Poslovni broj P.610/2022-13

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku po sutkinji Ani Poljanić, u pravnoj stvari tužiteljice NC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici Branki Skansi, odvjetnici u Dubrovniku, protiv tuženika JC, OIB [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Dariu Obradoviću, odvjetniku u Dubrovniku, radi isplate, 12. rujna 2025.g.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

„ I. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici na ime plaćenih računa za potrošnju vode, struje, naknade za čistoću i komunalnu naknadu za period od 1.1.2020. god., do 1.9.2022. god, ukupan iznos od 2.728,21 EUR-a (20.555,75 kuna) s pripadajućom zateznom kamatom u visini propisanoj čl. 29. St.2. ZOO koja teče od dana podnošenja tužbe 29.8.2022. god., do isplate.

II. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplatiti tužiteljici na ime plaćenih računa za potrošnju vode, struje, naknade za čistoću i komunalnu naknadu, ukupan iznos od 1.312,03 EUR-a (s pripadajućom zateznom kamatom u visini propisanoj čl. 29. st.2. ZOO koja teče od 27.8.2023., do isplate.

III. Dužan je tuženik u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknaditi tužiteljici troškove ovog parničnog postupka s pripadajućom zateznom kamatom u visini propisanoj čl. 29. st.2. ZOO koja teče od dana donošenja presude do isplate."

II. Nalaže se tužiteljici isplatiti tuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 875,00 EUR-a, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 12. rujna 2025.g., sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1.1.Tužiteljica u tužbi od dana 29. kolovoza 2022.g. navodi kako su stranke u postupku bile u braku od 3.12.1977. do 9.11.2021., no njihova je bračna zajednica faktički prestala početkom 2020. od kada stranke, mada borave na istoj adresi (stan na adresi [adresa]) žive odvojeno. Tužiteljica međutim snosi sve troškove potrošnje struje (dva sata), vode (dva brojila), komunalnu naknadu i čistoću, te tuženik odbija sudjelovati sa polovinom troškova. Po izračunu tužiteljice ista je za razdoblje od 1.1.2020. do 1.9.2022. platila iznos od 2.726,46 kuna za platila za komunalnu naknadu, iznos od 2.561,40 za čistoću, iznos od 5.548,52 kuna za vodu (brojilo 36739), iznos od 2.897,28 za vodu (brojilo 3421), iznos od 13.186,96 kuna za struju (brojilo 10213538) i iznos od 4.321,85 za struju (brojilo 10213537), te potražuje polovinu navedenih iznosa, ukupno 20.555,75 kuna, i predlaže da sud donese presudu kojom će prihvatiti tužbeni zahtjev.

1.2. u podnesku od dana 27. kolovoza 2023.g tužiteljica navodi da precizira i povećava svoj tužbeni zahtjev na način da traži i troškove koji se odnose na potrošnju struje (dva sata), vode, komunalne naknade i čistoće za daljnji period od 1. rujna 2022. Do 1. rujna 2023., tako da traži naknadu polovine plaćenih iznosa i to za komunalnu naknadu od ukupno plaćenog iznosa od 124,41 EUR, za čistoću od ukupno plaćenog iznosa od 254,02 EUR, za vodu (brojilo 3421), za potrošnju struje od ukupno plaćenih iznosa od 1.704,36 EUR (za brojilo 10213538) i 242,39 EUR (za brojilo 10213537), te cjelokupni iznos za potrošnju vode za brojilo 3421 od 149,45 EUR (navodi da ga koristi isključivo tuženik), dakle ukupno iznos od 1.312,03 EUR.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu od 15. listopada 2022. navodi da se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti, osporavajući kako osnovu, tako i visinu istog. Ističe da tužiteljica tužbom traži isplatu među ostalim i iznosa koji se odnose na period dok su stranke bile u braku, a za vrijeme trajanja braka stranke su plaćale troškove sporazumno i zajednički, te su se trzavice oko plaćanja računa pojavile tek nakon prestanka bračne zajednice. Tuženik dalje ističe da, iako je više puta to od nje tražio, tužiteljica nije željela dostaviti mu broj računa na koji bi mogao uplatiti eventualni iznos, a imajući u vidu da je tuženik i sam plaćao neke račune (RTV pretplatu) i da to treba biti uzeto u obzir. Ističe da je tuženik upisan kao suvlasnik stana na adresi [adresa], te da njegov udio u računima može iznositi 0,33 %, nikako polovinu kako traži tužiteljica. Predlaže odbiti tužbeni zahtjev i naložiti tužiteljici da podmiri troškove postupka.

3. Tuženik se nije protivio preinaci tužbe no osporava osnovanost tužbenog zahtjeva. Obzirom se tuženik nije protivio preinaci tužbe, a ista je učinjena tijekom prethodnog postupka, temeljem čl. 190. st. 1. i 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13 i 70/19; dalje u tekstu ZPP), ista je dopuštena.

4.1. Tijekom postupka sud je pregledao karticu analitike- knjiženo od 01/04/2020 do 30/06/2022 Grada Dubrovnika (stranica 5-8 spisa), uplatnice za srpanj i kolovoz 2022. računa za komunalnu naknadu za stambeni prostor (stranica 9 spisa), knjigovodstvenu karticu Čistoće d.o.o. za razdoblje od 1.4.2020 do 1.7.2022. (stranica 10-11 spisa), uplatnice za lipanj i srpanj 2022. računa za odvoz otpada (stranica 12 spisa), karticu kupca Vodovod Dubrovnik d.o.o. za razdoblje od 1.1.2020. do 1.7.2022. (stranica 13-14 spisa), karticu partnera – salda konti (stranica 15 spisa), karticu kupca Vodovod Dubrovnik d.o.o. za razdoblje od 1.1.2020. do 1.7.2022. (stranica 16-17 spisa), karticu analitičkog knjigovodstva za razdoblje od 27.12.2021. do 08.07.2022. HEP Opskrbe d.o.o. (stranica 18-21 spisa), uplatnice za razdoblje od 1.6.22.-31.7.22. i 9.5.22-31.5.22. računa za električnu energiju šifra kupca 10213537 i 10213538 (stranica 22-23 spisa), karticu analitičkog knjigovodstva za razdoblje od 12.01.2021. do 08.07.2022. HEP Opskrbe d.o.o. (stranica 24-25 spisa), specifikaciju računa i uplata za razdoblje od 27.12.2021. do 08.07.2022. HEP Opskrbe d.o.o. (stranica 26 spisa), specifikaciju računa i uplata za razdoblje od 30.12.2022. do 18.8.2023. HEP Opskrbe d.o.o. (stranica 36 spisa), potvrde plaćanja (stranica 37 spisa), specifikaciju računa i uplata za razdoblje od 30.12.2022. do 18.08.2023. HEP Opskrbe d.o.o. (stranica 38-40 spisa), ispis knjigovodstvene kartice (stranica 41 spisa), karticu kupca Vodovod Dubrovnik d.o.o. za razdoblje od 1.5.2023. do 1.8.2023. (stranica 42-43 spisa), iskaz svih stavaka partnera za razdoblje od 1.9.2022 do 30.6.2023. i od 1.1. 2019. do 31.12.2023. Čistoče d.o.o (stranica 44-45), karticu analitike-knjiženo od 01/01/2023 do 31/08/2023 Grada Dubrovnika (stranica 46-49 spisa), te saslušao tužiteljicu kao parničnu stranku (iskaz str. 65-66 spisa). Nije izveden dokaz saslušanjem tuženika s obzirom da isti nije pristupio na zakazana ročišta za saslušanje i predložio je da se odluka donese bez provođenja takvog dokaza.

4.2. U svom iskazu tužiteljica je ostala pri navodima iz tužbe, navodeći da je i prije razvoda ona bila ta koja je podmirivala režije, ali kada su se ona i tuženik suštinski razdvojili shvatila je da ona nema zašto podmirivati životne troškove nekoga tko joj nije ništa. Iako su od stana napravljene dvije stambene cijeline, računi za sve režijske i komunalne troškove dolaze na njeno ime i ona ih je platila sa svog računa. Ona i tuženik su u zemljišnim knjigama upisani kao suvlasnici nekretnine, njen dio je veći jer je dio sadašnje nekretnine ona dobila od roditelja, a dio su ona i tuženik kupili, misli da je ona vlasnica oko 80 kvadrata, dok je tuženik vlasnik oko 40 kvadrata. Imaju još jednu nekretninu u Dubrovniku, ona za nju ne plaća račune jer u njoj ne boravi.

5. Ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a, utvrđeno je da zahtjev nije osnovan.

6. Između parničnih stranaka nije sporno:

- da su iste bivši bračni drugovi, te da je brak istih razveden presudom ovog suda P.Ob.190/2021 od 9. studenog 2021.

- da su predmet postupka režijski i komunalni troškovi za stan koji se nalazi u Dubrovniku, na adresi [adresa].

7. Između parničnih stranaka je sporno da li je tužiteljica ovlaštena od tuženika tražiti isplatu iznosa iz tužbe sa osnova zajedničkog života u predmetnoj nekretnini i da li je ovlaštena tražiti baš te iznose, odnosno tuženik spori kako osnovu tako i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva.

8.1. Najprije za istaknuti jest da tužiteljica nigdje u tužbi i tijekom postupka ne navodi pravnu osnovu svog zahtjeva, koji je postavljen kao onaj na isplatu. Tužiteljica je ta koja je u postupku dužna dokazati pravnu osnovu i visinu svog zahtjeva, a sud nakon provedenog postupka odlučivati uzimajući u obzir ono što je pred njega podneseno sukladno odredbama čl. 8 i 221a ZPP-a.

8.2. Sud smatra da pravna osnova zahtjeva, iako su omjeri postavljeni na način koji ona predviđa, ne može biti odredba čl. 44 Obiteljskog zakona (Narodne novine br. 103/15, 98/2019, 47/202, 49/2023, 156/2023) koji propisuje da za obveze koje je jedan bračni drug preuzeo radi namirenja tekućih potreba bračne i obiteljske zajednice, kao i za obveze koje su bračni drugovi preuzeli zajednički u vezi sa bračnom stečevinom odgovaraju oba bračna druga solidarno bračnom stečevinom i vlastitom imovinom; ako je radi namirenja zajedničkih obveza iz suvlasničkog dijela bračne stečevine ili iz vlastite imovine jednog bračnog druga naplaćeno više nego što iznosi njegov dio duga, taj bračni drug ima prema drugom bračnom drugi pravo na naknadu toga iznosa iz njegova dijela bračne stečevine, odnosno iz njegove vlastite imovine; smatra se da su bračni drugovi za obveze iz st.1. odgovorni u jednakim dijelovima, ako nisu drugačije ugovorili. To stoga jer se utuženo razdoblje odnosi na vrijeme kada bračna i obiteljska zajednica stranaka više nije postojala, kako u postupku tvrdi sama tužiteljica (navodi da od početka 2020. žive odvojeno u istom stanu, a formalno je brak razveden u studenom 2021.).

8.3. Sud drži da pravna osnova na kojoj se temelji zahtjev za restituciju dijela troškova koji terete nekretninu u kojoj obje parnične stranke žive može biti samo odredba čl. 38. st.2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/96., 68/98., 137/99., 22/00., 73/00., 114/01., 79/06., 141/06., 146/08., 38/09., 153/09., 90/10., 143/12., 94/17. - službeni pročišćeni tekst, 152/14., 81/15. - službeni pročišćeni tekst – dalje ZV) koja određuje da plodovi i korist od cijele stvari, kao i troškovi i tereti, dijele se među sve suvlasnike razmjerno veličini njihovih suvlasničkih udjela, ako se drugačije ne sporazumiju.

8.4. Troškovi na koje se odnosi tužba, iako računi dolaze na ime tužiteljice, obveze su vezane za određenu nekretninu (ovdje stan na adresi [adresa]) i sud se slaže sa ocjenom tužiteljice da iste ne bi smjele teretiti isključivo nju, no tužbeni zahtjev na ovaj način kako je postavljen sud nije mogao prihvatiti.

8.5. Naime, sud je vezan činjenicama koje stranke u postupku predstave, te je dužan temelju njih, brižljive ocjene svih dokaza i cijelog spisa predmeta, donijeti zakonitu odluku. Sud nije dužan niti ovlašten ispitivati činjenice i izvoditi dokaze koje stranke u postupku nisu predložile.

8.6. Ovdje tužiteljica u svom zahtjevu traži da joj tuženik isplati iznos koji predstavlja polovinu iznosa naknade režijskih i komunalnih troškova (prema njenom obračunu) temeljem činjenice da oni dvoje žive u jednom (istom) stanu. Sukladno gore citiranoj odredbi troškovi vezani za nekretninu dijele se među suvlasnicima razmjerno veličini njihovih suvlasničkih udjela, ako ne postoji drugačiji sporazum. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da bi on eventualno mogao biti obvezan platiti 33 % jer je upisan kao suvlasnik na tolikom dijelu stana, dok u svom iskazu tužiteljica potvrđuje njegove navode, s tim da ista procjenjuje omjere u kvadratima, pa tako navodi da je ona suvlasnica za nekih 80 m2, a on 40m2. Dakle jasno je da stranke nisu suvlasnici u istim omjerima (po polovinu), a iste ne tvrde ni dokazuju da bi među njima postojao određeni sporazum od naknadi troškova, ni kakav bi on bio.

8.7. Tužiteljica odbacuje važnost zemljišnoknjižnog stanja, dok isto nije bilo moguće ni utvrditi uvidom u zemljišne knjige jer iz spisa nije razvidna zemljišnoknjižna oznaka nekretnine, već samo njena adresa. Ona, na kojoj je teret dokaza, dodatno je istaknula da je u ovom postupku irelevantno tko bi bio upisan kao vlasnik nekretnine već tko nekretninu koristi i boravi u njoj, te da obje stranke imaju prebivalište i boravište na adresi stana za koje su režijski troškovi odmjereni, te da se obveza podmirenja troškova odnosi i tereti sve osobe koje u nekretnini žive i koriste te usluge.

8.8. Time je otklonjena mogućnost da sud postupi po pravilu da je manje sadržano u većem i razmatra da li bi zahtjev bio osnovan za manji udio (ako je vjerovati izjavama stranaka radilo bi se o trećini). Stoga sud nije ni ulazio u ocjenu dokazanosti visine zahtjeva u smislu novčanog obračuna ukupne svote koja je tražena i pojedinačnih iznosa koji su dio te sume.

9. Slijedom obrazloženog, trebalo je tužbeni zahtjev odbiti kao u toč.I. izreke ove presude.

12.1. Odluka o troškovima temelji se na odredbi članka 154. stavak 1.u vezi s člankom 155. ZPP-a.

12.2. Kao potreban trošak tuženika za vođenje parnice, sukladno članku 155. ZPP-a i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/2023 dalje u tekstu: Tarifa), sukladno vrijednosti predmeta spora, sud je utvrdio trošak sastava odgovora na tužbu (Tbr. 8. t. 1. Tarife) u iznosu od 100 bodova, trošak zastupanja na ročištu od 5. rujna 2023. i 4. ožujka 2025. u iznosu od po 25 bodova (Tbr. 9. Toč.5. Tarife) jer se radi o ročištima koja su odgođena prije početka raspravljanja, te zastupanja na ročištima dana 10. studenog 2023. i 9. srpnja 2025. po 100 bodova (Tbr.9. toč.1. Tarife), ukupno 350 bodova, što u skladu s vrijednošću boda iz Tbr. 54. Tarife, iznosi 700,00 EUR, te uvećano za PDV od 25 %, ukupno iznosi 875,00 EUR, koji je naloženo tužitelju naknaditi tuženiku u roku od 15 dana (točka II. izreke). Tuženiku nisu priznati paušalno zatraženi troškovi pristojbe na presudu i odgovor na tužbu, jer tuženik takve pristojbe nije platio niti je njihov obveznik.

U Dubrovniku 12. rujna 2025.

Sutkinja

Ana Poljanić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. tužiteljica po punomoćniku uz pristojbu na presudu

2. tuženik po punomoćniku