REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br. Pr-886/2025-50

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Danijeli Marotti Andrić, u pravnoj stvari tužitelja ZŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Ivani Binički Ložnjak, odvjetnici u Zagrebu, protiv tužene Republike Hrvatske – Ministarstvo financija, OIB: 52634238587, zastupane po Općinskom građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 4. rujna 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja Lene Bubalović, odvjetnice i zastupnika tužene NŽ, savjetnik OGDO, 12. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj - Ministarstvu financija, OIB: 52634238587, da isplati tužitelju ZŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade imovinske štete iznos od sveukupno 400,00 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 12. rujna 2025. do pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II. Odbija se preostali dio tužbenog zahtjeva tužitelja u dijelu kojim traži isplatu naknade imovinske štete u iznosu od 2.292,94 eura, zajedno sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama u odnosu na taj iznos te u dijelu kojim traži isplatu zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos od 400,00 eura za period od 2. studenog 2020. do 12. rujna 2025.

III. Nalaže se tuženoj Republici Hrvatskoj - Ministarstvu financija, OIB: 52634238587, da nadoknadi tužitelju ZŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.897,86 eura, zajedno sa zateznom kamatom tekućom od 12. rujna 2025. do isplate do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška za preostali iznos preko dosuđenog.

V. Odbija se zahtjev tužene za naknadom parničnog troška kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je raspoređen u Ministarstvu financija na radno mjesto namještenika za tehničke i pomoćne poslove u Glavnom tajništvu, Sektoru za javnu nabavu, opće i tehničke poslove, Službi za sigurnosne, obrambene i tehničke poslove, koje poslove kod navedenog poslodavca obavlja unazad 36 godina i 11 mjeseci. Naveo je da je 31. srpnja 2020. u 10,00 sati pretrpio ozljedu na radu na radnom mjestu u Zagrebu, Katančićeva 5 na način da je pao na leđa s aluminijskih ljestava i to s visine od oko 1,50 m prilikom postavljanja karniše u već prethodno ugrađeni nosač karniše. Navedene poslove je obavljao po nalogu nadređene voditeljice službe ZŽVM. Nakon ozljeđivanja o istom je obaviještena nadležna policijska postaja te inspekcija zaštite na radu koji su po nastanku štetnog događaja na licu mjesta izvršili očevid. Po izvršenom očevidu utvrđeno je da tužitelj nije bio osposobljen za rad na siguran način, niti je tuženik kao poslodavac prije davanja naloga za rad utvrdio zdravstvenu sposobnost tužitelja za obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada. Obzirom na navedeno zapisnikom o izvršenom inspekcijskom nadzoru, klasa 116-02/20-46/18 od 18. kolovoza 2020. je utvrđeno postojanje nepravilnosti na strani tuženika zbog kojih je došlo do predmetnog ozljeđivanja. Osim toga, tužitelj je predmetne zgode obavljao poslove za koje nije osposobljen te koji ne ulaze u opis poslova namještenika za tehničke i pomoćne poslove grafičke struke. Naime, Pravilnikom o unutarnjem redu Ministarstva financija, klasa 023-03/20-01/1 sastavni dio kojeg je i Sistematizacija radnih mjesta u Ministarstvu financija propisano je da namještenik za tehničke i pomoćne poslove grafičke struke obavlja poslove fotokopiranja i knjigovežačke poslove, zatim da obavlja poslove dostave, jednostavne tehničke i pomoćne poslove na održavanju zgrade i opreme, vodi evidencije o broju izrađenih kopija i utrošku materijala te druge jednostavne evidencije iz djelokruga Službe, kao i druge poslove po nalogu načelnika Sektora i voditelja Službe. Povodom štetnog događaja tužitelj je zadobio teške tjelesne ozljede i to višeiveralni prijelom desne lopatične kosti, prijelom jedanaestog desnog rebra, kao i dislokaciju, iščašenje i nategnuće zglobova i ligamenata ramenog pojasa, a uslijed kojih je oporavak i liječenje bio dugotrajan sa zaostalim trajnim posljedicama. Uslijed ozljeda zadobivenih u predmetnoj nezgodi tužitelj je trpio dugotrajne bolove, a kao posljedicu ozljeđivanja trpio je i strah, u početku intenzivan, kasnije u vidu nelagode i bojazni od nastanka moguće ozljede, kao i strah od posljedica ozljeđivanja te ishoda liječenja. Kod tužitelja je nadalje nastupilo i smanjenje životnih aktivnosti zbog naprijed navedenih ozljeda. Razvidno je iz svega navedenog da je tužitelj uslijed nastanka predmetne ozljede pretrpio neimovinsku štetu u vidu povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, slijedom čega isti na ime pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu, temeljem odredbe čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima potražuje naknadu štete, sve uzimajući u obzir kvalifikatorne kriterije. Isto tako, tužitelju je bila potrebna tuđa pomoć i njega obzirom na činjenicu dugotrajnosti oporavka u sveukupnom trajanju od 360 sati,. Naime podnositelju zahtjeva je po otpuštanju iz bolnice odnosno 30 dana bila potrebna tuđa pomoć i njega u trajanju od 6 sati dnevno, da bi potom daljnjih 30 dana ukućani pružali oštećenom pomoć i njegu u trajanju od 4 sata dnevno te potom daljnjih 30 dana po 2 sata dnevno. Osim toga tužitelju su zbog ozljeđivanja nastali i dodatni materijalni troškovi u vidu putnih troškova na relaciji, [adresa] - KBC Zagreb, [adresa] u vidu odlaska na preglede u bolnicu sveukupno 7 kontrolnih pregleda (7x 50 km odnosno 350 km x 2,00 kn što iznosi 700,00 kn), zatim putni troškovi na relaciji [adresa] – [adresa] – [adresa] u vidu odlaska na terapiju u Specijalnu bolnicu u Stubičkim Toplicama dva puta po 10 dana odnosno sveukupno 20 odlazaka i dolazaka (20 x 84 km odnosno 1680 km x 2,00 kn – 3.360,00 kn), zatim putni troškovi nastali za vrijeme liječenja uslijed odlaska na fizikalnu terapiju u Jastrebarsko – ordinacija dr. FŽ u vidu deset odlazaka na terapiju i to u vidu troška putovanja od mjesta stanovanja do ordinacije fizijatra (32 km u oba smjera po odlasku u ordinaciju odnosno sveukupno 10 x 32 km – 320 km x 2 kn – 640,00 kuna), što sveukupno iznosi 4.700,00 kuna. Tužitelj osim toga nosi progresivne dioptrijske naočale koje su u štetnom događaju oštećene, a vrijednost kojih iznosi sa PDV-om 11.590,00 kn. Navodi da je dakle uslijed ozljeđivanja pretrpio imovinsku štetu u ukupnom iznosu od 23.490,00 kn. Dakle tužitelj tužbom na ime naknade štete kako imovinske tako i neimovinske koju je tužitelj pretrpio u predmetnom štetnom događaju potražuje iznos od ukupno 118.490,00 kuna. Navodi da je u konkretnom slučaju razvidno iz dokumentacije priležeće spisu da je tužitelj pretrpio ozljedu na radu obavljajući poslove po nalogu neposredno nadređenog i to poslove koje ne ulaze u njegov djelokrug poslova pri čemu su utvrđene nepravilnosti na strani tuženika kao poslodavca koje su dovele do štetnog događaja. Dalje navodi da se obratio tuženoj, Ministarstvu financija sa odštetnim zahtjevom 2. studenoga 2020. u kojem je zatražio naknadu pretrpljene štete, međutim poslodavac na isti zahtjev nije odgovorio. Tužitelj se isto tako temeljem odredbe čl. 186. Zakona o parničnom postupku obratio Općinskom državnom odvjetništvu u Zagrebu sa zahtjevom za mirno rješenje spora koji zahtjev je ocijenjen kao neosnovan, o čemu je ODO Zagreb tužitelja obavijestilo dopisom od 20. rujna 2021., posl. br. XIX-N-DO-768/21.

1.1. Nakon provedenog medicinskog vještačenja, konačno specificiranim tužbenim zahtjevom u podnesku od 8. veljače 2023. tužitelj potražuje s osnove naknade neimovinske štete iznos od 8.892,43 eura (67.000,00 kn) te s osnove naknade imovinske štete iznos od 2.692,94 eura (20.290,00 kn), sve zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 2. studenog 2020. kao dana podnošenja odštetnog zahtjeva pa do isplate. Tužitelj potražuje i naknadu troškova parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. Tužena u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan. Navodi da iznose koje potražuje tužitelj ničime iste ne dokazuje niti dokumentira. Pri tome priznaje da predmetne račune nema. Tuženik ne spori da je do štetnog događaja došlo. Sporna je, međutim, osnovanost i visina postavljenog zahtjeva. U obzir treba uzeti sve okolnosti slučaja, uključujući i doprinos samog tužitelja nastanku štete budući da ljestve nije koristio na ispravan način i pridonio je nastanku štetnog događaja krajnjom nepažnjom. Prema Zapisniku inspekcije zaštite na radu, ozljeda se dogodila na način da je tužitelj postavljao karnišu u već prethodno ugrađeni nosač karniše koristeći ljestve, prilikom čega je s istih pao. Tijekom očevida ljestve su bile položene na sjevernom zidu sobe, između dva prozora. Radi se o aluminijskim trodijelnim Ijestvama s po 9 prečki. Sva tri dijela su bila složena i tako su se koristile, prislonjene na zid. Tužitelj je u vrijeme ozljeđivanja stajao na četvrtoj ili petoj prečki, na visini od oko 1,5-2 metra od poda. Ljestve su izrađene od čvrste aluminijske konstrukcije, što ih čini stabilnima i sigurnima. Opremljene su sigurnosnim kukama koje služe za učvršćivanje prečki prilikom određivanja visine potrebne za rad. Ljestve nisu pale zajedno s namještenikom, što upućuje na zaključak da se imenovani nije pridržavao rukama za ljestve prilikom kretanja po Ijestvama. Iz opisa događaja razvidno je da tužitelj nije koristio ljestve sukladno uputama o korištenju Ijestava. I bez da je tužitelj osposobljen za rad na siguran način, očekuje se da prosječna osoba koristi ljestve na ispravan način i da uloži minimalnu pažnju prilikom obavljanja zadatka u okolnostima koje su omogućavale obavljanje posla na siguran način. Razvidno je da se u konkretnom slučaju radi o djelovanju subjektivnog faktora (nesmotrenost, nepažnja i si.) koji je u konačnici doveo do ove ozljede. Naime, ljestve su prilikom pada tužitelja ostale na svom mjestu na ravnom podu od parketa na kojemu nema izbočina niti udubljenja. Pad se dogodio s visine od svega nekoliko prečki, što dokazuje da nisu postojale nikakve štetne okolnosti izvan utjecaja tužitelja koje su mogle tijekom rada djelovati na namještenika i na taj način (ne)posredno dovesti, ili dodatno utjecati, na njegov pad. Navedeno upućuje na zaključak o postupanju tužitelja s krajnjom nepažnjom, pri čemu je došlo do gubitka ravnoteže kao neposrednom uzroku pada s Ijestava. S tim u vezi, tužitelj nikada nije komunicirao da bi ga ikakvi zdravstveni razlozi sprječavali u obavljanju poslova na koje je raspoređen i koje je u trenutku pada obavljao. Također, prema dokumentaciji iz prijave ozljede na radu, koju je ovjerio nadležni liječnik, utvrđeno je da ozlijeđena osoba ne boluje od drugih bolesti, koje su za posljedicu mogle imati ozljedu, iz čega proizlazi daje imenovani bio zdravstveno sposoban za obavljanje dodijeljenog radnog zadatka. Nadalje, tužitelju je dodijeljena zaštitna oprema (zaštitna kuta, zaštitne rukavice i zaštitne cipele) sukladno Pravilniku o zaštitnoj i radnoj odjeći i obući za određena radna mjesta u Ministarstvu financija KLASA:804-0I/18-01/02, URBORJ: 513-03-02-18-1 od 11. lipnja 2018. Uzimajući u obzir naprijed obrazloženo te okolnost da je do pada došlo s visine od svega nekoliko prečki, pri čemu su ljestve ostale stabilno, nesporno je postojanje elemenata krajnje nepažnje u postupanju tužitelja prema radu i izvršavanju radnog zadatka na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je nastale posljedice mogao izbjeći. U slučaju kada radnik izvršavajući radni zadatak nije postupao s pažnjom koju bi upotrijebio radnik prosječnih sposobnosti pa time pridonese da šteta nastane ili da bude veća nego što bi inače bila, nisu ispunjene pretpostavke za usvajanje postavljenog zahtjeva. Ljestve koje je tužitelj koristio prilikom obavljanja zadatka prikladne su i pogodne za obavljanje poslova vješanja zavjese, te sigurne i stabilne, u prilog čemu govori i činjenica da ljestve nisu pale zajedno s radnikom. Štetan događaj ne bi se dogodio daje tužitelj uložio minimalnu pažnju kao primjerice kod hodanja stepenicama, odnosno da je pazio da stabilno stane na prečku ljestvi i da se pridržavao rukama za ljestve. Iz svega navedenog razvidno je daje tužitelj u svom postupanju iskazao krajnju nepažnju, s obzirom daje radio na radnom mjestu namještenika za tehničke i pomoćne poslove te je bio dužan imati veći stupanj svijesti o mogućnosti nastupanja štetnih posljedica zbog nepažljivog hodanja po Ijestvama. Tužena navodi da rasporedno rješenje KLASA: UP/I-112- 02/20- 01/49, URBROJ: 513-03-01-20-47 od 7. prosinca 2020. koje je tužitelj priložio uz tužbu nije bilo važeće u vrijeme kritičnog događaja. Također tužitelj pogrešno navodi naziv svog radnog mjesta, pokušavajući stvoriti dojam da „namještenik za tehničke i pomoćne poslove grafičke struke''' nije dovoljno obučen za poslove koje je on obavljao na dan pada. U trenutku nastanka ozljede tužitelj je bio raspoređen na radno mjesto namještenika za tehničke i pomoćne poslove u Glavnom tajništvu, Sektoru za javnu nabavu, opće i tehničke poslove, Službi za sigurnosne, obrambene i tehničke poslove (red.br. 57. Sistematizacije radnih mjesta u Ministarstvu financija - uži dio), za koje ispunjava stručne uvjete potrebne za njihovo obavljanje, sukladno Rješenju KLASA: UP/I-112-02/19-01/50, URBROJ: 513-03-01- 19-8 od 24. rujna 2019. Iz Sistematizacije radnih mjesta KLASA:023-03/l7-01/01, URBROJ: 513- 03-01-17-5 od 24. kolovoza 2017., URBROJ: 513-03-01-18-11 od 10. siječnja 2018., URBROJ: 513-03- 01-18-16 od 27. rujna 2018., URBROJ: 513-03-01-19-20 od 3. travnja 2019. i URBROJ: 513-03-01-19- 28 od 16. listopada 2019. razvidno je da su uvjeti za raspored na predmetno radno mjesto srednja stručna sprema grafičke, prometne, tehničke ili strojarske struke i najmanje jedna godina radnog iskustva na odgovarajućim poslovima. Sukladno naprijed citiranoj Sistematizaciji radnih mjesta u Ministarstvu financija, u opisu radnog mjesta namještenika za tehničke i pomoćne poslove utvrđeno je obavljanje poslova fotokopiranja i knjigovezačkih poslova, poslova dostave, jednostavnih tehničkih i pomoćnih poslova na održavanju zgrada i opreme, vođenje evidencije o broju izrađenih kopija i utrošku materijala te drugih jednostavnih evidencija iz djelokruga Službe, te obavljanje i drugih poslova po nalogu načelnika Sektora i voditelja Službe. Tužitelj je u trenutku pada obavljao radni zadatak koji je funkcionalno povezan s radnim odnosom, odnosno aktivnostima koje se obavljaju u okviru radnog mjesta namještenika za opće i tehničke poslove. Iz navedenog je nesporno da postavljanje karniše ulazi u opis radnog mjesta namještenika za tehničke i pomoćne poslove budući da se isto odnosi na obavljanje jednostavnih tehničkih i pomoćnih poslova po nalogu voditelja Službe. Također je neupitno da je tužitelj tehničke i pomoćne poslove redovito obavljao u okviru svog radnog mjesta i da tome nikada nije prigovorio niti takve naloge odbijao izvršiti. Kriterij objektivne odgovornosti prema kojoj poslodavac odgovara za štetu kod ozljede na radu ne znači da se visina odštetnog zahtjeva može postavljati proizvoljno, bez dokaza i za štetan događaj uzrokovan krajnjom nepažnjom radnika. Tužitelj nije podnio specificiran i utemeljen zahtjev za pravičnom naknadom niti se u njezinoj procjeni oslanja na tehničke i medicinske kriterije, pa naknadnu provjeru postavljenog iznosa nije moguće provesti, a time niti teretiti poslodavca za isti. Tužitelj prethodno u Zamolbi za troškove liječenja i naknadu za ozljedu na radu od 12. studenoga 2020. potražuje naknadu troškova goriva, fizijatra, masera, fizikalne terapije i obavljanja radova za i oko obiteljske kuće, koje ne specificira niti vremenski niti sadržajno, odnosno ne dokazuje da su isti zaista i nastali, u kojem iznosu i količini niti prilaže odgovarajuće račune. Procjenjuje iznos od 120.000,00 kn primjerenom naknadom svih troškova koje je imao, pri čemu iste ne specificira, već prikazuje sumarno. Svoje tvrdnje ne potkrepljuje s računima niti ih na bilo koji način dokazuje, već iste prikazuje zbirno pa iznose koje potražuje ni na koji način nije moguće provjeriti. Potom, temeljem Zahtjeva za mimo rješenje spora od 5. svibnja 2021. tužitelj od Ministarstva financija potražuje na ime pravične novčane naknade 118.490,00 kn, i to za pretrpljenu neimovinsku štetu iznos od 95.000,00 kn, pri čemu način na koji je odredio visinu pojedine stavke neimovinske štete ne navodi i ne potkrjepljuje dokazima, te na ime imovinske štete nastale uslijed ozljeđivanja iznos od 23.490,00 kn, pri čemu ne dokazuje vrijeme, trajanje niti sadržaj pružanja tuđe pomoći i njege, niti specificira visinu troška. U pisanoj Izjavi koju prilaže svom Zahtjevu navodi da je prilikom pada s Ijestava slomio dioptrijske naočale. Slomljene dioptrijske naočale navodi i u Zamolbi za troškove liječenja i naknadu za ozljedu na radu od 2. studenoga 2020. Međutim, tuženiku dostavlja Predračun br. 0006 tvrtke Opto centar optika d.o.o. od 31. ožujka 2021. za izradu progresivnih naočala na iznos od 11.590,00 kn, i to 1.609,52 kn za dioptrijske okvire i 9.428,58 kn za progresivne dioptrijske leće. Osim što, niti iz spomenute pisane Izjave niti iz Zamolbe, ne proizlazi da je prilikom pada slomio progresivne naočale, neutemeljen je navedeni trošak po predračunu budući da se radi o pravu iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Drugim riječima, postavljeni zahtjev prelazi visinu troškova koju snosi Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje za takvu vrstu pomagala. Nadalje, ispis cestovne udaljenosti do toplica i drugih odredišta u kojima tužitelj navodi da se privatno rehabilitirao i s tim povezani zahtjev za naknadom troškova prijevoza također se ocjenjuje neosnovanim jer je podnositelj zdravstvenu zaštitu mogao ostvariti na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja. Neopravdanim se stoga ocjenjuje zahtjev za ostvarivanje naknade troškova goriva koje također ničime ne dokazuje. Traženi troškovi prijevoza nisu povezani s korištenjem zdravstvene zaštite iz obveznog zdravstvenog osiguranja. Tužitelj prilikom postavljanja odštetnog zahtjeva ne spori postojanje kombiniranog kolektivnog osiguranja državnih službenika i namještenika u trenutku nastanka ozljede, za koje je Policu osiguranja od nezgode broj: 01-0000002061 ugovorilo Ministarstvo uprave s HOK OSIGURANJEM d.d. (u prilogu). Međutim isto ocjenjuje nedostatnim za pokriće svih troškova koje tvrdi da je imao u razdoblju oporavka. Imenovani, međutim, ne navodi u kojem dijelu osiguranje pokriva nastale troškove, već cjelokupni tužbeni zahtjev usmjerava na poslodavca. Slijedom navedenog, neutemeljenim se pokazuje naknadu štete zbog ozljede na radu temeljiti na paušalnoj i subjektivnoj ocjeni namještenika o pretrpljenom strahu i bolovima, te na izdacima koje je navodno snosio o vlastitom trošku (terapije koje je koristio privatno, radovi za i oko obiteljske kuće, skrb druge osobe, itd.). Također, naknada ne može obuhvaćati troškove navodnih terapija na koje je namještenik odlazio privatno, pomagala koja je koristio izvan okvira HZZO, a u slučaju kada je isto pokriveno zdravstvenim osiguranjem. Ukoliko je postojala medicinska indikacija za provođenje neodgodive terapije, isto bi bilo osigurano u okviru zdravstvenog sustava. Iz dokumentacije nije razvidno da li su navedene terapije uzročno-posljedično povezane s padom ili kao posljedica njegovih eventualnih drugih zdravstvenih tegoba. U tom smislu osporava se naknada troškova koji su nastali zato što je namještenik ocijenio da su liste čekanja preko zdravstvenog osiguranja predugačke pa da će troškove privatnog liječenja snosili sam i iste kasnije potraživati od poslodavca. Drugim riječima, osporava se svaki iznos na ime ostvarivanja zdravstvene zaštite koju je isti mogao ostvariti na teret sredstava obveznog zdravstvenog osiguranja. Tužena predlaže tužbu i tužbeni zahtjev odbiti kao neosnovane uz naknadu parničnog troška tuženiku.

3. U ovom predmetu bila je donijeta presuda pod Poslovnim brojem: Pr- 16382/2021-35 od 15. veljače 2024. kojom je u cijelosti prihvaćen konačno specificirani tužbeni zahtjev te je pod točkom I. izreke naloženo tužnoj da isplati tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 8.892,43 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 2. studenog 2020. do isplate, pod točkom II. izreke naloženo je tuženoj da isplati tužitelju na ime naknade imovinske štete iznos od 2.692,94 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 2. studenog 2020. do isplate dok je pod točkom III. izreke naloženo tuženoj da nadoknadi tužitelju troškove postupka u iznosu od 3.113,90 eura uvećano za pripadajući PDV, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od donošenja prvostupanjske presude do isplate. Protiv navedene presude žalbu je uložila tužena te je Županijski sud u Puli svojom odlukom pod Poslovnim brojem: Gž R-58/2024-2 od 8. travnja 2025. prihvatio kao djelomično osnovanu, a u preostalom dijelu odbio kao neosnovanu žalbu tužene te preinačio prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkom I. izreke, u kojem je odlučeno o zahtjevu za naknadu neimovinske štete, na način da presudio da je tužena dužna isplatiti tužitelju na ime naknade neimovinske štete iznos od 7.100,00 eura, zajedno sa zateznim kamatama tekućim od 2. studenog 2020., dok je u preostalom dijelu, u visini od 1.792,43 eura, tužbeni zahtjev za naknadu neimovinske štete odbijen kao neosnovan. Nadalje, istom odlukom drugostupanjski sud je prihvatio kao osnovanu žalbu tužene te ukinuo prvostupanjsku presudu u pobijanom dijelu pod točkama II. i III., u kojemu je odlučeno o zahtjevu za naknadu imovinske štete i troškovima postupka te predmet u tom ukinutom dijelu vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, sa uputom da se pravilno cijene svi provedeni dokazi pri odlučivanju o zahtjevu tužitelja za naknadom imovinske štete.

4. Sud je tijekom ponovljenog postupka pročitao sve dokaze provedene u prijašnjem postupku.

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno primjenom čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 - dalje: ZPP) sud je utvrdio da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja djelomično osnovan.

6. Među strankama nije sporno da se tužitelj prije podnošenja tužbe obratio Općinskom državnom odvjetništvu radi mirnog rješenja spora sukladno čl. 186.a ZPP- a dopisom od 28. travnja 2021., da je tužena uloženi zahtjev za mirno rješenje spora odbila dopisom od 20. rujna 2021. te da je tužitelj u zakonskom roku 1. listopada 2021. podnio ovu tužbu.

7. U ovom stadiju postupka pravomoćno je utvrđena odgovornost tužene za nastalu štetu odlukom Županijskog suda u Puli, Poslovni broj: Gž R-58/2024-2 od 8. travnja 2025. (toč. 15., 15.1. i 15.2. obrazloženja drugostupanjske odluke) te visina neimovinske štete (toč. 18. obrazloženja drugostupanjske odluke), dok je ostala sporna visina tužbenog zahtjeva u odnosu na zahtjev tužitelja za naknadom imovinske štete. Stoga se smislu navedenog u daljnjem tijeku postupka utvrđivala samo visina nastale imovinske štete.

8. Tijekom postupka su saslušani svjedokinje ŠŽ, CŽ i MŽ te tužitelj kao stranka, a iz njihovih suglasnih iskaza kao nedvojbeno proizlazi da su tužitelju tuđu pomoć i njegu pružali upravo njegovi ukućani, i to supruga i kćeri, iz čijih iskaza jasno proizlazi na koji način i u kojem obimu su tužitelju pružali pomoć i njegu. Sud je u tom dijelu u cijelosti prihvatio njihove iskaze ocijenivši iste uvjerljivima, životnim i logičnim.

9. Vještak dr. sc. Zvonimir Puljiz je u svom nalazu i mišljenju od 10. lipnja 2022. naveo da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljedu desnog ramena i desne strane prsnog koša pri padu s ljestava s visine od oko 1,5 metara. Po ozljeđivanju tužitelju je pružena stručna medicinska pomoć u hitnoj kirurškoj ambulanti gdje su mu nakon pregleda i RTG obrade ustanovljene ozljede desnog ramena i desne strane prsnog koša. Bio je hospitaliziran, liječen konzervativnim mjerama i pušten na kućnu njegu s preporukama nastavka liječenja. U daljnjem tijeku liječenja bio je na kontrolama kirurga i fizijatra ambulantno te zbog neuspješnog ambulantnog tretmana fizikalne terapije na vlastitu inicijativu započeo stacionarno liječenje u specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju. Navedene ozljede uzrokovale su povredu tjelesnog i duševnog zdravlja. Liječene su na uobičajen način i u jasnoj su uzročnoposljedičnoj vezi sa štetnim događajem. Liječenje se smatra završenim oko 6 mjeseci nakon štetnog događaja nakon provedene stacionarne fizikalne terapije. Bol jakog intenziteta trajala je oko 10 dana, srednjeg oko 20 dana i manjeg još 100 dana. Zaostali manji bolovi su trajnog karaktera i kao takvi se ubrajaju u pojačane napore. Tzv. primarni strah bio je jakog intenziteta i kratkog trajanja. Sekundarni strah je u jakom intenzitetu trajao tri dana, srednjem deset dana, a u manjem 15 dana. Kasni strah je trajao 30 dana. Kod tužitelja su zaostale trajne posljedice ozljeđivanja koje se manifestiraju bolovima u desnom ramenu, tijekom kretnji, tijekom fizičkih aktivnosti i nakon fizičkih aktivnosti, kod promjene vremena i kod dubljeg udisanja. Trajne posljedice umanjuju opću, životnu, radnu sposobnost tužitelja za 15%. Tuđa pomoć druge osobe bila je potrebna po 4 sata dnevno kroz 10 dana, te nakon toga po 3 sata dnevno kroz 20 dana i 2 sata dnevno kroz 30 dana za vrijeme provedenog liječenja kod kuće. Tužitelj je morao mirovati i nije mogao raditi uobičajene poslove. Pomoć mu je bila potrebna za održavanje osobne higijene, pribavljanja hrane i drugih svakodnevnih potreba, odlaženje na preglede i terapiju. Stacionarna rehabilitacija provedena u Specijalnoj bolnici za medicinsku rehabilitaciju u Stubičkim toplicama je provedena zbog slabog uspjeha do tada provedene ambulantne fizikalne terapije i dovela je do značajnog smanjenja tegoba bod tužitelja.

10. Na zaprimljeni navedeni nalaz i mišljenje vještaka prigovor je istaknula tužena podneskom od 22. srpnja 2022., dok tužitelj nije imao primjedbi te je sukladno nalazu i mišljenju konačno specificirao tužbeni zahtjev podneskom od 8. veljače 2023.

11. Vještak se podneskom od 10. svibnja 2023. pisano očitovao na prigovore tužene iz podneska od 22. srpnja 2022. navodeći da je u svojem nalazu vještačenja naveo podatak iz zdravstvenog kartona o ranije postojećim tegobama tužitelja s vratnom kralježnicom, ali napominje da je postojao jasan period prije štetnog događaja u kojem se ne vidi propisivanje analgetske terapije od strane nadležnog liječnika iz čega se može zaključiti da je liječenje tegoba s vratnom kralježnicom bilo završeno. U nalazu vještaka postojeće tegobe odnose se samo na štetni događaj. Tužitelj je na vlastitu inicijativu proveo fizikalnu terapiju u stacionarnoj ustanovi, ali postoji uredna medicinska dokumentacija da je ista provedena i da je tužitelj imao manje tegobe nakon provođenja iste. Vještak je prihvatio prigovor o trajanju potrebe za tuđom pomoći s obzirom na navod tužitelja u zamolbi za troškovima liječenja. Korigirani nalaz jest da je tuđa pomoć tužitelju bila potrebna 10 dana po 4 sata dnevno te 20 dana po 3 sata dnevno.

12. Na sačinjeno dopunsko očitovanje vještaka od 10. svibnja 2023. tužitelj se očitovao podneskom od 30. lipnja 2023. u kojem je u bitnom prigovorio korekciji vještaka u pogledu trajanja potrebe za tuđom pomoći i njegom smatrajući da korekcija nije osnovana, pri čemu tužitelj nije zatražio usmeno očitovanje vještaka. Na glavnoj raspravi održanoj 8. siječnja 2024. tužitelj je naveo da nema daljnjih dokaznih prijedloga.

13. Tužena nije prigovorila zaprimljenom dodatnom pisanom očitovanju vještaka.

14. Osnovni nalaz i mišljenje vještaka, kao i dodatno pisano očitovanje vještaka, sud je u cijelosti prihvatio, ocijenivši iste vjerodostojnim jer su dani stručno, razumljivo i objektivno. Naime, po stavu ovog suda, stalni sudski vještak dr. Zvonimir Puljiz je u ovom postupku izvršio stručno i detaljno vještačenje te je izradio u cijelosti pisani nalaz i mišljenje prema pravilima struke, detaljno obrazlažući sve bitne činjenice pozivom na zakonske odredbe, a isti je sukladan s materijalnim dokazima u spisu te je takav nalaz potpuno prihvaćen kao stručna pomoć u dokazivanju tužiteljevih tegoba, pri čemu je vještak detaljno, jasno i argumentirano dao razloge za svoj osnovni nalaz i mišljenje decidirano navodeći koje činjenice nalazi utvrđenima temeljem takvog nalaza i mišljenja, kao i na temelju čega temelji svoju korigiranu ocjenu trajanja tuđe pomoći i njega koja je bila potrebna tužitelju, a koju je vještak dao povodom izjavljenog prigovora tužene. Iako se tužitelj podneskom od 30. lipnja 2023. protivio korigiranom osnovnom nalazu i mišljenju vještaka zbog korigirane ocjene trajanja tuđe pomoći i njege koju je trebao tužitelj, valja navesti da tužitelj nije tražio dodatno očitovanje vještaka u tom smjeru. Stoga je sud dodatni nalaz i mišljenje vještaka kojom je vještak korigirao prvotno danu ocjenu trajanja tuđe pomoći i njege u cijelosti prihvatio jer je vještak vrlo suvislo i argumentirano naveo iz kojeg razloga je korigirao svoj osnovni nalaz.

15. Na temelju odredbe čl. 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23, dalje: ZOO) tužitelju za potrebe tuđe pomoći i njege pripada pravična novčana naknada. Iz korigiranog nalaza i mišljenja vještaka od 10. svibnja 2023. proizlazi da je tužitelju bila potrebna tuđa pomoć i njega u opsegu od ukupno 100 sata. Iz iskaza tužitelja, svjedokinja ŠŽ, CŽ i MŽ, kao i iz osnovnog nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da je tužitelju tuđa pomoć bila potrebna za sve aktivnosti dnevnog života, kao što su osobna higijena, oblačenje, kuhanje, vožnja na preglede i kontrole, kod težih poslova u kućanstvu i sl., a iz iskaza navedenih svjedokinja i tužitelja proizlazi da su mu tuđu pomoć i njegu pružale upravo navedene svjedokinje, kćeri tužitelja i njegova supruga, dakle ukućani. Budući da se cijena sata tuđe pomoći i njege uzima u obzir sukladno mjesnim prilikama oštećenika, a tužitelj prema podacima u spisu živi u [adresa], sud je o istoj odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. ZPP-a u iznosu od 4,00 eura po satu, smatrajući da je iznos od 4,00 eura po satu pružene tuđe pomoći i njege primjeren iznos u situaciji kada istu pružaju ukućani. Stoga je sud utvrdio da tužitelju pripada pravična novčana naknada imovinske štete za tuđu pomoć i njegu u iznosu od 400,00 eura, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev za naknadom imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege neosnovan.

16. Tužitelj je tužbom, na temelju odredbe čl. 1046. ZOO-a potraživao naknadu i zbog umanjenje imovine i to zbog nastalih materijalnih troškova u vidu putnih troškova na relaciji, Horvati - KBC Zagreb, [adresa] u vidu odlaska na preglede u bolnicu za što potražuje iznos od 92,91 euro (700,00 kn), zatim putne troškove na relaciji [adresa] – [adresa] – [adresa] u vidu odlaska na terapiju u Specijalnu bolnicu u Stubičkim za što potražuje iznos od 445,95 eura (3.360,00 kn) te putne troškove nastale za vrijeme liječenja uslijed odlaska na fizikalnu terapiju u Jastrebarsko

– ordinacija dr. FŽ i to u vidu troška putovanja od mjesta stanovanja do ordinacije fizijatra za što potražuje iznos od 84,94 eura (640,00 kuna), što sveukupno iznosi 623,80 eura (4.700,00 kuna). Pri tome tužitelj takve troškove specificira na način da za svaki prijeđeni kilometar potražuje po 0,27 eura (2,00 kn), a kao dokaz za to spisu je priložio medicinsku dokumentaciju kojom potvrđuje da je obavio preglede u navedenim ustanovama, dok je kao dokaz prijeđenih kilometra spisu priložio ispis cestovne udaljenosti sa Google mapsa.

16.1. Nadalje, na temelju odredbe čl. 1046. ZOO-a, tužitelj tužbom potražuje i naknadu zbog umanjenje imovine i to zbog uništenih progresivnih dioptrijskih naočala koje su mu u štetnom događaju oštećene, za koje tužitelj u tužbi naznačuje vrijednost od 1.538,26 eura (11.590,00 kn), a kao dokaz vrijednosti uništenih naočala spisu je priložio predračun izdan od Opto Centar Optika d.o.o. od 31. ožujka 2021.

17. Sud je ocijenio da je ovaj dio zahtjeva tužitelja za naknadom imovinske štete neosnovan, budući da tužitelj iznose koje potražuje ničim ne dokazuje, a također u svom iskazu koji je dao prilikom saslušavanja kao stranke u postupku je potvrdio da ne raspolaže računima za nastale dodatne troškove, kao i da nije kupio nove naočale, da su stare vrijedile 11.000,00 kn, da su bile stare dvije godine te da za njih ne posjeduje račun, kao ni račune za troškove prijeđenog puta. Pri tome se napominje da ispis cestovne udaljenosti do toplica i drugih odredišta, gdje je tužitelj išao na medicinsku rehabilitaciju po vlastitoj inicijativi ne može biti dokaz osnovanosti zahtjeva za naknadom troškova putovanja. Naime, sud je stava da je tužitelj visinu tužbenog zahtjeva za naknadom ovog dijela materijalne štete odmjerio proizvoljno i paušalno, budući da ne posjeduje račune kojima bi opravdao iznose koje potražuje pa stoga nije dokazao da je pretrpio štetu u visini utuženog iznosa, zatim koji su točno računi podmireni, tko je izvršitelj plaćanja, odnosno ne može se povezati iznos utuženog iznosa i iznosa plaćanja pa se isti niti ne mogu priznati.

18. Dakle, tužitelju bi na ime naknade imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege pripadala pravična novčana naknada u ukupnom iznosu od 400,00 eura, koji iznos mu je sud i dosudio, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev za naknadom imovinske štete neosnovan, jer za preostali iznos naveden u tužbenom zahtjevu nema osnova niti u spisu postoje dokazi koji bi opravdavali dosuđenje daljnje materijalne štete pa je u tom dijelu tužbeni zahtjev valjalo odbiti.

19. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadu imovinske štete, prema odredbi čl. 1089. st. 2. ZOO-a napominje se da sud visinu naknade materijalne štete određuje prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, što znači da tužitelj ima pravo na isplatu zatezne kamate na ime imovinske štete počevši od presuđenja pa do isplate. Visina stope zatezne kamate određena je sukladno odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a koje je propisana za ostale odnose.

20. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 2. ZPP-a, koja propisuje ako su stranke djelomično uspjele u parnici, sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, nakon toga će utvrditi iznos pojedinih i iznos ukupnih troškova stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici koji su bili potrebni za svrhovito vođenje postupka, te će toj stranci odmjeriti naknadu dijela takvih ukupnih troškova koji odgovara postotku koji je preostao nakon navedenog obračuna postotaka u kojima su stranke uspjele u parnici. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i u o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva.

21. U odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelj je uspio u omjeru od 64,74 % u odnosu na visinu (pri čemu je sud uzeo u obzir i djelomični uspjeh tužitelja u prethodnom postupku), dok je u odnosu na osnovu uspio u omjeru od 100%. S druge strane, tužena nije uspjela u sporu u odnosu na osnovu tužbenog zahtjeva, dok je u pogledu visine uspjela u omjeru od 35,26%.

21.1. Stoga je sud za tužitelja utvrdio sljedeći omjer uspjeha: 100% + 64,74% = 164,74% / 2 = 82,37%, a za tuženika: 0% + 35,26% = 35,26% / 2 = 17,63%. Kada se od omjera uspjeha tužitelja oduzme uspjeh tuženika preostane iznos od 64,74% uspjeha na strani tužitelja. Ujedno, sud je u odnosu na vrijednost konačno postavljenog tužbenog zahtjeva tužitelju odredio trošak za svaku poduzetu radnju, budući je u odnosu na taj zahtjev utvrđen i omjer uspjeha u sporu.

22. Visina troška tužitelja određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23, dalje OT), budući da je tužitelj zastupan po odvjetniku, a prema vrijednosti predmeta spora u odnosu na konačno precizirani tužbeni zahtjev.

23. Tako su tužitelju priznati slijedeći zatraženi troškovi: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora 100 bodova (Tbr. 32 OT), za sastav tužbe 100 bodova (Tbr. 7/1 OT), za sastav obrazloženog podneska od 19. siječnja 2022. 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 9. ožujka 2022. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 2. svibnja 2022. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), za sastav obrazloženog podneska kojim se očituje na nalaz i mišljenje vještaka od 25. srpnja 2022. 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), za sastav podneska od 8. veljače 2023. 25 bodova (Tbr. 8/4 OT), za zastupanje na ročištu održanom 24. travnja 2023. 50 bodova (Tbr. 9/2 OT), za sastav obrazloženog podneska od 30. lipnja 2023. 100 bodova (Tbr. 8/1 OT), za zastupanje na ročištu održanom 8. siječnja 2024. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), za zastupanje na ročištu za objavu prve prvostupanjske presude održanom 15. veljače 2024. 50 bodova (Tbr. 9/3 OT) te za zastupanje na ročištu održanom 4. rujna 2025. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT), dakle ukupno 1025 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura, iznosi 2.050,00 eura, odnosno iznos od 1.327,17 eura za omjer uspjeha od 64,74%. Navedenom iznosu valja pridodati trošak PDV-a od 25% (Tbr. 46. OT) te troškove vještačenja u iznosu do 238,90 eura, što ukupno iznosi 1.897,86 eura, koji trošak je tužena dužna naknaditi tužitelju.

23.1. Tužitelju su temeljem članka 27. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a („Narodne novine“, broj 80/22), dosuđene zatezne kamate na parnični trošak po stopi zatezne kamate određene čl. 29. st. 2. ZOO-a, tekućima od presuđenja do isplate.

24. Tužitelju po načelu culpe nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 30. ožujka 2022. kojim dostavlja točne adrese stanovanja za svjedoke koje je predložio saslušati budući da je tužitelj trebao i mogao još u trenutku predlaganja tog dokaza navesti točne adrese stanovanja predloženih svjedoka. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 16. svibnja 2022. kojim obavještava o uplati predujma za vještačenje, jer isti nije bio potreban u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, budući sud uvidom u službenu evidenciju ima mogućnost provjeriti uplaćene troškove. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za sastav podneska od 25. listopada 2022. kojim se očituje na podnesak tužene jer isti također nije bio potreban za vođenje parnice u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a, niti je sud o istom odlučivao. Tužitelju je za sastav podneska od 8. veljače 2023. kojim uređuje tužbeni zahtjev u sada važećoj valuti priznat trošak priznat trošak po Tbr.8/4 OT budući da se u konkretnom slučaju ne radi o obrazloženom podnesku već navedeni podnesak spada u kategoriju „ostali podnesci“. Tužitelju je za zastupanje na ročištu održanom 24. travnja 2023. priznat trošak po Tbr. 9/2 OT budući da se na navedenom ročištu raspravljalo samo o procesnim pitanjima. Tužitelju nije priznat zatraženi trošak za pristup na ročište za objavu druge prvostupanjske presude budući da isti za tužitelja nije ni nastao te je ročište održano u odsutnosti stranaka. Slijedom navedenog, zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu preko dosuđenog je odbijen.

25. S obzirom da je tužena u cijelosti izgubila spor, sud je njen zahtjev za naknadu troška odbio temeljem čl. 154. st. 1. ZPP-a.

26. Slijedom svega iznesenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

U Zagrebu, 12. rujna 2025.

Sutkinja:

Danijela Marotti Andrić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćnici tužitelja

2. zastupniku tužene, XIX-P-DO-906/2021