Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Karlovcu

Trg hrvatskih branitelja 1

Karlovac

Poslovni broj: Pr-238/2017-34

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Karlovcu, po sucu toga suda Vesni Gračan kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ĐH iz [adresa], Nikole Šubića Zrinskog 223, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Velimiru Švigiru, odvjetniku u OD Rački i kolege j.t.d. Zagreb, Oreškovićeva ulica 6 D/1, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: 52634238587 - za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, zastupano po Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, Građansko upravni odjel, Trg hrvatskih branitelja 1, Karlovac, radi isplate, nakon zaključene glavne i javne rasprave, održane 9. travnja 2025. u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Mate Burazina, odvjetnika iz ZOU Josip Janković i Mate Burazin iz Karlovca, te zz. tuženika ČH, zamjenice u Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu, po objavi 12. rujna 2025.

p r e s u d i o j e

I Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 - za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 36162371878 isplatiti tužitelju ŠH iz [adresa], Nikole Šubića Zrinskog 223, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad noću, subotom i nedjeljom za utuženo razdoblje od 1. siječnja 2012. do 17. svibnja 2017. iznos od 146,16 EUR bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za svibanj 2012.g. na iznos od 15,03 EUR počev od 16. lipnja 2012.g. do isplate - za lipanj 2012.g. na iznos od 16,47 EUR počev od 16. srpnja 2012.g. do isplate - za listopad 2012.g. na iznos od 18,89 EUR počev od 16. studeni 2012.g. do isplate - za siječanj 2013.g. na iznos od 5,9 EUR počev od 16. veljače 2013.g. do isplate - za lipanj 2013.g. na iznos od 4,21 EUR počev od 16. srpnja 2013.g. do isplate - za srpanj 2013.g. na iznos od 7,33 EUR počev od 16. kolovoz 2013.g. do isplate - za veljaču 2014.g. na iznos od 25,4 EUR počev od 16. ožujka 2014.g. do isplate - za svibanj 2014.g. na iznos od 51,73 EUR počev od 16. lipnja 2014.g. do isplate

po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena do 31. srpnja 2015.g., od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 - za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 36162371878 isplatiti tužitelju ŠH iz [adresa], Nikole Šubića Zrinskog 223, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor za utuženo razdoblje od dana 1. rujna 2011. do 17. svibnja 2017. iznos od 490,74 EUR bruto s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- za siječanj 2013.g. na iznos od 2,95 EUR počev od 16. veljače 2012.g. do isplate

- za veljaču 2013.g. na iznos od 10,34 EUR počev od 16. ožujka 2013.g. do isplate

- za kolovoz 2013.g. na iznos od 20,40 EUR počev od 16. rujna 2013.g. do isplate

- za prosinac 2013.g. na iznos od 23,32 EUR počev od 16. siječnja 2014.g. do isplate

- za travanj 2014.g. na iznos od 7,23 EUR počev od 16. svibnja 2014.g. do isplate

- za srpanj 2014. na iznos od 28,30 EUR počev od 16. kolovoza 2014.g. do isplate

- za kolovoz 2014. na iznos od 57,88 EUR počev od 16. rujna 2014.g. do isplate

- za prosinac 2014. na iznos od 35,23 EUR počev od 16. siječnja 2015.g. do isplate

- za siječanj 2015. na iznos od 12,28 EUR počev od 16. veljače 2015.g. do isplate

- za lipanj 2015. na iznos od 12,28 EUR počev od 16. srpnja 2015.g. do isplate

- za srpanj 2015. na iznos od 30,43 EUR počev od 16. kolovoza 2015.g. do isplate

- za kolovoz 2015. na iznos od 59,99 EUR počev od 16. rujna 2015.g. do isplate

- za prosinac 2015. na iznos od 36,52 EUR počev od 16. siječnja 2016.g. do isplate

- za siječanj 2016. na iznos od 13,33 EUR počev od 16. veljače 2016.g. do isplate

- za veljaču 2016. na iznos od 6,67 EUR počev od 16. ožujka 2016.g. do isplate

- za ožujak 2016. na iznos od 60,86 EUR počev od 16. travnja 2016.g. do isplate

- za prosinac 2016. na iznos od 26,35 EUR počev od 16. siječnja 2017.g. do isplate

- za siječanj 2017. na iznos od 46,37 EUR počev od 16. veljače 2017.g. do isplate

III Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 1.339,53 eur sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.

IV Odbija se tužbeni zahtjev u dijelu isplate zatezne kamate za iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u dosuđenim iznosima bruto razlike plaće iz točke I i II ove presude.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio zaposlenik kod tuženika Ministarstva obrane Republike Hrvatske, Zagreb, Trg kralja P. Krešimira IV br.1, kao pripadnik Hrvatske kopnene vojske (HKoV-a), Gardijske oklopno-mehanizirane brigade, na poslovima djelatne vojne osobe, na ustrojbenom mjestu ciljača, s ustrojbenim činom razvodnika i mjestom službe u Našicama. Nadalje navodi da je u vremenskom razdoblju od 29. kolovoza 2011. do podnošenja tužbe 17. svibnja 2017. imao pravo na uvećanu plaću i dodatke na plaću za rad noću, subotama, nedjeljama, blagdanima i drugim neradnim danima, u smjenama, turnusima, prekovremeni rad, rad na terenu (vojne vježbe, građevinske radove na terenu, obuku, pomoći u humanitarnim akcijama, počasnu stražu na pogrebima i sav drugi rad na terenu). Pored toga je obavljao stražarsku dužnost, dežurstvo i požarnu dužnost te imao pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca. Međutim, tvrdi da mu tužena nije isplaćivala navedeni dio plaće i dodatke na plaću u skladu s propisima te je uskraćen u svojim materijalnim pravima u vremenskom razdoblju od 29.kolovoza 2011. do podnošenja tužbe 17. svibnja 2017. za mjesečni iznos od 160,86 kn bruto, odnosno za ukupan iznos od 11.100,00 kn bruto. Zbog neplaćanja naknade plaće za godišnji odmor tvrdi da je u istom razdoblju oštećen za 1.200,00 kn godišnje ili ukupno 6.000,00 kn u utuženom razdoblju. Napominje da je podnio zahtjev za mirno rješenje spora Općinskom državnom odvjetništvu u Karlovcu sukladno članku 186.a Zakona o parničnom postupku, ali se Općinsko državno odvjetništvo o istom nije očitovalo u roku tri mjeseca. Stoga prethodno predlaže naložiti tuženoj Republici Hrvatskoj da dostavi svu dokumentaciju o radu tužitelja, a potom da sud donese presudu kojom će se naložiti tuženiku da njemu tužitelju na ime neisplaćene plaće i dodataka na plaću za sav naprijed navedeni rad, te na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor isplati neutvrđene iznose naknade koje će moći precizirati na temelju prethodno pribavljenih podataka, sve uz trošak parničnog postupka i zakonsku zateznu kamatu na glavno potraživanje i trošak postupka.

1.1. Nakon izrade nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka tužitelj u podnesku od 06.srpnja 2022. (list 243-244 spisa) precizira tužbeni zahtjev i potražuje da mu tuženik prema izračunu iz Nalaza i mišljenja vještaka od 31. svibnja 2022. isplati razliku plaće na ime dodataka na plaću za prekovremeni rad i dr. kako je naveo u tužbi odnosno preciziranom tužbenom zahtjevu u ukupnom iznosu od 1.101,26 kn bruto, dok na ime razlike plaće za godišnji odmor potražuje isplatu ukupnog iznosa od 486,06 kn, sve uz zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini mjesečni iznos razlike plaće. Pored toga i dalje potražuje troškove parničnog postupka i zakonsku zateznu kamatu na troškove postupka.

1.2. Do kraja postupka, u podnesku od 28.siječnja 2025. (list 269-271 spisa) precizira tužbeni zahtjev u valuti eura obzirom na uvođenje iste valute kao službene u Republici Hrvatskoj od 01.siječnja 2023.godine, a onda još u podnesku od 08.travnja 2025. (list 272-275 spisa) postavlja zahtjev za neisplaćenu razliku plaće za godišnji odmor u razdoblju od 08.svibnja 2014. do kraja utuženog razdoblja, koje je dakle utužio ali ne i potraživao u prethodnom podnesku, te u tom dijelu potražuje isplatu (naknade plaće za godišnji odmor) u ukupnom iznosu od 490.74 eur (umjesto ranije preciziranog potraživanja u ukupnom iznosu od 64,25 eur id. naknade do 08.svibnja 2014.godine).

2. U odgovoru na tužbu tuženik se u cijelosti protivi tužbi i tužbenom zahtjevu, te navodi da su se na tužitelja kao djelatnu vojnu osobu glede radnog vremena, isplate plaće i dodataka na plaću primjenjivali podzakonski akti doneseni na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, koji su lex specialis za djelatnu vojnu osobu. U tom smislu tuženik upućuje na odluke Vrhovnog suda Republike Hrvatske br. Revr 1845/12, Revr-1902/12 i Revr-1795/12, u kojima je kako navodi u u predmetima iste činjenične i pravne osnove izneseno stajalište da glede pitanja koja uređuju propisi doneseni temeljem Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske imaju prednost u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu odnosno Kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima.

2.1. Tuženik nadalje napominje da ne postoji oblik rada "teren", već upućuje da se u pitanju takve oznake radi isključivo o oznaci mjesta gdje se obavlja redovan rad. Primjerice navodi; djelatnik ne boravi u vojarni, središtu matrične postrojbe nego izvan nje obavlja rad. "Rad na terenu" je identičan radu na dežurstvu i straži ( 8 sati redovnog rada, 8 sati odmora, 8 sati pripravnosti). Termin rada "teren" koristi se isključio radi planiranja isplate terenskog dodatka u slučaju kada nije osiguran smještaj i prehrana na mjestu gdje se obavlja rad. Dakle, radi se o redovnoj službi dežurstva ili straže izvan matične postrojbe, sve sukladno odredbama Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (NN 66/14, 23/15 i 84/15). Prema tome zaključuje da je tužitelj na terenu obavljao redovan rad a ne onaj rad kojeg spominje u svojoj tužbi.

2.2. Nadalje ističe da sukladno praksi Županijskog suda u Karlovcu rad na dežurstvu i straži ne predstavlja prekovremeni rad, a što jasno propisuju i odredbe odluke. Čak je i Vrhovni sud Republike Hrvatske jasno potvrdio da djelatna vojna osoba na terenu obavlja službu dežurstva ili stražu (Revr-1978/15-2 od 03.studenog 2016.). Nadalje napominje da prekovremeni rad po samoj definiciji iziskuje izvanredne okolnosti koje moraju biti naložene odnosno zapovjeđene od strane zapovjednika i evidentirane. Poziva se da je po tom pitanju u točki XII. (evidentno Odluke) o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, državnih službenika i namještenika (NN 118/09 i 118/12), bilo određeno „da o preraspodjeli ostvarenih sati rada iz prethodnog u sljedeći mjesec časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine, donosi nalog kojim se utvrđuje vrijeme u kojem je ostvaren prekovremeni rad i slobodni dani tako da se za 5 sati prekovremenog rada daje 1 slobodan dan“, kako doslovno navodi i nastavlja. Sati prekovremenog rada za koje pripadniku Oružanih snaga Republike Hrvatske nije moguće organizirati preraspodjelu radnog vremena, utvrđuju se mjesečnim izvješćem o ostvarenim satima rada u proteklom mjesecu kojeg časnik na dužnosti zapovjednika bojne, njemu ravne ili više razine dostavlja crtom vođenja i zapovijedanja nadležnoj financijskoj službi radi isplate. S obzirom da za djelatnika ne postoji mjesečno izvješće s potvrdom časnika HV-a na pravo za isplatu naknade za prekovremeni rad, a sve sukladno točki XII. Odluke znači da takav rad nije postojao te su djelatnici dužni dokazati suprotno (obzirom tužena ne može dokazivati negativne činjenice odnosno nepostojeći rad). Slijedom toga tvrdi da je stvarni rad tužitelja uredno evidentiran u dostavljenim službenim evidencijama postrojbe i da je za ostvareni rad tužitelj primio sve dodatke koji ga po posebnim propisima pripadaju. Također tvrdi da iIz dokumentacije koju tuženik dostavlja uz odgovor na tužbu jasno proizlazi kako je sukladno točki XII. Odluke i odredbi članka 97. Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07) izvršena preraspodjela ostvarenih sati rada te da je djelatnik u spornom razdoblju iskoristio sve slobodne radne dane.

2.3. Tuženik posebno napominje da tužitelju za razdoblje nakon stupanja na snagu novog Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske (NN 73/13 i 75/15), temeljem odredbi članka 155. Zakona te točkama X, XI, XII i XIII Odluke o rasporedu radnog vremena (NN 66/14, 23/15 i 84/15), ne pripadaju traženi dodaci na plaću za bilo koji oblik rada već mu za stvarno obavljeni rad pripadaju slobodni radni dani (koje je tužitelj iskoristio u skladu s odredbama Odluke), te da mu pripadaju dodaci „koji su tužitelju (također) uredno isplaćeni sukladno Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (NN 118/09) kao i Pravilniku o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba (NN 33/14, 41/14, 53/14, 114/14 i 72/15). Uz to tuženik napominje da je tužitelju (očito greškom navodi „tuženiku“), pravilno obračunata i redno isplaćena jubilarna nagrada, kao i naknade za godišnji odmor a sve sukladno pozitivnim propisima, te slijedom svega navedenog predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti, uz naknadu prouzročenog troška parničnog postupka tuženiku.

2.4. Tuženik još naknadno na pripremnom ročištu ističe prigovor djelomične zastare za potraživanje iz tužbe, ali se posebno ne očituje u tom dijelu.

3. Radi utvrđenja činjenica i pravilne ocijene činjeničnog stanja sud je Odluku o rasporedu MORH-a, Glavni stožer Oružanih snaga Republike Hrvatske, HKoV-a, Gardijska oklopno mehanizirana brigada od 28.05. 2014., u zahtjev za mirno rješenje spora upućen Općinskog državnog odvjetništva u Karlovcu, uvid u podnesak vještaka na listu 198 i 246 spisa, uvid u podnesak tužitelja na listu 266, 285 i (naknadno) list 288 spisa, te uvid u Troškovnik tužitelja i tuženika. Pored toga pročitao je odgovor na tužbu s dokumentacijom o radnoj angažiranosti tužitelja u privitku, podnesak tužitelja od 22.12.2017., 25.01.2018., podnesak tuženika od 24.12.2018. s dokumentacijom o radnoj angažiranosti tužitelja u privitku, podnesak tuženika od 30.03.2022. s prilozima u privitku, Nalaz i mišljenje financijsko knjigovodstvenog vještaka D & S d.o.o. od 31.05.2022., podnesak tužitelja od 06.07.20223., podnesak tuženika od 01.12.2022. s prilozima u privitku i njegov podnesak od 09.02.2023., te podnesak tužitelja od 28.01.2025. i 08.04.2025. s odlukom iz sudske prakse u privitku.

4. Obzirom je tuženik osporavao potraživanje iz tužbe i tužbenog zahtjeva tužitelja, proveden je postupak po tužbi tužitelja i napose financijsko-knjigovodstveno vještačenje kako bi se utvrdila visina predmetne razlike, a sukladno tome i potvrilo postojanje osnove za utvrđenje osnovanosti postavljene tužbe i tužbenog zahtjeva. Vještačenje je provedeno na prijedlog tužitelja po stalnom sudskom vještaku, po izboru suda, D & S-u d.o.o. za knjigovodstvena, računovodstvena i financijska vještačenja, sa sjedištem u [adresa], s time da je provedeno vještačenje pokazalo postojanje predmetne razlike plaće u određenoj visini, kako već vještak prikazuje u nalazu.

5. Prethodno je uvidom u Odluku o rasporedu MORH-a, Glavni stožer OSRH-a, HKoV-a, Gardijske oklopno mehanizirane brigade od 28.05.2014. kao na listu 4 spisa, utvrđeno da je tužitelj u razdoblju od 1.6.2014. do 18.11.2015.godine bio raspoređen u ustrojbenu jedinicu HKoV-a, Gardijske oklopno mehanizirane brigade, 2. mehanizirane bojne „Puma“, Satnija za vatrenu potporu, 2. Minobacački vod, 3. Desetina, na ustrojbeno mjesto ciljača, s ustrojbenim činom razvodnika. U navedenoj Odluci sadržane su i sastavnice za njegovu plaću prema osobnom i ustrojbenom činu razvodnika, uz dodatak A, A03 15 %, uvećano za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Konstatirano je da radni staž tužitelja na dan rasporeda 01.lipnja 2014. iznosi 6-10-6, što znači 6 godina 10 mjeseci i 6 dana. Također je prema id. Odluci bilo razvidno da je tužitelj i u vremenu do tada bio raspoređen u istu ustrojbenu jedinicu i na isto ustrojbeno mjesto, a sukladan raspored i radni angažman tužitelja bio je vidljiv i iz drugih pridonesenih dokaza u spisu, za to i kasnije utuženo razdoblje, temeljem kojih dokaza je vještak sačinio svoj nalaz.

6. Nakon pribavljanja dokumentacije i uvida vještaka u spis i dokumentaciju o radnoj angažiranosti tužitelja u spisu, isti je vještak D & S d.o.o. u Nalazu i mišljenju od 31.svibnja 2022. dao pregled zadatka i navoda stranaka u predmetu postupka, te je iznio kako je iz dostavljenih obračuna plaće tužitelja t.j. kartica djelatnika, vidljivo da tuženik nije obračunavao tužitelju prekovremeni rad, rad u dane blagdana, subotom, nedjeljom, noću i u smjenama. Stoga je vještak plaće sadržane u analitici t.j. obračunima sačinjenima po tuženiku, rekapitulirao po vrsti i mjesecima u tablici na listu 4 nalaza, list 222 spisa, a potom obrazložio na koji je način obračunavao sate rada tužitelju. U tom smislu u nalazu ističe da je sate rada tužitelja obračunavao prema Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće, NN 118/12 i 55/13, te Zakonu o radu, NN 49/09 i 93/14. Prema cit. Pravilniku, kako dalje navodi, dnevni dodatak za dežurstvo unutarnje službe određivao se u koeficijentu od osnovice za obračun i iznosio je 0,025 (odnosno 0,015 od rujna 2012.) za vojnu osobu koja preuzme službu dežurstva u radne dane, a 0,05 (odnosno 0,03 od rujna 2012.) za djelatnu vojnu osobu koja preuzme dežurstvo u subotu, nedjelju, na blagdan ili dr. zakonom utvrđeni neradni dan. Djelatnoj vojnoj osobi koja je obavljala stražarsku službu pripadao je dnevni dodatak koji se određivao u koeficijentu od osnovice za obračun i iznosio je 0,025 (odnosno 0,015 od rujna 2012.), a utvrđivao se na temelju mjesečne evidencije radnoga vremena u kojoj se prikazuje ostvareni broj dana rada u stražarskoj službi. Napominje da je tako primjerice tužitelj proveo u radu na straži i primjerice tužitelju za 7 dana koje je u ožujku 2012. proveo na stražarskom osiguranju obračunao dodatak u iznosu od 894,05 kn. Dodaje i kako je iz obračunskih lista plaće vidljivo da je tužitelju isplaćivan dodatak za stražarsko osiguranje i dežurstvo propisan id. Pravilnikom.

7. Vještak nadalje obrazlaže da je obračun neplaćenih sati rada za tužitelja izradio koristeći dnevne evidencije radnog vremena koje su iskazane po satima, a iz kojih je vidljivo u koje je dane tužitelj radio, koliko je sati radio, koliko je proveo u radu noću, subotom, nedjeljom, te koliko je sati radio prekovremeno. Sate rada iz dostavljene evidencije obračunao je na način da je redovan rad, državne blagdane, godišnji odmor, plaćeni dopust i bolovanje računao u vremenu od 8 sati. U prekovremeni rad računao je svo vrijeme koje je tužitelj radio preko 8 redovnih sati ako je radio u tjednu, a ako je radio za vikend onda je uračunao sve sate koje je tužitelj odradio u vikendu. U noćni rad računa sve sate koje je tužitelj odradio u vremenu od 22,00 do 6,00 sati, a u rad na terenu uračunao je ono vrijeme koje je tužitelj uz tu oznaku naveo kao vrijeme provedeno na radu. Pregledom evidencija vještak uočava da za dio rada koji se odnosi na rad na terenu ne postoji točan sat dolaska i odlaska sa posla (već samo oznaka „TR“ i/ili evidentiran rad od 8 sati), pa iIz tog razloga i u tim slučajevima ne obračunava prekovremeni rad za te dane (03/13 i 06/13). No, ukoliko je navedeno da je tužitelj radio u te dane, te sate rada uključuje u izračun.

8. Nadalje navodi da je tužitelj u utuženom razdoblju, osim na straži i terenu, radio u redovnom radnom vremenu, ali dužem od 8 sati dnevno i tako ostvario prekovremeni rad (sahrana, hodočašće, polaganje vijenca, odavanje počasti i sl.), pa i te sate uvrštava u obračun prema nalogu suda i prijedlogu tužitelja u podnesku od 27.pprosinca.2017. Pobliže naznačuje termine takvog rada „05/12, 06/12, 10/12, 01/13, 03/13, 05/13, 06/13, 07/13, 09/13, 10/13, 02/14 i 04/14“.

9. No, kako tuženik za razdoblje do lipnja 2014.godine nije dostavio dokumentaciju iz koje bi se bez zadrške i bilo kakve dvojbe moglo utvrditi kada su, u kojem trajanju i za koji prekovremeni rad odobravani pojedini slobodni dani za prekovremeni rad, vještak navodi da nije bio u mogućnosti odbiti od izračuna prekovremenih sati od ostvarenog prekovremenog rada točno ono što se odnosi na slobodne dane ostvarene baš za prekovremeni rad. Stoga u drugoj varijanti, u kojoj od ostvarenog prekovremenog rada oduzima slobodne dane (koji po evidencijama definitivno postoje) oduzima sve slobodne dane koje je tužitelj ostvario, s time da od ukupno ostvarenih slobodnih dana oduzima one dane koje je tužitelj ostvario po osnovu dežurstva, te od lipnja 2014. i po osnovi terena, vojne vježbe, pomoći, zaštite i spašavanja stanovništva, odavanja vojne počasti, uvježbavanja... (označeno oznakama „DŽ“, „TR“, „VVT“, „PZS“, „OB“).

10. Izračun umanjenja za slobodne dane (za dežurstvo, teren, vojnu vježbu, pomoć, zaštitu i spašavanje stanovništva, odavanje počasti, uvježbavanje i sl.) temelji na propisima koji uređuju tužiteljev rad, pa dodaje da isto ne mora nužno odražavati stvarno stanje – umanjenje baš za prekovremeni rad koji je ostvaren u utuženom razdoblju. Naime, ističe da nije moguće odreći da bi se neki od korištenih slobodnih dana odnosili i za razdoblje koje je prethodilo utuženom razdoblju, pa stoga preraspodjelu radnog vremena radi prema točkama VII i VIII Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, NN 118/09. Prema Odluci vještak:

A) za razdoblje do lipnja 2014. radi preraspodjelu radnog vremena prema točkama VII i VIII Odluke na način da za dežurstvo u unutarnjoj službi (dežurni i pomoćnik dežurnog) obračunava tužitelju jedan slobodan radni dan za koji ostvaruje pravo na naknadu plaće. U slučaju višednevnog obavljanja stražarske službe obračunava mu višednevni odmor u omjeru 3: 1. Ove slobodne dane potom ne koristi za umanjenje prekovremenih sati jer su ostvareni isključivo za dežurstvo i stražu, a po kojim vidovima rada ne ostvaruje dodatak za prekovremeni rad. Takve dane u tablici prikazuje u stupcima Straža (slobodni dani za stražu 3:1) i Dežurstvo (slobodni dani za dežurstvo 1 : 1).

B) za razdoblje od 01.lipnja 2014. nadalje vještak ne obračunava tužitelju prekovremeni rad prema točki IV. Odluke o rasporedu radnog vremena, NN 66/14, već radi preraspodjelu radnog vremena prema točkama XV –XX. Odluke. Obrazlaže da za pet radnih dana boravka u vojnoj lokaciji i građevini ili drugom mjestu rada zbog rada prema posebnom rasporedu, djelatna vojna osoba ostvaruje pravo na jedan slobodan dan, a za svaki neradni dan jedan slobodan dan. Za sudjelovanje u vojnoj vježbi u terenskim uvjetima djelatna vojna osoba ostvaruje pravo na jedan slobodan dan za svaka 24 sata sudjelovanja u provedbi vojne vježbe. Za dežurstvo koje se odvija u neprekidnom trajanju od 24 sata, oslobađa se svih obveza u pravilu slijedeći radni dan, te za svakih pet radnih dana straže ostvaruje pravo na jedan slobodan dan, a za svaki neradni dan straže jedan slobodan dan.

11. Obračun razlike neplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u razdoblju od 29.kolovoza 2011.god. do 07.svibnja 2014.god. vještak računa u visini prosječne mjesečne plaće koja je tužitelju isplaćena u prethodna tri mjeseca, prema prethodnim obračunima (u dvije varijante). Pri tom koristi podatke o godišnjem odmoru iz obračunskih lista tužitelja, a prema Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, NN 140/02, NN 68/11, čl. 4. st. 2 i st. 3. Satnicu mjeseca u kojem je tužitelj bio na godišnjem odmoru i za koji se računa razlika vještak utvrđuje tako da prosječnu plaću koja je tužitelju isplaćena u prethodna tri mjeseca, ili mu je trebala biti isplaćena ako je i u tim mjesecima utvrđena razlika za godišnji odmor, podijeli s fondom sati tog mjeseca.

12. Obračun razlike neisplaćene naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u razdoblju od 08.svibnja 2014. do 17.svibnja 2017. računa na temelju satnice koja je utvrđena na način da se plaća ostvarena u mjesecu u kojem je tužitelj bio na godišnjem odmoru, a koja obuhvaća osnovnu plaću i sva dodatna davanja s osnova plaće bilo koje vrste koju poslodavac izravno ili neizravno isplaćuje u novcu ili naravi), dijeli s fondom sati tog istog mjeseca. Ukoliko je tužitelj u mjesecu u kojem je bio na godišnjem odmoru, bio i na bolovanju, sate rada provedene na bolovanju a koji se uzimaju kao osnovica za izračun godišnjeg odmora, preračunava na redovan rad po satnici redovnog rada, uvećano za dodatke koje bi primio da je radio redovno.

13. Potom vještak ukazuje na odredbe Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, koji je objavljen u NN 54/14 i stupio na snagu 08.05.2014.godine, a u kojima je određeno da tužitelju za vrijeme korištenja godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu. S tim u vezi ističe da je ova odredba nejasna i ostavlja mogućnost dvostranog tumačenja pa ukoliko bi se takva odredba tumačila na način da se naknada za godišnji odmor u navedenom periodu obračunava kao i redovan rad, dakle bez ikakvih dodataka (dodatka za vojnu službu), tada tužitelj ne bi ostvario razliku plaće za godišnji odmor u razdoblju od 08.svibnja 2014.g. nadalje, t.j. ne bi bilo neisplaćenih naknada. No, ako bi se protivno od prethodno navedenog tumačila u smislu da se u satnicu za utvrđivanje prosjeka za izračun plaće za godišnji odmor uključuju svi dodaci koje je tužitelj dobio s osnove rada, tako i dodaci za vojnu službu, tada bi postojala razliku u odnosu na iznose naknada koje je tužitelju isplatio tuženik. Tu razliku vještak izračunava i prezentira u nalazu.

14. Slijedom tako provedenog obračuna, razliku naknade plaće za neplaćene sate rada prikazuje u dvije varijante; u prvoj varijanti prekovremeni rad ne umanjuje za iskorištene slobodne dane, a u drugoj varijanti prekovremeni rad umanjuje za iskorištene slobodne dane.

15. Vještak još napominje da tuženik za razdoblje od rujna 2011. do prosinca 2011. godine nije dostavio dnevnu evidenciju o radu tužitelja, pa nije u mogućnosti izraditi obračun razlike plaće za navedeno razdoblje. Također napominje da je obračun razlike naknade za godišnji odmor za prosinac 2011. godine napravljen prema podacima iz obračunske liste – kartice djelatnika. No, ukoliko tuženik naknadno dostavi dnevnu evidenciju radnog vremena tužitelja za razdoblje od rujna 2011. do prosinca 2011. godine, može napraviti korekciju obračuna razlike naknade plaće za godišnji odmor) za prosinac 2011. godine.

16. Osnovom prethodno utvrđenih sati prekovremenog rada te sati rada odrađenih noću, subotom i nedjeljom, vještak u prvoj varijanti nalazi da bi tužitelju za prekovremeni rad, rad noću, subotom i nedjeljom, u razdoblju od 01.siječnja 2012. do 17. svibnja 2017., te na ime godišnjeg odmora u razdoblju od 01.rujna 2011. do 17.svibnja 2017. trebalo isplatiti dodatke na plaću u ukupnom iznosu od 16.418,91 kn, od čega 5.724,78 kn za godišnji odmor. Također nalazi da je tužitelju za utuženo razdoblje isplaćena razlika plaće za godišnji odmor u iznosu od 1.292,96 kn, pa kada taj iznos odbije od prethodno utvrđene razlike, nalazi da bi preostao za isplatu iznos od sveukupno 15.125,95 kn, odnosno da bi na ime razlike plaće za godišnji odmor tužitelju trebalo isplatiti ukupno 4.431,81 kn, a na ime prekovremenog rada s dodacima za rad noću, subotom i nedjeljom da bi mu trebalo isplatiti ukupno iznos od 10.576,38 kn, a sve po mjesecima kako je prikazao u rekapitulaciji varijante 1 na listu 11-12 vještva, list 229-230 spisa.

17. U drugoj varijanti izračuna, u kojoj dakle vještak umanjuje prekovremene sate t.j. izračunatu naknadu za iskorištene slobodne dane, nalazi da bi tužitelju po utuženim vidovima i u utuženom vremenu kao ranije (za prekovremeni rad, rad noću, subotom i nedjeljom te za godišnji odmor) trebalo isplatiti ukoliko se prihvati takav izračun, naknadu u ukupnom iznosu od 6.158,38 kn, od čega 4.939,38 kn za godišnji odmor. No, kako je isto tako tužitelju za utuženo razdoblje isplaćena naknada za godišnji odmor u iznosu od 1.292,96 kn, kada taj iznos odbije od utvrđenih razlika nalazi da bi mu tuženik trebao isplatiti sveukupnu razliku plaće u iznosu od 4.916,34 kn, od čega od 3.697,32 kn za godišnji odmor i 1.101,26 kn za prekovremeni rad s dodacima za rad noću, subotom i nedjeljom, što vještak prikazuje po mjesecima u rekapitulaciji utvrđenih razlika varijante 2 na listu 12-13 nalaza, list 230-231 spisa. U ovoj varijanti vještak utvrđuje da su svi prekovremeni sati pokriveni ukupno ostvarenim satima u slobodnim danima.

18. Prema prijedlogu tužitelja vještak pristupa i izračunu terenskog dodatka za utuženo razdoblje, ali nalazi da je tužitelju isplaćena sva naknada koju je na ime terenskog dodatka ostvario u upitanom razdoblju.

19. Tužitelj je nakon takvog nalaza precizirao tužbeni zahtjev potražujući izračunate razlike plaće prema drugoj varijanti nalaza vještaka. Pri tom je umanjio potraživanje za izračunate razlike naknade plaće za godišnji odmor u periodu od svibnja 2014.godine do kraja utuženog razdoblja. Naime, potraživao je samo izračunatu razliku id. naknade u periodu do 08.svibnja 2014., a ne i za daljnji period, dakle za prekovremeni rad s dodacima potraživao je ukupni iznos od 1.101,26 kn bruto, a na ime neisplaćene razlike plaće za godišnji odmor potraživao je ukupni iznos od 486,06 kn, sve uz zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini mjesečni iznos razlike plaće. No, do kraja postupka najprije je podneskom od 28.siječnja 2025. precizirao tužbeni zahtjev u valuti eura, a onda je podneskom od 08.travnja 2025. povećao svoje potraživanje u dijelu neisplaćene razlike plaće za godišnji odmor. Naime, uključio je u svoje potraživanje i izračunatu razliku plaće za godišnji odmor u daljnjem periodu od 08.svibnja 2014. do kraja utuženog razdoblja. U tom dijelu potraživao je ukupni iznos od 490.74 eur, dok je na ime prekovremenog rada s dodacima potraživao kao ranije izračunati razliku plaće u ukupnom iznosu od 146,16 eur bruto, sve to uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu na svaki pojedini mjesečni iznos razlike plaće. Uz to je i dalje potraživao troškove parničnog postupka i zakonsku zateznu kamatu na troškove postupka.

20. Navedeno potraživanje tužitelja prihvaćeno je u cijelosti kao osnovano, što znači i u odnosu na naknadno predloženu razliku plaće za godišnji odmor za period od svibnja 2014. do kraja utuženog razdoblja, sve prema drugoj varijanti izračuna iz nalaza vještaka koja dakle umanjuje izračunatu naknadu razlike plaće za iskorištene slobodne dane. Sukladno tome a slijedom navedenog donesena je odluka kao u izreci, sve obzirom na razloge kako slijedi.

21. Naime, provedeno vještačenje pokazalo je postojanje predmetne razlike plaće u određenoj visini, a u pogledu uvažavanja ili neuvažavanja iskorištenih slobodnih dana osnovano je prihvatiti izračun koji umanjuje izračunatu naknadu za iskorištene slobodne dane. To iz razloga jer iz nalaza vještaka i dostavljene dokumentacije u spisu neosporno proizlazi da je tužitelj koristio slobodne dane pronađene u evidencijama. Vještak dakle nesumnjivo nalazi da su određeni slobodni dani korišteni izvan onih slobodnih dana koji su ostvareni i korišteni po osnovi stražarskog osiguranja i dežurstva. Iako razlozi korištenja nisu uvijek eksplicitno navedeni, neosporno je da je tužitelj ne samo nakon straže ili dežurstava koristio slobodne dane, već je slobodne dane koristio i nakon prekovremenog rada. Uostalom, u suprotnom tužitelj je tijekom postupka mogao i morao osobno dokazati da je druge slobodne dane koristio po nekim drugim osnovama iz opravdanih razloga, za što nije bila eksplicitno potrebna vjerodostojna evidencija poslodavca o radnom vremenu (i izostancima tužitelja) u smislu članka 135. st. 4. Zakona o radu, NN 93/14, 17/17. Dakle, korištenje slobodnih dana proizlazi iz priložene dokumentacije i nalaza vještaka, te je utvrđeno da je tužitelj koristio određene slobodne dane nakon straže i rada na terenu, pri čemu osobno ne dokazuje da je određene slobodne dane koristio primjerice za preseljenje ili kao dobrovoljni davatelj krvi odnosno iz dr. razloga za koje bi trebao posjedovati ili posjeduje dokaze. Tužitelj je kao dobrovoljni davatelj krvi mogao pridonijeti knjižicu koju posjeduje svaki dobrovoljni davatelj krvi, a iz koje je bi bilo razvidno kada je sve davao krv, kako bi se izuzeli slobodni dani koje je koristio s te osnove. Također je za druge slučajeve mogao pridonijeti rješenje ili dr. dokaz o korištenju slobodnih dana po drugom osnovu različitom od spomenutih, pa nepridonošenje takvih dokaza nije razlog da se ne umanji izračunata naknada razlike plaće. Stoga je teret dokaza o korištenju slobodnih dana mimo straže, dežurstva ili prekovremenog rada, upravo na tužitelju koji je dakle mogao i morao dokazati da je izvjesne slobodne dane koristio po drugoj osnovi, izvan straže i dežurstva, kako se neisplaćena naknada za ostvareni prekovremeni rad ne bi umanjivala za iskorištene slobodne dane. Također, takvo pravo tužitelja proizlazi iz naprijed navedenih propisa, koje je poslodavac morao poštivati i evidentno poštivao kada je tužitelju davao slobodne dane nakon ostvarenog prekovremenog rada. U tom smislu može se reći da bi svako drugačije utvrđenje značilo neopravdano presuđivanje u korist tužitelja i stjecanje dvostruke zarade u korist tužitelja t.j. isplate dvostruke plaće za isti rad. Napominje se da je Županijski sud u Karlovcu u presudi broj Gž-772/12-2 od 30 svibnja 2012., koja je potvrđena presudom i rješenjem Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-1520/12-2 od 03.studenog 2016., naveo da je u slučaju kad su u tabeli o korištenju radnog vremena navedeni slobodni dani koje je tužitelj iskoristio, na tužitelju dužnost da pruži dokaze da su mu ti slobodni dani dodijeljeni po nekoj drugoj osnovi, a ne po osnovi prekovremenog rada. Slijedom toga je kao ispravna prihvaćena varijanta izračuna iz nalaza vještaka koja dakle umanjuje ostvarenu razliku naknade plaće za iskorištene slobodne dane.

22. U odnosu na neisplaćenu razliku plaće i dodataka na plaću za prekovremeni rad, rad subotom, nedjeljom, noću, blagdanom odnosno kako je navedeno u tužbi i tužbenom zahtjevu, id. materija uvećanja plaće bila je u vremenu do 1. lipnja 2014.godine regulirana odredbama Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske, Narodne novine 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07, 88/09. i 124/09., a poslije odredbama Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske Narodne novine broj 73/13, ZOSOS/13, koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013.godine. Ovlast za donošenje propisa na temelju Zakona o službi u Oružanim snagama Republike Hrvatske imali su po tom Zakonu iz 2002. Vrhovni zapovjednik, Vlada Republike Hrvatske i ministar obrane (čl. 198. -200. ZOSOS/02). Između inih propisa navedenih u čl. 200. id. Zakona, Ministarstvo obrane bilo je ovlašteno za donošenje Odluke o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika (čl. 96. st.1) i Pravilnika o dodatku na plaću i načinu isplate plaće (čl. 170. st. 4). Stoga tako doneseni Pravilnik i Odluka kojima je cjelovito uređeno pitanje dodatka i visine dodatka za obavljanje stražarske službe djelatnih vojnih osoba imaju značenje propisa donesenih na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske. Obzirom na odredbu čl. 114. Id. Zakona, glede pitanja koja uređuju, ti propisi imaju prednost u primjeni u odnosu na propise o državnim službenicima i namještenicima i opće propise o radu, odnosno kolektivne ugovore sklopljene u skladu s njima, (presude Vrhovnog suda RH poslovni broj Rev-1795/12, Rev-1845/12 i Rev-1902/12, kako sukladno iznosi tuženik tijekom postupka.

23. Nakon donošenja Odluka i Pravilnika, prema čl. 200. navedenog Zakona, djelatne vojne osobe imaju pravo na dodatak na plaću s osnova prekovremenog rada prema tim propisima (Odlukama i Pravilniku Ministra obrane), a ne kako je naprijed navedeno na temelju kolektivnih ugovora sklopljenih u skladu s općim propisima o radu i propisima o državnim službenicima i namještenicima.

24. U vezi primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, mišljenje je dala Zajednička komisija za tumačenje odredaba i praćenja primjene Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike, da se odredbe Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ne primjenjuje na djelatne vojne osobe. Zajednička komisija se više puta očitovala o tome; na sjednici od 29. rujna 2005.godine i 20. listopada 2011.godine, Zapisnik sa sjednice od 29.rujna 2005.godine – uz t. 13 i Zapisnik sa sjednice od 20. listopada 2011.g. – uz t. 5, tako i Županijski sud u Varaždinu, Gž-854/14 od 18.lipnja 2014.godine.

25. Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o dodatku na plaću i način isplate Narodne novine broj 118/09. - dalje Pravilnik, koji je donesen 25. rujna 2009.g. i stupio na snagu 1. listopada 2009.g., određeno je da se straža i dežurstvo ne smatraju prekovremenim radom (točka V i VIII), a tužitelj je, osim slobodnih dana za obavljene straže, evidentno dobivao slobodne dane i za prekovremeni rad, jer tako utvrđuje i vještak uvidom u dokumentaciju u spisu, dok je Pravilnikom uređeno pitanje dodatka i visina dodataka za obavljanje stražarske službe i dežurstva.

26. Na temelju pak članka 139. ZOSOS-a iz 2013.godine Ministarstvo obrane je dana 6. ožujka 2014.godine donijelo Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba, Narodne novine broj 33/14., 41/14., 53/14., 114/14., 72/15 i 5/17, koji je također specijalni propis i ima prednost pred primjenom općih propisa o radu.

27. Odredbom članka 153. ZOSOS/13, propisano je da je služba u Oružanim snagama organizirana na način da se poslovi obavljaju 24 sata na dan. Radno vrijeme je razdoblje u kojem je djelatna vojna osoba obvezna obavljati poslove dužnosti koju obnaša prema utvrđenom rasporedu radnog vremena i nalozima nadležne osobe. Raspored radnog vremena određuje ministar obrane.

28. Radno vrijeme utvrđuje se u pravilu u trajanju od 40 sati tjedno, raspoređeno u pet dana, s time da zbog specifičnosti vojne službe ne mora biti ravnomjerno raspoređeno po tjednima, već se može preraspodijeliti unutar razdoblja koje ne može biti dulje od četiri mjeseca, tako da u jednom razdoblju traje dulje a u drugom kraće od propisanog punog radnog vremena. Kada je radno vrijeme preraspodijeljeno na ovaj način, ne smije biti dulje od 48 sati tjedno. Navedene odredbe ne odnose se na rad u vrijeme vojnih vježbi, funkcionalnih tečajeva, školovanja, izobrazbe i obuke u vojnim lokacijama i građevinama, dežurstva, stražarske službe, unutarnje službe, operacija potpore miru, rada na terenu, taborovanja i obveznog smještaja u vojnim lokacijama i građevinama zbog potreba službe i sl. Takav rad uključuje rad subotom, nedjeljom, blagdanom, noću, u smjenama i turnusima (čl. 154. ZOSOS-a objavljenog u 2013.godini).

29. U skladu s odredbom čl. 153. st. 3 ZOSOS-a/13, Ministar obrane je donio Odluku o rasporedu radnog vremena Narodne novine broj 66/14., 23/15. i 84/15, kojom je propisano da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju dodatke na plaću u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba (prema točki IV id. Odluke).

30. Za rad u smjenama i turnusima djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba (točka X I XI id. propisa).

31. Radno vrijeme za pojedinu ustrojstvenu jedinicu može biti raspoređeno na način da djelatne vojne osobe određeno vrijeme borave na vježbalištu, poligonu i vojarni zbog specifičnosti vojne službe (1), a određeno vrijeme su izvan službe u stanju pripravnosti (2). Za vrijeme pripravnosti iz stavka 1. ove točke djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruju pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba (točka XV). Pri tom se jedan dan rada prema posebnom rasporedu smatra u smislu redovitoga mjesečnog fonda radnih sati jednim danom redovnoga radnog vremena (točka XVI).

32. Kada rad prema posebnom rasporedu traje pet i više dana, djelatne vojne osobe ostvaruju pravo na slobodne dane, na način da za svakih pet radnih dana boravka u vojnoj lokaciji i građevini ili drugom mjestu rada zbog rada prema posebnom rasporedu ostvaruju pravo na jedan slobodan dan, a za svaki neradni dan jedan slobodan dan. Iznimno od stavka 1. ove točke, za sudjelovanje u vojnoj vježbi u terenskim uvjetima djelatna vojna osoba ostvaruje pravo na jedan slobodan dan za svaka 24 sata sudjelovanja u provedbi vojne vježbe (točka XVII).

33. Cit. Odlukom također je propisano da za dežurstvo i stražarsku službu djelatnoj vojnoj osobi ne pripada pravo na uvećanje plaće, nego za to ostvaruje pravo na dodatak za vojnu službu u skladu s propisima kojima se uređuje pravo na dodatke na plaću djelatnih vojnih osoba (točka XVIII i XX id. Odluke), a ova Odluka je stupila snagu dana 1. lipnja 2014.godine.

34. Odredbom članaka 155. ZOSOS/13 propisano je da djelatnim vojnim osobama ne pripada pravo na uvećanje plaće za prekovremeni rad, rad noću, u smjenama, turnusima, za dežurstvo, stražarsku službu, stanje pripravnosti i slično, nego ostvaruju posebne dodatke na plaću u skladu s člankom 139. tog Zakona.

35. Dakle, u skladu s odredbom članka 139. ZOSOS/13 donijet je Pravilnik o dodacima na plaću djelatnih vojnih osoba Narodne novine broj 33/14, koji je stupio na snagu dana 1. travnja 2014., pa slijedom prethodno navedenih propisa proizlazi da djelatnoj vojnoj osobi pripada povećana plaća za prekovremeni rad kao rad dulji od punog radnog vremena, pod uvjetima i u iznosima koji su određeni navedenim propisima. Sukladno id. propisima je vještak izradio nalaz i mišljenje, te je kao ispravna varijanta prihvaćena druga varijanta izračuna iz Nalaza i mišljenja vještaka u kojoj se prekovremeni rad umanjuje za iskorištene slobodne dane, pa je donesena odluka kao u točki I. izreke presude.

36. U odnosu na potraživanje naknade plaće za godišnji odmor treba reći da je člankom 14. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, Narodne novine broj 33/02., 58/02., 175/03., 136/04., 76/07. 88/08. i 124/09., dalje:

ZOSOS, koji je stupio na snagu 6. ožujka 2002.godine, bilo određeno da se o svim pitanjima koja nisu uređena tim Zakonom ili drugim propisima donesenim na temelju njega primjenjuju propisi o državnim službenicima i namještenicima, opći propisi o radu, odnosno kolektivni ugovori sklopljeni u skladu s njima, a prema članku 170. stavak 4 ZOSOS-a iznos dodatka na plaću i način isplate plaće utvrđivao je ministar obrane posebnim propisom.

37. Temeljem ovlasti iz odredbe članka 200. u vezi članka 96. st. 1 i članka 170. stavak 4 ZSOSRH-a Ministarstvo obrane donijelo je Odluku o rasporedu tjednog i dnevnog radnog vremena djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Narodne novine 118/09., te Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Narodne novine 140/02. i 68/11.

38. Članak 4. stavak 2 Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Narodne novine broj 140/02., propisivao je da se djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku za vrijeme korištenja godišnjeg odmora isplaćuje naknada plaće u istom iznosu kao da radi, dok je odredbom članka 2. Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Narodne novine broj 68/11, bilo propisano da djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno u druge zakonom predviđene neradne dane, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

39. Prema čl. 142. Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske, Narodne novine br. 73/13., 75/15. i 50/16., koji je na snazi od 26. lipnja 2013.godine, djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radi u redovnom radnom vremenu. Međutim, provedbeni propisi prema tom zakonu doneseni su kasnije (zakon je odredio u roku šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovog zakona, ali isti dakle nisu doneseni u roku šest mjeseci), pa je tužitelju u vremenu do donošenja i primjene Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika, Narodne novine broj 54/14, valjalo dosuditi zatraženu razliku naknade plaće za vrijeme korištenja godišnjeg odmora u odnosu na visinu prosječne mjesečne plaće isplaćene tužitelju u prethodna tri mjeseca. Isto tako bi i za vrijeme od 8.5.2014.godine nadalje bilo opravdano prihvatiti izračunatu razliku koja je sadržana u izračunu vještaka te ju je tužitelj potraživao do kraja postupka.

40. Naime, tužitelj je po ovom osnovu najzad podneskom od 08.travnja 2025. potraživao razliku razliku plaće u ukupnom iznosu od 490,74 eur, pa mu je u tom dijelu priznat zatraženi iznos uz zakonsku zateznu kamatu.

41. Dosuda zatraženih iznosa kao u izreci presude izvršena je tim više što nije bio od meritorne važnosti istaknuti prigovor djelomične zastare od strane tuženika, koji je dakle tuženik istaknuo na pripremnom ročištu, a sve obzirom isti nije opravdan za dosuđene iznose. Naime, Zakonom o radu objavljenim u NN 93/14 produžen je zastarni rok za novčana potraživanja iz radnog odnosa na način da je zastarni rok povećan s tri na pet godina. Time je a propo isti izjednačen s općim zastarnim rokom prema propisima koji uređuju obvezne odnose i doprinose za obvezna socijalna osiguranja. No, kod zastare doprinosa drugačije je uređen trenutak od kada zastara počinje teći. Zastara novčanog potraživanja radnika računa se od dana kada je određeni novčani primitak trebalo isplatiti, pa ako je izvorima radnoga prava propisan kao rok isplate plaće 10. u mjesecu za određeni mjesec, zastara počinje teći slijedećeg 11. dana u tom mjesecu. Novi rok zastare od pet godina odnosi se na potraživanja radnika koja su dospjela na naplatu nakon stupanja novog Zakona o radu, ali i na potraživanja koja su dospjela prije njegova stupanja na snagu, uz uvjet da do 7.kolovoza 2014. nisu pala u zastaru prema starom zakonu. Tužba u ovom predmetu podnesena je dana 17.svibnja 2017., a zahtjev za mirno rješenje spora svakako ranije (t.j. 2016.godine), pa je podnošenjem id. zahtjeva zastalo zastarijevanje tražbine u smislu članka 186.a ZPP-a na rok tri mjeseca. Stoga proizlazi da bi zastara postojala za dio potraživanja do veljače 2012.godine, ali u tom periodu nije nađeno da bi za potraživanje iz tužbe uopće postojale izračunate razlike naknade plaće u određenoj visini.

42. Zatezna kamata dosuđena je prema čl. 90. st. 4 Zakona o radu od dospjelosti svakog mjesečnog iznosa i to od 15. -tog odnosno u ovom slučaju 16. -tog u mjesecu za prethodni mjesec, po stopi iz članka 29. stavak 2 Zakona o obveznim odnosima, Narodne novine broj 35/05. i nadalje izuzetno, nije dosuđena kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak u (dosuđenim) iznosima bruto plaće odnosno naknade plaće iz točke I i II izreke presude, što je inače tužitelj pravilno naznačio u prvom preciziranom tužbenom zahtjevu ali ne i u daljnje preciziranim tužbenim zahtjevima t.j. posljednje preciziranom tužbenom zahtjevu. Naime, bruto plaća se sastoji od neto plaće te doprinosa, poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak, a sukladno odredbi članka 15. st. 3 Zakona o porezu na dohodak, Narodne novine broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/12., 144/12., 43/13., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14, 136/15, pročišćeni tekst 115/16 i 106/18, 121/19, 32/20, te članku 17. st. 3 Pravilnika o porezu na dohodak, Narodne novine broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 70/13., 160/1., 157/14, pročišćeni tekst 10/17, 128/17, 106/18 i 1/19, zatezne kamate koje se na zakašnjele isplate plaće isplaćuju po sudskoj presudi ne smatraju se dohotkom i ne podliježu oporezivanju. Slijedom toga proizlazi da bruto plaća koja se isplaćuje po sudskoj presudi, do trenutka isplate u odnosu na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, nije u potpunosti dospjela pa porez na dohodak i prirez poreza na dohodak dospijevaju na naplatu isplatom plaće. Imajući u vidu naprijed navedeno i sadržaj posljednje preciziranog tužbenog zahtjeva u kojem to nije sadržano, valjalo je u tom dijelu odbiti zahtjev tužitelja i donijeti odluku kao u točki IV izreke ove presude.

43. Najzad su troškovi postupka dosuđeni tužitelju sukladno čl. 154. ZPP-a, jer je uspio u postupku s predmetnim potraživanjem, osim dakle u dijelu potraživanja kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak u dosuđenim iznosima. No, radi se o manjem dijelu potraživanja pa nije bilo osnovano u tom dijelu umanjivati trošak parničnog postupka, a u smislu izmijenjenog članka 154. Zakona o parničnom postupku (prema članku 28. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, NN 70/19). Slijedom toga, tužitelju je kao opravdan dosuđen trošak parničnog postupka prema Troškovniku priloženom na završnom ročištu, sukladno Odvjetničkoj tarifi i visini dosuđenog iznosa. Tužitelju je naime kao opravdan dosuđen trošak za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, za sastav tužbe i podnesaka od 21.12.2017. (koji je u sudu zaprimljen 22.12.2017.), nadalje za podnesak od 04.07. 2022. (zaprimljen u sudu 06.07.202). i za podnesak od 28.01.2025., te uz to u istom iznosu od po 100,00 eur dosuđen mu je trošak za zastupanje po punomoćniku na ročištu od 09.04.2025. Uz to je za navedene radnje obračunat pripadajući pdv., koji je međutim u Troškovniku krivo izračunat. Tužitelju je također priznat 50%-ni trošak, u odnosu na zatraženi, za zastupanje na prvom ročištu od 11.01.2018. obzirom se na tom ročištu samo procesno raspravljalo, a u istom iznosu priznat mu je i trošak za zastupanje po punomoćniku na ročištu na kojem je objavljena odluka. Za naprijed navedene radnje tužitelju je priznat ukupni trošak postupka u iznosu od 700,00 eur, koji uvećan za pripadajući pdv iznosi 875,00 eur, a tom iznosu pridodan je još trošak za financijsko knjigovodstveno vještačenje u iznosu od 464,53 eur. Slijedom toga je tužitelju sveukupno dosuđen trošak parničnog postupka u iznosu od 1.339,53 eur sa zakonskom zateznom kamatom kao u točki III. izreke presude.

U Karlovcu 12. rujna 2025.

Sudac

Vesna Gračan

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, pismeno u tri primjerka putem ovoga suda.

Dna:

1.Tužitelju po punom. OD Rački i Kolege iz Zagreba

2.Tuženiku po zz. ODO u Karlovcu na br. P-DO-1009/2017.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte