REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj:Ps-93/2025-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sucu toga suda Andrijani Markić Jurišić kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice FĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Deslav Tadić, odvjetnik u Zagrebu, Ferde Livadića 38, protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, koju zastupa Općinsko građansko državno odvjetništvo u Zagrebu, radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 3. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice i Stanka Dropeca – savjetnika u ODO, 12. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 isplatiti tužiteljici FĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 1.248,87 €, kao i nadoknaditi joj trošak parničnog postupka u iznosu 1.490,60 €, sve sa zateznom kamatom tekućom od 12. rujna 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana.

II. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za isplatu zatezne kamate na iznos 634,02 € od 11. kolovoza 2020. do 11. rujna 2025. te na iznos 614,85 € za razdoblje od 11. rujna 2020. do 11. rujna 2025.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 29. srpnja 2023. navodi da je pravomoćnim rješenjem o nasljeđivanju od 11. siječnja 2022. br.:O-10335/21 utvrđena nasljednicom iza pok. majke GĆ u odnosu na, između ostalog, dvoiposobni stan u [adresa], drugi kat desno, površine 87,85 m2 kojeg kao zaštićeni najmoprimac koristi NĆ (Cinotti) i plaća 304,26 kn mjesečno zaštićene najamnine, pa kako ona za taj stan nije u mogućnosti uprihođivati tržišnu najamninu u iznosu od po 786,25 € (87,85 m2 x 8,95 €/m2 = 786,25 €) te je oštećena za razliku između zaštićene najamnine koju prima i tržišne u iznosu 5.912,60 kn za kolovoz 2020. te 5.967,63 kn za rujan 2020., što umanjeno za porezno priznate izdatke odnosno za porez i prirez na poreznu osnovicu iznosi 666,57 € za kolovoz 2020. te 673,15 € za rujan 2020., to tužiteljica, pozivom na presudu Europskog suda za ljudska prava (dalje:ELJSP) u predmetu Statileo protiv Republike Hrvatske od 10. srpnja 2014. i dr., čl.1. Protokola 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda ("Narodne Novine" 18/97, 6/99,14/02,13/03, 9/05, 1/06 i 2/10, dalje: Konvencija) te više odluka koje su od strane ovog suda donesene u korist njezine prednice u predmetima P-1759/2019, P- 1779/2019 i P-4513/2022, predlaže donošenje presude kojom se tuženici nalaže da joj isplati iznos od 1.339,73 € sa zateznom kamatom koja na iznos 666,57 € teče od 11. kolovoza 2020. do isplate, a na iznos od 673,15 € od 11. rujna 2020. do isplate, uz naknadi troškova postupka.

1.1. U tijeku prethodnog postupka tužiteljica navodi da se u odluci nadležnog tijela kojom se predmetni stan vraća njezinoj prednici navodi površina 87,85 m2, dok iz Odluke o priznavanju stanarskog prava u sustanarskom odnosu proizlazi da sadašnji zaštićeni najmoprimac NĆ (Cinotti) koristi samostalno dvije sobe, sobicu i kuhinju površine 77,10 m2, te zajednički hodnik površine 21,50 m2, dakle, faktički koristi 98,60 m2 i stoga je izračun u svakom slučaju povoljniji za tuženicu jer se traži naknada izračunata na temelju manje površine od one koja se koristi, dakle, manji iznos od onog na koji bi imala pravo, da je njezina prednica cijeli život stanovala u zgradi u kojoj se sporni stan nalazi te se brinula o održavanju istog te da su paušalne tvrdnje tuženice o oštećenjima nastalim u potresu jer svi u zgradi i nadalje koriste stambene jedinice i poslovne prostore.

1.2. U konačnici, u podnesku od 24. svibnja 2025., tužiteljica navodi da tuženica u rješenju od 6. veljače 2025., donesenom prema Zakonu o načinu izvršenja presuda Europskog suda za ljudska prava u skupini predmeta Statileo protiv Hrvatske, faktički priznaje njezino vlasništvo na predmetnom stanu u cijelosti te joj plaća određeni dio zaštićene najamnine i prihvaća prigovor tuženice po pitanju iznosa povećane zaštićene najamnine u smislu čl.28. a ZNS-a, pa kako je njezina prednica najmoprimcu 24. kolovoza 2018. uputila zahtjev za plaćanje povećane najamnine i isti je trebao platiti 549,56 kn za kolovoz 2020. te 743,52 kn za rujan 2020., a tržišna naknada bi za kolovoz 2020. iznosila 5.912,60 kn/786,25 €, a za rujan 2020. bi iznosila 5.967,63 kn/786,25 €, to je oštećena za navedenu razliku, umanjeno za porezno priznate izdatke odnosno za porez i prirez na poreznu osnovicu i to 634,02 € za kolovoz 2020. te 614,85 € za rujan 2020. te u konačnici od tuženice traži isplatu iznosa od 1.248,87 € sa zateznom kamatom koja na iznos 634,02 € teče od 11. kolovoza 2020., a na iznos od 614,85 € od 11. rujna 2020. do isplate.

2. Tuženica u odgovoru na tužbu u bitnom ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije za ½ dijela nekretnine jer je na ugovoru o darovanju od 3. listopada 2019. ovjerena samo istinitost potpisa ugovornih strana, a taj stan koristi zaštićeni najmoprimac NĆ, slijedom čega se radi o darovanju bez prave predaje, osporava pasivnu legitimaciju, visinu zahtjeva jer stan prema ugovoru o najmu ima površinu 87,85 m2, dok prema izračunu GSKG d.o.o. 81,39 m2 pa izračun visine zaštićene najamnine nije točan i najmoprimac plaća niži iznos najamnine od onog koji bi trebao plaćati, kao i visinu tržišne naknade koju tužiteljica označava u iznosu 8,95 € / m2 jer su na zgradi u kojoj se stan nalazi utvrđena određena oštećenja nastala potresom odnosno prema podacima iz Izvješća Grada Zagreba od 29. ožujak 2021. tijekom 2020. je mjesečna najamnina u 2020. za stanove sličnog tipa iznosila oko 6,52 € / m2.

2.1. U tijeku prethodnog postupka tuženica ističe da je u trenutku sklapanja ugovora o darovanju tužiteljica imala saznanja da stan koristi zaštićeni najmoprimac pa nije mogla osnovano očekivati ostvarenje tržišne naknade putem iznajmljivanja darovanog stana, da je zaštićena najamnina utvrđena prema izračunu GSKG d.o.o. utvrđena za dvije osobe, a stan koristi samo jedna osoba i nije utvrđena u povećanom iznosu prema odredbama tada važećeg čl.28. a Zakona o najmu stanova ("Narodne Novine" 91/96, 48/98, 66/98, 22/06, 68/18, 105/20; dalje:ZNS) te da je u parnici P-9137/2021 između istih stranaka, ali za razdoblje kolovoz 2018. do prosinac 2019., najmoprimac iskazao da od 1993. živi sam, a da njegovi sinovi žive u [adresa] te u [adresa] iz čega da proizlazi da je njegov sin HĆ neosnovano upisan u ugovor o najmu, pa kako se izračun visine zaštićene najamnine temelji na pogrešnim podacima i okolnost da je tužiteljica primala nižu zaštićenu najamninu od one na koju je imala pravo predstavlja njezin doprinos vlastitoj štetu, što ne može pasti na teret tuženice, to predlaže da sud pribavi novi izračun visine zaštićene najamnine koji vrijedi na dan 31. kolovoz 2018. prema površini 87,85 m2 te za samo jednu osobu.

2.2. U konačnici tuženica odustaje od prijedloga da se od GSKG d.o.o. pribavi predloženi izračun visine zaštićene najamnine.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u zahtjev za mirno rješenje spora, rješenje nadležnog tijela iz postupka povrata oduzete imovine od 21. kolovoza 2001., rješenje o nasljeđivanju ovog suda od 11. siječnja 2022. br.:O-10335/21, z.k. izvadak, Odluku o priznavanju stanarskog prava u sustanarskom odnosu od 19. veljače 1993., zapisnik o bodovanju, ugovor o najmu od 18. listopada 2002., izvadak iz matice rođenih, izračun visine zaštićene najamnine, dopis Gradskog ureda za opću upravu od 22. veljače 2022., presude ovog suda od 31. ožujka 2021. broj:P-1759/2019, 1. travnja 2021. broj:P-1779/2019, 29. rujna 2022. broj:P-9174/2021, 11. siječnja 2023. broj:P- 4513/2022, 20. svibnja 2024. broj:P-1440/2023, 8. srpnja 2022. broj:P-1538/2022, 2. studenog 2022. broj:P-2606/2022, 21. ožujka 2023. broj:P-3053/2022, 27. listopada 2023. broj:P-6230/2022, 28. veljače 2025. broj:P-792/2023, 6. prosinca 2023. broj:P- 801/2023 i 28. ožujka 2024. broj:P-3356/2023, presudu Županijskog suda u Vukovaru od 20. veljače 2025. broj: Gž-96/2024, privremeno rješenje nadležnog tijela i potvrdu od 6. veljače 2025. te izračun najamnine u smislu čl.28. a ZNS-a od 23. kolovoza 2018. uz povratnicu.

3.1. Preostalu dokumentaciju sud nije posebno razmatrao i cijenio jer istu ne nalazi odlučnom za predmet spora.

4. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23; dalje:ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u pretežnom dijelu osnovan.

5. Iz dokumentacije u koju je izvršen uvid kao bitno proizlazi slijedeće:

-da je Odlukom o priznavanju stanarskog prava u sustanarskom odnosu od **.**.1993. ČĆ priznato stanarsko pravo na sustanarski dio stana u [adresa], drugi kat, time da isti odvojeno koristi 2 sobe, sobicu i kuhinju površine 77,10 m2, a zajedno sa drugim sustanarom hodnik površine 21,50 m2 i član njegovog domaćinstva je FĆK (sin),

-da je u zapisniku o bodovanju stana nositelja stanarskog pravca Cele Cabo Cibnotti od 29. ožujka 1988. navedeno da stan ima površinu 88,66 m2,

-da je GĆ rješenjem nadležnog tijela od 21. kolovoza 2001. dano (vraćeno) u vlasništvo 14 stanova u [adresa], među kojima se nalazi i sporni dvoisposobni stan na drugom katu desno, površine 87,85 m2, kojeg koristi ČĆ,

-da je u gore navedenom rješenju odlučeno da su GĆ i najmoprimci stanova, između ostalih i ČĆ, dužni sklopiti ugovor o najmu kojim se utvrđuju međusobna prava i obveze sukladno odredbama posebnog zakona u roku 60 dana od pravomoćnosti rješenja, a ako GĆ odbije sklopiti ugovor o najmu stanar može zahtijevati ostvarenje svojeg prava podnošenjem tužbe nadležnom sudu u roku 60 dana od dana kada je vlasnik odbio sklopiti ugovor o najmu te da odluka suda u cijelosti zamjenjuje,

-da je između GĆ, kao vlasnika i ČĆ, kao najmoprimca, zaključen 18. listopada 2002. ugovor o najmu stana sa zaštićenom najamninom - u [adresa], dvoiposobni stan drugi kat desno površine 87,85 m2, a kao član domaćinstva je evidentiran HĆ (sin) te je određena obveza plaćanja najamnine u iznosu 161,64 kn,

-da je ČĆ promijenio prezime u NĆ,

-da je GĆ dopisom od 24. kolovoza 2018. od NĆ zatražila plaćanje povišene najamnine prema čl.28.a ZNS-a i to 549,56 kn (do 31. kolovoza 2020.) odnosno 743,52 kn (od 1.rujna 2020.),

-da je tužiteljica, prema rješenju o nasljeđivanju ovog suda od 11. siječnja 2022. br.:O- 10335/21 jedina zakonska nasljednica GĆ te je stekla, između ostalog, ½ dijela gore navedenog stana opisanog kao – suvlasnički dio s neodređenim omjerom E-12 dvoiposobni stan na II katu desno površine 87,85 m2 koji je neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi -,

-da je tužiteljica upisana u zk. ul. br. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zk.č.br.3451 kuća popisni broj 1362 i dvorište u Gundulićevoj 8, a Samostanskoj 12 kao vlasnica suvlasničkog dijela s neodređenim omjerom E-12 dvoiposobni stan na II katu desno površine 87,85 m2 koji je neodvojivo povezan sa suvlasničkim dijelom cijele nekretnine koji je jednako velik kao i ostali suvlasnički dijelovi i to ½ dijela te ½ dijela,

-da zaštićena najamnina za predmetni stan, prema izračunu GSKG d.o.o. od 1. prosinca 2020., iznosi 304,26 kn te je u istom navedena korisna površina stana od 81,39 te 2 osobe kao broj osoba u stanu,

-da je, prema dopisu Gradskog ureda za opću upravu od 22. veljače 2022., prosječna visina najamnine u 2020., a za stan koji se po površini, opremljenosti i položaju može usporediti sa stanom u [adresa], drugi kat, površine 74,90 m2, iznosi 8,95 €/m2,

-da je presudama ovog suda od 31. ožujka 2021. broj:P-1759/2019, 1. travnja 2021. broj:P-1779/2019, 29. rujna 2022. broj:P-9174/2021, 11. siječnja 2023. broj:P- 4513/2022, 20. svibnja 2024. broj:P-1440/2023, 8. srpnja 2022. broj:P-1538/2022, 2. studenog 2022. broj:P-2606/2022, 21. ožujka 2023. broj:P-3053/2022, 28. veljače 2025. broj:P-792/2023, 6. prosinca 2023. broj:P-801/2023 i 28. ožujka 2024. broj:P- 3356/2023 naloženo tuženici isplatiti ovdje tužiteljici odnosno njezinoj prednici GĆ pojedine novčane iznose na ime razlike zaštićene i slobodno ugovorene najamnine za stanove kojih je vlasnica, a koje koriste pojedini zaštićeni najmoprimci u [adresa],

-da je presudom ovog suda od 27. listopada 2023. broj:P-6230/2022 ovdje tuženici naloženo isplatiti ovdje tužiteljici pojedine iznose na ime razlike zaštićene i slobodno ugovorene najamnine za stan koji je i ovdje predmetom spora i to za razdoblje od rujna 2015. do srpnja 2018., koja je presuda potvrđena odlukom Županijskog suda u

Vukovaru od 20. veljače 2025. broj:Gž-96/2024,

-da se tužiteljica obratila tuženici sa zahtjevom za mirno rješenje spora (primljen 20. travnja 2023.),

-da je privremenim rješenjem nadležnog tijela od 6. veljače 2025. utvrđena obveza NĆ plaćati tužiteljici, kao vlasnici spornog stana, dio prosječne najamnine u visini 411,80 €, a ostatak od 411,80 € će istoj plaćati ovdje tuženica, iz obrazloženja koje odluke također proizlazi i to da stan ima površinu 87,85 m2,

-da iz potvrde nadležnog tijela od 6. veljače 2025. proizlazi da predmetni stan ima površinu 87,85 m2 te je upisan u registar stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci, 6. U odnosu na prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužiteljice za ½ dijela nekretnine jer je na ugovoru o darovanju od 3. listopada 2019. ovjerena samo istinitost potpisa ugovornih strana, a taj stan koristi zaštićeni najmoprimac NĆ, slijedom čega se radi o darovanju bez prave predaje, valja istaći da tuženica ne dostavlja spomenuti ugovor o darovanju, dok iz priloženog z.k. izvatka nije moguće utvrditi temelj upisa tužiteljice, slijedom čega se taj prigovor ukazuje neosnivanim.

6.1. Ipak valja napomenuti kako sve i da je točno što tuženica tvrdi - da je na ugovoru o darovanju ½ dijela predmetnog stana od 3. listopada 2019. samo ovjerena istinitost potpisa stranaka – ta okolnost ne otklanja aktivnu legitimaciju tužiteljice u ½ dijela jer je najmoprimac LĆ u tom slučaju bio neposredni, a tužiteljica posredni posjednik koji je stupio u pravni položaj ranije vlasnice i ubirao najamninu odnosno vršio pregled stana u smislu čl.9. ugovora o najmu, slijedom čega se ne radi o darovanju bez prave predaje. Također valja istaći kako sve i da se radi o darovanju bez prave predaje tužiteljica je jedina zakonska nasljednica pok. GĆ i stoga bi, u slučaju nedostatka propisane forme, po sili zakona tih ½ dijela spornog stana prešlo u vlasništvo tužiteljice.

7. U odnosu pak na prigovor promašene pasivne legitimacije i dovođenje u pitanje prava tužiteljice zahtijevati naknadu u razlici najamnine s obzirom na stjecanje nekretnine darovanjem, valja istaći da temelj stjecanja u konkretnom slučaju nije od utjecaja na pravo tužiteljice.

7.1. Naime, zakonodavac je pri uređivanju odnosa iz područja stanovanja institut stanarskog prava zamijenio institutom građanskog prava - najmom, u kojem se prava i obveze uređuju ugovorom, pri čemu je posebnu zaštitu predvidio upravo za ranije nositelje stanarskog prava, pa je tako pravni položaj istih uređen kao pravni položaj najmoprimaca, a ograničenja vlasništva stanarskim pravom uređena su kao ograničenja najmom. Pravni položaj vlasnika stana i zaštićenog najmoprimca koji ga koristi propisan je ZNS-om i postoji niz ograničenja prava vlasnika odnosno zaštitnih mjera u korist zaštićenog najmoprimca, a ista se ogledaju u tome što su raniji nositelji stanarskog prava stekli prava i obveze (status) najmoprimaca stupanjem na snagu samog ZNS-a, uz pravo ugovoriti zaštićenu najamninu (osim u slučaju iz čl.31.st.2.ZNS) koja je znatno niža od tržišne i propisana je Uredbom o uvjetima i mjerilima za utvrđivanje iznosa zaštićene najamnine ("Narodne Novine" 40/97, 117/05) te sklopiti ugovor o najmu na neodređeno vrijeme, kao i u dužnosti vlasnika - najmodavca sklopiti takav ugovor, bez mogućnosti slobodnog izbora osobe najmoprimca i utjecaja na iznos najamnine, uz vrlo stroge kriterije za otkaz/raskid ugovora te istovremenu obvezu plaćanja poreza na dohodak od najamnine i pričuve propisane Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima ("Narodne Novine" 91/96, 68/98,137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09,153/09,143/12, 152/14, 81/15, 94/17, 52/25 dalje:ZV).

7.2. Nadalje, prema čl.30. ZV-a pravo vlasništva je stvarno pravo na određenoj stvari koje ovlašćuje svojeg nositelja da s tom stvari i koristima od nje čini što ga je volja te da svakoga drugoga od toga isključi, ako to nije protivno tuđim pravima ni zakonskim ograničenjima, pa tako ima i pravo dati nekretninu - stan u najam osobi po izboru i prema tržišnim cijenama.

7.3. Uvođenjem gore navedenih ograničenja za vlasnike stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci nedvojbeno je došlo do miješanja u njihovo pravo na mirno uživanje vlasništva zajamčeno u čl. 1. Protokola br. 1. uz Konvenciju, koju se Konvenciju tuženica obvezala primjenjivati, kao i postojeće propise uskladiti s preuzetim međunarodnim obvezama i istim je miješanjem tim vlasnicima nametnut nerazmjeran i prekomjeran individualni teret, dok, s druge strane u zakonodavstvu ne postoje nikakva procesna jamstva koja bi omogućila postizanje pravedne ravnoteže između interesa vlasnika takvog stana i zaštićenog najmoprimca.

7.4. S obzirom da pozitivnim propisima nije ostvarena pravedna raspodjela socijalnog i financijskog tereta jer je stambeno zbrinjavanje zaštićenih najmoprimaca neopravdano prebačeno na samo jednu društvenu skupinu - vlasnike/najmodavce stanova u kojima žive zaštićeni najmoprimci i isti sami snose većinu socijalnih i financijskih obveza stambenog zbrinjavana zaštićenog najmoprimca, pa tako i tužitelji u konkretnom slučaju, to sud nalazi da je povrijeđeno njihovo pravo na mirno uživanje vlasništva, a koje pravo im je zajamčeno Ustavom Republike Hrvatske ("Narodne novine" 56/90, 135/97, 113/00, 28/01, 76/10, 5/14; dalje:Ustav), odredbom čl.30. ZV-a i odredbom čl. 1. Protokola 1. uz Konvenciju (presuda ELJSP u predmetu Statileo protiv Republike Hrvatske od 10. srpnja 2014.).

7.5. Iz gore navedenog proizlazi da postoji protupravnost u postupanju tuženice po pitanju reguliranja prava zaštićenih najmoprimaca na stanovima u vlasništvu fizičkih osoba odnosno prava i obveza vlasnika takvih stanova i isto predstavlja povredu Ustavom i Konvencijom zajamčenog prava vlasništva, slijedom čega se njezini prigovori ukazuju neosnovanim, a time je utvrđena pasivna legitimacija tuženice te osnov zahtjeva tužiteljice.

8. Slijedom navedenog tuženica je u obvezi tužiteljici, kao vlasnici stana u kojem živi zaštićeni najmoprimac, naknaditi imovinsku štetu koju je pretrpjela uslijed činjenice da je u spornom razdoblju kolovoz i rujan 2020. bila onemogućena naplatiti najamninu za svoju nekretninu / stan u visini slobodno ugovorene / tržišne vrijednosti, pri čemu nije dužna dokazivati da bi tu nekretninu / stan iznajmila jer bi se na taj način od vlasnika tražilo da dokaže nemoguće s obzirom da zbog nametnutih ograničenja prava vlasništva istu nisu niti mogao iznajmljivati (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske, Rev 2364/16 od 18. siječnja 2018.).

9. Nadalje, u odnosu na prigovor tuženice na izračun visine zaštićene najamnine s obzirom na različitost podataka o površini i broj osoba koje koriste sporni stan prvenstveno valja istaći da tuženica nije dostavila zapisnik s ročišta u predmetu P- 9137/2021 od 25. siječnja 2023. na koji se poziva kao dokaz o iskazu najmoprimca u pravcu da sam koristi sporni stan, pa kako iz ugovora o najmu stana od 18. listopada 2002. proizlazi da taj stan koriste 2 osobe i da ima površinu 87,85 m2, koja površina proizlazi i iz rješenja nadležnog tijela iz postupka povrata oduzete imovine od 21. kolovoza 2001., z.k. izvatka i privremenog rješenjem nadležnog tijela od 6. veljače 2025., to se prigovor tuženice ukazuje paušalnim i ničim dokazanim, tim više što je u konačnici odustala od prijedloga da se pribavi novi izračun visine zaštićene najamnine sa jednom osobom sa stanjem na dan 31. kolovoz 2018.

9.1. Također valja istaći da sud nalazi ničim dokazanim i tvrdnju tuženice da bi na zgradi u kojoj se sporni stan nalazi nastala u potresu opsežna oštećenja koja utječu na visinu tržišne naknade, pa da je stoga iznos od 8,95 € / m2 koji tužiteljica traži previsok.

10. S obzirom da je prednica tužiteljice najmoprimcu uputila zahtjev da joj plaća povećanu najamninu u odnosu na raniji ugovor o najmu (prema čl.4. ugovora najamnina je iznosila 161,64 kn) i dostavila izračun u smislu čl.28.a ZNS-a, iz kojeg proizlazi da bi za kolovoz 2020. trebalo platiti 549,56 kn, a za rujan 2020. iznos od 743,52 kn, a iz podataka Gradskog ureda za opću upravu od 22. veljače 2022. proizlazi da prosječna visina najamnine u 2020. za stanove slične kao predmetni iznosi 8,95 €/m2, dakle, za kolovoz i rujan 2020. bi tržišna najamnina iznosila 786,25 € (8.95 € x 87,85 m2), što za kolovoz 2020. iznosi 5.912,60 kn, a za rujan 2020. iznosi 5.967,63 kn (imajući u vidu tadašnji tečaj € / kn), to osnovano tužiteljica potražuje da joj se isplati razlika, umanjeno za porezno priznate izdatke odnosno za porez i prirez na poreznu osnovicu prema Zakonu o porezu na dohodak.

10.1. Kako sud nalazi da su iznosi koje tužiteljica potražuje konačno postavljenim zahtjevom i to 634,02 € za kolovoz te 614,85 € za rujan 2020. posve primjereni odnosno nalazi da je u spornom razdoblju pretrpjela imovinsku štetu kao razliku između pretpostavljene slobodno ugovorene/tržišne i zaštićene najamnine umanjeno za izdatke, poreze i prireze u ukupnom iznosu od 1.248,87 € (od toga 634,02 € za kolovoz te 614,85 € za rujan 2020.), to je tužbeni zahtjev valjalo prihvatiti i odučiti kao u stavku I. izreke, temeljem prethodno citiranih propisa u vezi s čl.1089. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 114/22, 156/22, 155/23; dalje: ZOO) te presudom ELJSP u predmetu Statileo protiv Republike Hrvatske od 10. srpnja 2014.

10.2. Na gore navedeni iznos od 1.248,87 € tužiteljici je dosuđena i zatezna kamata prema čl.29. st.1. i 2. ZOO-a koja teče od 12. rujna 2025. do isplate, dok je dio zahtjeva za isplatu zatezne kamate na pojedine iznose i razdoblja navedena u stavku II. izreke presude valjalo odbiti kao neosnovan. To stoga što što je visina štete utvrđena u ovom postupku i tuženica dolazi u zakašnjenje tek donošenjem prvostupanjske presude, a ne s danom dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa razlike.

11. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na čl.154.st.5. ZPP-a, a isti je odmjeren prema vrijednosti predmeta spora tijekom postupkomTbr.7-9 i 46 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika i to za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora, tužbe i podneska od 3.6.2024. po 200,00 €, za pristup na ročište 16.10.2024. iznos od 50,00 €, za sastav prijedloga za povrat u prijašnje stanje i pristup na ročište 14.5.2025. po 100,00 € te za sastav podneska od 24.5.2025. i pristup na ročište 3.7.2025. po 150,00 €, uz pdv u iznosu 287,50 € te trošak sudske pristojbe na tužbu u iznosu 26,55 € i presudu u iznosu 26,55 € (ukoliko bude plaćena u roku 3 dana od elektroničke dostave odluke) – sveukupno 1.490,60 € s pripadajućom kamatom temeljem čl. 29.st.2. ZOO i čl.151.st.3. ZPP-a.

11.1. Temeljem čl.155.st.1. ZPP-a tužiteljici nije priznat trošak za sastav podneska od 13.3.2025. jer nije bio potreban, kao niti trošak pristupa na ročište 13.6.2024. jer je odgođeno krivnjom tužiteljice

U Zagrebu, 12. rujna 2025.

SUDAC:

ANDRIJANA MARKIĆ JURIŠIĆ

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke stranke mogu podnijeti žalbu. Žalba se podnosi u elektroničkom obliku u roku od 15 dana računajući od dana primitka, putem ovog suda na županijski sud.

DNA:

1. tužitelj po pun.

2. tuženica