1

Poslovni broj: 27 Gž-1618/2022-2

 

 

Poslovni broj: 27 Gž-1618/2022-2

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

 

R J E Š E NJ E

 

Županijski sud u Varaždinu po sutkinji Amaliji Švegović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja V. K., vlasnika obrta K. S. iz S., OIB:..., zastupanog po punomoćniku T. R., odvjetniku u V., protiv tuženika T. N. d.o.o. iz K. M., OIB:..., zastupanog po punomoćnici K. B. B., odvjetnici u Odvjetničkom društvu H. & Z. & B. B. j.t.d. u Z., radi predaje u posjed, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv rješenja Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-375/2020-9 od 18. kolovoza 2022., dana 11. rujna 2023.

 

r i j e š i o   j e

 

Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-375/2020-9 od 18. kolovoza 2022. u cijelosti.

             

Obrazloženje

 

1. Pobijanim rješenjem pod točkom I. izreke odbijen je zahtjev tuženika za ukidanje potvrde pravomoćnosti i ovršnosti na presudi zbog ogluhe Općinskog suda u Varaždinu poslovni broj P-375/2020 od 5. srpnja 2021. podnesen istom sudu dana 20. listopada 2021. kao neosnovan. Pod točkom II. izreke odbačen je prijedlog tuženika za povrat u prijašnje stanje podnesen prvostupanjskom sudu 20. listopada 2021. kao nepravovremen.

 

2. Navedeno rješenje pravodobno izjavljenom žalbom pobija tuženik u cijelosti zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, predlažući drugostupanjskom sudu preinačiti pobijano rješenje na način da u cijelosti ukine klauzulu pravomoćnosti i ovršnosti presude zbog ogluhe istog suda poslovni broj P-375/2020 od 5. srpnja 2021., te dopusti povrat u prijašnje stanje i omogući tuženiku podnošenje odgovora na tužbu, podredno da ukine pobijano rješenje i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Tužitelj nije odgovorio na žalbu.

 

4. Žalba nije osnovana.

 

5. Prvostupanjski sud, obrazlažući pobijano rješenje, navodi da je tužitelj dana 7. rujna 2020. podnio protiv tuženika tužbu radi predaje u posjed poslovnog prostora u izgradnji u V., te da je dana 18. siječnja 2021. tužba upućena tuženiku radi odgovora uz upozorenje na procesnopravne posljedice nepodnošenja odgovora na tužbu, pa kako tuženik u određenom mu roku nije odgovorio na tužbu, to je primjenom odredbe čl. 331.b Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014 i 70/2019, – dalje u tekstu: ZPP) donesena presuda zbog ogluhe, koja je postala pravomoćna te je na istoj iskazana klauzula pravomoćnosti. Tuženik je dana 20. listopada 2021. podnio prijedlog za povrat u prijašnje stanje zbog propuštanja roka za davanje odgovora na tužbu sa odgovorom na podnesenu tužbu i zahtjev za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti na presudi zbog ogluhe, te se tužitelj podneskom od 12. studenoga 2021. tužitelj protivio ovim zahtjevima tuženika.

 

5.1. Polazeći od sljedećih činjeničnih utvrđenja:

- da tuženik u svojem zahtjevu tvrdi da mu prilikom pokušaja dostave tužbe na odgovor dana 18. siječnja 2021. i 18. ožujka 2021. poštanski službenik nije ostavio obavijest o pokušaju dostave poštanske pošiljke, a u njegovim poslovnim prostorijama se uvijek nalazi njegov djelatnik ovlašten za preuzimanje pošiljki, te da mu niti presuda zbog ogluhe nije uredno dostavljena, a za istu je saznao dana 12. listopada 2021. po zaprimljenoj obavijesti Financijske agencije o provedbi ovrhe temeljem te presude, radi čega je bio onemogućen sudu dostaviti odgovor na tužbu, kao i izjaviti žalbu protiv presude zbog ogluhe, a koji propusti su posljedica objektivnih okolnosti, a nikako krivnje tuženika,

- da iz stanja spisa proizlazi da je tužbu s dokumentacijom uz poziv za odgovor na tužbu sud pokušao dostaviti na adresu tuženika-pravne osobe navedenoj u tužbi (a koja je jednaka adresi tuženika navedenoj u sudskom registru) dana 22. siječnja 2021. i dana 10. ožujka 2021., da se u oba navrata dostava pismena vratila s napomenom ''obaviješten, nije podigao pošiljku'', nakon čega je dana 23. ožujka 2021. pismeno stavljeno na oglasnu ploču suda te skinuto s oglasne ploče suda dana 31. ožujka 2021., s kojim se danom u smislu odredbe čl. 134.a st. 1. ZPP-a dostava tuženiku smatra obavljenom,

- da su, obzirom na tužbu dostavljenu tuženiku dana 31. ožujka 2021., bili ispunjeni uvjeti za donošenje presude zbog ogluhe,

- da je presuda zbog ogluhe poslovni broj P-375/2020-9 od 5. srpnja 2021. dostavljena tuženiku elektroničkim putem dana 21. srpnja 2021. sukladno čl. 133. st. 5. i čl. 143.c ZPP-a, te da je na istu stavljena potvrda pravomoćnosti,

 

prvostupanjski sud zaključuje da su bili ispunjeni svi uvjeti za izdavanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti na presudu zbog ogluhe propisani čl. 333. ZPP-a, slijedom čega je primjenom odredbe čl. 333.a ZPP-a (koja se primjenjuje temeljem čl. 107. st. 2. Zakona o izmjenama i dopunama ZPP-a – Narodne novine broj 80/2022), zahtjev tuženika za ukidanje klauzule pravomoćnosti i ovršnosti odbio kao neosnovan.

 

5.2. Prvostupanjski sud je, pozivajući se na odredbu čl. 121. st. 1. i čl. 118. st. 4. ZPP-a, prijedlog za povrat u prijašnje stanje podnesen 20. listopada 2021. odbacio kao nepravodoban zaključivši da je protekao objektivni rok od dva mjeseca od dana propuštanja (odnosno od 30. travnja 2021. kao zadnjeg dana za podnošenje odgovora na tužbu), ali i rok od dva mjeseca od dana propuštanja roka za podnošenje žalbe na presudu zbog ogluhe (isti je istekao 5. kolovoza 2021.).

 

6. Tuženik u žalbi prvenstveno ističe bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju obrazlaže tvrdnjom da su u obrazloženju pobijanog rješenja izneseni neuvjerljivi razlozi temeljem kojih se utvrđuje urednost dostave kako same tužbe tuženiku radi davanja pisanog odgovora na tužbu, tako i same presude zbog ogluhe, koja je donesena protivno materijalnom pravu obzirom da nisu bile ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 331.b ZPP-a za donošenje presude zbog ogluhe (neuredna dostava tužbe tuženiku i osnovanost zahtjeva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi). Osporava zaključke prvostupanjskog suda o nemogućnosti dostave tužbe na adresu sjedišta tuženika, u bitnome tvrdeći da se u njegovim poslovnim prostorijama na adresi sjedišta uvijek nalazi njegov djelatnik ovlašten za primanje pošiljki. Ističe da zbog odbijanja njegovog dokaznog prijedloga za saslušanje njegovog djelatnika i djelatnika H. p. d.d. koji je vršio sporne dostave činjenično stanje nije potpuno utvrđeno, a niti je sud obrazložio zbog čega nije proveo te dokaze. Smatra da mu je povrijeđeno pravo pristupa na sud (čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, Narodne novine, Međunarodni ugovori broj 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006 i 2/2010, dalje: Konvencija) jer je za spornu presudu zbog ogluhe saznao tek 12. listopada 2021. po zaprimljenoj obavijesti Financijske agencije, i zbog propusta dostavne službe nije sudjelovao kao stranka u parničnom postupku.

 

7. Ispitujući pobijanu presudu, u okviru istaknutog žalbenog razloga tuženika, ovaj sud utvrđuje da pobijano rješenje nema nedostataka radi kojih se ne bi mogla ispitati njegova pravilnost jer je prvostupanjski sud u obrazloženju naveo dostatne, određene i logične razloge o odlučnim činjenicama, koji su u skladu sa sadržajem provedenog dokaznog postupka, pa stoga nije počinjena niti bitna povreda iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a koju obrazlaže tuženik u svojoj žalbi, a niti bilo koja druga bitna povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje drugostupanjski sud u žalbenom postupku pazi po službenoj dužnosti.

 

8. Prema odredbi čl. 333. st. 1. ZPP-a presuda koja se više ne može pobijati žalbom postaje pravomoćna ako je njome odlučeno o zahtjevu tužbe ili protutužbe. Dakle, iz citirane zakonske odredbe proizlazi da je za donošenje odluke o osnovanosti prijedloga tuženika za ukidanje klauzule pravomoćnosti odlučna činjenica da li je presuda zbog ogluhe poslovni broj P-375/2020 od 5. srpnja 2021. dostavljena tuženiku sukladno zakonskim odredbama o dostavi pismena pravnoj osobi. 

 

9. Odredbom čl. 133. st. 1. ZPP-a propisano je da se pismena dostavljaju preko pošte ili preko određenoga sudskog službenika, odnosno sudskog namještenika, preko nadležnoga tijela uprave, preko javnoga bilježnika ili neposredno u sudu odnosno elektroničkim putem u skladu s ovim Zakonom.

 

10. Kako iz stanja spisa proizlazi da je tuženiku presuda zbog ogluhe poslovni broj P-375/2020 od 5. srpnja 2021. poslana u siguran elektronički poštanski pretinac dana 5. srpnja 2021. i da tuženik u roku od 15 dana od dana dostave u njegov sigurni elektronički pretinac nije preuzeo pismeno, radi čega se temeljem čl. 143.c st. 5. ZPP-a smatra da mu je dostava izvršena dana 21. srpnja 2021., te da tuženik nije izjavio žalbu protiv citirane presude zbog ogluhe, to je sukladno gore citiranim zakonskim odredbama pravilno prvostupanjski sud, po proteku roka od 15 dana za žalbu, iskazao pravomoćnost navedene presude s danom 21. kolovoza 2021., a koja činjenična utvrđenja, kao i primjenu materijalnog prava, pravilnim prihvaća i ovaj sud. Ovdje valja navesti da je pravna osoba dužna organizirati rad na način koji omogućuje predaju pismena u njenim poslovnim prostorijama tijekom radnog vremena, odnosno koji omogućuje takvu dostavu na bilo koji drugi način, radi čega je ne preuzimanje presude zbog ogluhe iz sigurnog elektroničkog poštanskog pretinca o razdoblju od 5. srpnja 2021. do 20. srpnja 2021. isključivo krivnja i propust samog tuženika, koji svoj rad nije organizirao na način koji omogućuje uredno svakodnevno preuzimanje pismena iz sigurnog elektroničkog poštanskog pretinca.

 

11. Obzirom da tuženik u prijedlogu za povrat u prijašnje stanje od 20. listopada 2021. kao razlog za povrat ističe da mu je propuštanjem dostave poziva za podnošenje odgovora na tužbu onemogućeno raspravljanje, to se po ocjeni ovog suda isti temelji na okolnosti koja predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 6. ZPP-a, a zbog koje se povrede može izjaviti pravni lijek, pa kako je odredbom čl. 117. st. 2. ZPP-a propisano da povrat u prijašnje stanje nije dopušten ako se propuštanje stranke može pripisati bitnoj povredi postupka zbog koje se može izjaviti pravni lijek, to je iz tih razloga, a ne razloga koje je naveo prvostupanjski sud u obrazloženju pobijanog rješenja, valjalo odbaciti prijedlog tuženika za povrat u prijašnje stanje kao nedopušten.

 

12. Slijedom navedenog, valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi pobijano rješenje temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. u vezi čl. 381. ZPP-a.

             

U Varaždinu 11. rujna 2023.

 

 

                                                                                                                                            Sutkinja

 

                                                                                                                                  Amalija Švegović v.r.