REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Avenija Dubrovnik 6, Zagreb

Poslovni broj: Us I-1722/2025-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu pojedincu toga suda, Željki Babarović, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja AHČC, državljanina Egipta, kojeg zastupa opunomoćenik Stjepan Babić, odvjetnik u Zagrebu, Vodovodna 13/I, protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Zagreb, Ilica 335, radi međunarodne zaštite, nakon održane usmene rasprave, dana 12. rujna 2025. godine,

p r e s u d i o  j e

I) Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Klasa: UP/I-216-03/25-06/292, Urbroj: 511-01-212-25-5 od 26. ožujka 2025. godine. II) Odobrava se besplatna pravna pomoć tužitelju u predmetnom upravnom sporu.

III) Nalaže se tuženiku da isplati odvjetniku Stjepanu Babiću, Zagreb, Vodovodna 13/I, pružatelju pravne pomoći, za sastav tužbe iznos od 500,00 EUR, za pristup na ročište 08. rujna 2025. g. iznos od 500,00 EUR, - ukupno 1.000,00 EUR plus 25% PDV – 250,00 EUR – sveukupno 1.250,00 EUR u roku od 15 dana od dostave računa za pruženu pravnu pomoć.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika rješenja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Klasa: UP/I-216- 03/25-06/292, Urbroj: 511-01-212-25-5 od 26. ožujka 2025. godine pod točkom 1.) odbijen je zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj i pod točkom 2.) je određeno da je u roku od 8 dana od dana izvršnosti tog rješenja, imenovani dužan napustiti Europski gospodarski prostor (EGP) jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a.

2. Tužitelj u tužbi osporava zakonitost tuženikove odluke navodeći kako tuženik u obrazloženju pobijanog rješenja navodi da analizom izjava tražitelja koje su ocijenjene vjerodostojnima, nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjanja u smislu članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, te da nije utvrđeno postojanje prethodnog proganjanja niti pritisaka i prijetnji koji bi prerasli u proganjanje, a da je strah tužitelja subjektivan. Tuženik nadalje zaključuje da nema dokaza da su tražiteljev život i sloboda bili u opasnosti od proganjanja u zemlji podrijetla zbog njegove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, odnosno da bi mu život i sloboda bili u opasnosti od proganjanja u slučaju povratka

Tužitelj smatra kako je obrazloženje i rješenje kojim je donesena gore navedena odluka neosnovana. Naime, netočno je da tužitelj nije ugrožen, kao fizički tako i duševno, a što proizlazi iz slijedećeg; tužitelj nije napustio svoju matičnu zemlju samo iz ekonomskih razloga, odnosno ekonomska slabost tužitelja proizlazi iz općepolitičkog stanja i ljudskih prava u Egiptu. Tužitelj je u zemlji podrijetla završio je srednju strukovnu školu, zanimanje vodoinstalater, te je bio zaposlen 3 godine na građevinskim radovima u Kairu. Naime prema izvještaju Amnesty Internatonal, Egipat se već više od desetljeća bori s trajnim gospodarskim izazovima, što je potaknulo vladu da zatraži pomoć od Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) 2016., 2020., 2022. i 2024. godine. Ekonomske reforme koje su dogovorili i Egipat i MMF uključivale su značajne mjere štednje, poput smanjenja subvencija za hranu i energiju, povećanja državnih naknada za usluge i smanjenja potrošnje na zdravstvo, obrazovanje i socijalnu zaštitu, te Egipat nije poduzeo korake za ublažavanje negativnog utjecaja ovih reformi. Nadalje, vladine kaznene mjere protiv određenih skupina, uključujući zatvorenike i borce za ljudska prava, pogoršale su utjecaj mjera štednje na ekonomska i socijalna prava tih pojedinaca. U okviru egipatskog četvrtog ciklusa Univerzalnog periodičnog pregleda (UPR), Tahrir Institut za bliskoistočnu politiku - zajedno s Egipatskim frontom za ljudska prava, MENA Fem pokretom za ekonomsku, razvojnu i ekološku pravdu, Egipatskom komisijom za prava i slobode, Centrom za pravnu pomoć egipatskim ženama i Egipatskim forumom za ljudska prava - podnio je alternativno izvješće Radnoj skupini UPR-a o ekonomskim i socijalnim pravima u Egiptu. Ovaj podnesak ističe neka od ključnih pitanja koja uključuju ekonomska i socijalna prava u Egiptu od posljednjeg ciklusa UPR-a 2019. Konkretno, ističe utjecaj mjera štednje na pravo ljudi na zdravlje, obrazovanje, rad u pravednim i povoljnim uvjetima te pravo na odgovarajući životni standard i socijalnu sigurnost. Dakle navedeno ekonomsko pitanje predstavlja i političko pitanje, a koje se odražava na život tužitelja i njegova ljudska prava, pa je nedvojbeno da je isti kako ekonomski tako i politički ugrožen, te da mu osim ekonomske ugroze prijeti i politička tortura ukoliko se usprotivi načinu na koji vladajuća elita u Egiptu upravlja državom i svim državni institucijama. S obzirom na navedeno obrazloženje pobijanog rješenja je nerazumljivo i nepotpuno te je povrijeđen ZUP, pogrešno je primijenjeno materijalno pravo jer je zahtjevu tužitelja trebalo udovoljiti, te je pogrešno i nepotpun utvrđeno činjenično stanje.

Obzirom na navedeno tužitelj predlaže da sud donese presudu kojom se poništava osporavano rješenje tuženika.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi kako je tužba neosnovana u cijelosti. Tužitelj podnosi upravnu tužbu protiv rješenja Ministarstva, Klasa: UP/I-216-03/25- 06/292, Urbroj: 511-01-212-25-5 od 26.03.2025. godine, kojim je odbijen njegov zahtjev za međunarodnu zaštitu jer je obrazloženje pobijanog rješenja neosnovano, nerazumljivo i nepotpuno te je povrijeđen Zakon o općem upravnom postupku, pogrešno je primijenjeno materijalno pravo, te je činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno. Tuženik odbija kao netočne ove navode tužitelja, s obzirom da je u konkretnom predmetu izveo i ocijenio sve potrebne dokaze, potpuno i točno utvrdio činjenično stanje te postupak povodom zahtjeva za međunarodnu zaštitu okončao sukladno materijalnim i procesnim odredbama Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti („Narodne novine“, broj: 70/15, 127/17, 33/23, 17/25) i Zakona o strancima („Narodne novine“, broj: 133/20, 114/22, 151/22,40/25), uz dosljedno poštivanje osnovnih načela navedenih zakona.

Tužitelj navodi daje netočno da nije ugrožen fizički i duševno, te da nije napustio svoju zemlju podrijetla samo iz ekonomskih razloga, odnosno da njegova ekonomska slabost proizlazi iz općepolitičkog stanja i ljudskih prava u Egiptu. Ističe da ekonomsko pitanje predstavlja i političko pitanje koje se odražava na njegov život i njegova ljudska prava, te mu osim ekonomske prijeti i politička tortura ukoliko se usprotivi načinu na koji vladajuća elita u Egiptu upravlja državom i svim državnim institucijama. Na temelju dostupnih dokaza u stupku međunarodne zaštite, utvrđeno je daje tužitelj bio potaknut na odlazak iz zemlje podrijetla isključivo ekonomskim razlozima, te da u njegovom slučaju ne postoje progonitelj niti djela proganjanja, odnosno da se njegov zahtjev ne temelji na osnovama koje su razlozi za odobravanje međunarodne zaštite.

U prilog navedenom priložena je ovom spisu dozvola za boravak i rad u Republici Hrvatskoj, s rokom važenja od 12.01.2024. do 13.01.2023. godine. Tužitelj je izrazio namjeru za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu 10.01.2025. godine u Postaji aerodromske policije Pleso pri ulasku u Republiku Hrvatsku. Uvidom u Informacijski sustav ovog Ministarstva utvrđeno je daje tužitelj 14.01.2024. godine zatražio produljenje dozvole koja je ukinuta 13.01.2025. godine te daje kasnije zatražio novo zapošljavanje temeljem statusa tražitelja međunarodne zaštite.

Mole da se u slučaju žalbe postupi sukladno članku 51. stavku 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, kao lex specialis kojim je propisano da žalba na prvostupanjsku odluku ne odgađa izvršenje rješenja. Takvo stajalište zauzeo je i Visoki upravni sud u presudi Usž-4354 od 26. kolovoza 2020. godine.

Temeljem naprijed navedenog, smatra da je tužba tužitelja neosnovana, te se predlaže Sudu potvrditi rješenje ovog Ministarstva, odnosno odbiti tužbu iz razloga navedenih u obrazloženju rješenja i odgovoru na tužbu.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Sud je dana 08. rujna 2025. godine održao usmenu raspravu u prisutnosti tužitelja osobno, opunomoćenika tužitelja, opunomoćenice tuženika i tumača za arapski jezik, te je time strankama dana mogućnost izjasniti se o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora sukladno odredbi članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/2024.).

S rasprave je isključena javnost radi razloga zaštite privatnosti sukladno odredbi članka 38. stavka 2. Zakona o upravnim sporovima.

Na raspravi je proveden dokaz saslušanjem tužitelja te je isti na poseban upit opunomoćenika tužitelja zašto je zatražio međunarodnu zaštitu u RH odgovORIO da se u Egiptu jako zadužio kod kamatara koji novac tamo nije uspio vratiti pa je došao raditi u Hrvatsku kako bi zaradio novce kako kojima bi mogao vratiti dug jer ako bi došao u Egipat bez novca ti ljudi bi ga mogli ubiti, a država ga ne bi zaštitila. Na poseban upit Suda zašto su mu trebali ti novci odgovorio je da su mu trebali za uzdržavanje obitelji jer je otac bolestan, a majka ne radi dok je on samo povremeno radio.

Na poseban upit kako je mislio vratiti te posuđene novce odgovorio je da je od prijatelja i susjeda saznao da se u Hrvatskoj može zaraditi te da je sigurna zemlja i zato je tu došao. On jedini uzdržava cijelu obitelj, nemaju nekretnina te su podstanari.

Na pitanje opunomoćenika tuženika da li je cijeli dug ili dio duga vratio jer već dugo radi u Hrvatskoj odgovorio je da je vratio dio duga ali da i dalje financira roditelje, stanovanje, prehranu odnosno život u Egiptu tako da još nije vratio cijeli dug.

6. Razmatrajući sporna činjenična i pravna pitanja, sud je izvršio uvid u sudski spis predmeta i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu.

7. Uvidom u osporavano rješenje Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprave za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektora za strance i međunarodnu zaštitu, Službe za međunarodnu zaštitu, Klasa: UP/I-216-03/25- 06/292, Urbroj: 511-01-212-25-5 od 26. ožujka 2025. godine Sud je utvrdio da je pod točkom 1.) odbijen zahtjev tužitelja za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj i pod točkom 2.) je određeno da je u roku od 8 dana od dana izvršnosti tog rješenja, imenovani dužan napustiti Europski gospodarski prostor (EGP) jer će u protivnom biti prisilno udaljen s područja EGP-a, s obrazloženjem kako je tražitelj tijekom postupka naveo da je u Republiku Hrvatsku došao isključivo iz ekonomskih razloga odnosno zbog traženja posla što nije razlog za podnošenje zahtjeva za međunarodnu zaštitu u smislu članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Nadalje, prema pisanju Ahram Online nezaposlenost u zemlji podrijetla tražitelja je u padu te s 6,7% pala na 6,4%. Muškarci čine većinu radne snage u Egiptu, a i sama nezaposlenost muškaraca prema pisanju Trading Economics smanjila se s 4,2% na 3,9% što je dodatni pokazatelj daje tražitelj bio u mogućnosti pronaći posao i u zemlji podrijetla. ACLED (Armed Conflict Location & Event Dana Project) prikupio je podatke o mogućim sigurnosnim incidentima za ožujak 2025. godine, gledano u odnosu na prethodni dvanaestomjesečni prosjek za područje cijele regije Gharbia u Arapskoj Republici Egipat u kojoj se nalazi mjesto Gharbeya u istoimenom guvematu koji ima više od 4 600 000 stanovnika, a u kojem je tražitelj živio prije napuštanja zemlje podrijetla. U navedenom razdoblju je zabilježen 1 slučaj nasilja nad civilima. S obzirom na navedeno, zaključuje se da ne postoji sigurnosni rizik koji doseže mjeru ugroze života civilnog stanovništva. Tražitelj je podnio zahtjev za međunarodnu zaštitu tek nakon povratka sa godišnjeg odmora iz Egipta, kada mu je onemogućen ulazak u Republiku Hrvatsku jer je ostao bez zaposlenja, na osnovu čega se izvodi zaključak da zloupotrebljava institut međunarodne zaštite iz razloga koji nisu uvjet za dobivanje međunarodne zaštite.

Zahtjev za međunarodnu zaštitu nije osnovan.

Sukladno članku 38. stavku 1. točka 3. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, zahtjev će se odbiti kao neosnovan ako tražitelj ne ispunjava uvjete iz članka 20. i 21. navedenog Zakona.

Prema članku 20. navedenog Zakona, azil će se priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

Analizom izjava tražitelja koje su ocijenjene vjerodostojnima, nije utvrđeno postojanje osnovanog straha od proganjanja u smislu članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. U tražiteljevim navodima nije utvrđeno postojanje prethodnog proganjanja niti pritisaka i prijetnji koji bi prerasli u proganjanje, a njegov je strah subjektivan. Zaključuje se da nema dokaza da su tražiteljev život i sloboda bili u opasnosti od proganjanja u zemlji podrijetla zbog njegove rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, odnosno da bi mu život i sloboda bili u opasnosti od proganjanja u slučaju povratka, s obzirom na to da je tražitelj prema vlastitim izjavama napustio zemlju podrijetla iz razloga koji nisu uvjet za odobrenje međunarodne zaštite.

Sukladno članku 21. stavku 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti, supsidijarna zaštita, priznat će se tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. navedenog Zakona, ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

Sukladno članku 21. stavku 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba. Prilikom utvrđivanja postoji li stvarni rizik da će stranac povratkom u zemlju podrijetla biti izložen ozbiljnoj nepravdi, treba razmotriti opće stanje u toj zemlji, kao i konkretne okolnosti u kojima se stranka nalazi. Tražitelj prema vlastitim navodima u zemlji podrijetla nije bio izložen mučenju, maltretiranju ili fizičkom nasilju. Utvrđujući osobne okolnosti tražitelja, nisu nađeni razlozi koji bi ukazivali da će se tražitelj povratkom u zemlju podrijetla suočiti s prijetnjom smrtnom kaznom ili smaknućem, kao niti da će biti izložen mučenju, nečovječnom ili ponižavajućem postupanju ili kažnjavanju. Također nije utvrđeno postojanje ozbiljne i individualne prijetnje tražiteljevom životu zbog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

Slijedom navedenog, utvrđeno je da tražitelj međunarodne zaštite ne ispunjava uvjete za priznavanje međunarodne zaštite navedene u članku 20. i uvjete za priznavanje supsidijarne zaštite navedene u članku 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti te je valjalo, sukladno članku 38. stavku 1. točki 3. odlučiti kao u točki 1. izreke rješenja.

Člankom 37. stavkom 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da će se odlukom o zahtjevu ili odlukom o prestanku, odnosno poništenju međunarodne zaštite, odlučiti i o mjeri osiguranja povratka sukladno odredbama Zakona o strancima ("Narodne novine", broj: 133/20., 114/22. i151/22.). Člankom 37. stavkom 2. Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je između ostalog da će se prilikom određivanja mjere za osiguranje povratka prednost dati dragovoljnom odlasku. Sukladno članku 53. stavku 1. navedenog Zakona, tražitelj ima pravo boravka u Republici Hrvatskoj do izvršnosti odluke o zahtjevu. Člankom 183. stavkom 1. točkom 3. Zakona o strancima propisano je da državljanin treće zemlje nezakonito boravi ako nema pravo na zakoniti boravak sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita.

Člankom 184. stavkom 1. Zakona propisano je da će se državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijeti rješenje o povratku. Člankom 184. stavkom 3. Zakona o strancima propisano je da će se prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. Zakona, uzeti u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana.

S obzirom na to da tražitelju danom izvršnosti ovog rješenja prestaje zakoniti boravak u Republici Hrvatskoj, temeljem članka 183. stavka 1. točke 3. Zakona o strancima, u svezi s člankom 184. stavcima 1. i 3. odlučeno je kao u točki II. izreke rješenja.

Prilikom određivanja roka iz točke II. izreke rješenja, vodilo se računa o tome da određeni rok za napuštanje Europskog gospodarskog prostora (EGP) bude primjeren rok unutar kojega tražitelj međunarodne zaštite ima dovoljno vremena za napuštanje Europskog gospodarskog prostora, s obzirom na osobne okolnosti prije svega na činjenicu da se radi o punoljetnoj osobi dobrog zdravstvenog stanja koja ne posjeduje osobne isprave, a koja se ne smatra ranjivom osobom u smislu članka 182. st. 2. Zakona o strancima.

8. Odredbom članka 20. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da će se azil priznati tražitelju koji se nalazi izvan zemlje svog državljanstva ili uobičajenog boravišta, a osnovano strahuje od proganjanja zbog svoje rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja zbog čega ne može ili ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

9. Odredbom članka 21. stavak 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da će se supsidijarna zaštita, priznat tražitelju koji ne ispunjava uvjete za priznavanje azila iz članka 20. navedenog Zakona, ako postoje opravdani razlozi koji ukazuju da će se povratkom u zemlju podrijetla suočiti sa stvarnim rizikom trpljenja ozbiljne nepravde i koji nije u mogućnosti ili zbog takvog rizika ne želi prihvatiti zaštitu te zemlje.

10. Odredbom članka 21. stavak 2. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da ozbiljna nepravda podrazumijeva prijetnju smrtnom kaznom ili smaknućem, mučenje, nečovječno ili ponižavajuće postupanje ili kažnjavanje te ozbiljnu i individualnu prijetnju životu civilnog stanovništva zbog proizvoljnog općeg nasilja u situacijama međunarodnog ili unutarnjeg oružanog sukoba.

11. Odredbom članka 37. stavkom 1. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je da će se odlukom o zahtjevu ili odlukom o prestanku, odnosno poništenju međunarodne zaštite, odlučiti i o mjeri osiguranja povratka sukladno odredbama Zakona o strancima ("Narodne novine“, broj: 133/20., 114/22. i 151/22.).

12. Odredbom članka 37. stavkom 2. Zakon o međunarodnoj i privremenoj zaštiti propisano je između ostalog da će se prilikom određivanja mjere za osiguranje povratka prednost dati dragovoljnom odlasku. Sukladno članku 53. stavku 1. navedenog Zakona, tražitelj ima pravo boravka u Republici Hrvatskoj do izvršnosti odluke o zahtjevu.

13. Odredbom članka 183. stavkom 1. točkom 3. Zakona o strancima propisano je da državljanin treće zemlje nezakonito boravi ako nema pravo na zakoniti boravak sukladno propisu kojim se uređuje međunarodna zaštita.

14. Odredbom članka 184. stavkom 1. Zakona propisano je da će se državljaninu treće zemlje koji nezakonito boravi i državljaninu treće zemlje kojem rješenjem Ministarstva u sjedištu ili rješenjem Ministarstva donesenog putem policijske uprave odnosno policijske postaje prestaje zakoniti boravak donijeti rješenje o povratku.

15. Odredbom članka 184. stavkom 3. Zakona o strancima propisano je da će se prilikom određivanja roka za dragovoljni odlazak, osim okolnosti iz članka 182. Zakona, uzeti u obzir osobne okolnosti te vrijeme u kojem to državljanin treće zemlje može učiniti, koje ne može biti kraće od sedam dana niti dulje od 30 dana.

16. Prema ocjeni suda, osporavanim rješenjem nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, jer je tuženik pravilno zaključio da u konkretnom slučaju nema ključnih elemenata u smislu djela proganjanja, progonitelja i razloga proganjanja koji bi ukazivali na postojanje osnovanog straha od proganjanja zbog rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, zbog kojeg se ne može ili ne želi staviti pod zaštitu svoje zemlje. Nadalje, tuženik je pravilno zaključio da tužitelj u iskazima danim pred tuženikom nije uložio istinski napor da uvjerljivo objasni svoju situaciju i probleme, te da dokazima potkrijepi svoj zahtjev, u kojem slučaju bi tek mogla doći u obzir primjena blagodati sumnje iz članka 29. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti. Tuženik je obrazložio razloge zbog kojih je na temelju slobodne ocjene dokaza zaključeno da tužitelj ne ispunjava uvjete za priznavanje međunarodne zaštite ili supsidijarne zaštite, te naveo razloge zbog kojih je utvrdio da za tužitelja povratkom u zemlju podrijetla ne bi došlo do stvarnog rizika da će tražitelj međunarodne zaštite biti izložen ozbiljnoj nepravdi. U upravnom sporu je jednako kao i u prethodno provedenom upravnom postupku utvrđeno da je tužitelj bio potaknut na odlazak iz zemlje podrijetla isključivo ekonomskim razlozima. Stoga je u njegovom slučaju ocijenjeno da ne postoji progonitelj niti djela proganjanja, odnosno da se njegov zahtjev temelji na razlozima na osnovu kojih se ne odobrava međunarodna zaštita., a to i iz razloga što je Sud utvrdio da u konkretnom slučaju nema ključnih elemenata u smislu djela proganjanja, progonitelja i razloga proganjanja koji bi ukazivali na postojanje osnovanog straha od proganjanja zbog rase, vjere, nacionalnosti, pripadnosti određenoj društvenoj skupini ili političkog mišljenja, zbog kojeg se ne može ili ne želi staviti pod zaštitu svoje zemlje. Iz obrazloženja tužbe proizlazi da je tužitelj zapravo nezadovoljan odlukom tuženika temeljem koje je odbijen njegov zahtjev za međunarodnu zaštitu u Republici Hrvatskoj, lako tuženik ima razumijevanja za nezadovoljstvo tužitelja navedenom odlukom, ističe da subjektivno nezadovoljstvo osporavanim rješenjem ne znači da je osporavano rješenje i objektivno nezakonito.

17. Stoga je pravilno i zakonito iz utvrđenog činjeničnog stanja u upravnom postupku ocijenjeno kako proizlazi da tužitelj ne ispunjava uvjete za odobrenje međunarodne zaštite sukladno članku 20. i 21. Zakona o međunarodnoj i privremenoj zaštiti pa je zato i u skladu sa zakonom njegov zahtjev odbijen.

18. Slijedom iznesenog, sud je na temelju članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima odbio tužbeni zahtjev kao neosnovan.

19. U pogledu visine troškova besplatne pravne pomoći Sud nalazi kako je odredbom članka 9. stavak 2. Pravilnika propisano da se trošak pravne pomoći za sastavljanje tužbe i zastupanje pred upravnim sudom određuje sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka, (u daljnjem tekstu: Tarifa), umanjen za 50% te uvećan za porez na dodanu vrijednost.

20. U pogledu visine troškova besplatne pravne pomoći opunomoćeniku tužitelja, a koji se nalazi na listi pružatelja pravne pomoći tuženika, priznat je trošak na temelju odredbe članka 11. Pravilnika o besplatnoj pravnoj pomoći u postupku azila, a vezano uz trošak sastava tužbe u neprocjenjivim predmetima od 500,00 EUR (Tbr. 27.t.1.) i zastupanje na ročištu 08. rujna 2025. godine od 500,00 EUR (Tbr. 27.t.2.), pa je stoga priznato u trošak tužitelju, a sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj: 138/2023.) umanjenoj za 50% sukladno navedenoj točci Pravilnika, plus 25% iznosa PDV-a - 250 EUR, što onda sveukupno iznosi 1.250,00 EUR.

U Zagrebu 12. rujna 2025.

Sutkinja:

Željka Babarović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. i čl. 70. ZUS-a).

DNA:

1. Odvjetnik Stjepan Babić, [adresa] Zagreb, Vodovodna 13/I,

2. Ministarstvo unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Uprava za imigraciju, državljanstvo i upravne poslove, Sektor za strance i međunarodnu zaštitu, Služba za međunarodnu zaštitu, [adresa] Zagreb, Ilica 335,

3. U spis