REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Posl. br. Pn-52/2024-37

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola po sucu toga suda Danieli Subotić Biondić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja DR iz [adresa] i KR iz [adresa], oboje zastupani po punomoćniku JR, odvjetniku iz [adresa], protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d. sa sjedištem u [adresa], radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 9. srpnja 2025. godine u prisutnosti punomoćnika prvo i drugotužitelja JR, odvjetnika iz [adresa], i punomoćnice tuženika LR, diplomirane pravnice zaposlene kod tuženika, te presude objavljene dana 12. rujna 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku da prvotužitelju VR isplati 25.880,95 EUR s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 31.5.2022. pa do isplate, sve u roku 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II Nalaže se tuženiku da drugotužiteljici KR isplati 25.880,95 EUR s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do namirenja po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od 31.5.2022. pa do isplate, sve u roku 15 dana. III Nalaže se tuženiku da tužiteljima nadoknadi parnični trošak u iznosu od 12.443,51 eur s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana 12. rujna 2025. pa do isplate, sve u roku od 15 dana.

IV Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u cijelosti.

Obrazloženje

1.Tužitelji u tužbi navode da se dana 1. lipnja 2017. dogodila prometna nesreća u kojoj je smrtno stradao sin tužitelja, pok. FR. Naime, predmetnog dana, pok. FR nalazio se kao suvozač u osobnom vozilu marke Renault Megane registracijske oznake i broja [registarska oznaka] kojim je upravljao TR, a koje je policom osiguranja od automobilske odgovornosti br. 011610838211 osigurano kod tuženika. Do prometne nesreće došlo je u Republici Sloveniji, na autocesti A1, krečući se iz smjera Unca prema Postojni te je osiguranik tuženika – TR, kršeći odredbe zakona o sigurnosti prometa na cestama, prouzročio nastanak predmetnog štetnog događaja. Kaznena odgovornost osiguranika tuženika – TR utvrđena je u kaznenom postupku koji se vodio u Republici Sloveniji pri Okružnom sudu u Kopru, posl. br. K 52691/2017, a u kojem je sklopljena nagodba tako da je isti osuđen na kaznu zatvora u trajanju jedne godine – uvjetno. U konkretnom slučaju tuženik odgovara po principu objektivne odgovornosti obzirom je pok. FR smrtno stradao kao putnik – suvozač pa se, temeljem odredbi Zakona o osiguranju i ZOO-a, smatra trećom osobom. Također, do predmetnog štetnog događaja došlo je uporabom opasne stvari – vozila slijedom čega tuženik također odgovara po principu objektivne odgovornosti.Temeljem odredbe čl. 19. ZOO-a pok. FR povrijeđeno je pravo osobnosti na život čime njegovi roditelji – tužitelji ostvaruju pravo za potraživanje naknade štete po osnovi izvanugovorne odgovornosti, sukladno odredbi čl. 1045. ZOO-a. Obzirom je do smrti pok. FR došlo zbog odgovornosti osiguranika tuženika – TR, sukladno odredbi čl. 1101. st. 1. ZOO- a tužitelji imaju pravo na pravičnu novčanu naknadu neimovinske štete, odnosno pretrpljenih duševnih bolova zbog smrti bliske osobe (sina) i to svaki u iznosu 330.000,00 kn. Vrhovni sud Republike Hrvatske, Građanski odjel, zauzeo je, na sjednici održanoj 5. ožujka 2020., odnosno 15. lipnja 2020., pravno shvaćanje: "Mijenjaju se Orijentacijski kriteriji i iznosi za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 29. studenog 2002., br. Su-1331-VI/02 i 1372- 11/02, na način da se tada prihvaćeni iznosi naznačeni u novčanim jedinicama (kune) povećavaju za 50%. Navedeni kriteriji i tako povećani iznosi (za 50%) primjenjuju se na odredbe u primjeni Zakona o obveznim odnosima.” Tužitelji su snosili troškove pogreba koji su uobičajeni i u skladu s mjesnim običajima. Tako su tužitelji platili grobno mjesto, troškove izrade spomenika i pogrebne troškove, a što je sve iznosilo 70.000,00 kn što su tužitelji platili svaki u polovici iznosa. Sve račune tužitelji nisu sačuvali zbog iznenadne i tragične situacije pa se dio troškova potražuje u paušalnom iznosu. Od dokumentiranih troškova tužitelji imaju račun za prijevoz pok. FR iz [adresa] u Republiku Hrvatsku u iznosu 338,85 EUR-a što, po srednjem tečaju na dan pisanja tužbe, iznosi 2.552,14 kn. Sukladno odredbi čl. 1101. st. 1. ZOO- a tužitelji imaju pravo na naknadu za njihove duševne boli zbog smrti bliske osobe oca odnosno djeda. U odnosu na tijek zatezne kamate, tužitelji istu potražuju sukladno odredbi čl. 1103. ZOO-a od dana podnošenja tužbe. Konačno uređenim tužbenim zahtjevom - podneskom od 23. siječnja 2023. godine tužitelji potražuju od tuženika isplatu iznosa kako je pobliže opisano u izreci.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu navodi da priznaje pasivnu legitimaciju jer je vozilo marke Renault Megane reg. oznake i broja [registarska oznaka], vlasništvo Unicredit Leasing Croatia d.o.o. (korisnik leasinga: Auto Benussi d.o.o. [adresa]) s kojim je na dan štetnog događaja 01.06.2017. godine upravljao vozač TR, bilo osigurano kod tuženika policom obveznog osiguranja od automobilske odgovornosti br. 011610838211 s valjanošću od 22.03.2017.godine do 22.03.2018.godine. Nadalje priznaje osnovanost osnove tužbenog zahtjeva , dok se istome protivi po visini. Naime, nije sporno da je dana 01.06.2017. godine oko 00,01 sati, došlo do prometne nesreće u Republici Sloveniji, na autocesti A1, kojom se iz smjera Unca prema Postojni, sa osobnim vozilom marke Renault Megane reg.oznake i broja [registarska oznaka] kretao vozač TR, a u kojem vozilu se u svojstvu putnika/suvozača nalazio njegov brat, pok. FR, koji je zadobio teške tjelesne povrede, od kojih je kasnije preminuo. Do prometne nesreće došlo je način da je TR upravljajući osobnim vozilom [registarska oznaka] pretjecao dva teretna vozila na autocesti, koja su se kretala desnom prometnom trakom ispred njega, te je u povratku s lijeve na desnu prometnu traku, prednjim dijelom vozila udario u zadnji dio slovenskog teretnog vozila MB HN-075 osiguranog kod Adriatic Slovenica (broj police [broj police]), a čiji je vozač SR smanjivao brzinu radi isključivanja s autoceste na odmorište. Isto tako, nije sporno da je kaznena odgovornost vozača TR utvrđena u kaznenom postupku koji se vodio kod Okružnog suda u Kopru, u predmetu posl.br. I K-52691/2017, a u kojem je TR pravomoćno oglašen krivim da je počinio kazneno djelo-izazivanje prometne nesreće u cestovnom prometu po čl. 323. st.2. u vezi s st.1. slovenskog Kaznenog zakonika (KZ-1). Obzirom na sve navedeno, tuženik navodi da u konkretnom slučaju ne osporava da za predmetnu prometnu nesreću odgovara po principu krivnje, ali je ujedno njegova odgovornost i objektivna, u odnosu na neposrednog oštećenika pok. FR koji je sudjelovao u prometnoj nesreći kao putnik/suvozač u vozilu krivca , zbog čega se isti smatra „trećom osobom“. Tužitelji-roditelji pok. FR, kao posredni oštećenici, nisu se prethodno obratili tuženiku u vansudskom postupku sa zahtjevom za naknadu neimovinske štete zbog duševnih boli zbog smrti bliska osobe (sina) i s njom povezane imovinske štete (troškovi pogreba, grobnog mjesta, nadgrobnog spomenika, crnine i dr.). Tuženik ne osporava pravo tužitelja-roditelja koje se odnosi na potraživanje naknade štete zbog duševnih boli zbog smrti bliske osobe (sina), odnosno tuženik roditeljima kao oštećenicima priznaje pravo na potraživanje naknade neimovinske štete, međutim u konkretnom slučaju sporna je visina ovog dijela tužbenog zahtjeva. Naime, tužitelji za ovaj vid štete potražuju svaki po 330.000,00 kn, a sve sukladno „novim“ Orijentacijskim kriterijima i iznosima za utvrđivanje visine pravične novčane naknade nematerijalne štete VSRH od 05.03.2020.godine odnosno 15.06.2020.godine, čemu se tuženik protivi. U konkretnom slučaju radi se o štetnom događaju koji se dogodio u Republici Sloveniji, pa se prema načelu „mjesta nastanka štetnog događaja“ (lex loci delicti commissi) primjenjuju odredbe Haške konvencije o mjerodavnom pravu za prometne nezgode na cestama od 04.05.1971.godine, koju Konvenciju je Republika Hrvatska kao stranka iste preuzela u svoj pravni poredak, a isto vrijedi i za Republiku Sloveniju. Naime, Haška konvencija je na snazi u Republici Hrvatskoj od 08.10.1991.godine, tj. preuzeta je iz ranijeg pravnog poretka bivše SFRJ i stoga se primjenjuje u RH (čl. 27.Zakona o međunarodnom privatnom pravu). Haška konvencija primjenjuje se u svim državama članicama EU koje su stranke Haške konvencije od trenutka njenog donošenja ili su je naknadno preuzele i ratificirale u svom pravnom poretku. Prema Haškoj konvenciji opće pravilo primjene mjerodavnog prava proizlazi iz čl.3. „mjesto nastanka prometne nezgode“-lex loci. Čl.4. predviđa iznimke od čl.3. ili općeg pravila, prema kojem samo iznimno može doći do primjene prava države registracije vozila, i to prema čl.4.a) i b), tj. samo ako je u prometnoj nezgodi u stranoj državi sudjelovalo samo jedno vozilo. Međutim, kao što je uvodno pod toč.II. odgovora na tužbu navedeno u slučaju, kao što je predmetni, u kojem je sudjelovalo više (dva) vozila različitih registarskih oznaka, tada u obzir dolazi samo opće pravilo o mjestu nastanka štetnog događaja. Odredbe Haške konvencije preuzete su u slovenski pravni poredak, te se imaju primijeniti na ovaj slučaj, obzirom da se u konkretnom slučaju radi o prometnoj nesreći koja se dogodila u Republici Sloveniji, a u kojoj je došlo do sudara dva vozila, koji nisu bili registrirani u istoj državi (hrvatsko vozilo i slovensko vozilo). Temeljem Uredbe (EZ) 1215/2012 oštećeni ima pravo tužiti osiguratelja u državi u kojoj ima prebivalište, međutim temeljem Haške konvencije iz 1971.godine koja se primjenjuje u ovom slučaju, jer je i Republika Slovenija njezina potpisnica, kao mjerodavno materijalno pravo koje se ima primijeniti na ovaj slučaj je slovensko pravo (mjesto štetnog događaja) odnosno odredbe slovenskog Zakona o obveznim odnosima (Obligacijski zakonik) i slovenske sudske prakse. Zbog navedenog, naslovni sud prilikom odlučivanja o visini neimovinske štete zbog duševnih boli roditelja zbog smrti sina, treba pri obračunu pravične novčane naknade štete uzeti u obzir slovenske kriterije o visini novčane naknade neimovinske štete, a ne kako to tužitelji potražuju hrvatske Orijentacijske kriterije VSRH iz 2020.godine. Prema saznanjima tuženika visina naknade neimovinske štete zbog duševnih boli zbog smrti bliske osobe (bračni drug, roditelja, djeca) u Republici Sloveniji iznosi u protuvrijednosti u kunama oko 135.000,00 kn. Naime, upravo u tom iznosu je tuženik u vansudskom postupku isplatio naknadu za duševne boli zbog smrti bliske osobe izvanbračnoj supruzi pok. FR, NR i kćerki DRL, dok je za preostalu štetu u tijeku parnični postupak kod naslovnog suda u spisu posl.br. Pn-106/2020, pa tuženik predlaže uvid u citirani spis. U odnosu na potraživanje tužitelja-roditelja pok. FR za naknadom imovinske štete u vidu pogrebnih troškova, kao što su grobno mjesto, troškovi izrade spomenika i ostali pogrebni troškovi, u tužbi se navodi da zbog nedostatka sačuvanih računa, tužitelji procjenjuju da su ti troškovi iznosili oko 70.000,00 kn, a koji iznos da je između njih plaćen tako da je svaki od roditelja snosio polovicu tog iznosa. Tuženik se za sada nije u mogućnosti detaljnije očitovati na visinu ovog dijela tužbenog zahtjeva, te predlaže da se na okolnost visine imovinske štete u prvome redu saslušaju tužitelji u svojstvu parničnih stranaka. Isto tako, tuženik predlaže saslušanje tužitelja i na okolnost visine troškova objave u novinama, kupnje vijenaca i cvijeća, koji podaci se mogu pribaviti upitom na gradsko poduzeće za pogrebne usluge „Monte Giro“d.o.o. iz [adresa]. Trošak tužitelja prema dokumentiranom računu za prijevoz pok. FR iz [adresa] u Republiku Hrvatsku u iznosu od 338,85 EUR odnosno u protuvrijednosti u kunama u iznosu od 2.552,14 kn, tuženik čini nespornim. Tuženik pridržava pravo sukladno čl.299.st.2. ZPP-a da, nakon pribave svih predloženih dokaza te nakon saslušanja predloženih svjedoka, predloži nove dokaze, za koje isti nije znao prije izvođenja navedenih dokaza.

3. U dokaznom postupku izvršen je uvid u preslik osobnih iskaznica (list 7-10), ispis iz matičnog registra (list 11-18), račun (list 19), dokumentaciju (list 20-24), preslik osobnih iskaznica (list 34-37), dokumentaciju (list 38-45), pravno mišljenje (list 71-79, 83-87), proveden je dokaz saslušanjem prvotužitelja (list 99-101), izvršen je uvid u dokumentaciju (list 103-113), u podatke (list 158-159), u pravna mišljenja (list 164- 173), u očitovanje sa dokumentacijom Ministarstva za pravosudje Republike Slovenije (list181-205), u pravno mišljenje (list 207-238) te je izvršen uvid u svu ostalu dokumentaciju priležeću spisu.

4. Na temelju tako provedenih dokaza sud tužbeni zahtjev nalazi osnovanim.

5. Presudom Naslovnog suda posl. broj Pn-88/2022 od 2. ožujka 2023., u točci I izreke naloženo je tuženiku da prvotužitelju isplati iznos od 27.280,95 eura/205.548,32 kune sa pripadajućom zateznom kamatom koja na isti iznos teče od 02.ožujka 2023. pa do 31.12.2022. te je točci II izreke naloženo tuženiku da drugotužiteljici isplati iznos od 27.280,95 eura/205.548,32 kune sa pripadajućom zateznom kamatom koja na isti iznos teče od 02.ožujka 2023. pa do 31.12.2022. Odlukom Županijskog suda u Karlovcu posl. br. Gž-885/2024 od 29. svibnja 2024. ukinuta je navedena presuda Naslovnog suda te je predmet vraćen sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.

6. Između stranaka nije sporno da se dana 01.lipnja 2007. dogodila prometna nezgoda u kojoj je smrtno stradao sin tužitelja pokojni FR koji je bio suvozač u osobnom automobilu vozila marke Renault Megan, registracijske oznake i broj [registarska oznaka] kojim je upravljao TR, da se prometna nezgoda dogodila u Republici Sloveniji i da je navedeno vozilo osigurano policom osiguranja automobilske odgovornosti tuženika. Nije sporno ni da je tuženik kao osiguratelj u obvezi naknaditi štetu tužiteljima. Konačno na ročištu 09.07.2025. stranke su učinile nespornim da je tuženik u međuvremenu u cijelosti isplatio nespornu imovinsku štetu tužiteljima (koja nije predmet ovog postupka) kao i da je svakom tužitelju na ime neimovinske štete za povredu prava osobnosti plaćeno po 17.917,57 eur.

7. Među parničnim strankama sporna je visina neimovinske štete s osnova duševnih bolova zbog smrti sina oboje tužitelja.

8. Prvotužitelj VR u svom je iskazu početno opisao sam nastanak događaja odnosno trenutak kad je izvješen da se desila nezgoda. Konkretno navodi kako ga je sin kojeg naziva D nazvao i rekao da su imali nesreću. Nakon toga svjedok navodi da su se vozili prema Sloveniji, da je vozila njegova bivša supruga jer da on ne bi bio u stanju jer bi bio u vožnji nesiguran i brz. Dalje navodi da su došli i zatekli D kako sjedi na jednom kamenu, te da im je priopćeno da im je sin preminuo. U samom iskazu sud je utvrdio da je je tužitelj vidno uznemiren i da place pa mu je ukazano da će mu se pitanja postavljati u pravcu koje se tiču predmeta spora, a to da su posljedice štetnog događaja u odnosu na njega i njegovu bivšu suprugu. Nakon toga svjedok je izjavio da život kao što je to po prirodi stvari ide dalje ali posljedice da ostaju u smislu da se čovjek toga uvijek prisjeti. Sa mlađim sinom da ima kontakte, no da ga i sin moli da ne pričaju o tome i da mu kaže: "pliz stari, nemojmo o tome" U iskazivanju je sud opet utvrdio da je tužitelj ponovno uznemiren i da ponovno plače. Svjedok je dalje naveo da je nekako našao smisao u poslu, da puno radi, da ne razmišlja o tome a on i njegova bivša supruga po njegovom mišljenju da imaju PTSP pogotovo u kontaktu sa njihovim sinom, te da je problem u tome što se nastoje ne doticati toga (misleći na gubitak sina). Svjedok želi dalje napomenuti da ne mora čak ni pričati o tome ali da mu se dnevno zna desiti fleš od 2 ili 3 sekunde u nekim situacijama koje ga povežu sa time, tako da nema dana da se toga ne prisjeti. Osim toga da ima i problem sa spavanjem u smislu loših snova, pa da je baš sada svom odvjetniku prije rasprave govorio kako je sanjao, jer da je sam baš i došao sa puta, da mu se dešava da je kamion parkiran na pola bez svjetala i da ga ne može izbjeći, a to da su zapravo noćne more. Navodi da je i dalje u dobrim odnosima sa bivšom suprugom a što se nje tiče na upit suda može reći da joj je teško kao i njemu, teško da je opisati kome je više teško ali ona da je napravila čak jednu prostoriju koju je posvetila njihovom sinu gdje je oblijepila zid slikama i čim izađe iz prostora u kojem živi da joj je teško. Inače njegovom sinu da se rodila i kćer nakon toga i njihova tadašnja djevojka da je bila trudna tako da imaju kontakte s tim djetetom, čak njegovoa bivša supruga i više. To posebno da pogoduje njegovoj bivšoj supruzi, kad može pričuva dijete koliko je potrebno na brzinu, a on da ima takav posao da ne može uvijek. Na pitanje punomoćnika tuženika naveo je da da ne zna točan iznos ali mislim da su nadgrobni spomenik platili 2.600,00 ili 2.800,00 EUR, trenutno da kod sebe nema taj račun. Navodi da nisu odmah platili jer nisu mogli već naknadno kad su im i izdali račun. Misli da je to plaćeno druge ili treće godine od sahrane.

9. Tuženik prigovora iznosu potraživanja neimovinske štete s osnova duševnih bolova zbog smrti sina tužitelja navodeći da se u pogledu primjene materijalnog prava u ovom slučaju ima primijeniti Haška konvencija za prometne nezgode na cestama (dalje u tekstu: Konvencija) koju je Republika Hrvatska preuzela sukcesijom bivše SFRJ u svoj pravni poredak 08.10.1991. Navedenom Konvencijom propisano je opće pravilo primjene mjerodavnog prava i to u članku 3. u kojem se navodi da je to mjesto prometne nezgode. Nadalje člankom 4. iste Konvencije da su predviđeni izuzeci od primjene članka 3. a to je da se može primijeniti pravo registracije države vozila i to prema članku 4.a) i b) samo ako je u prometnoj nezgodi u stranoj državi sudjelovalo samo jedno vozilo. U konkretnom slučaju u ovoj prometnoj nezgodi sudjelovalo je dvoje vozila. Tuženik se povezano sa tim poziva na odredbe slovenskog Zakona o obveznim odnosima (Obligacijski zakonik) i sudsku praksu slovenskih sudova u dosuđenju iznosa nematerijalne štete s osnova duševnih bolova zbog smrti u ovom slučaju sina tužitelja pokojnog FR.

10. Sud je u ponovljenom postupku, primjenom Konvencije zatražio od Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Slovenije obavijest o sadržaju prava Republike Slovenije u pogledu zakona koji se primjenjuje na izvanugovorne obvezne odnose te odredbi koje se odnose na pravo na naknadu neimovinske štete radi povrede prava osobnosti zbog gubitka bliske osobe (sina) kao i načina na koji se određuje visina neimovinske štete radi povrede prava osobnosti zbog gubitka bliske osobe (sina) te na koji se način određuje tijek zatezne kamate na dosuđeni iznos naknade neimovinske štete. Iz dostavljenog očitovanja je prije svega razvidno da se u konkretnom slučaju ima primijeniti Slovenski obligacijski zakonik obzirom da pitanje neimovinske štete u vidu duševne boli zbog smrti bliske osobe slovensko pravo regulira odredbama čl. 179., 180. i 182. istog zakona. Nadalje je razvidno da je u smislu navedenog zakona, dakle prema slovenskom pravu i sudskoj praksi potrebno cijeniti kao bitna dva kriterija pri ocjeni duševne boli zbog smrti bliske osobe i to prvi kriterij prema načelu individualizacije gdje je potrebno uzeti u obzir specifične okolnosti slučaja pa je tako u konkretnom slučaju cijenjeno da je pok. sin tužitelja bio u dobi od svega 25 godina a roditelji ovdje tužitelji u dobi od 46 i 49 godina. Kolika je težina takvog gubitka za ovdje tužitelje kao roditelje vidljivo je iz samog iskazivanja oca pokojnog FR, koji je u više navrata vidno uznemiren, potresen gubitkom djeteta zaplakao a što je sud zapisnički konstatirao, dok tužiteljica KR nije niti iskazivala iz istih razloga, odnosno nije uopće bila u mogućnosti pristupiti na sud što sve samo dodatno ukazuje kakvom bi dodatnom stresu ista bila dalje izložena povezano sa navedenim tragičnim događajem koji je trajno obilježio živote cijele obitelji. Drugi kriterij koji je potrebno cijeniti jest načelo objektivne uvjetovanosti što znači da dosuđena naknada mora biti u okvirima usporedive naknade a što je prema slovenskoj sudskoj praksi prosječna neto plaća tako što se odšteta dosuđuje u rasponu do 40 prosječnih neto plaća u Republici Sloveniji.

10.1. Prije svega stajalište je suda da je u konkretnom slučaju riječ o najtežem obliku povrede prava osobnosti odnosno najtežem obliku duševne boli te da je kod utvrđivanja visine štete potrebno uzeti sve okolnosti temeljem kojih visinu štete utvrđuje sud, dakle ne radi se o primjeni mjerodavnog prava već slobodnoj ocjeni suda da cijeneći sve okolnosti i nastalu štetu utvrdi visinu iste, pa kao što su orijentacijski kriteriji Vrhovnog suda Republike Hrvatske samo orijentacijska pomoć sudu u istim situacijama prilikom određivanja visine štete, na isti način valja u konkretnom slučaju orijentacijski uzeti visinu prosječne neto plaće u Republici Sloveniji kao polazište prilikom dosude visine štete u konkretnom slučaju. Nastavno prema recentnoj sudskoj praksi u Republici Sloveniji naknada štete se za duševnu bol radi gubitka djeteta dosuđuje i do 28 prosječnih plaća u Sloveniji kako to proizlazi i iz pravnog mišljenja odvjetnice Dine Bulog dostavljenog po tužitelju, a prosječna plaća u Sloveniji prema podacima dostavljenim po tužitelju (list 206 spisa) uzimajući 11. i 12. mjesec 2024. te 1.2025. je iznosila 1.668,29 eur, s time da je prosječna neto plaća nakon tog razdoblja prema javno dostupnim podacima i veća. Slijedom svega navedenog ocjena je suda da je tužbeni zahtjev koji iznosi i manje od 28 prosječnih plaća u Republici Sloveniji realno postavljen odnosno da svakom tužitelju valja dosuditi u konkretnom slučaju kako to potražuju na ime neimovinske štete iznos od po 43.798,52 eur s obzirom na duševne bolove koje su pretrpjeli i trpjeti će do kraja svog života zbog gubitka svog sina, iako takvu štetu nikada i u niti jednom slučaju nije moguće izraziti u adekvatnom novčanom iznosu. Obzirom da je svakom tužitelju na ime neimovinske štete za povredu prava osobnosti od strane tuženika plaćen iznos od po 17.917,57 eur to je valjalo u cijelosti prihvatiti tužbeni zahtjev i naložiti tuženiku da po toj osnovi tužiteljima isplati daljnji iznos od 25.880,95 eur svakom sa zakonskom zateznom kamatom koja na dosuđene iznose teče od dana podnošenja tužbe (prema propisima Republike Slovenije zatezna kamata teče od podnošenja zahtjeva).

11. Zbog svega navedenog utvrđeno je kao u izreci.

12.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi sa stavkom. 5. istog članka Zakona o parničnom postupku, pa je tužitelju priznat trošak za sastav tužbe 500 bodova (Tbr.8/1), za zastupanje na ročištima 28.10.2022., 28.11.2022. i 01.02.2023. svako po 500 bodova (Tbr.9/2) za sastav podneska od 17.10. 2022. i 25.11.2022. svaki po 50 bodova (Tbr. 8/3), za sastav podneska od 29.11.2022. i 23.01.2023. svaki po 500 bodova (Tbr.8/1), za zastupanje na ročištu 09.10.2024. 250 bodova (Tbr.9/2), za sastav podneska od 11.10.2024. 50 bodova (Tbr.8/3), za zastupanje na ročište 07.11.2024. 250 bodova (Tbr.9/2), za sastav podneska 16.04.2025. 50 bodova (Tbr.9/3) i za zastupanje na ročište 09.07.2025. 500 bodova (Tbr.9/1) što sve uvećano za zastupanje dvije osobe i PDV iznosi 11.550,00 eur. Tužiteljima je priznat i trošak za sudsku pristojbu za tužbu u iznosu od 331,81 eur i za sudsku pristojbu za presudu u iznosu od 561,70 pa je tužiteljima ukupno priznat parnični trošak u iznosu od 12.443,51 eur.

U Puli, 12. rujna 2025. godine

S u d a c

Daniela Subotić Biondić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu. O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1.Tužiteljima po pun.

2.Tuženiku