Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Stalna služba u Ivancu

Ivanec, Ul. Ak. Mirka Maleza 3

Poslovni broj: P-435/2024-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Varaždinu - Stalna služba u Ivancu, po sutkinji Nataši Sever, a prema prijedlogu odluke sudske savjetnice Melite Vrkić Hajsok, u pravnoj stvari tužiteljice BZ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Vladi Sevšek, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Sevšek & Partneri d. o. o. iz Varaždina, protiv tuženika Addiko Bank d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB 14036333877, zastupanog po punomoćniku Hrvoju Matić, odvjetniku iz Zagreba, radi stjecanja bez osnove, nakon glavne i javne rasprave zaključene 4. rujna 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja i zamjenika punomoćnika tuženika, na ročištu za objavu i uručenje presude održanom 12. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB: 14036333877, da tužiteljici BZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], isplati iznos od 3.558,48 EUR (slovima: tri tisuće petsto pedeset osam eura i četrdeset osam centi) zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na:

- iznos od 13,47 EUR od 01.06.2006. pa do isplate

- iznos od 13,47 EUR od 01.07.2006. pa do isplate

- iznos od 13,47 EUR od 01.08.2006. pa do isplate

- iznos od 13,47 EUR od 01.09.2006. pa do isplate

- iznos od 13,47 EUR od 01.10.2006. pa do isplate

- iznos od 13,47 EUR od 01.11.2006. pa do isplate

- iznos od 13,47 EUR od 01.12.2006. pa do isplate

- iznos od 13,47 EUR od 01.01.2007. pa do isplate

- iznos od 13,47 EUR od 01.02.2007. pa do isplate

- iznos od 13,47 EUR od 01.03.2007. pa do isplate

- iznos od 13,47 EUR od 01.04.2007. pa do isplate

- iznos od 13,47 EUR od 01.05.2007. pa do isplate

- iznos od 13,47 EUR od 01.06.2007. pa do isplate

- iznos od 13,47 EUR od 01.07.2007. pa do isplate

- iznos od 13,47 EUR od 01.08.2007. pa do isplate

- iznos od 13,47 EUR od 01.09.2007. pa do isplate

- iznos od 21,21 EUR od 01.10.2007. pa do isplate

- iznos od 21,21 EUR od 01.11.2007. pa do isplate

- iznos od 21,21 EUR od 01.12.2007. pa do isplate

- iznos od 21,21 EUR od 01.01.2008. pa do isplate

- iznos od 21,21 EUR od 01.02.2008. pa do isplate

- iznos od 21,21 EUR od 01.03.2008. pa do isplate

- iznos od 39,53 EUR od 01.04.2008. pa do isplate

- iznos od 39,53 EUR od 01.05.2008. pa do isplate

- iznos od 39,53 EUR od 01.06.2008. pa do isplate

- iznos od 39,53 EUR od 01.07.2008. pa do isplate

- iznos od 39,53 EUR od 01.08.2008. pa do isplate

- iznos od 39,53 EUR od 01.09.2008. pa do isplate

- iznos od 39,53 EUR od 01.10.2008. pa do isplate

- iznos od 39,53 EUR od 01.11.2008. pa do isplate

- iznos od 39,53 EUR od 01.12.2008. pa do isplate

- iznos od 43,11 EUR od 01.01.2009. pa do isplate

- iznos od 43,11 EUR od 01.02.2009. pa do isplate

- iznos od 43,11 EUR od 01.03.2009. pa do isplate

- iznos od 43,11 EUR od 01.04.2009. pa do isplate

- iznos od 43,11 EUR od 01.05.2009. pa do isplate

- iznos od 43,11 EUR od 01.06.2009. pa do isplate

- iznos od 43,11 EUR od 01.07.2009. pa do isplate

- iznos od 43,11 EUR od 01.08.2009. pa do isplate

- iznos od 43,11 EUR od 01.09.2009. pa do isplate

- iznos od 43,11 EUR od 01.10.2009. pa do isplate

- iznos od 43,11 EUR od 01.11.2009. pa do isplate

- iznos od 43,11 EUR od 01.12.2009. pa do isplate

- iznos od 43,11 EUR od 01.01.2010. pa do isplate

- iznos od 43,11 EUR od 01.02.2010. pa do isplate

- iznos od 43,11 EUR od 01.03.2010. pa do isplate

- iznos od 43,11 EUR od 01.04.2010. pa do isplate

- iznos od 43,11 EUR od 01.05.2010. pa do isplate

- iznos od 43,11 EUR od 01.06.2010. pa do isplate

- iznos od 43,11 EUR od 01.07.2010. pa do isplate

- iznos od 43,11 EUR od 01.08.2010. pa do isplate

- iznos od 43,11 EUR od 01.09.2010. pa do isplate

- iznos od 43,11 EUR od 01.10.2010. pa do isplate

- iznos od 43,11 EUR od 01.11.2010. pa do isplate

- iznos od 43,11 EUR od 01.12.2010. pa do isplate

- iznos od 40,04 EUR od 01.01.2011. pa do isplate

- iznos od 40,04 EUR od 01.02.2011. pa do isplate

- iznos od 40,04 EUR od 01.03.2011. pa do isplate

- iznos od 40,04 EUR od 01.04.2011. pa do isplate

- iznos od 40,04 EUR od 01.05.2011. pa do isplate

- iznos od 40,04 EUR od 01.06.2011. pa do isplate

- iznos od 40,04 EUR od 01.07.2011. pa do isplate

- iznos od 40,04 EUR od 01.08.2011. pa do isplate

- iznos od 40,04 EUR od 01.09.2011. pa do isplate

- iznos od 40,04 EUR od 01.10.2011. pa do isplate

- iznos od 35,10 EUR od 01.11.2011. pa do isplate

- iznos od 34,98 EUR od 01.12.2011. pa do isplate

- iznos od 34,98 EUR od 01.01.2012. pa do isplate

- iznos od 34,98 EUR od 01.02.2012. pa do isplate

- iznos od 34,98 EUR od 01.03.2012. pa do isplate

- iznos od 34,98 EUR od 01.04.2012. pa do isplate

- iznos od 34,98 EUR od 01.05.2012. pa do isplate

- iznos od 34,98 EUR od 01.06.2012. pa do isplate

- iznos od 34,78 EUR od 01.07.2012. pa do isplate

- iznos od 34,98 EUR od 01.08.2012. pa do isplate

- iznos od 34,98 EUR od 01.09.2012. pa do isplate

- iznos od 34,98 EUR od 01.10.2012. pa do isplate

- iznos od 34,98 EUR od 01.11.2012. pa do isplate

- iznos od 34,98 EUR od 01.12.2012. pa do isplate

- iznos od 34,98 EUR od 01.01.2013. pa do isplate

- iznos od 34,98 EUR od 01.02.2013. pa do isplate

- iznos od 34,98 EUR od 01.03.2013. pa do isplate

- iznos od 34,98 EUR od 01.04.2013. pa do isplate

- iznos od 34,98 EUR od 01.05.2013. pa do isplate

- iznos od 34,98 EUR od 01.06.2013. pa do isplate

- iznos od 34,98 EUR od 01.07.2013. pa do isplate

- iznos od 34,98 EUR od 01.08.2013. pa do isplate

- iznos od 34,98 EUR od 01.09.2013. pa do isplate

- iznos od 34,98 EUR od 01.10.2013. pa do isplate

- iznos od 34,98 EUR od 01.11.2013. pa do isplate

- iznos od 34,98 EUR od 01.12.2013. pa do isplate

- iznos od 34,98 EUR od 01.01.2014. pa do isplate

- iznos od 25,29 EUR od 01.02.2014. pa do isplate

- iznos od 25,29 EUR od 01.03.2014. pa do isplate

- iznos od 25,29 EUR od 01.04.2014. pa do isplate

- iznos od 25,29 EUR od 01.05.2014. pa do isplate

- iznos od 25,29 EUR od 01.06.2014. pa do isplate

- iznos od 25,29 EUR od 01.07.2014. pa do isplate

- iznos od 25,29 EUR od 01.08.2014. pa do isplate

- iznos od 25,29 EUR od 01.09.2014. pa do isplate

- iznos od 25,29 EUR od 01.10.2014. pa do isplate

- iznos od 25,29 EUR od 01.11.2014. pa do isplate

- iznos od 25,29 EUR od 01.12.2014. pa do isplate

- iznos od 25,29 EUR od 01.01.2015. pa do isplate

- iznos od 25,29 EUR od 01.02.2015. pa do isplate

- iznos od 25,29 EUR od 01.03.2015. pa do isplate

- iznos od 25,29 EUR od 01.04.2015. pa do isplate

- iznos od 25,29 EUR od 01.05.2015. pa do isplate

- iznos od 25,29 EUR od 01.06.2015. pa do isplate

- iznos od 25,29 EUR od 01.07.2015. pa do isplate

- iznos od 25,29 EUR od 01.08.2015 . pa do isplate

s time da zakonska zatezna kamata teče od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do dana 31. srpnja 2015. godine po stopi koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana, nefinancijskim trgovačkim društvima, izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 31. prosinca 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (čl. 29. st. 2. ZOO-a), u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

I. Tužbeni zahtjev tužiteljice BZ protiv tuženika ADDIKO BANK d.d., radi isplate iznosa od 2.679,49 EUR sa zakonskom zateznom kamatom, smatra se povučenim.

II. Nalaže se tuženiku ADDIKO BANK d.d., Slavonska avenija 6, Zagreb, OIB:14036333877 da tužiteljici BZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak u iznosu od 1.638,83 EUR (tisuću šesto trideset osam eura i osamdeset tri centa), zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine (čl. 29. st. 2. ZOO-a), tekućom od 12. rujna 2025. pa do isplate, u roku od 15 dana, dok se zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka u iznosu većem od dosuđujućeg odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužiteljica i prednik tužiteljice su podnijeli tužbu protiv tuženika dana 19. travnja 2018. radi isplate, u kojoj uvodno navode da je 18. srpnja 2005. sklopljen Ugovor o kreditu br. 136-233/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini između prednika tuženika društva Hypo Alpe Adria Bank d.d. kao kreditora i prednika tužiteljice kao dužnika i korisnika kredita te tužiteljice kao sudužnika, koji ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika Jagode Vajdić Sevšek iz [adresa] 18. srpnja 2005. pod brojem OU-931/2005-1. Nadalje navodi da su temeljem navedenog ugovora tužiteljica i njezin prednik redovito otplaćivali dugovane obroke kredita tuženiku, time da iako je člankom 3. Ugovora o kreditu ugovorena kamatna stopa od 3,99% dekurzivno godišnje, tijekom otplate kredita došlo je do jednostranih promjena kamatnih stopa od strane kreditora ovdje tuženika na način da su iste povisivane te su se primjenjivane na predmetni Ugovor o kreditu i to od dana 31. svibnja 2006. na 4,60%, 30. rujna 2007. na 5,00%, 31. ožujka 2008. na 5,99%, 31. prosinca 2008. na 6,20%, 31. prosinca 2010. na 5,95%, 31. listopada 2011. na 5,45% i 31. siječnja 2014. na 3,23%. Banka je navedeno postupanje temeljila na članku 6. Ugovora o kreditu koji predviđa da je Banka ovlaštena nakon 1. svibnja 2006. izmijeniti kamatnu stopu sukladno Odluci o kamatnim stopama Banke kao i da je korisnik kredita suglasan i prihvaća primjenu Odluke o kamatnim stopama kao i sve njezine izmjene i dopune.

1.1. Nadalje navode da činidba u pogledu kamatne stope koju su tužiteljica i njezin prednik bili dužni plaćati Banci nije bila niti određena niti odrediva već se mijenjala isključivo jednostranom odlukom tuženika te se o takvoj promjeni nije pojedinačno pregovaralo. Tužiteljica i njezin prednik su samo primali pisane obavijesti o promjenama kamatne stope. Predmetna ugovorna odredba omogućivala je tuženiku da promjenu ugovorne kamate učini ovisno isključivo o odluci jednog ugovaratelja, a da pri tome nisu precizno određeni uvjeti promjenjivosti i referentna stopa za koju se vežu promjene, te je time uzrokovan nepovoljan položaj tužitelja u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu tužitelja, a koju promjenu stranke nisu mogle predvidjeti, a pravilnost promjene se nije mogla provjeriti jer nije bilo nikakvih egzaktnih kriterija. Navedene ugovorne odredbe tužitelji smatraju nepoštenim ugovornim odredbama o kojima se pojedinačno nije pregovaralo, čime su povrijeđeni interesi i prava tužitelja, te je takva odredba ugovora o kreditu ništetna, sve u smislu odredbe članka 87. Zakona o zaštiti potrošača (ZZP/03), odnosno članka 102. ZZP. Navodi da ugovorena kamata kao takva mora biti određena odnosno odrediva, sve u smislu odredbe članka 269. stavak 2. i članka 272. Zakona o obveznim odnosima, te se poziva na presudu i rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Revt-249/14-2 od 9. travnja 2015.

1.2. Zaključno navode da su zbog nezakonitog postupanja Banke, tužiteljica i njezin prednik na ime kamate isplatili iznos od 6.237,97 EUR pa stoga navedeni iznos potražuju kao previše isplaćen tuženiku zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

2. U odgovoru na tužbu tuženik ističe prigovor zastare, te se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, njegovoj osnovi i visini. Nadalje ističe da kako bi se neka odredba u potrošačkom ugovoru mogla smatrati nepoštenom, potrebno je da su kumulativno ispunjeni uvjeti iz članka 96. stavak 1. ZZP/07 odnosno članka 81. ZZP/03: da se o istoj nije pojedinačno pregovaralo i da se suprotno načelu savjesnosti i poštenja takvim uređenjem uzrokuje značajna neravnoteža u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

2.1. Tuženik navodi da je tužitelj prilikom sklapanja ugovora o kreditu ovisno jedino o svojoj slobodnoj volji mogao izabrati između više opcija ugovora o kreditu i to ugovor o kreditu s valutnom klauzulom u eurima, CHF ili ugovor o kreditu u hrvatskim kunama te također ugovor o kreditu s fiksnom kamatnom stopom i ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom. Tužitelj je samostalno procjenjujući rizike, odabrao sklopiti ugovor o kreditu u CHF s promjenjivom kamatnom stopom očito iz razloga jer je taj model u vrijeme sklapanja ugovora za tužitelja bio najpovoljniji. Nadalje tuženik ističe da je tuženik s tužiteljem ugovorio promjenjivu kamatnu stopu u skladu sa zakonskim ograničenjima dok je tužitelj samostalno izabrao sklapanje baš kredita sa promjenjivom kamatnom stopom. Stoga se ne može smatrati da bi u ovom konkretnom slučaju biti ispunjeni uvjeti za utvrđivanje ništetnosti članka 6. ugovora o kreditu. Navodi da je nesporno da su stranke svojom slobodnom voljom sklopile ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom, dok tužitelj u tužbi nije ni na koji način obrazložio kolika bi prema njegovom stavu trebala iznositi promjenjiva kamatna stopa već istu samo paušalno određuje kao početno ugovorenu kamatnu stopu. Tako tužitelj stvara okolnosti u kojima se primjenjuje fiksna kamatna stopa ali pod daleko povoljnijim uvjetima nego što je tuženik nudio za ugovore s fiksnom kamatom u bilo kojoj valuti obveze. Čak i da se utvrdi ništetnom odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi, iznos navodne preplate mogao bi se računati isključivo u odnosu na prosječnu kamatnu stopu na tržištu u utuženom razdoblju.

2.2. Stoga predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev u cijelosti te da obveže tužitelja tuženiku naknaditi trošak postupka.

3. U dokaznom postupku sud je pročitao Ugovor o kreditu (list 6-12 spisa), obavijest o parametrima kamatne stope (list 13-14 spisa), obavijest o promjeni kamatne stope (list 15-21 spisa), izvod po kreditu za razdoblje od 1. siječnja 2015. do 31. prosinca 2015. (list 22 spisa), izvod po kreditu za razdoblje od 1. siječnja 2014. do 31. prosinca 2014. (list 23 spisa), izvod po kreditu za razdoblje od 1. siječnja 2013. do 31. prosinca 2013. (list 24 spisa), izvod po kreditu za razdoblje od 1. siječnja 2012. do 31. prosinca 2012. (list 25 spisa), izvod po kreditu za razdoblje od 1. siječnja 2011. do 31. prosinca 2011. (list 26 spisa), izvod po kreditu za razdoblje od 1. siječnja 2010. do 31. prosinca 2010. (list 27 spisa), izvod po kreditu za razdoblje od 1. siječnja 2009. do 31. prosinca 2009. (list 28 spisa), potvrda o plaćenim kamatama (list 29-33 spisa), nalaz stalnog sudskog vještaka Natalije Jambrečić od 10. siječnja 2025. (list 69-79 spisa), dopunu nalaza od 23. travnja 2025. (list 119-128 spisa), izvršen je uvid u spis Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj: P-523/2023 te je provedeno saslušanje tužiteljice na raspravi održanoj 23. travnja 2025.

4. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka, nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, kao i na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka, sve sukladno odredbi iz članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj: 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014., 80/2022. i 155/2023. - dalje u tekstu: ZPP), sud je odlučio kao u izreci.

5. Predmet ovog spora je povrat stečenog bez osnove na temelju ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi.

6. Između stranaka nije sporna činjenica da je 18. srpnja 2005. sklopljen Ugovor o kreditu br. 136-233/2005 sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini između prednika tuženika društva Hypo Alpe Adria Bank d.d. kao kreditora i prednika tužiteljice kao dužnika i korisnika kredita te tužiteljice kao sudužnika, koji ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika Jagode Vajdić Sevšek iz [adresa] 18. srpnja 2005. pod brojem OU-931/2005-1. Nadalje nije sporno da je člankom 3. Ugovora o kreditu ugovorena kamatna stopa od 3,99% dekurzivno godišnje, dok je člankom 6. Ugovora o kreditu ugovoreno da je banka ovlaštena izvršiti promjenu kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama Hypo Alpe Adria Bank d.d. ovisno o skupini klijenata u kojoj pripada korisnik kredita.

7. Sporno je između stranaka da tužitelj ima pravo na povrat iznosa koji je tuženiku plaćen po osnovu naknadno povećanih kamatnih stopa te da li je tužiteljev kondemnatorni tužbeni zahtjev u zastari.

8. Presudom Visokog trgovačkog suda RH broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. potvrđena je presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/12 od 4. srpnja 2013. u odnosu na tuženika u dijelu u kojem je utvrđeno da je u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koje povrede traju i nadalje, povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita tako što je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke, o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, a koja je ništetna.

9. Presudom istog suda broj Pž-6632/17 od 14.6.2018., utvrđena je ništetnost ugovornih odredaba, između ostalih i tuženika kao banke, kojima se ugovarala valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a to iz razloga što se o takvim odredbama nije pojedinačno pregovaralo, niti je tuženik kao banka potrošače u cijelosti informirala o svim bitnim parametrima bitnima za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, što pak je suprotno načelu savjesnosti i poštenja i prouzročilo je neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, a sve to isključivo na štetu potrošača. Također je točkom 9. izreke presude naloženo svim tuženima da prekinu s gore opisanim postupanjem, te im je naloženo da u roku od 60 dana ponude potrošačima izmjenu ugovorne odredbe kojom je određeno da je iznos glavnice kreditne obveze vezan uz valutu švicarski franak, a kamatna stopa promjenjiva, na način da glavnica bude izražena u kunama u iznosu koji je isplaćen u fazi korištenja kredita i uz fiksnu kamatnu stopu, a u postotku koji je bio izrijekom naveden u sklopljenom potrošačkom ugovoru kao važeća stopa redovne kamate na dan sklapanja ugovora, jer će u suprotnom njihovu ponudu zamijeniti ova presuda.

10. Valja reći da je i u presudi i rješenju poslovni broj Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. Vrhovni sud Republike Hrvatske odlučio da se odbija kao neosnovana revizija tuženika iz kolektivne tužbe protiv drugostupanjske presude u dijelu kojim je utvrđeno da su te banke u određenim navedenim razdobljima povrijedile kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, sve suprotno odredbama članka 81., članka 82. i članka 90. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", 96/03 - dalje: ZZP/03) u razdoblju do 6. kolovoza 2007., a od 7. kolovoza 2007. do 31. prosinca 2008., suprotno odredbama članka 96. i članka 97. Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09 i 133/09 - dalje: ZZP).

11. Dakle, u konkretnom slučaju radi se o parnici koja tematski pripada većem broju u bitnome istovjetnih parnica o kojima je Vrhovni sud Republike Hrvatske zauzeo relevantno pravno stajalište koje je primjenjivo i na ovaj parnični predmet. U konkretnom slučaju, polazeći od nespornih utvrđenja navedenih sudova, da su odredbe koje su se odnosile na ugovorenu promjenjivu kamatnu stopu bile sastavni dio standardnog ugovora o kreditu unaprijed sastavljenog od banke, da se o tim odredbama sa potrošačem nije pojedinačno pregovaralo, da potrošač na njihov sadržaj nije imao utjecaja, te je takvim ugovornim odredbama potrošaču nametnuta obveza koju on objektivno nije mogao sagledati kao cjelinu u vrijeme sklapanja ugovora, a takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita – potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku

– trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je sve suprotno temeljnim načelima obveznog prava, prije svega ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, na čelu dužnosti njihove suradnje i na čelu zabrane zlouporabe prava.

12. Prema odredbama Zakona o zaštiti potrošača koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu ("Narodne novine", 96/03 i 46/07), proizlazi da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti, a upravo je tužitelj sklopio ugovor o kreditu kao fizička osoba. Prema odredbi članka 502.c ZPP, fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan uz ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na nj pozvati. U tom slučaju sud je vezan uz utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a upravo na ta utvrđenja se tužitelj i poziva u tužbi.

13. Točno je da sve naprijed izloženo nikako ne znači automatsku primjenu pravnih stavova iz kolektivnog spora i u konkretnoj parnici već je na tuženiku, kao trgovcu u odnosu na kojeg je kao tuženika vođen navedeni kolektivni spor i u odnosu na kojeg je donesena pravomoćna presuda u tom sporu, teret dokazivanja da se odluke donesene u tom sporu ne mogu primijeniti i na konkretni ugovor. Dakle, tuženik je trebao dokazati činjenice iz kojih bi proizlazilo da se predmetni ugovor o kreditu ne može podvesti pod činjenični supstrat na kojem se temelje pravna utvrđenja iz citiranih presuda donesenih u kolektivnom sporu, odnosno da ugovorne odredbe o načinu promjene stope ugovorne kamate odlukom kreditora te odredbe o valutnoj klauzuli u CHF nisu identične onima koje je razmatrao sud u kolektivnom sporu. Tuženik je morao dokazati da su sporne odredbe ugovora bile razumljive za tužitelja kao potrošača i da je s njim pregovarao o tim odredbama, a zbog čega se one ne bi mogle smatrati nepoštenima. Na tu okolnost je tuženik predložio saslušanje svjedoka ŠZ, međutim od tog dokaznog prijedloga je odustao na raspravi održanoj 22. listopada 2024. O pojedinačnom pregovaranju ne može se zaključivati iz isprava, naprotiv, tužiteljica navodi u stranačkom iskazu da su ugovor sklopili ona i njezin pokojni suprug radi kupnje stana za člana obitelji. Ugovor je solemniziran kod javnog bilježnika, kojom prilikom im je protumačen na način da im je isti pročitan, ali nije im pojašnjeno niti su razumjeli parametre o kojima ovisi promjena kamatne stope i promjena tečaja vezano uz valutu CHF, a niti je to u nadležnosti javnog bilježnika da im pojasni. Banka je pod kontrolom Hrvatske narodne banke i nisu očekivali da bi moglo doći do tako velikog porasta anuiteta koji smo plaćali. Predmetni kredit nije bio prvi kredit koji su uzimali u životu. Izjavljuje da se u poslu, a imajući u vidu da je javni bilježnik, susretala sa ugovorima s promjenjivom kamatnom stopom, ali niti u jednom ugovoru niti za jednu banku nije mogla razumjeti da bi došlo do takve eskalacije kamatne stope i smatra da niti jedna prosječna inteligentna osoba ne bi sklopila takav ugovor da je znala da će doći do takvog porasta kamatne stope i tečaja, a naročito ona ne bi takav ugovor sklopila da je to znala. Predmetni ugovor s valutom u CHF sklopili su iz razloga što im je djelatnik banke rekao da je to najpovoljnija opcija, a oni kao klijenti Addiko banke nisu imali razloga sumnjati u te navode. Kada su im rate kredita značajno porasle nisu se obratili banci jer su iz informacija koje su plasirane putem sredstava javnog priopćavanja vidjeli da banke ne reagiraju na pojedinačne zahtjeve te su smatrali da će država to riješiti propisom, a imajući u vidu velik broj korisnika kredita s valutom u CHF.

13.1. Iskaz tužiteljice sud je ocijenio vjerodostojnim, budući da je iskazivala realno i uvjerljivo. Kod toga sud smatra da iz opisanog postupanja tužitelja ne proizlazi da ista nije postupao s dužnom pažnjom, naime kako proizlazi iz njezinog iskaza, tužitelj nije dobio nikakva upozorenja o mogućim rizicima ugovaranja promjenjive kamatne stope koji bi upućivali na to da njezina obveza može biti znatno veća nego što je to u trenutku sklapanja ugovora o kreditu.

14. Tuženik nije dokazao niti ponudio dokaze kojima bi se moglo utvrditi kako su tužitelju pri sklapanju ugovora kreditorovi zaposlenici protumačili i objasnili značaj i posljedice spornih ugovornih odredbi i da su mu te odredbe učinili razumljivima, ne samo formalno i gramatički, već i suštinski, a kako to razmatra i sud u sporu za zaštitu kolektivnih interesa, a jednako tako i Sud Europske unije u predmetu C-186/16, prema kojem razumljivost odredbe podrazumijeva da su korisniku kredita od strane kreditora pružene potpune informacije kako bi mogao donositi razborite i informirane odluke na temelju kojih može procijeniti ekonomske posljedice koje bi takva odredba mogla imati za njegove financijske obveze.

15. U vrijeme podnošenja ove tužbe 19. travnja 2018. važile su odredbe Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj: 41/14, 110/15), a prema odredbi članak 118. tog Zakona, odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača iz članka 106. stavak 1. toga Zakona, u smislu postojanja povrede propisa zaštite potrošača, obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika, a identično je bilo propisano i odredbom članak 138.a. ZZP/07. U prilog takvom zaključivanju govori i odredba članka 120. ZZP/14, prema kojoj pokretanje ili vođenje postupka pokrenutog na temelju članka 106. stavka 1. tog Zakona, ne sprječava osobu kojoj je, postupanjem trgovca koje je suprotno odredbama ovoga zakona i drugih propisa koji su navedeni u članku 106. stavku 1. ovoga zakona, prouzročena šteta, da pokrene pred nadležnim sudom postupak za naknadu štete protiv trgovca koji joj je nedopuštenim postupanjem prouzročio štetu, da pred sudom pokrene postupak za poništenje ili utvrđivanje ništetnosti ugovora koji je sklopljen pod utjecajem nedopuštenog postupanja, odnosno da pred sudom pokrene bilo koji drugi postupak kojim će zahtijevati ostvarenje prava koja joj pripadaju na temelju pravila sadržanih u ovom ili drugim zakonima.

16. S obzirom na direktni učinak pravomoćne presude Trgovačkog suda u Zagrebu, broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. (za kamatnu stopu), donesene u postupku za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, a imajući u vidu da se spomenuta presuda odnosi i na tuženika, ništetne su sporne odredbe predmetnog Ugovora o kreditu kojima je ugovorena promjenjiva kamatna stopa na temelju jednostrane odluke tuženika. Obzirom na djelomičnu ništetnost ugovornih odredaba predmetnog ugovora o kreditu, tužitelju bi pripadalo pravo na povrat onoga što je isplatio kao razliku između kamatne stope od 3,99% prilikom sklapanja Ugovora i onih koje je jednostrano u daljnjem periodu mijenjao tuženik u smislu povećanja. Takvo pravo tužitelja proizlazi iz članka 323. stavak 1. u svezi s člankom 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine", broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23 - dalje: ZOO).

17. Kako je sud utvrdio da je ništetna spomenuta odredba Ugovora o kreditu, to takvo utvrđenje ništetnosti mora ima za posljedicu ponovnu uspostavu pravne i činjenične situacije potrošača u kojoj bi se nalazio da takvih odredaba nije bilo. Kako je provedenim vještačenjem po vještakinji Nataliji Jambrečić, a na koji nalaz u smislu matematičkog izračuna stranke nisu imale primjedbe, utvrđeno da je tužitelj, zbog promjene kamatne stope u odnosu na početno ugovorenu, tuženiku više platio iznos od 3.558,48 EUR, a tužitelj konačno postavljenim tužbenim zahtjevom potražuje isplatu iznosa od 3.558,48 EUR, to je sud obvezao tuženika isplatiti tužitelju navedeni iznos sa zateznim kamatama na pojedinačne iznose navedene u izreci presude od dospjelosti do isplate, a primjenom daljnje odredbe članka 1115. ZOO koja propisuje da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi i zatezne kamate i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Sud je prihvatio tužbeni zahtjev i uz pripadajuću zateznu kamatu od dana stjecanja svakog pojedinog preplaćenog iznosa do isplate, a to iz razloga što je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetnih ugovornih odredbi, dakle bez valjane pravne osnove, zbog čega se ne može smatrati savjesnim stjecateljem preplaćenog iznosa.

18. Tužitelj je prvotno postavljenim tužbenim zahtjevom tražio isplatu iznosa od 6.237,97 EUR, dok je konačno postavljenim tužbenim zahtjevom tražio isplatu iznosa od 3.558,48 EUR. Predmetno smanjenje tužbenog zahtjeva po svom karakteru predstavlja povlačenje dijela tužbe, o kojem povlačenju se tuženik nije posebno očitovao, nego se je upustio u daljnje raspravljanje, čime je iskazao prešutnu suglasnost na takvo djelomično povlačenje tužbe, te je sud sukladno odredbi članka 193. stavka 2. ZPP donio rješenje kao u točki I. izreke rješenja.

19. U odnosu na prigovor zastare, zastarni rok po stjecanju bez osnove, kako pravilno ističe tuženik, iznosi 5 godina. Međutim, kako se tužitelj poziva na presude Trgovačkog suda u Zagrebu, to je nakon pravomoćnosti presude P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je postala pravomoćna 13. lipnja 2014., saznao za utvrđenje povrede prava potrošača iz ugovora o kreditu, zbog čega rok zastare teče tek od 13. lipnja 2014., a uz okolnost da je tužba u ovom predmetu podnijeta 19. travnja 2018. to nije nastupila zastara potraživanja vezana uz promjenu kamatne stope.

20. Odluka o zateznoj kamati u skladu je s odredbom članka 29. stavak 2. ZOO.

21. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. u svezi s člankom 155. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/2023. - dalje u tekstu: Tarifa). Kao troškove potrebne za vođenje parnice sud je tužitelju priznao troškove sastava tužbe u iznosu od 200,00 Eur sukladno vrijednosti predmeta spora (VPS) te Tbr. 7. točka 1. Tarife, podneska od 13. veljače 2025. iznosu od 200,00 Eur sukladno Tbr. 8. toč. 1., troškove zastupanja na ročištima 22. listopada 2024., 23. travnja 2025. i 4. rujna 2025. u iznosima od po 200,00 Eur za svako ročište sukladno Tbr. 9. toč. 1. Tarife. Napominje se da su svi navedeni troškovi priznati sukladno vrijednosti boda u iznosu od 2,00 EUR propisanoj u Tbr. 54. Tarife, a to temeljem Tbr. 52. stavak 3. Tarife. Priznat je i zatraženi porez na dodanu vrijednost sukladno Tbr. 46. Tarife na sve gore navedene priznate troškove (koji iznose 1.000,00 EUR) i to u iznosu od ukupno 250,00 EUR. Tužitelju je također priznat zatraženi trošak vještačenja u iznosu od 280,00 EUR i trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu od 108,83 EUR.

21.1. Tužitelju nije priznat trošak zastupanja na ročištu za objavu presude jer presudu može preuzeti sa e-oglasne ploče suda niti trošak sudske pristojbe na presudu jer je tužiteljica oslobođena plaćanja sudske pristojbe u ovom postupku, sukladno članku 11. stavak 1. točka 20. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine", broj: 118/18, 51/2023.).

21.2. Na taj način tužitelju su dosuđeni ukupni parnični troškovi u iznosu od 1.638,83 EUR, koji je iznos sukladno članku 154. stavku 2. ZPP tužitelju dužan naknaditi tuženik i to sa zatraženom zakonskom zateznom kamatom koja sukladno članku 151. stavak 3. ZPP teče od dana donošenja ove presude do isplate, te sukladno članku 30. stavku 3. Ovršnog zakona ("Narodne novine", broj: 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017.,131/2020., 114/2022. i 04/2024.), zbog čega je valjalo odlučiti kao u točki II. izreke rješenja.

22. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Ivanec, 12. rujna 2025.

Sutkinja

Nataša Sever

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda pismeno u tri primjerka, a u roku od 15 (petnaest) dana, od dana dostave prijepisa ove presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 (petnaest) dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

Dostaviti:

1. Tužitelj, po punomoćniku Vladi Sevšek, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Sevšek & Partneri d. o. o. iz Varaždina

2. Tuženik, po punomoćniku Hrvoju Matić, odvjetniku iz Zagreba