REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Zadru
Borelli 9, 23000 Zadar
Poslovni broj: 81 Kzd-96/22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Zadru po sutkinji za mladež toga suda Ani Zrilić, kao sucu pojedincu uz sudjelovanje Lucije Prtenjače kao zapisničara u kaznenom predmetu protiv okrivljenika ES zbog kaznenog djela iz članka 178. stavak 3. i dr. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15 i 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu: KZ/11) povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Zadru broj KOz-DO-10/2020 od dana 4. svibnja 2020. godine uređene 6. ožujka 2024. godine, nakon održane rasprave koja nije bila javna dana 12. rujna 2025. godine u nazočnosti zastupnice optužbe ESČ, zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u Zadru, okrivljenika ES i branitelja okrivljenika Borisa Grgića odvjetnika iz [adresa] a u odsutnosti zz oštećenice PS i opunomoćenika oštećenice Ivana Jelavića odvjetnika iz [adresa] istog dana, objavio je javno i
p r e s u d i o j e
I. Temeljem odredbe članka 453. točka 3. Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“ br. 152/08, 76/09, 80/11, 91/11 – odluka Ustavnog suda i 143/12, 56/13, 145/13, 152/14 i 70/17 , 126/19, 130/20, 80/22, 36/24 i 72/25– dalje u tekstu: ZKP/08)
Okrivljenik:
ES, (OIB: [osobni identifikacijski broj] ), sin pok. E i pok. P rođ. F, rođen **.**.1958. u [adresa] s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, umirovljenik, s mirovinom od 631,55 eura, povremeno zarađuje, oženjen, otac dvoje punoljetne djece, osuđivan Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu K- 1090/21 pravomoćnom 20. siječnja 2022. godine radi kaznenog djela iz članka 227. stavak 2 i dr. KZ/11 na kaznu zatvora od 8 ( osam ) mjeseci s rokom kušnje od 3 ( tri ) godine, protiv njega se ne vodi drugi kazneni postupak, brani se sa slobode,
o s l o b a đ a s e o p t u ž b e
da bi dana 23. listopada 2019. u Zadru, putem društvene mreže Facebook, sa svog profila imena ES, a protivno odredbi članka 16. stavak 1. Zakona o medijima (Narodne novine broj 59/04, 84/11, 81/13) u kojoj je propisano da su mediji dužni poštovati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast građana, a osobito djece, mladeži i obitelji, te da se zabranjuje objavljivanje informacija kojima se otkriva identitet djeteta ukoliko se time ugrožava dobrobit djeteta, te protivno točki 15., 19. i 20. Kodeksa časti hrvatskih novinara, kojima je propisano da se posebna pozornost, obazrivost i odgovornost zahtjeva pri izvještavanju o nasilnim djelima, te da je nedopustivi postupak kojim se izravno ili neizravno otkriva identitet djeteta, a posebno da novinar ne smije otkriti identitet djeteta uključenog u slučajeve seksualnog zlostavljanja i da medijski prilozi ne smiju omogućiti identifikaciju djeteta, znajući da se time otkriva identitet djeteta žrtve, objavio najavu sadržaja tjednika Hrvatski tjednik, čiji je glavni urednik i novinar, a u kojoj objavi je napisao članak naslova "Šokantna istina slučaj silovanja kod Zadra izmišljen", uz koju najavu je 23. listopada 2019. u 07,16 sati objavio fotografiju naslovnice navedenog tjednika, a na kojoj fotografiji se nalaze tri slike na kojima je prikazano dijete FS, rođena **.**.2003. u kupaćem kostimu zajedno s punoljetnim osobama koje su prijavljene za počinjenje više kaznenih djela protiv spolne slobode i spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, počinjenih na štetu navedenog djeteta, te koju je koristio kao sliku svog profila, da bi dana 24. listopada 2019. kao glavni urednik tjednika Hrvatski tjednik, u tiskanom izdanju istoga broja 787 objavio članak naziva "Šokantna istina slučaj silovanja kod Zadra izmišljen", na naslovnici kojeg broja tjednika se nalazila fotografija djeteta žrtve FS, čime je objavljivanjem navedenih fotografija na kojima je prikazano dijete žrtva FS omogućio njihovu daljnju distribuciju i učinio ih dostupnim većem broju osoba, a koje njegovo postupanje je kod djeteta žrtve FS izazvalo osjećaj ugroženosti, uznemirenosti i šokiranosti, zbog čega je došlo do značajnog pogoršanja njenog zdravlja, a radi čega joj je od strane psihijatra propisana terapija,
dakle, iznio i prenio nešto iz osobnog života djeteta, protivno propisima objavio djetetovu fotografiju i otkrio identitet djeteta, što je kod djeteta izazvalo uznemirenost, i na opisani način ugrozio dobrobit djeteta, a kazneno djelo je počinjeno putem tiska i računalne mreže zbog čega je ono postalo pristupačno većem broju osoba, a kazneno djelo je počinio u obavljanju profesionalne djelatnosti,
pa da bi time počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – povredom privatnosti djeteta, opisano i kažnjivo po članku 178. stavak 3. u vezi sa stavkom 2. i 1. KZ/11.
II. Temeljem odredbe članka 158. stavak 3. ZKP/08 zz oštećenika PS se upućuje da imovinskopravni zahtjev može ostvariti u parnici.
III. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
Obrazloženje
1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru je dana 4. svibnja 2020. god. pod poslovnim brojem KOz-DO-10/2020 podiglo optužnicu protiv okrivljenika ES radi kaznenog djela činjenično opisanog i pravno označenog kao u izreci ove presude. Optužnica je potvrđena 21. rujna 2020. godine.
2. Proveden je kazneni postupak po okončanju kojega je sud okrivljenika proglasio krivim Presudom 81 Kzd-46/2020 od 21. svibnja 2021. godine te osudio uvjetno na kaznu zatvora od 1 ( jedne ) godine s rokom kušnje od 3 ( tri ) godine. Na presudu je žalbu izjavila oštećena strana, okrivljenik i branitelj. Odlučujući o žalbama Županijski sud u Zagrebu je Rješenjem 1 Kžzd -50/2022 – 4 od 4. listopada 2022. godine ukinuo prvostupanjsku odluku te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje, uz naputke što bi prvostupanjski sud u ponovljenom postupku trebao utvrditi.
3. U ponovljenom kaznenom postupku u odnosu na kazneno djelo koje se okrivljeniku stavlja na teret, okrivljenik je iskazao da se ne smatra krivim, a svoju obranu je iznio na kraju dokaznog postupka. Rasprava nije bila javna radi zaštite malodobnog djeteta oštećenog kaznenim djelom.
4. U ponovljenom dokaznom postupku izvedeni su svi dokazi kao i ranije, čitanjem, te su pročitani : originalni novinski članak, te fotografije (list spisa 3-34), zapisnik o očevidu (list spisa 34b-34c), razgledan je CD očevida (list spisa 34a), pregled društvenih mreža (list spisa 34d), zapisnik o očevidu (list spisa 35-41), fotografije novinskog članka i komentara (list spisa 48-59, 67-76), izvješće (list spisa 82), podnesak oštećenika (list spisa 95-96), potvrda o visini dohotka za okrivljenika (list spisa 130-132), imovinskopravni zahtjev (list spisa 139-140), podnesak dr. Belinde Vuksan (list spisa 143), liječnički nalazi (list spisa 144-147), podnesak Zavoda za javno zdravstvo (list spisa 150-154), novinski članci ispušteni od strane obrane (list spisa 160-168), iskaz zz oštećenika PS (list spisa 135-136), iskaz svjedokinje PSČ (list spisa 136-137), razgledan je originalni Hrvatski tjednik od 24. listopada 2019., koji se nalazi u prilogu, potvrda o visini dohotka (list spisa 206-208), podnesak oštećenika (list spisa 215-216), liječnička dokumentacija (list spisa 217-220), liječnička dokumentacija zaprimljena Zavoda za javno zdravstvo (list spisa 222-228), podnesak Psihološkog centra Izbornik (list spisa 232), podnesak oštećenika od 25. svibnja 2023. (list spisa 233-238), presuda Županijskog suda u Zadru 18 Kzd-2/2020 od 29. srpnja 2022. s pečatom pravomoćnosti od 21. rujna 2023. (list spisa 283-364) te izvadak iz kaznene evidencije.
5. Sud je cijenio sve provedene dokaze i to kako svaki dokaz zasebno tako je i iste doveo u međusobnu vezu jedne s drugima kao i sa obranom okrivljenika te ne nalazi dokazanim da je okrivljenik počinio kazneno djelo kojim se tereti u optužnici.
6. Kao što je to i ranije bilo obrazloženo, predmetno kazneno djelo iz članka 178. stavak 3. u svezi stavka 2. i stavka 1. KZ/11 čini tko iznese ili pronese nešto iz osobnog ili obiteljskog života djeteta, protivno propisima objavi djetetovu fotografiju ili otkrije identitet djeteta, što je kod djeteta izazvalo uznemirenost, porugu vršnjaka ili drugih osoba ili je na drugi način ugrozilo dobrobit djeteta, a djelo je počinjeno putem tiska, radija, televizije, računalnog sustava ili mreže, na javnom skupu ili na drugi način zbog čega je ono postalo pristupačno većem broju osoba, te je kazneno djelo počinjeno od strane službene osobe ili u obavljanju profesionalne djelatnosti. Sukladno odredbi članka 87. točka 7. KZ/11 dijete je osoba koja nije navršila osamnaest godina života. Dakle, navedeno je zakonski opis samog kaznenog djela.
7. Okrivljenik ES negirao je učin kaznenog djela koje mu je stavljeno na teret i to kako kod prvog suđenja tako i u ponovljenom postupku.
8. Okrivljenik je u ponovljenom postupku obranu iznio na kraju dokaznog postupka i pri tome je u cijelosti ostao kod ranije obrane tvrdeći da je tijek procesa potvrdio sve ono što sam ja do sada iznio u svojoj obrani. U ranijoj obrani na raspravi kod prvog suđenja je naglasio da sve ovo što mu se stavlja na teret je u dubokom sukobu s njegovim humanističkim obrazovanjem i kršćanskim odgojem i općim intelektualnim habitusom. Nikada ne bi naškodio ni jednoj osobi, a posebice djeci. Prije bi naškodio samom sebi nego njima. I sam je roditelj koji je kao i svi drugi roditelji senzibiliran na razvoj i potrebe djece. Drago mu je da je dosadašnji tijek ovog procesa potvrdio sve što je naveo u svojoj obrani dano u policijskoj upravi i općinskom državnom odvjetništvu. Svjedoci su potvrdili da je histerija, napadi i ovjere tekstova da su prestale nakon objave njegovog teksta u Hrvatskom tjedniku. Dakle s tog aspekta gledajući, okrivljenik smatra da je spasio te mlade osobe, dajući institucijama da u radu s njima pronađu izlaz iz situacije koja nije birana. Nije se bavio osobom malodobne djevojčice ni malodobnih mladića, njemu je bilo važnu spriječiti ovu medijsku ofenzivu nekoliko obitelji u maloj sredini i misli da je u tome uspio. Smatra da ni jedan tekst o toj temi nije trebao izaći u javnost. Koliko vidi raspored djevojčičinih posjeta zdravstvenim stručnjacima nema nikakve uzročne posljedične veze sa objavljenim tekstom, što mu je drago jer potvrđuje sve ovo što govori. Posebice je nakon zaštite malodobnih osoba vidio da je motivacija "napadača" bila na hrvatsko pravosuđe, zatim provlačila se kao meta i katolička crkva, pa onda i specifična zadarska sredina s vrlo klevetničkim opisima i izrazima prema svim tim adresama što se može i argumentirati. Nakon razgovora i uvida u priču shvatio je da se pravosudni djelatnici u [adresa] bez ikakve osnove napadnuti zbog svojih odluka u tom predmetu. To je izravno potvrdio i tadašnji glasnogovornik Županijskog suda u Zadru ZS koji je reagirao prema medijima i tražio na neki način da zaustave histeriju kazavši da ti novinari ne znaju istinu i nije takva kakvu je prezentiraju, što ga je dodatno ponukalo da istraži kao novinar tu temu. Zaključno ako sud misli da je njegova logika potpuno promašena predlaže da mu se dodijeli najstroža moguća kazna za ovu inkriminaciju, ali zasada ne vidi niti jedan element vlastite odgovornosti koliko god se trudio odagnati subjektivizam u prosudbi. Rekao bi čak da ovo nije ni kafkijanski tip suđenja kada se ljude osuđuje bez dokaza, rekao bi da je ovo klasična perverzna travestija pravde, neprispodobiva svakom normalnom uređenom sustavu, situacija koja više priliči orvelovskom distopijskom pogledu, čudi se površnosti djelatnika u policiji i općinskom državnom odvjetništvu zato što nisu prepoznali njegovu motivaciju i pozitivan učinak teksta objavljenom u Hrvatskom tjedniku. Za taj tekst je dobio brojnih priznanje i potporu od mnogih djelatnika institucija u [adresa], iz Centra za socijalni rad, iz policijske uprave pa čak i pojedinaca iz Općinskog državnog odvjetništva. Ta priznanje je dobio u susretu s njima na ulici. Preko 200 tekstova je izašlo do objave njegovog članka, a nakon ove objave njegovog članka niti jedan. Okrivljenik je naveo da je 32 godine novinar, objavio je na tisuće različitih tekstova. Nije ponosan baš na sve, ali ovo je jedan na koji bi mogao biti ponosan. Nema nikakve logike što se njemu stavlja na teret objava fotografije koju je mjesecima na svome statusu bez ikakva straha držala i sama djevojčica a i mnogi drugi njezini prijatelji s tim da je on za razliku od svih njih pa i nje same zaštitio identitet.
9.Također je u svojoj obrani a odgovarajući na pitanje svog branitelja okrivljenik naveo kada je bio upitan koliki je obujam tog teksta bio, da ne zna, bio je onako malo veći, izašao je na 4- 5 stranica. Za njihov Tjednik to je bio klasični tekst. To je bilo jedno premišljanje u kojem on nije duboko zalazio u one stvari koje je znao, nije koristio osobne podatke iz života tih obitelji. Koristio je samo ono što potkrjepljuje njegovu osobnu misao, a to je napisao da treba problem prepustiti institucijama da riješe, a ne ulici. Upitan da pojasni svoj naslov, pojasnio je da je on čovjek na tržištu, u mediju i dalo je malo provokativniji naslov kao što to čini svakog tjedna jer za razliku od ostalih medija u Hrvatskoj on nema nikakve sponzore ni političke klanove iza sebe te se bori za opstanak. Dakle kada bi danas pisao taj tekst i davao naslov u samome tekstu ne bi mijenjao niti jedan zareza, ali bi naslov korigirao u samo manjem dijelu. Iz tjedna u tjedan se objavljuje i na Facebook profile, teme i naslovi najvažnijih tekstova iz aktualnog broja kako bi čitatelje motivirao da kupe novi broj i to svi rade. To je redoviti postupak, iz tjedna u tjedan to rade, Hrvatski tjednik izlazi četvrtkom, a dan prije svake srijede oni najavljuju novi broj objavom naslovnice na Facebook profilu.
10.Okrivljenik se branio i tako da je u sudski spis ispustio kao dokaz ispise novinskog članaka i to Članak Zadarskog lista od 15. listopada 2019. koji prikazuje opću atmosferu javnosti prema pravosuđu i pravosudnim djelatnicima u postupak koji se tiče ovog predmeta, nadalje novinske članke kojima je također objavljena slika naslovnice njegovog tjednika a s obzirom da se upravo takva objava naslovnice na Facebooku i njemu stavlja na teret a da niti jedan drugi medij niti novinar za nešto nije procesuiran, također je priložio screenshot aktualnog mog Facebook profila iz kojeg proizlazi da i danas kao i ranije najava naslovnice iz tjednika predstavlja uobičajenu aktivnost na Facebooku koja datira daleko prije inkriminiranog događaja i jednako se odnosi na svako izdanje njegovih novina.
11. Naime, određene činjenice uopće nisu sporne odnosno okrivljenih ih nije osporio.
12. Nesporna je činjenica da je okrivljenik glavni urednik i direktor tiska Hrvatski tjednik (l.s.5., originalno izdanje na stranici 3 je navedeno ime okrivljenika ). Okrivljenik je novinar, i njegova profesionalna djelatnost je bila kako pisanje tako i uređivanje tiskovnog izdanja, pa i najava putem Facebooka, a kako je sam pojasnio. Pojasnio je u obrani da je on na tržištu i da je naslovom tiskanog izdanja htio povećati tiražu, prodaju svojih novina. Nesporna je činjenica da je dana 24. listopada 2019. god. u tiskanom izdanju Hrvatskog tjednika ( broj 787 ) na naslovnici istoga objavljena najava sadržaja pod nazivom "Šokantna istina, Slučaj silovanja kod [adresa] izmišljen" a također su objavljene na naslovnici i tri fotografije ženske osobe u društvu muških osoba, na način da je ženskoj osobi prekriveno lice a muškim osobama samo oči, a što proizlazi iz materijalnog dokaza, odnosno originalnog tiskanog izdanja priloženog sudskom spisu (l.s.3 – žuta koverta sa originalnim tiskom ). Također je nesporna činjenica da je autor teksta i samog naslova bio okrivljenik što proizlazi iz sadržaja teksta na stranici 14-19. tiskanog izdanja.
13. Okrivljenik je sam iskazao da dan prije izlaska tiskanog izdanja isti objavljuju na Facebook-u pa i ova činjenica nije sporna da je najava tiskanog izdanja sa tekstom i fotografijama sa naslovnice objavljena i putem društvene mreže ( zapisnik o očevidu l.s.35-40). U tiskanom izdanju tjednika nije navedeno u kojem broju primjeraka je izdan, ali je činjenica da je stavljen na tržište kao tiskovina i bio je dostupan kupcima. Što se tiče Facebook objave, članak iz optužnice objavljen je na profilu okrivljenika (l.s.27-34 ) te je razvidno da je okrivljenik u trenutku objave najave Hrvatskog tjednika imao 4359 prijatelja, pa je objavom taj sadržaj automatski postao dostupan svim pratiteljima, a razvidno je da su određeni prijatelji komentirali sadržaj najave, lajkali isti i dijelili isti sadržaj. Dakle, nesporna je činjenica da je novinski članak s naslovom da je silovanje djeteta FS izmišljeno i sa slikama djeteta objavljeno putem tiska i putem računalne mreže, dakle, distribuirano i postalo je time dostupno velikom broju osoba i to najmanje 4359 prijatelja okrivljenika na Facebook-u te svima koji su kupili tiskano izdanje.
14. Nesporna je činjenica da je nad oštećenim djetetom FS od strane više osoba počinjeno više kaznenih djela u periodu od kolovoza 2018. godine do srpnja 2019. godine o čemu je donesena pravomoćna sudska odluka od strane Županijskog suda u Zadru pod poslovnim brojem 18 Kzd-2/2020 (list spisa 283-364). Također je nesporno da je okrivljenik pisao upravo o činjenicama iz predmetne presude sa tvrdnjama suprotnim od utvrđenog činjeničnog stanja, odnosno iznio je činjenice uznemirujuće za žrtvu.
15. Vezano za kazneno djelo koje se na teret stavlja okrivljeniku, a tereti se za kvalificirani oblik povrede privatnosti djeteta, valja pojasniti da se radnja počinjenja sastoji u iznošenju ili pronošenju osobnog ili obiteljskog života djeteta ili protivno propisima objavljivanje fotografije ili otkrivanja njegova identiteta. Iznositi znači za dijete nešto ustvrditi iz njegova osobnog ili obiteljskog života kao vlastito saznanje, a pronositi znači ustvrditi nešto o djetetu kao tuđu spoznaju. Iznošenje i pronošenje može se ostvariti usmeno, pisanim putem, gestikulacijom i insinuacijom. Trenutkom iznošenja ili pronošenja nečega iz osobnog ili obiteljskog života djeteta ostvareno je obilježje kaznenog djela. Za kažnjavanje zahtijeva se još i da je radnja počinjenja izazvala uznemirenost djeteta, porugu vršnjaka ili drugih osoba ili je na drugi način ugrožena dobrobit djeteta. Uznemirenost je stanje nemira, praćenog težim duševnim smetnjama, kao što su depresivno raspoloženje, apatija, emocionalna labilnost, teške nesanice, noćno mokrenje (enuresis posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP). Valja navesti da se kod konkretnog kaznenog djela ne zahtijeva poseban način počinjenja. Uvredljiv, podcjenjivački, prezriv odnos prema djetetu najčešći je oblik izlaganja poruzi.
16. Dakle, kao što je već ranije bilo navedeno, obrana okrivljenika usmjerena je ka tome da u inkriminiranom periodu nije samo on obrađivao problematiku silovanja navedenog djeteta već da su i drugi mediji o tome pisali.
17. U ovom kaznenom postupku dijete žrtva FS nije ispitana a imajući u vidu težinu ranijeg kaznenog djela počinjenog na njenu štetu koje je bilo predmet novinskog članka okrivljenika. Na okolnosti kako se dijete FS osjećala spoznajom o ovom članku, odnosno da li je isti kod nje izazvao uznemirenost, porugu vršnjaka ili drugih osoba ili je na drugi način ugrozilo dobrobit djeteta, na te okolnosti ispitana je majka djeteta PS i PSČ a u ponovljenom postupku su njihovi iskazi pročitani.
18. Zakonska zastupnica, majka djeteta, PS je iskazala da je čitala taj tekst. Za tekst joj je rekla kćer. Kćer FS joj je rekla da je to nešto izašlo na Internetu. Svi su se šokirali. Dijete je to vidjelo. Ne zna na koji način je ona to saznala. Ne zna da li joj je netko rekao da ide to vidjeti na Internet ili je ona to sama vidjela. Određene žene iz njihovog sela su tu neku objavu od nekog Interneta i stavile da svi vide. Zna kako se zove taj novinar ES ali za njega nije nikada prije čula. FS je bilo grozno, bila je izvan sebe, jedva je to preživjela. Upitana koji je dio najviše povrijedilo, odgovorila je "pa sve". Tko god je to vidio, misli da su se svi šokirali te je iskazala "zamislite kako je tek bilo nama pogotovo našoj kćeri". Svjedokinja je iskazala "na sve to pa da neki novinar ide pisati protiv djeteta, zašto, čemu?". Također je svjedokinja iskazala da je FS bila u tretmanu psihologa. Ona je već prije toga imala "taj slučaj" gdje je ona već ionako bila povrijeđena, ona je očekivala da će joj se pomoći, da će nastradati onaj tko je kriv, a u biti je dobila to da se nju s tim naslovima proziva odnosno optužuje, a sutradan su izašle novine, misli da su sutradan izašle novine. Dijete je nakon toga i prije bila u tretmanu psihologa, a zahtijevala je i psihijatrijsku pomoć, razgovor. Ne može se sjetiti datuma kada se dijete obratilo psihijatru. Jedino joj je rekla da kako je sve to krenulo, da li sada iza ovog slijedi i objava videa, i da će se ona ubiti. Iza te izjave su išli kod psihijatrice Vere Klarić. Također je bila u psihijatrijsku pomoć uključena i Belinda Vuksan. Dijete je bilo pod terapijama. Uzimala je više terapija, mijenjala joj se terapija zato jer se neki lijekovi nisu smjeli dugo koristiti, morala bi se mijenjati. Ona u školu nije htjela ići, nije ni mogla, nije imala snage a po preporuci stručnih osoba koje su vodile to njezino zdravstveno stanje prvo im je savjetovano da ne vrše nikakav pritisak na nju i da je samo bitno da te dane preživi. Njima je rečeno kako je sada najvažnije da dijete preživi. U [adresa] je bila ludnica, samo se o tome pričalo. Pretpostavlja da su oni FS isključili sa svih društvenih mreža pa ona više nije mogla ni pratiti što se objavljuje. Dijete je išlo kod psihologa PSČ. FS joj je rekla kako se zbog svega toga osjećala, bilo joj je užasno. Misli da bez tih lijekova ne bi mogla to preživjeti. Svjedokinja je odgovarajući na pitanja iskazala da je FS u tretmanu psihologa od proljeća 2019. godine. Za "slučaj" oko FS svi su saznali kada su to novinari objavile na jesen 2019. godine. Prvo je sve bilo objavljeno na Internetu prije ovog članka. Mediji su počeli pisati odmah nakon kaznene prijave. To je bilo u odnosu na ovaj članak par tjedana prije.
19. Na pitanje koliko su često mediji pričali o "tom slučaju" ( napomena, misli se na slučaj prijave silovanja djeteta ), zakonska zastupnica, svjedokinja PS je počela plakati poradi čega je prekinuta rasprava.
20. Pitanje je svjedokinji PS ponovljeno nakon prekida rasprave pa je ista iskazala da je bilo više članaka. Upitana kakva je reakcija bila FS na druge novinske članke i priče koje su izlazile u medijima, svjedokinja je odgovorila "pa nije nam uopće bilo drago da se o tome priča, jer nama je bilo rečeno i ja sam prva u to povjerovala, naivno da će to biti tajno". Svjedokinja je iskazala da je naivno vjerovala da će to biti tajna kako im je rečeno u policiji. Nju je samo jedan put nazvao jedan novinar prije ovoga članka. Znala je zašto zove i rekli su da nemaju nikakvog komentara, nisu željeli općenito da se išta piše, jer je tako i trebalo biti po zakonu. Upitana da li je pročitala članak poradi kojeg se sudi i da li se igdje ukazuje na identitet njene kćeri, da li u članku piše ime, adresa, nadimci, imena, bilo što odgovorila je da misli da to ne piše, ali na žalost se je znalo o kome se radi. Upitana na koji način se znalo, nažalost svi su i prije ovog članka znali o kome se radi jer je njena kćer jedina u Hrvatskoj u tom trenutku bila ta kojoj se "to" dogodilo. Do izostanka FS iz škole došlo je prije ovog članka. Za liječničku terapiju nije sigurna da li je to bilo prije ovog članka ili poslije. Osobno je čitala tekst tiskano izdanje. Na tekst joj je ukazala kćer FS. Ona joj nije donijela novine jer nije izlazila iz kuće, nije bila sposobna. U [adresa] su isticale taj tekst one žene kojima to odgovara, one kojima je tekst došao kao naručen jer i one imaju "slučaj". Te žene se zovu TS i žena konkretno prezimena Z. Ne sjeća se kako se zvao novinar koji ju je zvao misli da piše za 24 sata. Ne sjeća se da li su pisanja po novinama prestala prije ili nakon pisanja teksta u Hrvatskom tjedniku.
21.Također je svjedokinja FS iskazala da u [adresa] ne postoji niti jedna druga FS osim njene kćeri. Kada bi se samo spomenuo "slučaj silovanja kod [adresa] ili okolici Zadra" svi su znali o kome se radi. U to vrijeme njena kćer je bila maloljetna. Izlazile su i fotografije u tome članku i svi koji su vidjeli fotografije iako se na njima ne vidi lice ženske osobe mogli su znati i sigurno su znali o kome se radi. Misli da fotografije nisu bile objavljivanje u novinama prije ovog slučaja. Iako nije bila napisano niti ime niti adresa djeteta, iako su fotografije lica djeteta zamućene svi u [adresa] su znali o kome se radi. Misli da na fotografijama nema ništa posebno po čemu se može identificirati određena osoba. Fotografije su pratile novinski članak. Cijeloj Hrvatskoj se reklo "evo , to je ona" jer su svi znali o kome se radi. FS je sebe prepoznala na fotografijama. Najgore je što se svima reklo i objavilo da je to ona.
22.Ispitana kao svjedokinja PSČ je iskazala da je zaposlena u Zavodu za javno zdravstvo, Službi za mentalno zdravlje i prevenciju ovisnosti i radi kao stručna suradnica psihologinja. Poznaje FS i poznata joj je njena situacija. FS je njena klijentica od svibnja 2019. kada joj se javila, odnosno došla sa svojom majkom i tražila pomoć zbog problema mentalnog zdravlja. Upoznata je sa svim događajima koji su se zbivali tijekom 2018. i 2019. i zbog čega se u Županijskom državnom odvjetništvu vodi postupak protiv više mlađih muških osoba. Također je upoznata i sa objavom fotografija FS u tjedniku "Hrvatski tjednik" i to na način da je njoj jedna kolegica iz "Ženske sobe" iz Zagreba poslala preko WhatsApp-a fotografije članka i slike koje su bile vezane za FS a na kojoj se vidjela FS s više osoba kojima su bila zamućena lica ili oči. Ne može se sjetiti točnog dana kada joj je to poslala, to je bilo sigurno krajem prošle godine, ali se ne može sjetiti točnog dana s tim da u mobitelu ima poruku kada je to poslano njoj. Ona je te fotografije od kolegice iz Zagreba dobila istog dana kada je to objavljeno u tjedniku Hrvatski tjedniku. Nakon objava ovih fotografija i teksta u Hrvatskom tjedniku kod nje je došla FS, ne može se odrediti točno koliko je vremena prošlo od objave fotografija i teksta do njenog dolaska kod svjedokinje ali misli da je došla ako ne isti dan onda sutradan. Ima u svojim bilješkama zabilježeno kada je FS dolazila kod nje. Svjedokinja se sjeća da je FS bila jako uznemirena zbog objavljenih fotografija i teksta koji je napisan o njoj i događajima koji su prijavljeni policiji. Ono što može reći kao stručna osoba koja je bila u neposrednom razgovoru sa FS i zbog toga što je mogla vidjeti njezine reakcije, može reći da je ona (FS ) bila vidno šokirana i uznemirena, nije mogla shvatiti zašto joj se to događa i zašto se njezine fotografije objavljuju u novinama. To je shvatila kao direktan napad na sebe i svoju privatnosti, smatrala je da je sada potpuno izložena javnosti. Može reći da su se sigurno više od mjesec dana bavili s posljedicama koje je FS imala, a tiču se objava fotografija i teksta o njoj objavljenog u Hrvatskom tjedniku i društvenim mrežama. Došlo je do značajnog pogoršanja njenog mentalnog zdravlja zbog čega je upućena i na pregled i praćenje od strane psihijatra. A poznato je svjedokinji da joj je od strane psihijatra propisana terapija. Može reći da je FS i dalje kod nje u tretmanu.
23. Na raspravi je svjedokinja PSČ iskazala da FS još uvijek dolazi kod nje na terapije. Ima napretka, ali njezino mentalno zdravlje i psihičko zdravlje oscilira. Najmanji mogući stres potiče tu oscilaciju. Njezin kapacitet za suočavanje sa svakodnevnim životnim izazovima je još uvijek smanjen. Ona zna da su postupci u tijeku ali ne želi previše ulaziti u detalje jer je to uznemiruje. Kod nje još uvijek nije došlo do olakšanja, za nju je još uvijek ovo izvor stresa. Ona još uvijek posjećuje psihijatra. Svjedokinji je poznato da je još uvijek pod terapijom. Trenutno je vodi psihijatrica Belinda Vuksan u istoj je službi u kojoj i svjedokinja radi i surađuju.
24.Također je svjedokinja PSČ iskazala da FS ne želi ulaziti u detalje sudskih postupaka jer je to uznemiruje. FS je bila šokirana objavom članka sa njenim fotografijama. Sve je za nju predstavljalo šok i sami članak i fotografije. Poslije novinskog članka je njezino mentalno zdravlje bilo sigurno ugroženije. Svjedokinjina procjena je da je bila time dodatno traumatizirana. Općenito svaki naslov koji se objavljivao u medijima utjecao je na nju i njezino psihičko stanje. Bilo je u interesu da se prestane pisati. Nakon objave u Hrvatskom tjedniku misli da je prestalo odnosno bilo smanjeno pisanje o "tom događaju", odnosno bitno smanjen intenzitet. Ne sjeća se da joj je FS rekla da se te fotografije već dijele po društvenim mrežama. S navedenom psihijatricom Belindom Vuksan surađivala je i prije oko "slučaja" djevojčice a i iza. Upitana da li postoji razlika između ovog članka koji je izašao u Hrvatskom tjedniku i drugih članaka koji su izlazi prije njega a tiču se djeteta FS, svjedokinja je odgovorila da postoji velika razlika. Osim što su uz članak u Hrvatskom tjedniku objavljene i fotografije izneseno je u članku niz tvrdnji koje je djevojka smatrala neistinitima. Osim toga u članku je komentiran dio medicinske dokumentacije koja je strogo povjerljiva i Zakonom zaštićena a ta dokumentacija se upravo odnosi na dijete FS. Za nju je bilo šokantno da se u novinskom članku komentiraju tako povjerljivi dokumenti koji su kao tajnom trebali čuvati svi koju su se bavili ovim postupkom. Bitna razlika između ovog članka i drugih članaka je u tome što su drugi članci pisali da se "slučaj silovanja" dogodio, za razliku od ovog novinskog članka gdje se pisalo da se ovaj "slučaj silovanja" nije dogodio. FS joj je govorila da svi znaju u [adresa] da je to ona a ne netko drugi. FS je bila svjesna toga da cijela zajednica, da cijelo mjesto zna da je to upravo ona. Po svjedokinjinom saznanju u to vrijeme nije bio niti jedan oblik silovanja osim ovoga. Kada je dolazila kod nje u tretman prije ovog novinskog članka nagađala je da ljudi znaju što joj se dogodilo a nakon ovog novinskog članka ona je bila sigurna da sada svi znaju što joj se dogodilo i bojala se izlaziti. Kada je svjedokinji predočen dio njenog iskaza " došlo je do značajnog pogoršanja njenog mentalnog zdravlja zbog čega je upućena i na pregled i praćenje od strane psihijatra" i kada ju se pita tko ju je uputio kod psihijatra, odgovorila je da ju je ona uputila kod psihijatra. Ne može se sjetiti da li je i prije njene strane bila upućena kod psihijatra, ali misli da je upućena kada je to prvi put izašlo u javnost. Sve je izašlo u javnost oko FS prije ovog novinskog članka. Ovo nije bio prvi članak. Koliko se sjeća tijekom listopada 2019. godine je FS bila prvi put kod psihijatra. Nije sasvim sigurna, ali misli da joj je već kod prvog pregleda propisana terapija. Nije sigurna da je FS novinski članak detaljno pročitala ali je znala sadržaj. FS je kod nje bila u intenzivnom tretmanu, one su se svakodnevno čule i misli da ju je upravo ona upozorila na taj članak. Misli da je ona već znala za članak ali se ne može sjetiti detalja. Tretman se nije sastojao samo razgovor licem u lice i kroz podršku telefonskim razgovorima i porukama odnosno telefonsko savjetovanje ili "on line" savjetovanje što je poznato u njenoj profesiji. Vezano za osobni život djeteta iznesena je priča o samom događaju koji se dogodilo djetetu, liječnička dokumentacija djeteta i fotografije djeteta. Upitana po čemu se moglo znati da se radi upravo o FS iako u članku nije napisano ni njeno ime ni adresa a fotografije su bile zamućenog lica, pa moglo se znati po iznesenim detaljima oko događaja koji se njoj dogodio po liječničkoj dokumentaciji i po tim fotografijama. Pojasnila je da joj je teško utvrditi da li je Hrvatski tjednik u članku iznio više, manje ili jednako indetifikacijskih podataka u odnosu na druge novinske članke jer da bi to utvrdila morala bi ispred sebe imati sve druge novinske članke. Ovo je jedini novinski članak u kojemu su objavljene slike. Misli da je ovo jedini članak u kojem se komentirao dio liječničke dokumentacije.
25. Dakle, obrana okrivljenika upirala je da okrivljenik nije iznio niti ime, niti prezime djevojčice te da su fotografije zamućene.
26. Nesporna je bila činjenica da je oštećenica FS posjećivala liječnike nakon događaja o kojemu je novinar pisao ( „slučaj silovanja kod [adresa]“ ) a o tome je u sudski spis ispuštena brojna liječnička dokumentacija i to podnesak dr. Belinde Vuksan (list spisa 143), liječnički nalazi (list spisa 144-147), podnesak Zavoda za javno zdravstvo (list spisa 150-154), liječnička dokumentacija (list spisa 217-220), liječnička dokumentacija zaprimljena Zavoda za javno zdravstvo (list spisa 222-228) te podnesak Psihološkog centra Izbornik (list spisa 232). Dakle, djevojčica je posjećivala liječnike i prije novinskog članka okrivljenika i nakon toga te joj je propisivana terapija.
27. Prema naputku višeg suda iz ukidne odluke niži sud je trebao u ponovljenom postupku otkloniti ukazane povrede odredaba kaznenog postupka, izvesti potrebne dokaze radi utvrđivanja odlučnih činjenica, detaljno analizirati navode inkriminiranog novinskog članka i objavljene fotografije, pribaviti cjelokupnu medicinsku dokumentaciju žrtve i po potrebi provesti psihijatrijsko-psihologijsko vještačenje na okolnost utjecaja objavljenog članka na psihičko zdravlje žrtve i njezinu uznemirenost, kao i potrebu propisivanja terapije od strane psihijatra upravo zbog predmetnog članka. Nakon provođenja cjelovitog dokaznog postupka, prvostupanjski sud treba dovesti u vezu sve provedene dokaze, savjesno ocijeniti svaki dokaz zasebno i u svezi s ostalim dokazima, potom izložit sve nesporne činjenice te određeno i potpuno navesti koje sporne činjenice i iz kojih razloga uzima dokazane ili nedokazane, cijeneći pri tome vjerodostojnost proturječnih dokaza, navodeći jasne i razumljive razloge o odlučnim činjenicama, a potom tako utvrđeno činjenično stanje podvesti pod obilježja inkriminiranog kaznenog djela i utvrditi je li optuženik počinio kazneno djelo povrede privatnosti djeteta, a koje mu se optužnicom stavljaju na teret.
28. Analizirajući dokaze u ponovljenom postupku, utvrđeno je da okrivljenik u originalnom novinskom članku nije iznio ime oštećenice ( oštećenog djeteta FS ) a niti imena počinitelja već je pisao o „Slučaju silovanja kod [adresa]“. Iz kazivanja djetetove majke i svjedokinje PSČ proizlazi da su iste tvrdile da je već to bilo dovoljno da se zna o kome se radi iz čega se zaključuje da je sami slučaj „procurio“ u javnost sa podacima o identitetu osoba i prije nego je o tome pisao okrivljenik ES. Također je analizom novinskog članka utvrđeno da se na fotografijama koje je okrivljenik objavio ne vidi lice djevojčice a niti oči drugih osoba u njenom društvu. Kao što je to navela svjedokinja PSČ djevojčica je mogla prepoznati sebe u tim fotografijama, ali objektivno gledano, drugi je nisu mogli prepoznati na predmetnim fotografijama.
29. Sud je bio u obvezi prema naputku višeg suda utvrditi i uzročno posljedičnu vezu između objavljenog novinskog članka i fotografija sa narušenim zdravljem djeteta, međutim, to nije moglo biti utvrđeno u ovom postupku. Nesporna je činjenica da je djevojčica proživjela traumatičan događaj prije nego li je okrivljenik upravo o tome pisao i iznio fotografije. Uslijed ranijeg traumatičnog događaja djevojčica je dobila liječničku i psihološku pomoć o čemu svjedoči brojna liječnička dokumentacije ispuštena u ovaj spis. U predmetu koji je prethodio ovom događaju i koji se vodio kod Županijskog suda u Zadru pod poslovnim brojem 18 Kzd-2/20 djevojčica je bila vještačena i nedvojbeno je da je uslijed traumatičnih događaja u tom predmetu djevojčici pružena liječnička i psihološka pomoć, međutim, u ovom konkretnom predmetu oštećena strana je odbila ponovno vještačenje, a oštećeno dijete sada je punoljetna osoba koja je odbila vještačenje određeno od strane ovog suda što proizlazi iz podneska i vraćanja predmeta ( list spisa 232 ). Uslijed navedenog sud drži nedvojbenim da je djevojčica traumatizirana događajima o kojima je okrivljenik pisao, ali nije dokazano niti se moglo utvrditi koje su konkretno posljedice nastale od samog novinskog članka i na koji način je to djelovalo na oštećeno dijete koje je već prije novinskog članka bilo pogođeno velikom traumom.
30. Sud temelji presudu samo na činjenicama i dokazima koji su izneseni na raspravi te je dužan savjesno ocijeniti svaki dokaz pojedinačno i u svezi s ostalim dokazima te na temelju takve ocjene izvesti zaključak je li neka činjenica dokazana. U konkretnom ponovljenom suđenju, uvažavajući sve ukazano od strane višeg suda, ne nalazi se dokazanim da je okrivljenik počinio kazneno djelo koje mu je stavljeno na teret. Sud nije našao dokazanim da je okrivljenik iznio i prenio nešto iz osobnog života djeteta, protivno propisima objavio djetetovu fotografiju i otkrio identitet djeteta, što je kod djeteta izazvalo uznemirenost, i na opisani način ugrozio dobrobit djeteta, a kazneno djelo da je počinjeno putem tiska i računalne mreže zbog čega je ono postalo pristupačno većem broju osoba, a kazneno djelo je počinio u obavljanju profesionalne djelatnosti. Nesporno je da je okrivljenik pisao o slučaju silovanja kod [adresa] na malo drugačiji način, negirajući događaj, nesporno je da je objavio fotografije na kojima se ne vide lica osoba, utvrđeno je da su i drugi mediji prije njega pisali o navedenom slučaju, a iz kazivanja majke razvidno je da je identitet žrtve i počinitelja „procurio“ iz istrage i prije pisanja ovog okrivljenika. Nesporno je da je djevojčica bila izuzetno traumatizirana i narušenog psihičkog i fizičkog zdravlja prije pisanja okrivljenika ali nije utvrđeno koje su posljedice na njeno psihičko i fizičko zdravlje u izravnoj vezi sa konkretnim novinskim člankom. Kao što to proizlazi iz uređenog činjeničnog opisa u koji su konkretno naznačene blanketne norme na koje se oslanja ovo blanketno kazneno djelo, nije dokazano da je okrivljenik prekršio blanketne norme i to iz članka 16. stavak 1. Zakona o medijima (Narodne novine broj 59/04, 84/11, 81/13) u kojoj je propisano da su mediji dužni poštovati privatnost, dostojanstvo, ugled i čast građana, a osobito djece, mladeži i obitelji, te da se zabranjuje objavljivanje informacija kojima se otkriva identitet djeteta ukoliko se time ugrožava dobrobit djeteta, te protivno točki 15., 19. i 20. Kodeksa časti hrvatskih novinara, kojima je propisano da se posebna pozornost, obazrivost i odgovornost zahtjeva pri izvještavanju o nasilnim djelima, te da je nedopustivi postupak kojim se izravno ili neizravno otkriva identitet djeteta, a posebno da novinar ne smije otkriti identitet djeteta uključenog u slučajeve seksualnog zlostavljanja i da medijski prilozi ne smiju omogućiti identifikaciju djeteta. Obzirom da nije dokazano da je optuženik počinio djelo za koje se optužuje, donesena je presuda kojom se okrivljenik oslobađa od optužbe.
31. Temeljem odredbe članka 158. stavak 3. ZKP/08 zz oštećenika PS se upućuje da imovinskopravni zahtjev može ostvariti u parnici.
32. Na temelju članka 149. stavak 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. do 5. ZKP/08, te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.
33. Slijedom svega iznesenog odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Zadru, 12. rujna 2025. godine
Sutkinja za mladež
Ana Zrilić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku, a o istoj odlučuje Županijski sud.
Presuda se može pobijati zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, povrede Kaznenog zakona, nepotpuno i netočno utvrđenog činjeničnog stanja, te zbog odluke o kazni, troškovima kaznenog postupka, imovinskopravnom zahtjevu i zbog odluke o oduzimanju imovinske koristi.
DNA:
1. Općinsko državno odvjetništvo u Zadru, na broj KOz-DO-10/2020,
2. Okrivljenik ES, [adresa],
3. Zakonska zastupnica oštećenika PS, [adresa],
4. Branitelj Boris Grgić, odvjetnik iz Zadra,
5. Opunomoćenica oštećenika Ivan Jelavić, odvjetnik iz Zagreba, Palmotićeva 70., [adresa] Zagreb,
6. U spis 81 Kzd-96/2022.