Poslovni broj: P-361/2022

Republika Hrvatska

Općinski sud u Šibeniku

Stjepana Radića 81, Šibenik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G O G L U H E

Općinski sud u Šibeniku, po sucu Silvani Klisović, na prijedlog više sudske savjetnice-specijaliste TČ, u pravnoj stvari tužitelja: GČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupan po odvjetnicama iz ZOU Branka Vukov i Zorana Laurić Maglov iz Šibenika, protiv tuženika: Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, Magazinska cesta 69, Zagreb, OIB: 53056966535, dana 12. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženiku Raiffeisenbank Austria d.d., Zagreb, OIB: 53056966535a u roku od 15 dana tužitelju GČ, OIB: [osobni identifikacijski broj], isplatiti iznos od 2.170,03 Eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama i to kako slijedi:

- na iznos od 9,60 eura od 31. listopada 2008.

- na iznos od 10,50 eura od 31. prosinca 2008.

- na iznos od 12,18 eura od 31. siječnja 2009.

- na iznos od 15,94 eura od 28. veljače 2009.

- na iznos od 17,10 eura od 31. ožujka 2009.

- na iznos od 16,94 eura od 30. travnja 2009.

- na iznos od 14,26 eura od 31. svibnja 2009.

- na iznos od 12,82 eura od 30. lipnja 2009.

- na iznos od 11,08 eura od 31. srpnja 2009.

- na iznos od 12,75 eura od 31. kolovoza 2009.

- na iznos od 13,02 eura od 30. rujna 2009.

- na iznos od 15,14 eura od 31. listopada 2009.

- na iznos od 13,40 eura od 30. studenog 2009.

- na iznos od 16,95 eura od 31. prosinca 2009.

- na iznos od 20,18 eura od 31. siječnja 2010.

- na iznos od 19,35 eura od 28. veljače 2010.

- na iznos od 24,32 eura od 31. ožujka 2010.

- na iznos od 23,77 eura od 30. travnja 2010.

- na iznos od 25,14 eura od 31. svibnja 2010.

- na iznos od 40,89 eura od 30. lipnja 2010.

- na iznos od 34,65 eura od 31. srpnja 2010.

- na iznos od 48,79 eura od 31. kolovoza 2010.

- na iznos od 49,25 eura od 30. rujna 2010.

- na iznos od 38,97 eura od 31. listopada 2010.

- na iznos od 49,99 eura od 30. studenog 2010.

- na iznos od 64,26 eura od 31. prosinca 2010.

- na iznos od 54,43 eura od 31. siječnja 2011.

- na iznos od 58,01 eura od 28. veljače 2011.

- na iznos od 54,03 eura od 31. ožujka 2011.

- na iznos od 52,62 eura od 30. travnja 2011.

- na iznos od 73,80 eura od 31. svibnja 2011.

- na iznos od 75,86 eura od 30. lipnja 2011.

- na iznos od 91,86 eura od 31. srpnja 2011.

- na iznos od 83,23 eura od 31. kolovoza 2011.

- na iznos od 74,07 eura od 30. rujna 2011.

- na iznos od 71,95 eura od 31. listopada 2011.

- na iznos od 70,76 eura od 30. studenog 2011.

- na iznos od 73,56 eura od 31. prosinca 2011.

- na iznos od 79,51 eura od 31. siječnja 2012.

- na iznos od 79,91 eura od 29. veljače 2012.

- na iznos od 77,30 eura od 31. ožujka 2012.

- na iznos od 79,12 eura od 30. travnja 2012.

- na iznos od 80,38 eura od 31. svibnja 2012.

- na iznos od 78,78 eura od 30. lipnja 2012.

- na iznos od 78,64 eura od 31. srpnja 2012.

- na iznos od 77,39 eura od 31. kolovoza 2012.

- na iznos od 73,51 eura od 30. rujna 2012.

pa do isplate, i to od dana dospijeća svakog pojedinog obroka do 30. lipnja 2011. po stopi od 14%, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% koja stopa se, izračunava uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 1. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta uvećanom za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem za tri postotna poena referentne stope, koja je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

Obrazloženje:

1. Tužitelj u tužbi navodi da je sa tuženikom dana 31. kolovoza 2005. godine u [adresa] sklopio Ugovor o kreditu broj: 168-50-3021888, kojim Ugovorom tuženik da je odobrio tužitelju kredit u iznosu od 23.628,21 CHF, a Ugovor da je sklopljen na razdoblje od 84 mjeseca. Prvotno ugovorena kamatna stopa da je iznosila 5,50 %, a koja stopa da je promjenjiva temeljem odluke banke (članak 2. Ugovora), dok da je prvotno ugovoren anuitet iznosio 339,54 CHF u protuvrijednosti kuna prema srednjem tečaju banke kreditora na dan plaćanja.

1.1.Istim ugovorom za slučaj sporova među strankama da je ugovorena nadležnost suda u mjestu sjedišta banke (čl. 12. Ugovora), međutim, takva odredba da je, sukladno čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača nepoštena jer da se o njoj nije pojedinačno pregovaralo (ista je bila unaprijed formulirana od strane banke i potrošač nije imao utjecaja na njen sadržaj) i jer uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, pa je takva nepoštena ugovorna odredba sukladno čl. 87. st. 1. Zakona o zaštiti potrošača (Narodne Novine 96/03), odnosno čl. 49. Zakona o zaštiti potrošača (NN 41/14) ništetna. Ovakav stav da je vidljiv i u praksi Suda Europske unije, koji također, u smislu Direktive 93/13 EEZ o nepoštenim odredbama potrošačkih ugovora, ovakve odredbe o mjesnoj nadležnosti u potrošačkim ugovorima smatra nepoštenim na štetu potrošača, dakle, ništetnim, te u recentnoj praksi sudova u RH. U konkretnom slučaju također da se radi o odredbi koja nije bila posebno pregovarana i koja je bila unaprijed formulirana od strane banke, a koja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama, kao i financijsku neravnotežu, budući da bi radi ostvarenja svojih prava tužitelj bio u obvezi putovati do mjesta sjedišta banke i natrag, pa je ista odredba ništetna, radi čega tužitelj tužbu podnosi ovom sudu, kao mjesno nadležnom sukladno čl. 59. Zakona o parničnom postupku.

1.2.Tužitelj navodi da vrijeme zaključenja ugovora, prilikom ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima, tuženik da je propustio tužitelja u cijelosti informirati o svim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti i informiranosti, kao i o mogućim posljedicama uslijed promjene tečaja valute za koju je ugovor o kreditu vezan, što da je za posljedicu imalo neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

1.3.Na dan realizacije predmetnog ugovora srednji tečaj CHF-a tuženika da je iznosio 4.77 kuna. Od početka otplate kredita pa nadalje tečaj švicarskog franka da se stalno se mijenjao i to na način da se povećavao, što da je imalo za posljedicu povećanje mjesečnih anuiteta tužitelja.

1.4.Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 da je pravomoćno utvrđeno da je u ugovorima o kreditu ništetna ugovorna odredba kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, obzirom banke nisu informirale potrošače o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, koja presuda je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda RH, broj Pž-6632/17 od 14.06.2018.god.

1.5.Nadalje, tužitelj navodi kako obzirom se predmetnim ugovorom o kreditu glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, a tužitelj kao potrošač u trenutku sklapanja ugovora nije bio informiran o riziku koji sa sobom povlači valutna klauzula kojom se glavnica kredita veže za valutu švicarskog franka, shodno pravomoćnoj presudi Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012, odredbe ugovora o kreditu kojima se glavnica i anuiteti kredita vežu za tečaj valute švicarskog franka da su ništetne.

1.6.Vrhovni sud RH da je u svojoj odluci broj Rev - 1172/2018 zauzeo shvaćanje da su rezultati kolektivnog spora protiv 8 banaka, koji spor je pokrenula udruga potrošača obvezujuća za sve sudove prilikom odlučivanja u pojedinačnim slučajevima radi individualne zaštite.

1.7.„Polazeći od shvaćanja da citirane presude, koje su donesene u postupku zaštite kolektivnih prava i interesa koje su pokrenuli potrošači, obvezuju ostale sudove u pojedinačnim sporovima radi individualne zaštite prava potrošača, sud je te odluke dužan uzeti u obzir.“ (VSRH Rev 1172/2018).

1.8.Pravomoćna sudska odluka primjenjiva na konkretan slučaj koju je sud dužan ne samo uzeti u obzir nego izravno primijeniti na pojedini slučaj da je presuda broj P - 4108/12, Trgovačkog suda u Zagrebu, koja je potvrđena odlukom Pž - 6632/17, Visokog trgovačkog suda RH.

1.9. Nadalje, dana 3. rujna 2019. godine, Vrhovni sud Republike Hrvatske da je donio presudu, odnosno rješenje kojim je potvrdio već pravomoćnu odluku o tome da su banke, među ostalim, i tužena banka, povrijedile interese potrošača sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak sve suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. ZZP/03.

1.10. Kako da je, dakle, tuženik postupio suprotno načelu savjesnosti i poštenja, a navedene odredbe ugovora o kreditu da su nepoštene, odnosno ništetne ex tunc (od samog početka), dakle, od trenutka kad su postale sadržaj ugovora, dok njihovo korištenje predstavlja postupanje suprotno Zakonu o zaštiti potrošača i Zakona o obveznim odnosima za sve vrijeme dok se koriste. To znači da su ništetne od trenutka kad su odredbe ugovorene, s obzirom da su kao nepoštene ništetne.

1.11. Tužitelj navodi da je tuženiku uslijed ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, a po izračunu koji je tužitelj dao izraditi prije pokretanja ovog postupka, platio 16.350,09 kuna/ 2.170,03 Eura više nego što je trebao po početnom otplatnom planu i početnom tečaju za CHF, a ukoliko bi tuženik osporavao visinu potraživanja tužitelja, predlaže se provesti financijsko-knjigovodstveno vještačenje, nakon kojega će tužitelj specificirati svoj tužbeni zahtjev po mjesecima, kako u pogledu glavnice, tako i u pogledu pripadajućih zateznih kamata

1.12.Slijedom svega navedenog, tužitelj je predložio donijeti odluku kao u izreci.

2. Tuženiku je 20. svibnja 2025. godine dostavljena tužba s prilozima i pozivom na podnošenje odgovora na tužbu u roku od 30 dana, uz upozorenje na zakonske posljedice ukoliko ne podnese odgovor na tužbu i ako bude udovoljeno uvjetima iz članka 331.b. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/15, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje ZPP), da će se donijeti presuda kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe).

3. Kako tuženik u određenom roku (a niti kasnije do današnjeg dana) nije podnio odgovor na tužbu, a tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu su mu uredno dostavljeni, te s obzirom na to da osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi, time da činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u suprotnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, odnosno da ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdani razlozi da ponese odgovor na tužbu, to je temeljem čl. 331.b.st.1. ZPP-a valjalo donijeti presudu zbog ogluhe.

4. Odluka o parničnom trošku je izostala, budući tužitelj koji je u cijelosti uspio u postupku, nije popisao trošak.

U Šibeniku, dana 12. rujna 2025.

Sudac :

Silvana Klisović

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude zbog ogluhe dopuštena je žalba u roku od 15 dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.

Dn-a:

- punomoćniku tužitelja

- tuženiku