučeno je kao u točki II. presude.

23.1. Na ročištu od 15. srpnja 2025. punomoćnik tuženika je zatražio naknadu troškova za zastupanje na ročištima od 15.prosinca 2022., 26.siječnja 2023. i 15.srpnja 2025. u iznosu od po 200,00 EUR, sve uvećano za 25% PDV i sudske pristojbe u iznosu od 84,54 EUR.

23.2. Tuženiku je na temelju odredbe Tbr. 9.t.1. Tarife o nagradama i naknadi za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23 dalje u tekstu: OT) i odredbe Tbr. 42. OT-a dosuđena naknada troška za zastupanje na ročištima od 15.prosinca 2022., 26.siječnja 2023. i 15.srpnja 2025. u iznosu od po 200,00 EUR, sve uvećano za 25% PDV što ukupno iznosi 750,00 EUR. Dosuđen je i trošak sudske pristojbe za prigovor u iznosu od 84,54 EUR, što ukupno iznosi 834,54 EUR.

23.3. Slijedom navedenog, valjalo je o troškovima cjelokupnog postupka donijeti zasebnu odluku (točka III. izreke presude).

U Dubrovniku 12. rujna 2025.

Sutkinja

Ines Bračanov Čuljat

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika