REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-196/2023-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E NJ E

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Nikolini Labuhar Bazina, u pravnoj stvari tužitelja PŽ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Domagoju Rukavina, odvjetniku u Odvjetničkom društvu Špehar & Špehar & Rukavina d.o.o. u Zagrebu, protiv tuženika BEDENICA- PROGRESS j.d.o.o., Bedenica, Bedenica 82, OIB: 04002214574, zastupanog po punomoćniku Slavenu Vujoviću, odvjetniku u Zagrebu, radi naknade štete, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 8. rujna 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, 12. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku BEDENICA-PROGRESS j.d.o.o. isplatiti tužitelju PŽ iznos od 9.250,00 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 26. listopada 2021. do isplate, po stopi koja se od dospijeća do 31. prosinca 2023. određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku BEDENICA-PROGRESS j.d.o.o. isplatiti tužitelju PŽ iznos od 2.250,00 eura zajedno sa zateznom kamatom tekućom na navedeni iznos od 12. rujna 2025. do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja PŽ u dijelu u kojem potražuje isplatu zatezne kamate na dosuđeni iznos od 9.250,00 eura koja teče od 11. ožujka 2021. do 25. listopada 2021.

IV Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja PŽ u dijelu kojim potražuje zateznu kamatu koja na iznos od 2.250,00 eura teče od 11. ožujka 2021. do 11. rujna 2025.

V Nalaže se tuženiku BEDENICA-PROGRESS j.d.o.o. naknaditi tužitelju PŽ trošak parničnog postupka u iznosu od 3.968,39 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 12. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

VI Odbija se zahtjev tužitelja PŽ za naknadu troška postupka u preostalom iznosu od 4.187,50 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana donošenja presude do isplate.

VII Odbija se zahtjev tuženika BEDENICA-PROGRESS j.d.o.o. za naknadu troška postupka u iznos od 3.225,00 eura.

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba tužitelja PŽ od 25. lipnja 2021. povučena za iznos od 6.417,58 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 11. ožujka 2021. do isplate.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je 18. lipnja 2020. u mjestu Vrbovec, Lonjica 165 doživio ozljedu na radu kao zaposlenik tuženika kada je prilikom obavljanja poslova rukovatelja formatnom pilom obavljao poslove piljenja iverala i tom prilikom je pila prerezala tužitelju prste desne ruke. Za štete koje su nastale na radu ili u vezi s radom odgovara poslodavac po načelu objektivne odgovornosti temeljem članka 25. Zakona o zaštiti na radu. U navedenom štetnom događaju tužitelj je zadobio tjelesne povrede uslijed kojih mu je povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, zbog čega je trpio fizičke bolove, jak strah, a zaostalo je naruženje i trajne posljedice. Tuđa pomoć i njega bila mu je potrebna kroz cijelo vrijeme liječenja. Slijedom navedenog, tužitelj potražuje naknadu štete (neimovinske i imovinske štete) u ukupnom iznosu od 135.000,00 kn. Tužitelj se obratio tuženiku s odštetnim zahtjevom dana 11. ožujka 2021. od kojeg datuma potražuje zatezne kamate temeljem čl. 1103. Zakona o obveznim odnosima.

2. U odgovoru na tužbu tuženik, prije upuštanja u raspravljanje, ističe prigovor mjesne nenadležnosti Općinskog suda u Zlataru te predlaže donijeti rješenje o mjesnoj nenadležnosti te po pravomoćnosti rješenja ustupiti predmet mjesno nadležnom Općinskom radnom sudu u Zagrebu. Naime, sukladno članka 2. Zakona o područjima i sjedištima sudova Općinski radni sud u Zagrebu postupati će u radnim predmetima za područje općine Bedenica, a koje mjesto predstavlja i mjesto rada i mjesto sjedišta tuženika, a osim navedenog, Općinski radni sud u Zagrebu nadležan je i za općinu Vrbovec. Tuženik u cijelosti osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva tužitelja, ističe prigovor promašene pasivne legitimacije te ističe da je upravo tužitelj odgovoran za nastanak spominjanog štetnog događaja odnosno da je njegova odgovornost za isto značajna jer isti nije primijenio dužnu pažnju te je olako postupao držeći da do štetnih posljedica neće doći. Naime, upravo je iz dokumentacije koju dostavlja tužitelj (Zapisnika o inspekcijskom nadzoru od 18. rujna 2020.) vidljivo kako su na spominjanoj formatnoj pili bile postavljene upute za pravilan i siguran rad i oznake upozorenja od rotirajućih dijelova, na istoj nisu utvrđene nepravilnosti, mjesto oko pile nije bilo zakrčeno i osiguravalo je nesmetano kretanje, na istoj je osigurana pritisna greda, potiskivač i zaštitna kapa, a upotrebom kojih se sprječava zahvaćanje ruke radnika prilikom rukovanja te je za istu predočen zapisnik o pregledu i ispitivanju. Iz navedenog proizlazi kako je upitan način i dinamika nastanka ozljede te kako tužitelj nije upotrijebio pažnju koju bi upotrijebio svaki prosječni radnik. Nadalje, tuženik osim osnove, u cijelosti osporava i visinu tužbenog zahtjeva s obzirom da iznosi koje potražuje tužitelj po osnovi tuđe pomoći i njege, povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje nisu obrazloženi i potkrijepljeni već su isti zahtjevi i svote samo paušalno navedeni. Osim navedenog, tužitelj niti ne dostavlja cjelokupnu medicinsku dokumentaciju s obzirom da je posljednji nalaz od 21. prosinca 2020. u kojem je navedena daljnja terapija i potreba daljnje kontrole. S obzirom na navedeno, upitno je je li uopće liječenje tužitelja završeno te je posljedično ova tužba preuranjena. Imajući u vidu da nisu dokazani osnovni elementi štete, a time niti osnovanost tužbenog zahtjeva, nesporno je da je tužiteljev zahtjev neosnovan slijedom čega se predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti te naložiti tužitelju naknadu prouzročenog parničnog troška tuženiku.

3. Općinski sud u Zlataru je odlukom od 3. kolovoza 2022., poslovni broj Pr- 1563/2021 odbio prigovor mjesne nenadležnosti te odlučio o tužbenom zahtjevu tužitelja.

3.1. Županijski sud u Zagrebu je rješenjem od 20. prosinca 2022., poslovni broj Gž R-2944/2022 u povodu žalbi tužitelja i tuženika, ukinuo presudu i rješenje Općinskog suda u Zlataru, poslovni broj Pr-1563/2021-30 od 3. kolovoza 2022. te predmet vratio sudu prvog stupnja na ponovno suđenje uz obrazloženje da tuženik osnovano prigovara mjesnoj nenadležnosti Općinskog suda u Zlataru.

3.2. Rješenjem od 13. siječnja 2023., poslovni broj Pr-8/2023 Općinski sud u Zlataru se oglasio mjesno nenadležnim te je određeno da će se, nakon pravomoćnosti rješenja, predmet ustupiti nadležnom Općinskom radnom sudu u Zagrebu. Kako je predmetno rješenje postalo pravomoćno 31. siječnja 2023., predmet je dostavljen ovome sudu radi daljnjeg postupanja.

4. Tužitelj je podneskom od 10. lipnja 2024., nakon provedenog medicinskog vještačenja, konačno uredio tužbeni zahtjev na način da je smanjio prvotno postavljeni tužbeni zahtjev (135.000,00 kn / 17.917,58 eura), što predstavlja povlačenje tužbe za iznos od 6.417,58 eura zajedno sa zateznom kamatom koja teče od 11. ožujka 2021. do isplate (tako i VSRH u rješenju od 6. rujna 2022. poslovnog broja Rev 899/2022). Slijedom navedenog, na temelju odredbe članka 190. stavka 2. i 4. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP), odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.

5. Tijekom postupka izvedeni su dokazi pregledom i čitanjem Zapisnika o obavljenom inspekcijskom nadzoru od 18. rujna 2020. (list 5-15 spisa), Prijave o ozljedi na radu (list 16-22 spisa), Rješenja o priznavanju ozljede na radu od 14. listopada 2020. (list 24-28 spisa), medicinske dokumentacije (list 30-41 spisa), Odštetnog zahtjeva od 11. ožujka 2021. s potvrdom o primitku (list 42-44 spisa), Ugovora o radu od 1. siječnja 2019. (list 59-60 spisa), Dopisa centra za socijalnu skrb Zlatar Bistrica od 29. listopada 2021. (list 69 spisa), Kartona pacijenta (list 82 do 96 spisa), Dopisa Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 1. veljače 2022. (list 99-104 spisa) i druge priložene dokumentacija te je proveden dokaz saslušanjem tužitelja PŽ i zakonskog zastupnika tuženika UŽ te svjedoka JŽ, RŽ i HŽ. Proveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. Teodoru Boiću i dr. KŽ (list 106-133 spisa), te usmenim očitovanjem vještaka dr. Teodora Boića te dr. KŽ na ročištu 11. srpnja 2022. (list 151-153 spisa).

6. Sud je na ročištu održanom 8. rujna 2025. odbio dokazne prijedloge tuženika za provođenje vještačenja po vještaku zaštite na radu i novog medicinskog vještačenja, kao nepotrebne, budući da je činjenično stanje bilo u dovoljnoj mjeri utvrđeno za donošenje odluke u ovom predmetu.

7. Ocjenom provedenih dokaza u smislu odredbe čl. 8. ZPP sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u pretežnom dijelu osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao radnika za naknadu neimovinske i imovinske štete, kao posljedice ozljede na radu pretrpljene u štetnom događaju koji se dogodio 18. lipnja 2020. Naknadu štete tužitelj potražuje od tuženika kao poslodavca.

9. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja.

10. Tijekom postupka bila je sporna pasivna legitimacija i odgovornost tuženika te visina tužbenog zahtjeva.

11. Odredbom članka 111. stavka 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj: 93/14., 127/17., 98/19.; dalje: ZR) propisano je da ako radnik pretrpi štetu na radu ili u svezi s radom, poslodavac mu je dužan štetu naknaditi po općim propisima obveznog prava.

12. Odredbom članka 25. stavka 1. Zakona o zaštiti na radu ("Narodne novine" broj: 71/14., 118/14., 154/14., 94/18., 96/18.; dalje: ZZR) propisano je da se ozljeda na radu i profesionalna bolest koju je radnik pretrpio obavljajući poslove za poslodavca smatra da potječe od rada i poslodavac za nju odgovara po načelu objektivne odgovornosti. Stavkom 2. citiranog članka propisano je da poslodavac može biti oslobođen odgovornosti ili se njegova odgovornost može umanjiti ako je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu.

12.1. Odredbom članka 19. stavka 1. ZZR propisano je da je poslodavac odgovoran za organiziranje i provođenje zaštite na radu radnika u svim dijelovima organizacije rada i u svim radnim postupcima.

13. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika, ističe se da tijekom postupka nije bilo sporno da je tužitelj u trenutku predmetnog štetnog događaja bio radnik tuženika temeljem Ugovora o radu od 1. siječnja 2019. (list 59-60 spisa) te da je tužitelju Rješenjem od 14. listopada 2020. (list 24-28 spisa) priznata ozljeda na radu. Stoga je prigovor tuženika neosnovan.

14. Nakon provedenog postupka sud je utvrdio:

- da je tužitelj bio u radnom odnosu kod tuženika temeljem Ugovora o radu od 1. siječnja 2019. koji je sklopljen za radno mjesto radnik na montaži;

- da je tužitelju rješenjem od 14. listopada 2020. priznata ozljeda na radu od 18. lipnja 2020.,

- da je u povodu ozljede na radu, nakon proteka 3 mjeseca od štetnog događaja, proveden inspekcijski nadzor te da je 18. rujna 2020. sastavljen zapisnik o provedenom inspekcijskom nadzoru. U zapisniku je navedeno da su provedenim inspekcijskim nadzorom utvrđeni propusti u primjeni mjera zaštite na radu i to: da je tuženik dozvolio samostalno obavljanje poslova tužitelja, a da ga prethodno nije osposobio za rad na siguran način, da tužitelja nije uputio na pregled specijalisti medicine rada radi utvrđenja ispunjavanja posebnih uvjeta propisanih posebnim propisom za te poslove, da prije raspoređivanja tužitelja na obavljanje poslova s posebnim uvjetima rada prethodno nije utvrdio da li isti ispunjava potrebne posebne uvjete stručne osposobljenosti za rukovatelja stroja za obradu drveta te da je propustio obavijestiti inspekciju rada o ozljedi tužitelja odmah po ozljeđivanju. Također se u zapisniku navodi da je, između ostalog, prilikom pregleda mjesta ozljeđivanja tužitelja utvrđeno da se na stroju za obradu drveta – formatnoj pili sa vagonom nalazi zaštitna kapa koja se može učvrstiti tako da prilikom rezanja ne dođe do njezinog pomicanja. Zakonski zastupnik tuženika je izjavio da u svezi sadržaja zapisnika nema primjedaba te je isti potpisao.

15. Ovaj sud je iz iskaza svjedoka JŽ te TŽ i HŽ utvrdio da su tužitelj i svjedok JŽ i dan prije štetnog događaja radili u radionici svjedoka TŽ gdje se nalazila formatna pila u vlasništvu tuženika. Tužitelj i svjedok JŽ su na dan štetnog događaja radili zajedno, na način da je tužitelj radio na formatnoj pili i rezao iveral, a svjedok JŽ je slagao ispiljeno. Također, iz iskaza svjedoka JŽ utvrđeno je da im predmetnog dana niti dan ranije nitko nije pokazao kako trebaju raditi na stroju te da na dan predmetnog štetnog događaja nije postojao zaštitni poklopac vidljiv na fotografiji broj 4 na listu 11 spisa. Svjedoci ZŽ i HŽ nisu bili u radionici u trenutku nastanka štetnog događaja i nisu se mogli očitovati da li je u trenutku stradavanja tužitelja bila na stroju prisutni zaštitni poklopac. Sud je, kao životne i logične, prihvatio iskaze svjedoka JŽ te iskaze svjedoka RŽ i HŽ u dijelu u kojem su isti u bitnome suglasno svjedočili sa svjedokom JŽ. Sud nije posebno cijenio iskaze svjedoka TŽ i FŽ u dijelu u kojem su iznosili svoje mišljenje da li je zaštitna kapa potrebna na stroju i u tom djelu njihovi navodi predstavljaju isključivo subjektivno mišljenje, a ne opažanje odlučnih činjenica koje je bilo potrebno utvrditi u ovom postupku.

16. Tijekom postupka saslušani su i tužitelj PŽ i zakonski zastupnik tuženika UŽ.

16.1. Tužitelj je u svojim iskazima koji su dani na ročištima 25. siječnja 2022. i 8. srpnja 2025. detaljno iskazivao o svim okolnostima konkretnog slučaja. Sud je povjerovao tužitelju jer je iskaz bio životan i logičan te u skladu s drugom dokumentacijom u spisu. Iz iskaza tužitelja sud je utvrdio da je tijekom radnog odnosa kod tuženika radio na različitim strojevima, ali da nikada nije proveo stručnu izobrazbu za rad na stroju za piljenje drva na kojoj se i ozlijedio. Dan prije predmetnog štetnog događaja, tužitelj je prvi puta otišao u radionicu svjedoka TŽ i po nalogu direktora, ovdje zakonskog zastupnika tuženika, je radio na formatnoj pili. Tužitelj nije bio osposobljen za rad na formatnoj pili, već mu je svjedok HŽ rekao "vidjeli ste ranije kako ja radim, pa vi tako radite." Na dan štetnog događaja tužitelj je ponovno, po nalogu poslodavca, pilio na formatnoj pili, kada je oko 14,30 sati doživio ozljedu na radu kada mu je pila zahvatila desnu ruku prilikom vađenja komada drva koji se zaglavio. Tužitelj je, suglasno sa svjedokom JŽ, iskazivao da u trenutku predmetnog štetnog događaja nije bilo zaštite na pili na kojoj je radio, a koja je prikazana na fotografiji broj 4 na listu 11 spisa. U svom iskazu tužitelj je detaljno opisao tijek liječenja te je naveo da mu je nakon ozljeđivanja bila potrebna tuđa pomoć i njega koju su mu pružali ukućani (otac i sestra). Sud je izvršio i uvid u naruženje desne ruke tužitelja te utvrdio da na palcu desne ruke nije vidljiv ožiljak, dok je na kažiprstu čitavom dužinom prema srednjaku vidljiv ožiljak te ožiljak istog izgleda i na srednjem prstu prema kažiprstu. Utvrđeno je i da tužitelj ne može savinuti kažiprst, dok srednjak može samo djelomično savinuti. Tužitelj je iskazao da je nakon štetnog događaja osjećao nelagodu vezano uz zadobivene ozljede i više mjeseci nije izlazio od srama, budući mu je prst bio deformiran. Svoje ozljeđivanje idućeg dana, tužitelj obrazlaže i umorom budući da su prethodnog dana, zbog opsega posla, radili do 19,30 sati. U svom iskazu danom na ročištu 8. srpnja 2025. tužitelj je dopunio iskaz vezano uz dinamiku nastanka ozljede.

16.2. Zakonski zastupnik tuženika UŽ je u svojim iskazima danim na ročištima 25. siječnja 2022. i 8. srpnja 2025. potvrdio navode tužitelja da je isti bio zaposlen kod tuženika od 2017. te da je sklopio ugovor o radu za radno mjesto monter namještaja. Kako je tuženik mala firma, tužitelj je radio po uputi na različitim poslovima i stariji radnici su ga uputili kako treba raditi. Isti nije sporio da tužitelj nije prošao stručno osposobljavanje za rad na formatnoj pili. Iz iskaza slijedi da su, po njegovoj uputi, svjedok JŽ i tužitelj 17. i 18. lipnja 2020. radili na formatnoj pili koja se nalazila kod svjedoka TŽ. Zakonski zastupnik tuženik je izjavio da se ne sjeća kada je zadnji puta vidio formatnu pilu na kojoj se tužitelj ozlijedio i ne mogao potvrditi da li se zaštitna kapa prikazana na fotografiji broj 4 na listu 11 spisa nalazila na pili. Iskazao je da su na pili u vrijeme stradavanja tužitelja bile nalijepljene upute za pravilan rad i upozorenje na rotirajuće dijelove. Na ročištu održanom 8. srpnja 2025. zakonski zastupnik tuženika je naveo da u cijelosti ostaje kod ranije danog iskaza dok je detaljnije iskazivao vezano uz zaštitnu gredu koja je instalirana na formatnoj pili na kojoj se tužitelja ozlijedio. Sud vjeruje iskazu zakonskog zastupnika tuženika u prethodno navedenim dijelovima, dok dijelove u kojima je iznosio subjektivno mišljenje vezano uz mogućnost izbjegavanja ozljeđivanja, važnosti zaštitnog poklopca te instalirane zračne grede, sud nije posebno cijenio. Naime, riječ je o ocjenama koje ne proizlaze iz neposrednog opažanja odlučnih činjenica, već predstavlja subjektivnu procjenu zakonskog zastupnika tuženika. Sud je mišljenja da zračna greda ne predstavlja zaštitnu kapu kao sastavni dio stroja, niti se može smatrati zamjenskim elementom zaštite radnika pri radu na stroju.

17. Slijedom navedenog, ocjena je ovog suda da u konkretnom slučaju nisu ostvareni ekskulpacijski razlozi propisani člankom 25. stavkom 2. ZZR budući da tijekom postupka nije utvrđeno da je šteta nastala zbog više sile, odnosno namjerom ili krajnjom nepažnjom radnika ili treće osobe, na koje poslodavac nije mogao utjecati niti je njihove posljedice mogao izbjeći, unatoč provedenoj zaštiti na radu. Naprotiv, sud je utvrdio da se tužitelj ozlijedio prilikom obavljanja poslova po nalogu poslodavca, i to poslova za koje nije sklopio ugovor o radu te za koje ga poslodavac prethodno nije osposobio za rad na siguran način (članak 27. i 28. ZZR), niti ga je uputio na liječnički pregled specijalistu medicine rada radi utvrđivanja ispunjava li posebne uvjete propisane za takve poslove (članak 36. stavak 1. ZZR). Poslodavac, prije raspoređivanja tužitelja na poslove rukovatelja stroja za obradu drva, također nije utvrdio da li tužitelj ispunjava potrebne posebne uvjete stručne osposobljenosti za rukovatelja stroja za obradu drva (članak 36. stavak 1. ZZR). Dodatno, iz iskaza tužitelja i svjedoka CŽ proizlazi da je poslodavac propustio instalirati zaštitnu kapu na formatnoj pili na kojoj se tužitelj ozlijedio. Iako iz Zapisnika o provedenom inspekcijskom nalazu koji je sačinjen tri mjeseca nakon štetnog događa proizlazi da na pili postoji zaštitna kapa, sud zaključuje da je ista, u međuvremenu, naknadno postavljena. Činjenica da su upute za siguran rad bile nalijepljene na stroju, ne može tuženika u konkretnom slučaju osloboditi od odgovornosti za štetu imajući u vidu prethodno navedene višestruke propuste u provedbi mjera zašite na radu. Utvrđeno je i da je tužitelj prvi puta radio na stroju dan prije predmetnog štetnog događaja te da je zbog prekovremenog rada bio umoran, što dodatno potvrđuje da poslodavac nije organizirao rad na siguran način. Slijedom iznesenog, sud zaključuje da poslodavac nije proveo zaštitu na radu u smislu odredbe članka 19. stavka 1. ZZR te da u takvim okolnostima isti ne može biti oslobođen odgovornosti niti se njegova odgovornost može umanjiti. U okolnostima propusta tuženika da organizira i provede zaštitu na radu tuženik ne može s uspjehom isticati da je šteta posljedica krajnje nepažnje radnika. Stoga se tuženikov prigovor isključive odgovornosti tužitelja ocjenjuje neosnovanim. Slijedom iznesenog, sud je mišljenja da je tuženik kao poslodavac temeljem odredbe članka 111. ZR i članka 25. ZZR odgovoran tužitelju za pretrpljenu štetu.

18. Radi utvrđivanja visine štete, izveden je dokaz medicinskim vještačenjem po stalnim sudskim vještacima dr. Teodoru Boiću i dr. KŽ. U svom pisanom nalazu i mišljenju od 1. travnja 2022. vještaci su utvrdili da je tužitelj u štetnom događaju zadobio ozljede i to razderotinu palca desne šake, djelomična amputacija II. i III. prsta desne šake kroz zglob između srednjeg i gornjeg članka te višeiverni prijelom gornjeg dijela donjeg članka II. prsta desne šake, tj. ozljede desne dominantne šake, radi kojih je primarno kirurški zbrinut u lokalnoj anesteziji po plastičnom kirurgu u KB Dubrava u Zagrebu. Vanjski fiksator sa II. prsta i K žica sa III. prsta odstranjeni su nakon 46 dana. U nastavku liječenja provodio je izrazito bolnu ambulantnu fizikalnu terapiju po fizijatru. Radi bolnosti i deformiteta II. prsta, te kontraktura u nepovoljnom položaju 4. svibnja 2021., 10,5 mjeseci nakon štetnog događaja učinjen mu je ponovni operativni zahvat korekcije osovine i ukočenje PIP zgloba II. prsta u povoljnijem položaju. Ponovno je provodio ambulantnu fizikalnu terapiju po fizijataru u trajanju od 6 mjeseci. Nakon završenog liječenja i rehabilitacije, radi ozljeda zadobivenih u štetnom događaju, kod tužitelja zaostaju trajne posljedice u tjelesnoj sferi. Iste se očituju u bolnoj i umanjenoj pokretljivosti II. i III. prsta desna šake uz poremećaj osjeta, sa značajnim utjecajem na funkciju čitave desne dominantne šake. Zaostali ožiljci i deformiteti II. i III. prsta desne šake, te perzistentni lividitet kože kod tužitelja uzrokuju trajno naruženje. Radi zadobivenih ozljeda tužitelj je trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 5 dana, bolove srednjeg intenziteta 25 dana, te bolove slabog intenziteta 120 dana. Primarni strah u trenutku ozljede bio je jakog intenziteta i kratkog trajanja. Sekundarni strah od zadobivenih ozljeda i njihovih posljedica bio je jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta 15 dana, na što se nastavlja kasni strah i zabrinutost 90 dana. Ozljede koje su uzrokovale trajne posljedice, dovele su do umanjenja opće životne aktivnosti tužitelja za 15%, te će u toj mjeri trpjeti duševne boli, radi umanjenja iste. Kod tužitelja zaostaje naruženje u srednjem stupnju, trećima vidljivo povremeno. Tužitelju je bila potrebna pomoć druge osobe 15 dana 5 sati dnevno, 25 dana 4 sata dnevno, 35 dana 3 sata dnevno, 50 dana 2 sata dnevno, te 70 dana 1 sat dnevno.

18.1. U svojoj usmenoj obrani nalaza i mišljenja, vještaci su se očitovali na iznesene prigovore od strane tužitelja i tuženika. Vještaci su naveli da ostaju u cijelosti kod svog nalaza i mišljenja te se očituju da je liječenje tužitelja završeno posljednjom kontrolom kod fizijatra 26. listopada 2021. U odnosu na dokumentaciju dostavljenu na njemačkom jeziku, vještaci su naveli da su od navedene dokumentacije u obzir uzete samo intraoperativne rendgenske snimke Klinike u Švicarskoj od 4. svibnja 2021. Vještaci su dalje naveli da je operacija u Švicarskoj smanjila opseg trajnih posljedica, odnosno naveli su da u slučaju da operacije u Švicarskoj nije bilo, smanjenje životne aktivnosti bilo bi veće za otprilike 2,5%. Na poseban prigovor u pogledu ocjene naruženja u srednjem stupnju povremeno vidljivog u verbalnom kontaktu vještaci su naveli da je ista ozljeda u skladu sa opisanim zaostalim ožiljcima i deformitetima drugog i trećeg prsta desne šake koji su vidljivi povremeno, ovisno o položaju ruke za opažanje iz verbalnog kontakta.

18.2. U usmenoj obrani svog nalaza i mišljenja vještaci su u cijelosti odgovorili na sva pitanja punomoćnika stranaka. Slijedom svega navedenog, sud je prihvatio nalaz i mišljenje vještaka dr. Teodora Boića i dr. KŽ jer je isti sačinjen stručno, objektivno i u skladu s pravilima struke te dokumentacijom koja je priložena u sudski spis, a vještaci su argumentirano odgovorili na sve prigovore tužitelja i tuženika.

19. Iz dopisa Centra za socijalnu skrb Zlatar Bistrica utvrđeno je da tužitelj nije u evidenciji prava iz sustava socijalne skrbi, dok iz očitovanja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje proizlazi da tužitelj nije korisnik naknade za tjelesno oštećenje.

20. Slijedom svega navedenog, ocjena je ovog suda da je u štetnom događaju povrijeđeno pravo osobnosti tužitelja na tjelesno i duševno zdravlje, čime mu je nastala neimovinska šteta u smislu odredbe članka 19. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje: ZOO), a utvrđena težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđenje pravične novčane naknade za neimovinsku štetu, na temelju odredbe članka 1100. stavka 1. ZOO.

21. U slučaju kumulacije više povreda prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje, a što je konkretno slučaj, za tako međusobno povezane oblike tih povreda opravdano je dosuditi jedan iznos pravične novčane naknade za sve oblike neimovinske štete. Sud je pri tome utvrđivao činjenice koje je tužitelj naveo u tužbi: fizičke bolove, strah, duševne boli zbog smanjenja životne aktivnosti i duševne boli zbog naruženja. One su, u smislu odredbe članka 1100. stavka 2. ZOO, kriteriji (mjerila) odnosno kvalifikatorne okolnosti koje utječu na visinu pravične novčane naknade za pretrpljenu neimovinsku štetu.

22. Budući da iz nalaza i mišljenja vještaka proizlazi da su kod tužitelja zaostale trajne posljedice od 15%, da je utvrđena naruženost srednjeg stupnja ponekad vidljiva trećima, da je tužitelj trpio fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju od 5 dana, bolove srednjeg intenziteta 25 dana, te bolove slabog intenziteta 120 dana, da je trpio sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 3 dana, srednjeg intenziteta 15 dana, na što se nastavlja kasni strah i zabrinutost 90 dana, da je u trenutku ozljeđivanja imao 22 godine, da je bio imao dvije operacije te da je prošao bolne fizikalne terapije, ocjena je ovog suda da navedeno, na temelju odredbe članka 1100. stavka 2. ZOO, opravdava dosuđenje pravične novčane naknade tužitelju u iznosu od 9.250,00 eura. Stoga je tužitelju dosuđena pravična novčana naknada u iznosu od 9.250,00 eura.

23. Na temelju odredbe članka 1095. stavka 1. i članka 1089. stavka 2. ZOO tužitelju je na ime tuđe pomoći dosuđen iznos od 2.250,00 eura za 450 sati tuđe pomoći koju su pružali ukućani. O cijeni sata tuđe pomoći sud je odlučio prema slobodnoj ocjeni sukladno odredbi čl. 223. ZPP u iznosu od 5,00 eura po satu jer je to cijena sata koja sasvim sigurno ne prelazi neto cijenu sata tuđe nestručne pomoći u mjestu prebivališta tužitelja.

24. Odredbom članka 1086. ZOO propisano je da se obveza naknade štete smatra dospjelom od trenutka nastanka štete, dok je odredbom članka 1103. ZOO propisano da obveza pravične novčane naknade neimovinske štete dospijeva danom podnošenja pisanog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga. Budući da je u nalazu i mišljenju vještaka utvrđeno je da je liječenje tužitelja završeno 26. listopada 2021., to je ocjena ovog suda da tužitelj ima pravo na zateznu kamatu koja na iznos neimovinske štete teče od dana kada je liječenje završilo. Slijedom navedenog, tužitelju pripadaju zatezne kamate na neimovinsku štetu od 26. listopada 2021.

25. Zatezna kamata na iznos imovinske štete dosuđena je tužitelju od dana donošenja presude s obzirom da troškovi tuđe pomoći predstavljaju materijalnu nenovčanu štetu, koja je u konkretnom slučaju određena prema cijenama u vrijeme donošenja presude, a na temelju odredbe članka 1089. stavka 2. ZOO.

26. Stoga je, na temelju citiranih zakonskih odredbi, odlučeno kao u točki I i II izreke presude.

27. Na temelju članka 1103. ZOO sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim potražuje zateznu kamatu koja na dosuđeni iznos neimovinske štete koja teče od 11. ožujka 2021. do 25. listopada 2021.

28. Na temelju odredbe članka 1086. ZOO odbijen je tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim potražuje zateznu kamatu na potraživanje imovinske štete za tuđu pomoć koja teče od 11. ožujka 2021. do 11. rujna 2025.

29. Slijedom navedenog, odlučeno je kao točkama III i IV izreke presude.

30. Stopa zatezne kamate određena je na temelju odredbe članka 29. stavaka 2. i 8. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23).

31. Ostali priloženi dokazi i navodi stranaka nisu posebno ocijenjeni jer isti nisu odlučni za rješavanje u ovoj pravnoj stvari.

32. Sud je odbio prijedlog tuženika za provođenjem novog medicinskog vještačenja budući su vještaci, suprotno navodima tuženika, argumentirano odgovorili na sve prigovore punomoćnika stranaka. Također, sud je odbio i prijedlog za provođenjem vještačenja po vještaku zaštite na radu budući da su temeljem provedenih dokaza, a osobito iz iskaza stranaka te zapisnika o provedenom inspekcijskom nalazu, utvrđeni propusti tuženika u provođenju zaštite na radu. Stoga je sud smatrao da je navedeni dokaz nepotreban te da je činjenično stanje bilo dovoljno utvrđeno.

33. Odluka o trošku parničnog postupka temelji se na odredbama članka 154. stavka 5. ZPP i članka 155. ZPP, a troškovi su odmjereni sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 138/23. i 107/25.; dalje: Tarifa) prema vrijednosti konačno postavljenog tužbenog zahtjeva u iznosu od 11.500,00 eura.

34. S obzirom na odredbe Tarife tužitelju su, kao potrebni za svrhovito vođenje parnice, a u skladu s postavljenim zahtjevom, priznati troškovi po osnovi odvjetničkog zastupanja i to za:

- sastav odštetnog zahtjeva (Tbr. 32/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 eura;

- sastav tužbe od 25. lipnja 2021. (Tbr. 7/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 eura;

- sastav podneska od 10. kolovoza 2021. (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 eura;

- zastupanje na ročištu 21. listopada 2021. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 eura;

- zastupanje na ročištu 30. studenog 2021. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 eura;

- zastupanje na ročištu 25. siječnja 2022. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 eura;

- sastav podneska od 26. siječnja 2022. (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 eura;

- sastav podneska od 21. travnja 2022. (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 eura;

- zastupanje na ročištu 11. srpnja 2022. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 eura;

- sastav podneska od 20. srpnja 2022. (Tbr. 8/4 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 50,00 eura;

- sastav žalbe od 17. kolovoza 2022. (Tbr. 10/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 2100 eura;

- sastav podneska od 10. lipnja 2024. (Tbr. 8/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 eura;

- zastupanje na ročištu 10. rujna 2024. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 eura;

- zastupanje na ročištu 8. srpnja 2025. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 eura;

- zastupanje na ročištu 8. rujna 2025. (Tbr. 9/1 i Tbr. 54 Tarife) iznos od 200,00 eura; što ukupno iznosi 2.750,00 eura. Na taj iznos prema Tbr. 46. Tarife tužitelju je valjalo obračunati pripadajući porez na dodanu vrijednost u iznosu od 25% (687,50 eura). Dakle, tužitelju je priznat trošak postupka za zastupanje po odvjetniku u iznosu od 3.437,50 eura.

35. Tužitelju je priznat trošak plaćenog predujma za provođenje medicinskog vještačenja u iznosu od 371,62 eura te trošak pristupa vještaka na ročište radi usmene obrane nalaza i mišljenja u iznosu od 159,27 eura, budući da je tuženik osporavao i visinu tužbenog zahtjeva. Dakle, tužitelju su priznati troškovi postupka u sveukupnom iznosu od 3.968,39 eura. Stoga je odlučeno kao u točki V izreke ove presude.

36. Tužitelju nije priznat trošak sastava odgovora na žalbu od 12. rujna 2022. niti trošak sastav podnesaka od 4. travnja 2023., 12. lipnja 2023., 18. rujna 2023., 12. prosinca 2023., 26. veljače 2024. i 21. siječnja 2025. kojima se požuruje rad suda, jer navedeni podnesci nisu bili potrebni za vođenje ovog postupka. Tužitelju, također, nije priznat trošak postupka preko iznosa dosuđenog u točki 35. obrazloženja jer je prekomjerno zatražen. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki VI izreke ove presude.

37. Na dosuđeni parnični trošak, tužitelju je dosuđena zatezna kamata koja teče od dana donošenja presude do isplate, sukladno odredbi članka 151. stavka 3. ZPP, u visini određenoj člankom 29. stavcima 2. i 8. ZOO.

38. Zahtjev tuženika za naknadu troška postupka odbijen je kao neosnovan, na temelju odredbe čl. 154. st. 5. ZPP. Naime, tužitelj nije uspio samo u razmjerno neznatnom dijelu svog zahtjeva, a zbog tog dijela nisu nastali posebni troškovi. Stoga je, odlučeno kao u točki VII izreke ove presude.

39. Paricijski rok u ovom postupku iznosi 15 dana, sukladno odredbi članka 328. stavka 2. ZPP.

40. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci ove presude.

U Zagrebu 12. rujna 2025.

Sutkinja:

Nikolina Labuhar Bazina

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i rješenja dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka otpravka istih. Žalba se podnosi ovom sudu pisano, a o istoj odlučuje nadležni županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda i rješenje objavljuju, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude i rješenja obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda i rješenje objavljuju (članak 335. stavak 9. ZPP).

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.