REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-2964/2024-5

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Branki Crnogorac, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: RD, rođen **.**.1964., u mjestu Lenjinogorsk, država Kazahstan, državljanin Ruske Federacije, smješten u Prihvatilištu za tražitelje međunarodne zaštite, Zagreb, Sarajevska 41, kojeg zastupa opunomoćenica Martina Grgec, odvjetnica u Zagrebu, Bukovačka cesta 51, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Zagreb, Ilica 335, OIB: 36162371878, radi međunarodne zaštite, 12. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216-03/23- 06/46614, URBROJ: 511-01-212-24-6 od 14. svibnja 2024. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak.

II. Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u ovom upravnom sporu.

III. Nalaže se tuženiku isplatiti odvjetnici Martini Grgec, pružateljici pravne pomoći, troškove izvršene pravne pomoći u iznosu od 500,00 eura (petsto eura) u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/I-216-03/23-06/46614, URBROJ: 511-01-212-24-6 od 14. svibnja 2024. riješeno je: „ I. Odbija se zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj kojeg je podnio RD, rođen **.**.1964. godine u mjestu Lenjinogorsk, država Republika Kazahstan, državljanin Ruske Federacije. II. U roku od 15 dana od dana izvršnosti ovog rješenja RD dužan je napustiti Europski gospodarski prostor (EGP) jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a.“

2. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da su on i njegova obitelj, etnički R i državljani Ruske Federacije, napustili su Čečeniju zbog straha od proganjanja nakon što je njegov sin pozvan u vojsku, što u praksi znači i mobilizaciju za rat u Ukrajini. Odbijanje sudjelovanja u ratu proizlazi iz njihovih političkih i moralnih uvjerenja protivnih ruskoj i čečenskoj vlasti. Tužiteljev sin je podložan regrutaciji temeljem dekreta AD od 14. 9. 2022., a njegov predmet međunarodne zaštite je u tijeku pred sudom (Us I-1621/2024). Strah od proganjanja obuhvaća i tužitelja, budući da bi vlasti mogle njega koristiti radi pritiska i zastrašivanja sina, uključujući mučenje, otmice i prijetnje obitelji. Time tužitelj pripada određenoj društvenoj skupini u smislu čl. 22. st. 1. t. 5. Zakona. Direktiva 2011/95/EU (uvodna izjava 36.), praksa Suda EU (predmet A, C-652/16) i domaća sudska praksa potvrđuju da prijetnje prema članu obitelji treba uzeti u obzir jer i drugi članovi obitelji time mogu biti izloženi progonu. Isto potvrđuje i praksa UNHCR-a i ESLJP-a, prema kojoj država mora po službenoj dužnosti procijeniti svaki individualni rizik, čak i ako tražitelj na njemu nije izričito temeljio zahtjev. U slučaju povratka u Rusiju ili Čečeniju, tužitelj bi bio izložen ispitivanju i prijetnjama od strane sigurnosnih službi zbog boravka u inozemstvu u vrijeme mobilizacije, te bi bio percipiran kao politički protivnik. Takve okolnosti predstavljaju osnovu za azil, a barem i za supsidijarnu zaštitu (čl. 21. ZMIPZ).

2.1. Tužitelj ističe da tuženik nije potpuno utvrdio situaciju u zemlji podrijetla (Rusiji i Čečeniji) te predlaže uvid u spis sina radi usporedbe okolnosti. Posebno se ističe problem prisilne vojne službe, mobilizacije, pritisaka na obitelj, lažnih kaznenih postupaka i progona političkih protivnika. Tužitelj navodi brojne izvore (EUAA, UN, Amnesty International, mediji) koji potvrđuju sustavna kršenja ljudskih prava u Čečeniji i Rusiji, uključujući ubojstva, pritvaranja i mučenja, te izostanak učinkovitog pravnog lijeka. Zaključuje se da Rusija ne može biti smatrana sigurnom zemljom podrijetla jer tužitelju nije osigurana učinkovita i trajna zaštita, sukladno čl. 44. i 26.

ZMPZ, te praksom ESLJP i CJEU.

2.2. Tužitelj tvrdi da su osporenim rješenjem povrijeđeni ZUP (čl. 7, 8, 9) i ZMPZ (čl. 6, 9, 10, 28, 29) te EU i nacionalne odredbe o azilu i zaštiti od prisilnog udaljenja (non-refoulement). Rješenje ne uzima u obzir individualne okolnosti tužitelja, jedinstvo obitelji, rizik od progona i nepravdi, te je doneseno protivno EKLJP (čl. 2, 3, 5, 6, 8, 14).

2.3. Smatra da je točka II osporavanog rješenja nezakonita jer narušava princip non-refoulement i pravo na jedinstvo obitelji. Tužitelj ističe da nalog za napuštanje EGP-a nije obrazložen, neprocjenjuje stvarni rizik povratka i zanemaruje individualne okolnosti.

2.4. Tužitelj predlaže da sud usvoji tužbu, poništi osporeno rješenje i odobri azil (ili supsidijarnu zaštitu), utvrdi pravo na boravak u RH od dana presude, odobri besplatnu pravnu pomoć i naloži plaćanje troškova pružatelju pravne pomoći.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu u bitnom smatra da je tužba neosnovana jer je činjenično stanje pravilno i potpuno utvrđeno, a postupak vođen sukladno zakonu. Ukazuje da tužitelj tvrdi da je preuzeo sinov poziv za vojsku, dok sin tvrdi da ga nikad nije primio, a po ruskom pravu pozivi se uručuju osobno, pa bi sin, da je poziv uručen, teško mogao legalno napustiti Rusiju. Ističe da se zahtjev temelji na sinovom pozivu, što nije dopušteno jer se zaštita odobrava na temelju osobnih okolnosti, a tužitelj je nakon sinovog odlaska više od godinu dana ostao u Rusiji i nije bio proganjan. Ukazuje da sin nema vojnu ni službenu važnost pa vlasti nemaju razloga progoniti tužitelja. Sin nema iskustvo za specijalne postrojbe, a R čine mali udio u ratu u Ukrajini. Ističe da Kadirov dekret iz 2022. više nije relevantan, a tužiteljeva dob i invaliditet isključuju mogućnost regrutacije. Ukazuje da spis tužiteljeva sina nije odlučan, a u slučaju njegove kćeri sud je potvrdio rješenje Ministarstva. Smatra da predmet A potvrđuje obvezu individualne procjene i diskreciju država članica. Tuženik predlaže odbiti tužbu kao neosnovanu.

4. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika. Sud je presudom riješio spor bez rasprave primjenom odredbe članka 98. točke 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24., dalje ZUS).

5. Tužbeni zahtjev je osnovan u dijelu kojim se traži poništavanje osporavanog rješenja, odobravanje besplatne pravne pomoći i plaćanje troškova pružatelju pravne pomoći.

6. U provedenom postupku utvrđeno je da je tužitelj, državljanin Ruske Federacije, dana 6. studenoga 2023. godine izrazio namjeru, a 27. studenoga 2023. podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, a kao razloge za napuštanje zemlje naveo je uznemiravanje od strane policije zbog sinova odlaska u inozemstvo te strah od pritvaranja po povratku.

7. Tuženik je prihvatio samo tužiteljeve izjave o identitetu i državljanstvu, dok ostali navodi nisu ocijenjeni vjerodostojnima. Nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjanja u smislu članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti (Narodne novine, broj 70/15., 127/17. i 33/23.) niti okolnosti koje bi opravdavale priznanje supsidijarne zaštite prema članku 21. istog Zakona. Stoga je zahtjev odbijen, a tužitelju je naloženo da u roku od 15 dana od izvršnosti rješenja napusti Europski gospodarski prostor, jer će u protivnom biti prisilno udaljen.

8. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj Us I-1621/2024-10 od 11. srpnja 2024., poništeno je rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216- 03/22-06/8325, URBROJ: 511-01-212-24-13 od 22. siječnja 2024. i predmet je vraćen tuženiku na ponovni postupak, a rješenjem od 22. siječnja 2024. odbijen je zahtjev LD, sina tužitelja, za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te mu je naloženo da u roku od 8 dana od dana izvršnosti ovog rješenja napusti Europski gospodarski prostor (EGP).

8.1. Presudom Upravnog suda u Zagrebu, poslovni broj Us I-4359/2024-6 od 13. lipnja 2025., poništeno je rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, KLASA: UP/I-216- 03/22-06/8325, URBROJ: 511-01-212-24-23 od 17. rujna 2024. i predmet je vraćen tuženiku na ponovni postupak, a rješenjem od 17. rujna 2024. odbijen je zahtjev LD, sina tužitelja, za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj te mu je naloženo da u roku od 8 dana od dana izvršnosti ovog rješenja napusti Europski gospodarski prostor (EGP).

9. Zahtjev za međunarodnu zaštitu ne može prihvatiti, kao takav, zato što član obitelji podnositelja zahtjeva osnovano strahuje od proganjanja ili je izložen stvarnoj opasnosti od ozbiljne nepravde. Međutim, prilikom pojedinačne procjene zahtjeva za međunarodnu zaštitu potrebno je uzeti u obzir takve prijetnje prema članu obitelju podnositelja zahtjev kako bi se utvrdilo je li podnositelj zahtjeva, zbog svoje obiteljske veze s tom ugroženom osobom, i sam izložen prijetnjama od proganjanja ili ozbiljnoj nepravdi. S tim u vezi, i kao što je to naglašeno u uvodnoj izjavi 36. Direktive 2011/95/EU Europskog parlamenta i vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni statusa izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te sadržaj odobrene zaštite, članovi obitelji ugrožene osobe u pravilu su izloženi opasnosti da se i oni sami nađu u osjetljivoj situaciji (tako Sud Europske unije u predmetu A i dr., presuda C-652/16 od 4. listopada 2018., točka 44.-51.).

10. Članak 4. Direktive 2011/95/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o standardima za kvalifikaciju državljana trećih zemalja ili osoba bez državljanstva za ostvarivanje međunarodne zaštite, za jedinstveni status izbjeglica ili osoba koje ispunjavaju uvjete za supsidijarnu zaštitu te sadržaj odobrene zaštite treba tumačiti na način da prilikom pojedinačne procjene zahtjeva za međunarodnu zaštitu treba uzeti u obzir prijetnje od proganjanja i ozbiljne nepravde prema članu obitelji podnositelja zahtjeva kako bi se utvrdilo je li potonji, zbog svoje obiteljske veze s tom ugroženom osobom, i sam izložen takvim prijetnjama (tako Sud Europske unije u predmetu A i dr., presuda C-652/16 od 4. listopada 2018.).

11. Međunarodna zaštita ne priznaje se automatski samo zato što je član obitelji podnositelja izložen proganjanju ili ozbiljnoj nepravdi, već se svaki zahtjev procjenjuje pojedinačno. Međutim, u individualnoj procjeni ne može se zanemariti ugroženost člana obitelji. Ako je član obitelji u zemlji podrijetla izložen riziku, onda i sam podnositelj zahtjeva može biti posredno ili direktno ugrožen zbog obiteljske povezanosti. To proizlazi iz uvodne izjave 36. Direktive 2011/95/EU i potvrđeno je praksom Suda EU (A, C-652/16, t. 44.–51.) – članovi obitelji ugrožene osobe u pravilu se nalaze u osjetljivoj situaciji.

12. Iako punoljetni sin tužitelja ne ulazi u krug osoba koje se u smislu članka 4. stavka 1. točke 18. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti smatraju članovima obitelji, činjenice iz sinovog predmeta mogu biti odlučne za procjenu očevog zahtjeva, kroz materijalnu procjenu postojanja rizika zbog obiteljske povezanosti i postupanja vlasti prema članovima obitelji u zemlji podrijetla u takvim ili sličnim slučajevima.

13. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da osporavano rješenje nije zakonito.

14. Stoga je sud na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a odlučio kao u točki I. izreke.

15. Iz zahtjeva za odobravanje besplatne pravne pomoći Sud je utvrdio da tužitelj nema imovine - novčanih sredstava, dohotka i primitaka, niti stvari veće vrijednosti, slijedom čega mu je u točki II. izreke presude odobrena besplatna pravna pomoć u skladu sa člankom 8. stavcima 1. i 2. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku odobrenja međunarodne zaštite (Narodne novine, broj: 140/15. i 155/22., dalje: Pravilnik).

16. Budući da je pravnu pomoć pružila odvjetnica Martina Grgec, točkom III. izreke naloženo je tuženiku da joj isplati iznos od 500,00 eura, u skladu s člankom 9. Pravilnika te Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23.), i to trošak sastava tužbe.

U Zagrebu, 12. rujna 2025.

Sudac:

Ante Drezga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv točke I. izreke ove presude žalba nije dopuštena (članak 127. stavak 1. ZUS-a).

Protiv točke II. i III. izreke ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana dostave rješenja.

DNA:

1. Odvjetnica Martina Grgec – elektroničkim putem

2. Ministarstvo unutarnjih poslova, Ilica 335, [adresa] Zagreb

3. U spis