REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U MAKARSKOJ

Stalna služba u Imotskom

Ante Starčevića 23

Poslovni broj: P-84/2025-23

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  Z B O G  O G L U H E

I

P R E S U D A

Općinski sud u Makarskoj, Stalna služba u Imotskom, po sucu ovog suda Duji Karamanu, u pravnoj stvari tužiteljice ZJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupana po opunomoćenicima Marku Perkušiću i Mirku Perkušiću, odvjetnicima u Imotskom, protiv tuženika: 1. Republika Hrvatska, OIB: 52634238587, zastupana po ODO u Splitu, Stalna služba u Makarskoj, 2. NJ pok. Z, 3. VJ pok. Z, 4. ĆJ pok. Z, 5. KJ. Z, 6. HJ, 7. JJ pok. Z, 8. MJ pok. Z, 9. LJ ud. pok. OJ, 10. OJ pok. Z, 11. VJ pok. Z, 12. KJ pok. Z, 13. SJ pok. Z, 14. JJ pok. Z, 15. RJ pok. NJ, 16. OJ pok. NJ, 17. GJ, 18. NJ pok. Z, 19. ŠJ pok. Z, 20. NJ pok. Z, 21. ĐJ ž. KJ, 22. ZJH, 23. NJH, 24. ČJ ž. KJ, 25. VJH, 26. PJ pok. N, 17. IJ ž. V, 28. ŽJ pok. N i 29. FJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], tuženici od 2. do 28. odsutni i nepoznata boravišta zastupani po privremenom zastupniku Tomislavu Livajiću, odvjetniku u Omišu, radi utvrđenja prava vlasništva, nakon održane glavne javne rasprave zaključene 9. rujna 2025., dana 12. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je ZJ, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnica nekretnina označenih kao:

- č. zem. [katastarska čestica] ZU 331 u pov od 23 m2, č. zgr. [katastarska čestica] ZU 319 u pov od 40 m2, d. č. zem. [katastarska čestica] ZU 558 u pov od 9 m2 ukupne površine 72 m2 k. o. [katastarska općina], koja nekretnina je prikazana i označena toč. A-B-C-D-E-A skice Perice Puljića od 28.11.2024.g.i koja skica čini sastavni dio ove odluke

- č. zgr. [katastarska čestica] ZU 331 u pov od 31 m2, d. č. zem. [katastarska čestica] ZU 757 u pov od 105 m2 ukupne površine 136 m2 k. o. [katastarska općina], koja nekretnina je prikazana i označena toč. F- G-H-I-F skice Perice Puljića od 08.07.2025.g. i koja skica čini sastavni dio ove odluke, slijedom čega je tužiteljica ovlaštena zatražiti uknjižbu prava vlasništva predmetne nekretnine na svoje ime u zemljišnim knjigama kod nadležnog Suda, uz izbris dosadašnje uknjižbe što su tuženici dužni trpjeti.

Obrazloženje

1. Tužbom zaprimljenom pred ovim sudom 24. siječnja 2025., tužiteljica je navela da je vlasnica i posjednica predmetnih nekretnina koje da je stekla pravnim poslom kupoprodaje u jednom dijelu te darovanjem od svoje majke u drugom dijelu. Ističe da je u nesmetanom posjedu preko 150 godina, osobno i putem pravnih prednika, da su nekretnine koristili, obrađivali, ogradili suhozidom, na istoj izgradili obiteljsku kuću s gospodarskim objektima, odnosno držali kao svoju.

1.1. U tužbi se nadalje navodi kako se tužitelj obratio nadležnom Općinskom državnom odvjetništvu sa zahtjevom za mirno rješenje spora u smislu čl. 186 a Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/2022, 114/2022, 155/2023, dalje u tekstu ZPP) koje se očitovalo da nije moguće udovoljiti zahtjevu tužitelja.

1.2. Tuženicima označenim u uvodu ove presude 2-28., kao odsutnima i nepoznata boravišta sud je na temelju članka 84. st. 1. i st. 2. toč. 4. ZPP-a postavio privremenog zastupnika Tomislava Livajića, odvjetnika u Omišu, što je objavljeno u Narodnim Novinama RH, oglašeno na e-oglasnoj ploči suda i o čemu je obaviješten Hrvatski zavod za socijalni rad u Imotskom kao organ starateljstva i koji privremeni zastupnik navedenih tuženika je u odgovoru na tužbu naveo da mu ti tuženici nisu poznati, da pristaje biti privremeni zastupnik tih tuženika te se za iste protivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja.

2. U odgovoru na tužbu tužena Republika Hrvatska (listovi 40-41 spisa) protivila se tužbi i tužbenom zahtjevu.

2.1.Dalje se u odgovoru na tužbu navodi da tužiteljica nije mogla steći pravo vlasništva traženog dijela čest. zem. [katastarska čestica] budući da je ista u zemljišnoj knjizi upisana sa oznakom zemljišta "put", iz čega slijedi da traženi dio predmetne čestice zemlje u funkciji puta predstavlja javno dobro, a tužiteljica nije pružila dokaze da traženi dio predmetne nekretnine ne predstavlja javno dobro-put. U svakom slučaju, tužiteljica ni s čim ne dokazuje da bi osobno i putem pravnog prednika (prodavateljice AJ) bila u posjedu predmetne nekretnine, ne dokazuje kroz koje vremensko razdoblje je bila u posjedu, kakva je bila kvaliteta tog posjeda, na koji način se koristila predmetna nekretnina i sl. dakle, nije dokazala da je posjedujući predmetnu nekretninu osobno i putem označenog pravnih prednika kroz potrebno vremensko razdoblje barem iz osnova dosjelosti stekla pravo vlasništva te nekretnine, štoviše iz Ugovora o kupoprodaji od 17. rujna 2021. proizlazi da navedene čestice zemlje nisu bile predmetom kupnje, slijedom čega tuženik osporava tužbene tvrdnje i osnovanost tužbenog zahtjeva u odnosu na utužene dijelove čest. zem. [katastarska čestica] i čest. zem. [katastarska čestica].

3. Odredbom članka 7. ZPP-a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Sud je ovlašten utvrditi činjenice koje stranke nisu iznijele i izvesti dokaze koje stranke nisu izložile samo ako posumnja da stranke idu, zatim da raspolažu zahtjevima kojima ne mogu raspolagati, ako zakonom nije drugačije određeno.

3.1. Tužbeni zahtjev je osnovan.

4. Sud je u dokaznom postupku pročitao i pregledao ugovor o kupoprodaji zaključen 17. rujna 2021. između AJ kao prodavateljice i tužiteljice kao kupca, obavljen je očevid na licu mjesta uz sudjelovanje vještaka geodetske struke Perice Puljića, saslušane su svjedokinje CJ i DJ, uz suglasnost stranaka pročitan je nalaz i mišljenje vještaka Perice Puljića od 8. srpnja 2025., pregledana je skica izmjere, fotografije kao prilog pisanom nalazu i mišljenju.

4.1. Saslušani svjedoci u svojim iskazima u bitnome identično iskazuju, te potvrđuju navode tužiteljice da je nekretnina koja je predmetom spora i u granicama pokazanim na licu mjesta u posjedu prednika tužiteljice kao i same tužiteljice. Svjedokinje CJ i DJ dobro su upoznate sa stanjem na terenu, tim više što je CJ majka tužiteljice koja je dio predmetnih nekretnina darovala tužiteljici, a DJ, rođena 1950. navodi da cijeli život živi u zaseoku Mrkonjići. Potonja je poznavala AJ koja da je bila vlasnica kuće koja je predmet postupka i koja da predstavlja njenu starinu, a južni dio predmetnih nekretnina da je majka tužiteljice naslijedila od svojih roditelja. Svjedokinja CJ potvrdila je navode DJ, ističe da je uistinu naslijedila dio predmetnih nekretnina od svojih roditelja pok. Z i UJ, a oni od svojih prednika, točnije njenog djeda NJ. Svjedokinja također navodi da je stara kuća uz cestu pripadala AJ i da je istu kupila njezina kćer, ovdje tužiteljica.

4.2. Svjedokinje su posebno navele i jasno obrazložile pravni slijed stjecanja predmetne nekretnine. Naime, nekretnina je od pamtivijeka u posjedu prednika tužiteljice te ih nitko nije ometao u načinu gospodarenja i korištenja istih.

5. Prema pisanom nalazu i mišljenju Perice Puljića, sudskog vještaka za geodeziju, zaprimljenog 8. srpnja 2025. utvrđeno je da su predmet postupka dvije nekretnine u zaseoku [adresa] u [adresa]. Prva nekretnina se nalazi sjeverno od tužiteljičine obiteljske kuće i spojena je s njom, a sastoji se od prizemne stare kuće i dvorišta dok se druga nalazi južno tužiteljičine obiteljske kuće i u naravi je stara prizemna kuća sa dvorištem.

6. Koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje sud prema svom uvjerenju na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka što je propisano odredbom članka 8. ZPP- a.

7. Sud je u cijelosti prihvatio prethodno analizirane navode saslušanih svjedokinja, a isto tako navodi saslušanih svjedoka na okolnosti posjedovanja, stjecanja i korištenja predmetne nekretnine identični su navodima iz tužbenog zahtjeva, te nisu u suprotnosti ni s drugim izvedenim dokazima, a sukladno utvrđenim činjenicama po izvedenim dokazima i utvrđenjima suda.

7.1. U pravu je tužena Republika Hrvatska kada navodi da je čest. zem. [katastarska čestica] u zemljišnoj knjizi upisana sa oznakom zemljišta "put", iz čega slijedi da traženi dio predmetne čestice zemlje u funkciji puta predstavlja javno dobro, međutim, izlaskom na lice mjesta, utvrđeno je da dio predmetne nekretnine s navedenim upisom u naravi nije put već se u konkretnom slučaju radi o staroj kući koja se nalazi uz cestu.

8. Tužiteljica u tužbi tvrdi da je predmetnu nekretninu stekla kupoprodajom od AJ i darovanjem od svoje majke. Dijelovi predmetnih nekretnina predstavljaju starinu obje navedene pravne prednice tužiteljice. Međutim, iz svih izvedenih dokaza tijekom postupka, utvrđeno je da je tužiteljica stekla predmetne nekretnine dugogodišnjim posjedom, i to preko pravnih prednika, odnosno na temelju dosjelosti.

9. Dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Da bi se faktična vlast na stvari tj. samostalni posjed mogao na temelju zakona pretvoriti u pravo vlasništva potrebno je da ona dovoljno dugo neprekidno traje. Tako je odredbom članka 160. stavak 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne novine", broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15, 94/17 – dalje u tekstu: ZV) propisano kako vrijeme potrebno za dosjelost počinje teći onog dana kada je posjednik stupio u samostalni posjed stvari, a završava se istekom posljednjeg dana vremena potrebnog za dosjelost. U vrijeme potrebno za dosjelost uračunava se i vrijeme za koje su prednici sadašnjega posjednika neprekidno posjedovali stvar kao zakoniti, pošteni i istiniti samostalni posjednici, odnosno kao pošteni samostalni posjednici (članak 160. stavak 2. ZV-a).

9.1. Odredbom članka 159. stavak 2. ZV-a je određeno kako samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit istinit i pošten, stječe vlasništvo te nekretnine protekom deset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Samostalni posjednik nekretnine kojem je posjed bar pošten stječe je u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog posjedovanja.

9.2. Dosjelošću se može u pravo vlasništva pretvoriti jedino samostalan posjed stvari koji znači takvu posjednikovu faktičnu vlast na stvari čiji je sadržaj takav da posjednik stvar - nekretninu posjeduje kao da je njezin vlasnik, dakle, ne priznajući ičiju višu "privatnu" vlast na toj stvari.

9.3. Dakle, kad se uzmu u obzir svi gore navedeni dokazi i utvrđene činjenice, dođe se do zaključka da je tužiteljica u posjedu predmetne nekretnine putem svojih prednica AJ i CJ. S obzirom na to da se posjed smatra zakonitim, samostalnim i poštenim, a u konkretnom slučaju je riječ o naslijeđenom posjedu, a te predmnjeve nisu oborene u ovom postupku, to je očito da bi u konkretnom slučaju bili ispunjeni uvjeti za stjecanje prava vlasništva dosjelošću. Stoga, ovaj sud je utvrdio da tužitelj ima osnove ustati tužbom naspram tuženika kao vlasnika a pozivom na odredbu članka 130. stavka 1. ZV-a kojom je propisano da tko stekne pravo vlasništva nekretnina na temelju zakona je ovlašten ishoditi upis stečenog prava vlasništva u zemljišnoj knjizi.

9.4. Međutim, zahtjev za promjenu uknjižbe prava vlasništva na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi može se postaviti samo prema onoj osobi koja je upisana kao vlasnik na nekretnini upisanoj u zemljišnoj knjizi sukladno odredbi članka 40. Zakona o zemljišnim knjigama (»Narodne novine«, broj 63/19, 128/22, dalje: ZZK) odnosno odredbi članka 45. ZZK-a.

10. Slijedom navedenog, tužiteljica je postala vlasnica, odnosno stekla je vlasnost dijelova predmetne nekretnine upravo onako kako je to opisano u tužbenom zahtjevu, pa je sud zbog svega prethodno navedenog i utvrđenog držao u cijelosti osnovanim tužbeni zahtjev i tužbeno traženje tužiteljice spram označenih tuženika, držeći da su isti greškom upisani kao vlasnici, te u cijelosti prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice i o istom odlučio kao u izreci ove presude.

11. Odredbom članka 331. b ZPP-a, propisano je da će sud, ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, donijeti presudu kojom se prihvaća tužbeni zahtjev (presuda zbog ogluhe) i to ako bude udovoljeno ovim uvjetima: 1) ako su tuženiku tužba i poziv za davanje odgovora na tužbu uredno dostavljeni, 2) ako osnovanost tužbenog zahtjeva proizlazi iz činjenica navedenih u tužbu, 3) ako činjenice na kojima se temelji tužbeni zahtjev nisu u protivnosti s dokazima koje je sam tužitelj podnio ili s činjenicama koje su općepoznate, te 4) ako ne postoje općepoznate okolnosti iz kojih proizlazi da su tuženika spriječili opravdali razlozi da podnese odgovor na tužbu. Kako tuženik ad. 29. nije podnio odgovor na tužbu u ostavljenom roku, a udovoljeno je uvjetima u smislu čl. 331. B ZPP-a, u odnosu na njega je valjalo donijeti presudu zbog ogluhe.

12. Tužiteljica nije popisao troškove postupka pa sud o istima nije odlučivao.

Imotski, 12. rujna 2025.

S u d a c

Duje Karaman

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA

1. ZOU Marko Perkušić i Mirko Perkušić, Imotski

2. odvj. Tomislav Livajić, Imotski

3. Općinsko državno odvjetništvo, Stalna služba u Makarskoj

4. Tuženiku ad. 29.