Poslovni broj: Us I-4798/2024-11

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Vlahu Bassegli Gozze te Andreje Fortunić, kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja OŠ iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Ivan Bišćan, odvjetnik u Samoboru, A. G. Matoša 1, protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine u Zagrebu, Ulica Republike Austrije 20, OIB 95093210687 i uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba u Zagrebu, Trg Stjepana Radića 1, OIB 61817894937, radi utvrđenja komunalnog doprinosa, 12. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se rješenje Republike Hrvatske, Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, KLASA: UP/II-363-03/23-04/352, URBROJ: 531-03-4-24-2, od 27. rujna 2024., u dijelu u kojem je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv točke 1. i 2. izreke rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, KLASA: UP/I-363-02/18-008/8049, URBROJ: 251-10-32-1/004- 23-3, od 27. ožujka 2023, preko iznosa utvrđenog komunalnog doprinosa od 1.430,72 EUR-a, dok se u dijelu točke 3. izreke tog rješenja ista poništava preko iznosa utvrđenog komunalnog doprinosa od 1.073,04 EUR-a, obračunatog s popustom radi moguće prijevremene uplate.

II. Poništava se točka 1. i 2. izreke rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, KLASA: UP/I-363-02/18-008/8049, URBROJ: 251-10- 32-1/004-23-3, od 27. ožujka 2023., u dijelu preko iznosa utvrđenog komunalnog doprinosa od 1.430,72 EUR-a.

III. Poništava se točka 3. izreke rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, KLASA: UP/I-363-02/18-008/8049, URBROJ: 251-10-32-1/004- 23-3, od 27. ožujka 2023., u dijelu preko iznosa utvrđenog komunalnog doprinosa od 1.073,04 EUR-a, obračunatog s popustom radi moguće prijevremene uplate.

IV. U preostalom dijelu tužbeni zahtjev se odbija.

V. Svaka strana snosi svoje troškove ovog upravnog spora.

Obrazloženje

1. Rješenjem Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, KLASA: UP/I- 363-02/18-008/8049, URBROJ: 251-10-32-1/004-23-3, od 27. ožujka 2023. (u daljnjem tekstu Prvostupanjsko rješenje), tužitelju se utvrđuje obveza komunalnog doprinosa, u ukupnom iznosu od 5.411,57 Eura, radi ozakonjenja nezakonito izgrađene stambene zgrade na adresi u [adresa], ukupnog obujma 815,47 m3, izgrađenu na nekretnini označenoj kao katastarska čestica broj [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina].

2. Osporenim rješenjem odbijena je žalba tužitelja, izjavljena protiv Prvostupanjskog rješenja, uz obrazloženje tuženika kako Zakon o komunalnom gospodarstvu ne propisuje zastarni rok u kojem bi se morala utvrditi obveza plaćanja komunalnog doprinosa, kao i iz razloga što tužitelj nije dokazao da je imao prijavljeno prebivalište na adresi nekretnine za koju se komunalni doprinos određuje, odnosno da nije dokazao da je u toj nekretnini stvarno živio.

3. Osporavajući zakonitost naprijed navedenih pravnih stavova, tužitelj ističe da su oni utemeljeni na pogrešnom i nepotpuno utvrđenom činjeničnom stanju, u dijelu koji se odnosi na utvrđivanje korištenja predmetne nekretnine za vlastite potrebe. Smatra da je osporenim rješenjem potpuno zanemaren njegov navod u kojem tvrdi da je upravo nekretninu za koju je određen komunalni doprinos koristio za vlastite potrebe. Ukazuje kako je točno da mu je prebivalište prijavljeno na adresi u [adresa], udaljenoj od kuće u [adresa] oko 400 metara te da je na istoj prijavio prebivalište isključivo iz razloga ishođenja komunalnih priključaka. Ovom dodaje kako i nije sporno da je do 2011. imao prijavljeno prebivalište upravo na adresi [adresa], kao i da osim njega, na nekretnini u [adresa], živi i njegova supruga, njegova snaha i njegovi unuci, a koji su svi prijavljeni na toj adresi. Iz navedenog zaključuje kako u njegovom slučaju činjenično stanje nije dostatno utvrđeno, a što osporeno rješenje u tom dijelu čini nezakonitim. Isto tako mišljenja je i kako je tuženik pogrešno ocijenio pitanje zastarijevanja obveze javnog davanja te da je na konkretni pravni odnos trebao primijeniti Zakon o obveznim odnosima ili barem Opći porezni zakon. Predlaže Sudu da uvaži navode tužbe, usvoji tužbeni zahtjev te poništi osporeno i Prvostupanjsko rješenje, uz naknadu troškova ovog upravnog postupka.

4. Tuženik u svom odgovoru na tužbu predlaže da se tužba odbije iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja.

5. Zainteresirana osoba, Grad Zagreb, ukazuje kako je pobijano rješenje doneseno pravilnom primjenom materijalnog prava na točno utvrđeno činjenično stanje. S tim u vezi napominje kako je točno da je kriterij primjene članka 11. stavka 17. Odluke o komunalnom doprinosu, korištenje nekretnine na način stvarnog stanovanja u nekretnini za koju se određuje komunalni doprinos, ali ističe i kako se takva okolnost dokazuje potvrdom o prebivalištu. Imajući na umu kako je u trenutku donošenja Prvostupanjskog rješenja tužitelj imao prijavljeno prebivalište na drugoj adresi, mišljenja je kako ne postoji mogućnost umanjenja, utvrđenog komunalnog doprinosa. Dodaje i kako je sukladno novijoj praksi Visokog upravnog suda zauzet stav da zastara utvrđenja komunalnog doprinosa nastupa temeljem Općeg poreznog zakona te da bi sukladno tom propisu ista nastupila 1. siječnja 2025. Ukazuje kako su prvostupanjsko i osporeno rješenje, doneseni prije tog datuma, iz kojeg razloga zauzima stav kako u konkretnom predmetu ne postoji zastara utvrđenja javnog davanja. Predlaže da Sud odbije tužbu iz razloga navedenih u obrazloženju pobijanog rješenja.

6. Sud je 2. srpnja 2025. i 10. rujna 2025., održao usmenu i javnu raspravu, zaključenu u prisutnosti tužitelja osobno i u prisutnosti njegovog opunomoćenika te u odsutnosti uredno pozvanog tuženika i u odsutnosti uredno pozvane zainteresirane osobe, čime je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 36/24,), dana mogućnost da se izjasne o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora.

7. Radi ocjene zakonitosti osporenog rješenja Sud je u istog izvršio uvid, kao i uvid u spis tuženika i priložene isprave.

8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja Sud je, sukladno članku 114. stavak 3. ZUS-a, utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

9. Spisu tuženika prileži Rješenje o izvedenom stanju Grada Zagreba, Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Sektora za prostorno uređenje i graditeljstvo, Odjela za prostorno uređenje, Prvog područnog odsjeka za prostorno uređenje, KLASA: UP/I-350-05/2014-07/114, URBROJ: 251-13-21-2/019-18-19, od 24. siječnja 2018., (u daljnjem tekstu Rješenje o izvedenom stanju), a kojim rješenjem su ozakonjeni nezakonito izvedena stambena zgrada i dvije pomoćne zgrade na adresi u [adresa], izgrađene na nekretnini označenoj kao katastarska čestica broj [katastarska čestica] katastarske općine [katastarska općina]. U točki VI izreke tog rješenja navedeno je kako je tužitelj dužan, po izvršnosti tog rješenja, platiti komunalni i vodni doprinos u skladu s posebnim propisima.

10. Prvotno i u odnosu na prigovor zastare, Sud navodi kako je primjena tog instituta, u pitanjima komunalnog doprinosa, regulirana Općim poreznim zakonom.

11. Člankom 108. stavkom 1. Općeg poreznog zakona (Narodne novine, broj 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20. i 114/22. – u daljnjem tekstu Zakon), propisano je da pravo i obveze poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo i obveza poreznog tijela na naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za šest godina računajući od dana kada je zastara počela teći.

12. Člankom 108. stavkom 2. Općeg poreznog zakona određeno je da Zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza. Nastanak porezne obveze propisan je posebnim poreznim zakonima.

13. Člankom 109. stavkom 3. Općeg poreznog zakona propisano je da su na nastup zastare prava na utvrđivanje po službenoj dužnosti dužna paziti i drugostupanjska tijela do donošenja i dostave rješenja o žalbi.

14. Nastanak obveze javnog davanja, a kako jasno proizlazi iz točke VI izreke rješenja o izvedenom stanju i koje javno davanje je u pitanju zastare izjednačena sa porezom, je dan izvršnosti tog rješenja. Rješenje o izvedenom stanju je učinak izvršnosti (kao i pravomoćnosti) steklo tijekom 2018. godine, iz kojeg razloga je zastarni rok za utvrđenje javnog davanja i sukladno članku 108. Općeg poreznog zakona, započeo teći 1. siječnja 2019. te bi po svom redovnom tijeku nastupio 1. siječnja 2025. Budući da je osporeno rješenje doneseno i tužitelju dostavljeno prije tog datuma, Sud zaključuje kako u konkretnom zastara prava na utvrđenje obveze komunalnog doprinosa nije nastupila.

15. Člankom 11. stavkom 17. Odluke o komunalnom doprinosu (Službeni glasnik Grada Zagreba 17/13. i 22/14. – u daljnjem tekstu Odluka), propisano je da će se obvezniku komunalnog doprinosa fizičkoj osobi koja je pokrenula postupak za donošenje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu stambenu zgradu ili stan u višestambenoj zgradi koju koristi za vlastite potrebe, umanjit utvrđeni iznos komunalnog doprinosa za 300 m3 pri ozakonjenju stana u višestambenoj zgradi, odnosno za 600 m3 pri ozakonjenju zgrade.

16. Ponovljeno, Rješenjem o izvedenom stanju ozakonjena je nezakonita stambena zgrada, slijedom čega proizlazi kako bi tužitelj, u situaciji da je dokazao kako je tu nekretninu koristio za vlastite potrebe, ostvario pravo na umanjenje iznosa komunalnog doprinosa za 600 m3.

17. Tužitelj navodi kako je predmetnu nekretninu koristio za vlastite potrebe i kao dokaz tome prilaže niz računa komunalne potrošnje koji su sačinjeni za predmetno razdoblje te predlaže saslušanje osoba koje o tome imaju neposredna saznanja. Suprotno ovom tuženik i zainteresirana osoba za odlučno nalaze prijavu prebivališta, a sukladno kojoj nesporno proizlazi kako tužitelj nije bio prijavljen na adresi nekretnine za čije se ozakonjenje utvrđuje komunalni doprinos.

18. Razmatrajući suprotstavljene stavove Sud polazi od naprijed citiranog određenja Odluke, a koja se u konkretnom treba primijeniti te nalazi kako je istom kao uvjet njene primjene određeno „korištenje za vlastite potrebe“. Slijedom ovakvog određenja Sud zaključuje kako je relevantna okolnost način korištenja nekretnine za vlastite potrebe, a ne formalna prijava prebivališta. Iz ovog razloga se odlučnim čini upravo utvrđenje stvarnog korištenja, a koje korištenje se u skladu s načelom utvrđivanja materijalne istine može dokazivati svim prikladnim dokaznim sredstvima.

19. Upravo u svezi s takvim načinom dokazivanja, tužitelj je tijekom ovog upravnog spora u spis dostavio račune potrošnje energenata za nekretninu u [adresa], a u kojoj nekretnini je prijavljeno prebivalište tužitelja i za nekretnini u [adresa], a za koju je tužitelj iskazivao da je stvarno koristi i za koju se komunalni doprinos određuje. Komparacijom tih računa Sud nalazi kako je potrošnja energenata za nekretninu u [adresa], tijekom 2021. i 2022. godine varirala u mjesečnim iznosima od 0,07 kuna do 52,35 kuna, dok je u komparativnom razdoblju za nekretninu na adresi u [adresa], iznosila u prosjeku 500,00 kuna mjesečno. Ista situacija proizlazi i iz razmatranja mjesečnih troškova potrošnje plina te se ona za nekretninu na adresi u [adresa], kretala od 1,82 kune do 17, 54 kune, dok je trošak te potrošnje za nekretninu na adresi u [adresa], iznosio u prosjeku oko 200,00 kuna.

20. Iz opisanog stanja proizlazi zaključak kako nekretnina na adresi u [adresa], a na kojoj je prijavljeno prebivalište tužitelja, uopće nije korištena, pa posljedično ni u vlastite svrhe. Suprotno ovom računi energenata iskazani u predmetnom razdoblju za nekretninu u [adresa], a za koju nekretninu se određuje komunalni doprinos, jasno ukazuju na korištenje iste.

21. Bez obzira na ovo utvrđenje Sud je u ovom sporu saslušao tužitelja osobno, kao i svjedokinje ĐŠ i DŠ.

22. U svom iskazu evidentiranom na raspravnom zapisniku od 10. rujna 2025. (list 68 spisa) svjedokinja DŠ, susjeda tužitelja, iskazala je kako ima saznanja da se tužitelj u [adresa] naselio tijekom 1992. ili 1993. godine te da sa te adrese nikad nije odseljavao. Dodala je i kako joj je poznato da tužitelj ima kućicu na adresi u [adresa], ali da u njoj ne živi, niti je ikad za stanovanje koristio.

23. U svom iskazu evidentiranom na raspravnom zapisniku od 10. rujna 2025. (list 68 i 69 spisa) svjedokinja ĐŠ, susjeda tužitelja, iskazala je kako ima saznanja da se tužitelj u [adresa] naselio tijekom Domovinskog rata i to u kuću koja je u njenoj neposrednoj blizini te da sa te adrese nikad nije odseljavao. Dodala je i kako joj je poznato da tužitelj ima kućicu na drugoj adresi, i koja kuća je udaljena od njegove kuće na [adresa] oko kilometar, ali da ta kuća nije podobna da bi se u njoj moglo uopće živjeti.

24. U svom iskazu evidentiranom na raspravnom zapisniku od 10. rujna 2025. (list 69 spisa), tužitelj je iskazao kako se on u [adresa] naselio 2. prosinca 1992. te da od tada u istoj nekretnini neprekidno živi. Iskazao je i kako je u jednom trenutku u toj kući živjelo jedanaestoro ljudi, ali da ih danas živi samo petoro i to on, njegova supruga, njegova snaha i njegovo dvoje unučadi. Ističe i kako je točno da ima kućicu na adresi u [adresa], ali da u njoj ne živi, niti je ikad živio, već da je koristi isključivo kao spremište. Konačno i odgovarajući na upite suda, tužitelj je iskazao kako je prijavio prebivalište u [adresa] isključivo iz razloga da na toj adresi ishodi komunalne priključke, ali da ni danas ta nekretnina nema priključak vode, niti je priključena na kanalizacijsku mrežu, a što je čini općenito nepodobnom za život.

25. Sukladno navedenim iskazima i cijeneći materijalne dokaze priložene ovom spisu, a koji pokazuju gotovo potpuni izostanak potrošnje energenata na adresi na kojoj tužitelj ima prijavljeno prebivalište, Sud zauzima stav kako je tužitelj dostatno dokazao kako je stvarno živio na adresi u [adresa], a što tada znači da upravo tu nekretninu koristio za vlastite potrebe. Imajući takvo utvrđenje na umu Sud zaključuje kako je tuženik, odnosno njegovo prvostupanjsko tijelo propustilo valjano utvrditi činjenično stanje, čine su posljedično sačinili nezakonito osporeno, odnosno Prvostupanjsko rješenje.

26. Sukladno ovim utvrđenjima i u sporu pune jurisdikcije, Sud nalazi kako je temeljem članka 11. stavkom 17. Odluke i radi ozakonjenja zgrade koja se koristi za vlastite potrebe, potrebno ukupni nesporni obujam nezakonito izgrađene stambene zgrade (815,47 m3), umanjiti za obujam od 600 m3, slijedom čega se preostali dio za kojeg će se komunalni doprinos odrediti iskazuje u obujmu od 215,47 m3. Taj obujam potrebno je umnožiti s jediničnom vrijednosti komunalnog doprinosa koji za III zonu iznosi 6,64 EUR/m3, a koju jediničnu vrijednost, kao ni zonsku određenost stranke ovog predmeta ni ne spore. Umnoškom preostalog obujma dolazi se do ukupne vrijednosti preostalog iznosa komunalnog doprinosa od 1.430,72 EUR-a, (215,47 x 6,64), odnosno i za situaciju prijevremene uplate do iznosa od 1.073,04 Eura (1.430,72 x 0,75). Slijedom ovih utvrđenja odlučeno je kao u točkama I – III izreke ove presude.

27. U odnosu na odbijajući dio zahtjeva tužitelja, Sud ponovno napominje kako zastara utvrđenja komunalnog doprinosa u konkretnom nije nastupila te imajući na umu kako i nakon oslobođenja radi korištenja predmetne nekretnine ostaje dio za koji je nužno iskazati komunalni doprinos, odlučeno je kao u točki IV izreke ove presude.

28. Trebalo je stoga, temeljem članka 117. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, a s obzirom da priroda stvari to dopušta, djelomično usvojiti tužbeni zahtjev tužitelja i u tom dijelu poništiti pobijanu odluku, odnosno Prvostupanjsko rješenje, dok je u preostalom dijelu i temeljem članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima zahtjev tužitelja trebalo odbiti. Iz navedenog razloga odlučeno je kao u izreci ove presude.

29. U odnosu na zahtjev tužitelja za naknadom troškova ovog upravnog spora, specificiranog na ročištu održanom 10. rujna 2025. (list 70 spisa), Sud navodi kako je isti utemeljen na članku 144. stavku 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima te na temelju tbr. 27 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23. - u daljnjem tekstu Tarifa). Tužitelj je na temelju tbr. 27. točke 1. alineje 2. Tarife, podnio zahtjev za sastav tužbe od u iznosu od po 500 Eura te na temelju tbr. 27. točka 2. Tarife, podnio zahtjev za naknadu troškova za pristup na ročišta održana 2. srpnja 2025. i 10. rujna 2025., u iznosu od po 500,00 Eura, a što ukupno iznosi 1.500,00 Eura.

30. Člankom 144. stavkom 1. i 2. Zakona o upravnim sporovima određeno je da troškove spora čine opravdani izdaci učinjeni tijekom ili u povodu spora. Troškovi spora obuhvaćaju i nagradu za rad odvjetnika i drugih osoba koje imaju pravo na zakonom propisanu naknadu.

31. Člankom 147. stavkom 2. Zakona o upravnim sporovima propisano je da ako stranka djelomično uspije u sporu, sud može, s obzirom na postignuti uspjeh, odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da se troškovi raspodijele razmjerno uspjehu u sporu.

32. Imajući na umu kako je ovaj spor okončan na način da je djelomično poništeno rješenje tuženika, dok je u preostalom dijelu tužbeni zahtjev odbijen te imajući na umu kako je tužitelj djelomično i sam pridonio nastanku ovog upravnog spora, propustivši pravovremeno tuženiku dostaviti materijalne dokaze koji bi ukazali na stvarno korištenje njegove nekretnine, odlučeno je kao u točki V izreke ove presude.

Zagreb, 12. rujna 2025.

Sudac

Vlaho Bassegli Gozze

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnik Ivan Bišćan, u Samoboru, A. G. Matoša 1,

2. Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine u Zagrebu,

Ulica Republike Austrije 20,

3. Grad Zagreb, Služba za zastupanje Grada u Zagrebu, Trg Stjepana Radića 1,

4. U spis