Republika Hrvatska

Županijski sud u Osijeku

Osijek, Europska avenija 7

Poslovni broj Kž-273/2025-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Osijeku, u vijeću sastavljenom od suca Azre Salitrežić, kao predsjednika vijeća te sudaca Vlaste Šimenić-Kovač i Davora Mitrovića, kao članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv I-opt. DŽ i II-opt. CŽ, zbog kaznenih djela iz čl. 278. st. 3. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 136/19, 84/21 – u daljnjem tekstu: KZ/11) i dr., povodom žalbi I-opt. DŽ i II-opt. CŽ podnesenih protiv presude Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj K- 79/2022-34 od 7. travnja 2025., na javnoj sjednici vijeća održanoj 12. rujna 2025. u prisutnosti u javnom dijelu sjednice zamjenice Županijskog državnog odvjetnika u Osijeku Mikice Munjin-Wertag, branitelja I-optuženika Krešimira Arambašića, odvjetnika iz Osijeka te branitelja II-optuženika po zamjeničkoj punomoći Ive Kovačev Radić, odvjetnice iz Osijeka,

p r e s u d i o  j e

I/ Djelomično se prihvaćaju žalbe I-opt. DŽ i II-opt. CŽ, preinačuje se prvostupanjska presuda u pravnoj oznaci djela i izriče da je I-opt. RŽ pod točkama 1. i 4. prvostupanjske presude počinio jedno produljeno kazneno djelo krivotvorenja isprava, opisano u čl. 278. st. 3. u vezi sa st. 1. KZ/11 i čl. 52. KZ/11, a kažnjivo po čl. 278. st. 3. KZ/11 u vezi s čl. 52. KZ/11, a pod točkama 2. i 5. prvostupanjske presude jedno produljeno kazneno djelo pomaganja u ovjeravanju neistinitog sadržaja, opisano u čl. 281. st. 1. KZ/11 u svezi čl. 38. KZ/11 i čl. 52. KZ/11, a kažnjivo po čl. 281. st. 1. KZ/11 u vezi s čl. 52. KZ/11, a II-opt. CŽ pod točkama 2. i 3. prvostupanjske presude jedno produljeno kazneno djelo ovjeravanja neistinitog sadržaja, opisano u čl. 281. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 i u svezi čl. 52. KZ/11, a kažnjivo po čl. 281. st. 1. KZ/11 u vezi s čl. 52. KZ/11.

II/ Uslijed odluke pod točkom I/ preinačuje se pobijana presuda i u odluci o kazni te se izriče da se I-opt. ČŽ za produljeno kazneno djelo krivotvorenja isprava, opisano u čl. 278. st. 3. u vezi sa st. 1. KZ/11 i čl. 52. KZ/11, na temelju čl. 278. st. 3. KZ/11 u vezi s čl. 52. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, a za produljeno kazneno djelo pomaganja u ovjeravanju neistinitog sadržaja, opisano u čl. 281. st. 1. KZ/11 u svezi čl. 38. KZ/11 i čl. 52. KZ/11, na temelju čl. 281. st. 1. KZ/11 u vezi s čl. 52. KZ/11 utvrđuje kazna zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine, a uz daljnju primjenu čl. 51. st. 1. i 2. KZ/11 I-opt. RŽ osuđuje se na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine, dok se II-opt. CŽ za produljeno kazneno djelo ovjeravanja neistinitog sadržaja, opisano u čl. 281. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 i u svezi čl. 52. KZ/11, na temelju čl. 281. st. 1. KZ/11 u svezi čl. 52. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine i 8 (osam) mjeseci.

III/ Žalbe opt. DŽ i opt. CŽ u ostalom dijelu odbijaju se kao neosnovane te se u ostalom pobijanom, a nepreinačenom dijelu, potvrđuje prvostupanjska presuda.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Osijeku, poslovni broj K-79/2022-34 od 7. travnja 2025., I-opt. RŽ proglašen je krivim pod toč. 1. i 4. izreke - zbog dva produljena kaznena djela krivotvorenja isprave, opisana u članku 278. stavku 3. KZ/11 u svezi s člankom 278. stavkom 1. te člankom 52. KZ/11, a kažnjiva po članku 278. stavku 3. KZ/11 te pod toč. 2. i 5. izreke – zbog dva kaznena djela pomaganja u ovjeravanju neistinitog sadržaja, opisana u članku 281. stavku 1. u svezi članka 38. KZ/11, a kažnjiva po članku 281. stavku 1. KZ/11, dok je II-opt. CŽ proglašen krivim pod toč. 2. izreke - zbog produljenog kaznenog djela ovjeravanja neistinitog sadržaja, opisano u članku 281. stavku 1. KZ/11 u svezi članka 52. KZ/11, a kažnjivo po članku 281. stavku 1. KZ/11 te pod toč. 3. izreke – zbog produljenog kaznenog djela ovjeravanja neistinitog sadržaja, opisano u članku 281. stavku 2. KZ/11 u svezi članka 52. KZ/11, a kažnjivo po članku 281. stavku 1. KZ/11.

1.1. I-opt. ČŽ prvostupanjskom presudom utvrđene su slijedeće kazne: za toč. 1. izreke na temelju čl. 278. st. 3. KZ/11 utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od tri godine, za kazneno djelo iz toč. 2. izreke, na temelju članka 281. stavka 1. KZ/11 utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od tri godine, za kazneno djelo iz toč. 3. izreke, na temelju čl. 278. st. 3. KZ/11 utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od tri godine, za kazneno djelo iz toč. 4. izreke, na temelju članka 281. stavka 1. KZ/11 utvrđena mu je kazna zatvora u trajanju od tri godine, nakon čega je I-opt. RŽ na temelju članka 51. stavka 2. i članka 44. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od deset godina. II-opt. CŽ za kazneno djelo iz toč. 2. izreke, na temelju članka 281. stavka 1. KZ/11 utvrđena je kazna zatvora u trajanju od tri godine, za kazneno djelo iz točke 3. izreke, na temelju članka 281. stavka 1. KZ11 utvrđena mu je kazna zatvora od tri godine te je na temelju članka 51. stavka 2. i članka 44. KZ/11 osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora od pet godina.

1.2. Na temelju članka 79. stavka 1. KZ/11 II-opt. CŽ naloženo je oduzimanje e-osobne iskaznice Republike Hrvatske serijskog broja [broj osobne iskaznice] i e-putovnice Republike Hrvatske serijskog broja [serijski broj], te se isti predmeti imaju uništiti, a uništenje se nalaže PU osječko-baranjskoj, po pravomoćnosti ove presude.

1.3. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi s čl. 145. st. 2. toč. i 6. Zakona o kaznenom postupku (Narodne novine 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19 i 80/22 i 36/24 u daljnjem tekstu ZKP/08) I-opt. RŽ i II-opt. CŽ dužni su na ime troškova kaznenog postupka, platiti svaki sudu iznos od ukupno 132,72 EUR/ ime paušalne svote u roku od 15 dana od pravomoćnosti presude.

2. Žalbu protiv prvostupanjske presude podnio je I-opt. RŽ putem branitelja po službenoj dužnosti Krešimira Arambašića, odvjetnika iz Osijeka zbog bitnih povreda odredbi kaznenog postupka, zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja zbog povrede kaznenog zakona, zbog odluke suda o kazni te zbog odluke o plaćanju troškova postupka, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu i pobijanu presudu u cijelosti ukine i predmet uputi na ponovno suđenje ili pak da ukoliko odbije žalbu, da se ista usvoji u dijelu izrečenih visina kazne. Branitelj predlaže da ga se pozove na sjednicu drugostupanjskog vijeća sukladno čl. 475. Zakona o kaznenom postupku.

2.1. Žalbu protiv pobijane presude podnio je II-opt. CŽ putem branitelja po službenoj dužnosti Ivana Jukića, odvjetnika iz Osijeka zbog bitnih povreda odredbi kaznenog postupka te zbog povrede kaznenog zakona, s prijedlogom da drugostupanjski sud prihvati žalbu i pobijanu presudu u cijelosti ukine i predmet uputi na ponovno suđenje. Branitelj predlaže da ga se pozove na sjednicu drugostupanjskog vijeća sukladno čl. 475. Zakona o kaznenom postupku.

3. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

4. U skladu s čl. 474. st. 1. ZKP/08, spis je bio dostavljen na razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.

5. Za 12. rujna 2025. zakazana je javna sjednica vijeća o kojoj su uredno obaviješteni zamjenik Županijskog državnog odvjetnika u Osijeku, I-opt. RŽ, branitelj I- optuženika Krešimir Arambašić, odvjetnik iz Osijeka, II-opt. CŽ te branitelj II- optuženika Ivan Jukić, odvjetnik iz Osijeka. Na sjednicu vijeća nisu pristupili I-opt. RŽ i II-opt. CŽ pa je sjednica vijeća održana u njihovoj odsutnosti, na temelju čl. 475. st. 3. ZKP/08.

5.1. Sjednica vijeća započela je izlaganjem žalbe I-opt. DŽ od 29. svibnja 2025., a koju žalbu i žalbeni prijedlog je izložio branitelj I-optuženika Krešimir Arambašić. Nakon toga, žalbu II-opt. CŽ od 29. svibnja 2025. i žalbeni prijedlog izložila je braniteljica II-optuženika po zamjeničkoj punomoći Iva Kovačev Radić.

6. Žalbe I-opt. DŽ i II-opt. CŽ su djelomično osnovane.

U odnosu na žalbu I-opt. NŽ

7. Opt. RŽ žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka jer da je proglašen krivim za kaznena djela opisana u točkama 1., 2., 4. i 5. izreke prvostupanjske presude, a da mu je potom u toč. V/ utvrđena kazna zatvora pod toč. 3. izreke prvostupanjske presude za kazneno djelo iz čl. 278. st. 3. KZ/11, iako za kazneno djelo iz toč. 3. nije niti optužen, pa da je time prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 5. ZKP/08 jer ne postoji optužba ovlaštenog tužitelja.

7.1. Iako takvu povredu podvodi pod bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 5. ZKP/08 jer da u odnosu na kazneno djelo iz toč. 3., za koje je proglašen krivim ne postoji optužba ovlaštenog tužitelja, takvi žalbeni navodi sadržajno bi ukazivali na bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08, odnosno da je izreka proturječna sama sebi.

7.2. Nastavno, da prvostupanjski sud opt. NŽ nije presudio zbog kaznenog djela opisanog u toč. 5. izreke prvostupanjske presude (pomaganje u ovjeravanju neistinitog sadržaja iz čl. 281. st. 1. u svezi čl. 38. KZ/11, a kažnjivo po čl. 281. st. 1. KZ/11) iako postoji optužba za to kazneno djelo.

7.3. Međutim, suprotno takvim žalbenim navodima, iz izreke prvostupanjske presude pod toč. II/ nedvojbeno proizlazi da je I-opt. RŽ proglašen krivim pod toč. 1. i 4. izreke zbog dva produljena kaznena djela krivotvorenja isprave, opisana u čl. 278. st. 3. u vezi sa st. 1. KZ/11 i čl. 52. KZ/11, a kažnjiva po čl. 278. st. 3. KZ/11, a pod toč. 2. i 5. izreke zbog dva kaznena djela pomaganja u ovjeravanju neistinitog sadržaja, opisana u čl. 281. st. 1. KZ/11 u vezi s čl. 38. KZ/11, a kažnjiva po čl. 281. st. 1. KZ/11. Osim toga, navedeno proizlazi i iz obrazloženja prvostupanjske presude kada prvostupanjski sud u odnosu na svako od navedenih kaznenih djela za koje ga je proglasio krivim daje razloge, pa tako u odnosu na kazneno djelo iz toč. 1. (str. 11. presude, toč. 30. i toč. 31.), za kazneno djelo iz toč. 2. (str. 12. i 13. presude, toč. 32.- 32.3.), za kazneno djelo pod toč. 4. (str. 13.-15. presude, toč. 34.-34.2.) te za kazneno djelo pod toč. 5. (str. 15. presude, toč. 35.-35.3.). Dakle, prvostupanjski sud je suprotno žalbenim navodima, a što proizlazi također iz pravne oznake djela (pod toč. II/ prvostupanjske presude) opt. NŽ proglasio krivim za kaznena djela iz toč. 1., 2., 4. i 5. izreke pobijane presude. No, kod utvrđivanja kazne za kaznena djela pravnih oznaka iz toč. 4. i 5. u izreci presude prvostupanjski sud je, očitom omaškom pod toč. V/ i VI/ naveo da se radi o kaznenim djelima iz toč. 3. i 4., iako se zapravo radi o kaznenim djelima iz toč. 4. i 5. jer je kazne za ta kaznena djela utvrdio na temelju valjanih zakonskih propisa, odnosno odgovarajućih članaka kaznenog zakona koji se odnose na kaznena djela za koje ga je proglasio krivim. Uz to, da se radi se o očitoj omašci u pisanju presude vidljivo je i iz razloga presude kada prvostupanjski sud u odnosu na kazneno djelo iz toč. 3. daje razloge u odnosu na opt. CŽ, a to čini i u razlozima presude (str. 13., toč. 33.-33.1.). Kraj takvog stanja stvari ne bi se radilo o bitnoj povredi odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 koje bi dovele do toga da se presuda ne može s uspjehom ispitati.

7.4. U nastavku žalbe opt. RŽ ukazuje na bitnu potvrdu odredaba kaznenog postupka iz čl. 468. st. 1. toč. 11. ZKP/08 jer da pobijana presuda nema razloga o odlučnim činjenicama, da u presudi postoje i proturječnosti o odlučnim činjenicama jer presuda, iako relativno opširna, ima manjkavo obrazloženje i svojim sadržajem ne objašnjava zaključak suda koji je protivan izvedenim dokazima te bi "brižljivim preispitivanjem dokaza koje je državni odvjetnik izveo na raspravi sud trebao doći do drugačijeg kompleksa činjeničnog stanja, odnosno ostati u dvojbi zbog čega je trebalo donijeti oslobađajuću presudu", posebice jer postoji proturječje između onoga što se u presudi navodi o sadržaju dokaza u odnosu na stvarni i realni sadržaj tih dokaza.

7.5. Suprotno takvom žalbenom navodu opt. DŽ, sud je pozorno ocijenio izvedene dokaze te u razlozima naveo jasne i provjerljive razloge bez proturječnosti kako o odlučnim i drugim važnim činjenicama i okolnostima koja čine obilježja kaznenog djela te razloge kojima se rukovodio pri rješavanju pravnih pitanja, tako da nije počinjena bitna povreda kaznenog postupka na koju u žalbi upire optuženik, a niti koja druga na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 476. st. 1. ZKP/08.

8. U žalbi zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja žalitelj ustraje u tome da je prvostupanjski sud iz izvedenih dokaza izveo pogrešan zaključak ukazujući da nema jasnog i nedvojbenog dokaza da se opt. RŽ predstavio kao opunomoćenik osobe GŽ i VŽ, da postoji nekoliko krivotvorenih dokumenata te lažnih predstavljanja nekoliko drugih osoba, a da nije logično ni životno da bi se upravo optuženik sa svojim pravim dokumentima predstavljao u ulozi opunomoćenika s tuđim lažnim ispravama. Osim toga, ističe da od osobe koja se predstavljala kao RŽ nisu uzeti otisci prstiju, da nema dokaza za zaključak da je osoba imenom RŽ ona osoba koja je pribavila lažne dokumente na ime GŽ i VŽ i lažno se predstavila kao njihov opunomoćenik, već da se očigledno neka druga osoba predstavila putovnicom DŽ i akreditirala se njegovom putovnicom te je propust službenika Porezne uprave i Matičnog ureda u tome jer su trebali gledati fotografiju u putovnici i provjeravati osobno i "uživo" osobu ispred sebe, a da je u konkretnom slučaju, po tumačenju dokaza trebala optužiti i GŽ i VŽ na čija su imena i izdani dokumenti.

8.1. Nepotpuno utvrđeno činjenično stanje vidi u tome što nisu ispitani svjedoci GŽ i BŽ na okolnost da li su njihovi dokumenti krivotvoreni, kao i službenici Porezne uprave i Matičnog ureda te što nisu pribavljeni izvornici svih isprava na kojima se temelji optužnica.

8.2. Takvim žalbenim navodima opt. RŽ nije doveo u pitanje pravilnost i potpunost utvrđenja prvostupanjskog suda koji je valjanom i savjesnom ocjenom svih izvedenih dokaza na nedvojben način utvrdio da je svojim radnjama opt. RŽ počinio kaznena djela za koja je proglašen krivim pobijanom presudom, pri čemu je za svoju odluku dao jasne, valjane, argumentirane i logične razloge koje u cijelosti prihvaća i ovaj drugostupanjski sud. Naime, iz izvedenih dokaza utvrđeno je da je punomoć ("ovlašćenje") javnog bilježnika Vladana Radikića iz Beograda od 24. lipnja 2019. na ime JŽ (str. 22 spisa) kojim opunomoćuje opt. NŽ da u njegovo ime u Republici Hrvatskoj može podići njegov rodni list i domovnicu te podnijeti zahtjev za dodjelu OIB [osobni identifikacijski broj]a te podići potvrdu o OIB [osobni identifikacijski broj]u, u [adresa] nije nikada izdana niti ovjerena jer tijekom 2019. javni bilježnici u Republici Srbiji uopće nisu koristili takvu evidenciju ovjere potpisa, a što iz proizlazi iz izvješća Službe za međunarodnu policijsku suradnju. Osim toga, iz izvješća Interpola Beograda od 16. prosinca 2020. a glede provjere valjanosti osobnih isprava s fotografijama GŽ i CŽ (str. 55-56 spisa) utvrđeno je da je GŽ, sin D, rođ. **.**.1992., registriran u evidencijama građana te da posjeduje putnu ispravu Republike Srbije broj 005735577 izdanu od PU Sremske Mitrovice s rokom važenja od 4. travnja 2007. do 4. travnja 2017. te da ista nije oglašena da bi bila ukradena ili izgubljena. S druge strane, putovnica Republike Srbije na ime GŽ, s fotografijama CŽ, koju je koristio opt. RŽ pri ishođenju punomoći kojom ga GŽ "opunomoćio" da u njegovo ime u Republici Hrvatskoj podnese zahtjev za izdavanjem i preuzimanjem rodnog lista, domovnice i OIB [osobni identifikacijski broj]a, imala je serijski broj [serijski broj] na kojoj je vidljivo da ju je izdao MUP Republike Srbije, PU Valjevo 23. listopada 2017. na ime MŽ te da je evidentirana u Republici Srbiji kao ukradeni/izgubljeni dokument te poništena 1. veljače 2019. Napose, identitet opt. DŽ pri podnošenja zahtjeva za predavanje prethodno navedenih osobnih dokumenata i potvrde OIB [osobni identifikacijski broj]a za GŽ utvrđen je temeljem njegove putovnice izdane u Republic Srbiji, ser. broja [serijski broj]. Iz navedenih razloga nisu u pravu žalbeni navodi optuženika kako niti iz jednog dokaza ne proizlazi da on nije osoba koja se predstavila u ulozi opunomoćenika GŽ, već da se radilo o nekoj drugoj osobi. Imajući u vidu da je GŽ rođen u [adresa] **.**.1992. u [adresa], prema pozitivnim propisima, kao državljanin Republike Hrvatske ima pravo na osobne dokumente Republike Hrvatske, a kako proizlazi iz izvješća MUP-a RH, to pravo nikada nije ostvario, pri čemu ima valjane osobne isprave izdane u Republici Srbiji, o čemu nema dvojbe je opt. RŽ imao saznanja te iskoristio pravo GŽ na ishođenje osobnih dokumenata Republike Hrvatske za CŽ. Nastavno tome, žalbeni navodi da od osobe koja se predstavljala kao RŽ nisu uzeti otisci prstiju, potpuno je bespredmetna jer isti nije tražio izdavanje rodnog lista, domovnice te potvrde o OIB [osobni identifikacijski broj]u na svoje ime, nego na ime GŽ, a sa fotografijom CŽ koji je potpisujući se na zahtjevima za izdavanje e-osobne iskaznice i e-putne isprave Republike Hrvatske za GŽ i dao otiske svog lijevog i desnog kažiprsta, nakon čega mu je i izdana putovnica, osobna iskaznica, a potom i e-osobna iskaznica Republike Hrvatske i e-putovnica Republike Hrvatske, sve na ime GŽ ali s fotografijom CŽ. S tim u vezi je za ukazati kako otisci papilarnih linija lijevog i desnog kažiprsta, uzeti prilikom zahtjeva za izdavanje e-osobne iskaznice, ser. broja [serijski broj] na ime GŽ, rođ. **.**.1992. i otisci linija lijevog i desnog kažiprsta s dostavljenog s daktiloskopskog obrasca Republike Srbije na ime CŽ, rođ. **.**.1997. međusobno identični i potječu od iste osobe, a kako to proizlazi iz daktiloskopskog vještačenja Centra za forenzična ispitivanja, istraživanja i vještačenja "Ivan Vučetić".

8.3. Nisu osnovani žalbeni navodi opt. DŽ ni glede nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja jer da nisu ispitani kao svjedoci GŽ i VŽ na čija imena su izdani dokumenti. Naime, s pravom je prvostupanjski sud odbio takve prijedloge obrane s obzirom je činjenično stanje bilo u dovoljnoj mjeri utvrđeno, pri čemu u spisu postoji sva originalna dokumentacija. Ujedno, u odnosu na ispitivanje službenika Matičnog ureda i Porezne uprave koji su izdali osobne dokumente, za navesti je kako optuženik nije predložio o kojim bi se poimence službenicima radilo, zbog čega je tako istaknuti dokazni prijedlog, osim što je odugovlačeći, u konkretnom slučaju neprikladan.

9. U žalbi zbog povrede kaznenog zakona opt. RŽ upire da je pod toč. 1. i 4. proglašen krivim zbog dva produljenja kaznena djela krivotvorenja isprava iz čl. 278. st. 3. u vezi sa čl. 278. st. 1. KZ/11 i čl. 52. KZ/11, a pod toč. 2. i 5. zbog dva kaznena djela pomaganja u ovjeravanju neistinitog sadržaja iz čl. 281. st. 1. KZ/11 u vezi s čl. 38. KZ/11, a kako je riječ o djelima iz iste glave Kaznenog zakona (XXVI.), da se radi o istovrsnim kaznenim djelima, zbog čega je prvostupanjski sud trebao primijeniti odredbu čl. 52. st. 3. u svezi st. 1. KZ/11 te sva djela označiti kao jedno produljeno kazneno djelo i to prema najtežem kaznenom djelu s obzirom su sve radnje u prirodnom smislu vremenski i prostorno povezane te u pravnom smislu čine jednu cjelinu. Nastavno ističe ukoliko drugostupanjski sud ne prihvati takvo stajalište, da bi se radilo o jednom produljenom kaznenom djelu krivotvorenja isprave iz čl. 278. st. 3. u vezi sa st. 1. KZ/11 te produljenom kaznenom djelu ovjeravanja neistinitog sadržaja iz čl. 281. st. 1. KZ/11 u vezi s čl. 38. KZ/11.

9.1. Takvi žalbeni navodi opt. DŽ su osnovani. Naime, prvostupanjski sud je povrijedio kazneni zakon na štetu opt. DŽ kada ga je proglasio krivim pobijanom presudom za dva produljenja kaznena djela krivotvorenja isprava iz čl. 278. st. 3. u vezi sa čl. 278. st. 1. KZ/11 i čl. 52 KZ/11 (iz toč. 1. i 4.) jer su u konkretnom slučaju oba navedena kaznena djela počinjena u razdoblju od 19. do 26. lipnja 2019. u Đakovu i Slavonskom Brodu, dakle postoji vremenska i prostorna povezanost, jedinstvena cjelina radnji tj. skup radnji kojima se ostvaruje biće istih kaznenih djela koje radnje čine međusobno logično i životno prihvatljivu cjelinu, a postoji i produljena namjera u ponavljanju odluke o djelu koja se temelji na bitno istovrsnoj situaciji, pri čemu je način počinjenja (modus operandi) identičan. Naime, opt. RŽ, prema činjeničnom opisu iz toč. 1. i 4. izreke prvostupanjske presude nabavio je lažnu ispravu nalik na putovnicu Republike Srbije te lažnu ispravu nalik na osobnu iskaznicu Republike Srbije na ime GŽ (u toč. 1.) i VŽ (u toč. 4.), ali s fotografima u prvom slučaju CŽ, a u drugom AŽ, a potom i lažnu punomoć kojom pod toč. 1. GŽ, a pod toč. 4. VŽ opunomoćuju opt. NŽ da u njihovo ime u Republici Hrvatskoj podnese zahtjev za izdavanjem i preuzimanjem njihovih rodnih listova, domovnica i OIB [osobni identifikacijski broj]a, a na kojoj punomoći iz toč. 1. izreke prvostupanjske presude je ovjera javnog bilježnika Vladana Radikića iz Beograda od 24. lipnja 2019., a pod toč. 4. ovjera istog javnog bilježnika od 14. lipnja 2019., u kojima je neistinito navedeno da je punomoć iz toč. 1. potpisao GŽ, a pod toč. 4. VŽ, sa preslikama lažnih osobnih iskaznica i putovnice Republike Srbije na ime GŽ, odnosno VŽ kao sastavnim dijelovima ovjere. Pri tome je opt. RŽ bio svjestan da takve isprave u Republici Srbiji nikada nisu izdane pa se onda predstavljao uz predočenje lažne punomoći kao punomoćnik GŽ i VŽ te od službenika Matičnog ureda u Slavonskom Brodu (za GŽ), odnosno od službenika Matičnom uredu Đakovo (za VŽ), zatražio izdavanje rodnog lista i domovnice te od službenika Ministarstva financija, Porezne uprave, Ispostave Slavonski Brod dodjelu u potvrdu o dodijeljenom OIB [osobni identifikacijski broj]u za GŽ, a od Ministarstva financija, Porezne uprave, Ispostave Đakovo također zatražio dodjelu i potvrdu o dodijeljenom OIB [osobni identifikacijski broj]u za VŽ, nakon čega su mu na temelju podnesenih zahtjeva izdani rodni listovi, domovnice, OIB [osobni identifikacijski broj]i te potvrde o OIB [osobni identifikacijski broj]u na ime GŽ, odnosno VŽ.

9.2. Iz istih razloga povrijeđen je kazneni zakon na štetu opt. DŽ i u odnosu na kaznena djela pomaganja u ovjeravanju neistinitog sadržaja iz toč. 2. i 5. izreke pobijane presude, a kako to osnovano ukazuje žalbom opt. RŽ. Naime, i ovdje se radi o jednom produljenom kaznenom pomaganja u ovjeravanju neistinitog sadržaja opisano u čl. 281. st. 1. u vezi s čl. 38. KZ/11, a kažnjivo po čl. 281. st. 1. KZ/11 u vezi s čl. 52. KZ/11 jer je riječ je o radnjama koje je opt. RŽ poduzeo u Đakovu 4. srpnja 2019. (toč. 2. izreke), odnosno 19. lipnja 2019. (toč. 5.), a s ciljem da pomogne pribaviti nepripadajuće osobne dokumente Republike Hrvatske i to e- osobne iskaznice i e-putovnice opt. CŽ na ime GŽ ali s fotografima opt. CŽ (toč. 2. izreke), a FŽ na ime VŽ, ali s fotografijom AŽ (toč. 5.). Stoga i u odnosu na kaznena djela iz toč. 2. i 5. izreke prvostupanjske presude postoji vremenska i prostorna povezanost, jedinstvena cjelina radnji opt. DŽ odnosno skup radnji kojima se ostvaruje biće istih kaznenih djela koje radnje čine međusobno logično i životno prihvatljivu cjelinu. Ujedno, postoji i produljena namjera o ponavljanju odluke o djelu koja se temelji na bitno istovrsnoj situaciji, a način počinjenja (modus operandi) je identičan.

9.3. Stoga je valjalo i u tom dijelu prihvatiti žalbu opt. DŽ te preinačiti pobijanu presudu u pravnoj kvalifikaciji djela kako je to navedeno pod toč. I. izreke ove drugostupanjske odluke.

10. Opt. RŽ žali se zbog odluke o kazni smatrajući da je precijenio otegotnu okolnost u vidu njegove ranije osuđivanosti iako za to nema službenog podatka, da kazna nije individualizirana, da prvostupanjski sud nije uzeo u obzir da se radi o mladoj osobi te da je kazna zatvora u trajanju od deset godina prestroga.

10.1. Takve su žalbene tvrdnje opt. DŽ osnovane, pogotovo što je sud prihvatio njegovu žalbu zbog povrede kaznenog zakona te preinačio pobijanu presudu u pravnoj oznaci dva kaznena djela, kako je to navedeno pod toč. I/ izreke. Pri tome, imajući u vidu pravilno utvrđene otegotne okolnosti u vidu brojnosti počinjenih radnji, upornosti u ostvarenju protupravnog cilja kao i činjenicu kaznene osuđivanosti presudom Višeg suda u Beogradu broj K-685/2018 od 2. srpnja 2019. zbog kaznenog djela iz čl. 246. st. 1. i čl. 348. st. 1. Kaznenog zakona Republike Srbije, kojom je osuđen na kaznu zatvora u trajanju od tri godine i četiri mjeseca (prema izvještaju MUP-a Republike Srbije, Sektora za analitiku, telekomunikacione i informacione tehnologije, Odjeljenja za statističku analitiku i operativno kriminalističke evidencije od 5. srpnja 2021.), uz izostanak olakotnih okolnosti, a polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, kao i osobe optuženika, a u okviru granica zapriječenih kazni za predmetna kaznena djela (za kazneno djelo iz čl. 278. st. 1. KZ/11 zapriječena je kazna zatvora u trajanju do tri godine, a za kazneno djelo ovjeravanja neistinitog sadržaja iz čl. 281. st. 1. KZ/11 zapriječena je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina, a sukladno čl. 38. KZ/11 pomagač se kažnjava kao da je kazneno djelo sam počinio, a može se i blaže kazniti), cijeneći pri tome i odredbu čl. 52. st. 5. KZ/11 o izricanje kazne za produljeno kazneno djelo, ovaj sud je opt. ČŽ za produljeno kazneno djelo krivotvorenja isprave na temelju čl. 278. st. 3. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od dvije godine, a za produljeno kazneno djelo pomaganja u ovjeravanju neistinitog sadržaja na temelju čl. 281. st. 1. KZ/11 utvrdio kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Potom, imajući u vidu odredbe o odmjeravanju kazne za stjecaj kaznenih djela iz čl. 51. KZ/11, a cijeneći ličnost opt. DŽ i prirodu kaznenih djela u njihovoj ukupnosti osudio na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri godine. Upravo takvom jedinstvenom kaznom ostvariti će se sve one svrhe kažnjavanja u vidu specijalne i generalne prevencije propisane odredbom čl. 41. KZ/11, a uz to je upravo takva kazna adekvatna osobi optuženika, stupnju njegove krivnje, jačini ugrožavanja zaštićenog dobra i svim drugim okolnostima iz čl. 47. KZ/11 vezanim za izbor vrste i mjere kazne.

11. Opt. RŽ pobija odluku i o trošku postupka no navedenu žalbenu osnovu ne obrazlaže, pa je sud i u tom dijelu ispitao prvostupanjsku presudu. Pri tome je utvrdio da je pravilno prvostupanjski sud opt. NŽ obvezao na plaćanje troškova kaznenog postupka i to paušalne svote u iznosu od 132,72 eura. Ovo stoga jer je odredbom čl. 148. st. 1. ZKP/08 propisano da će sud, kada okrivljenika, kada ga proglasi krivim u presudi naložiti podmirenje troškova kaznenog postupka, osim ako ne postoje uvjeti za oslobođenje od plaćanja troškova u cijelosti ili djelomično, a što tijekom postupka nije utvrdio.

11.1. S tim se u vezi napominje, da ukoliko se nakon donošenja odluke o troškovima utvrde drugačije okolnosti, sud može optuženika na njegovu molbu, posebnim rješenjem, osloboditi od dužnosti naknade troškova kaznenog postupka, a sve sukladno odredbi čl. 148. st. 6. ZKP/08.

U odnosu na žalbu II-opt. CŽ

12. U žalbi zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka žalitelj upire da je opt. RŽ "presuđen" za kazneno djelo opisano u toč. 3. dispozitiva presude iako je to djelo stavljeno na teret opt. CŽ, dok za kazneno djelo iz toč. 5. nije presuđen pa smatra da je na taj način prvostupanjski sud prekoračio optužbu osudivši opt. NŽ za kazneno djelo za koje nije optužen, čime je počinio bitnu povredu odredaba ZKP-a iz čl. 468. st. 1. toč. 5. ZKP/08 jer ne postoji optužba ovlaštenog tužitelja.

12.1. U odnosu na takve žalbene navode, a koji su identični sa žalbom I-opt. DŽ, ovaj sud se već o tome očitovao pod toč. 7.1. do toč. 7.3. ove drugostupanjske odluke, a na što se upućuje opt. CŽ radi izbjegavanja nepotrebnog ponavljanja.

13. U žalbi zbog povrede kaznenog zakona opt. CŽ osnovano smatra da je prvostupanjski sud povrijedio kazneni zakon na njegovu štetu jer ga je pod. toč. 2. izreke prvostupanjske presude proglasio krivim zbog produljenog kaznenog djela ovjeravanja neistinitog sadržaja opisano u čl. 281. st. 1. KZ/11 u vezi s čl. 52. KZ/11, a kažnjivo po čl. 281. st. 1. KZ/11, a pod toč. 3. izreke prvostupanjske presude zbog istog kaznenog djela (produljenog kaznenog djela ovjeravanja neistinitog sadržaja opisano u čl. 281. st. 2. u vezi s čl. 52. KZ/11, a kažnjivo po čl. 281. st. 1. KZ/11 jer da se radi o kaznenim djelima krivotvorenja iz čl. 281. KZ/11 koja je trebalo pravno označiti kao jedno produljeno kazneno djelo i to prema najtežem obliku.

13.1. Naime, radi se o istovrsnim kaznenim djelima u kojem su ostvareni oblici počinjenja temeljnog i kvalificiranog kaznenog djela, pri čemu je optuženik ostvario svojim radnjama oba takva oblika. Naime, pod toč. 2. opt. CŽ proglašen je krivim što je 4. srpnja 2019., a nakon što mu je RŽ pomogao pribaviti nepripadajuće osobne dokumente Republike Hrvatske na ime GŽ s njegovim biometrijskim podacima ishodivši mu prethodno na način opisan u toč. 1. izreke prvostupanjske presude rodni list, domovnicu i potvrdu o dodijeljenom OIB [osobni identifikacijski broj]u za GŽ koje mu je dokumente predao zajedno sa lažnom putovnicom Republike Srbije na ime GŽ, da bi potom opt. CŽ predstavljajući se službeniku referada upravnih poslova u PU Đakovo kao GŽ uz predočenje lažne putovnice Republike Srbije na ime GŽ podnio prijavu prebivališta za GŽ potpisujući se njegovim imenom i prezimenom, predočavajući rodni list, domovnicu i potvrdu o dodijeljenom OIB [osobni identifikacijski broj]u također na ime GŽ, nakon čega je podnio zahtjeve u upravnom postupku za izdavanje e- osobne iskaznice i e-putne isprave Republike Hrvatske za GŽ, potpisujući se na tim zahtjevima kao GŽ ali prilažući svoju fotografiju i dajući otiske lijevog i desnog kažiprsta pa mu je potom izdana e-osobna iskaznica Republike Hrvatske i e-putovnica Republike Hrvatske na ime GŽ, no s njegovom fotografijom jer mu je službenih referada upravnih poslova u PP Đakovo povjerovao da je on doista GŽ.

13.2. Pod toč. 3. izreke pobijane presude opt. CŽ proglašen je krivim jer je u razdoblju između 8. srpnja 2019. i 22. studenog 2019., a nakon ishodovanja e-osobne iskaznice na ime GŽ, ali sa svojom fotografijom u osam navrata prelazio državnu granicu RH na GP Duboševica, Erdut, Ilok, Bajakovo, Bregana i Goričan svjestan da se legitimira sa nepripadajućom osobnom ispravom. Dakle, nakon ishođenja e-osobne iskaznice i e-putovnice (toč. 2. izreke pobijane presude) koji su ishođeni na temelju prethodno pribavljenih krivotvorenih dokumenata opt. CŽ u nastavku svog postupanja koristi ispravu (e-osobnu iskaznicu ser. broja [serijski broj] na ime GŽ sa svojom fotografijom) kojom u razdoblju od 8. srpnja 2019. do 22. studenog 2019. u osam navrata prelazi državnu granicu. Dakle, nakon što je dovođenjem u zabludu nadležnog tijela (PP Đakovo) da se radi o njegovim dokumentima na ime GŽ (rodni list, potvrdu o dodijeljenom OIB [osobni identifikacijski broj]u i domovnici) koje je prihvatilo njegove zahtjeve za izdavanjem putovnice i osobne iskaznice, a time mu omogućilo da mu u upravnom postupku budu izdane e-osobna iskaznica i e-putovnica na ime GŽ ali sa fotografijom CŽ, opt. CŽ takvu e-osobnu u nastavku svog djelovanja uporabljuje u osam navrata te iz takvog njegovog postupanja proizlazi da radnje koje je poduzeo čine jedinstvenu cjelinu, postoji prostorna i vremenska povezanost jer je nakon ishođenja osobnih dokumenata, odmah nakon četiri dana istu e-osobnu iskaznicu počeo uporabljivati na prethodno navedenim graničnim prijelazima.

13.3. Kazneno djelo ovjeravanja neistinitog sadržaja iz čl. 281. st. 1. KZ/11 čini onaj tko dovođenjem u zabludu nadležnog tijela učini da ovo u javnoj ispravi, zapisniku ili knjizi ovjeri štogod neistinito što ima služiti kao dokaz u pravnom prometu (za koje kazneno djelo je propisana kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina), a kazneno djelo iz čl. 281. st. 2. KZ/11 propisuje da će se kaznom iz stavka 1. istog članka kazniti onaj tko takvu ispravu, zapisnik ili knjigu uporabi, iako zna da su neistinite.

13.4. Stoga, i po stajalištu ovog suda u konkretnom slučaju riječ je o jednom produljenom kaznenom djelu ovjeravanja neistinitog sadržaja iz čl. 281. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 i u vezi s čl. 52. KZ/11, a kažnjivo po čl. 281. st. 1. KZ/11 u vezi s čl. 52. KZ/11 jer se radi o istovrsnim kaznenim djelima počinjenim osnovnim i kvalificiranim oblikom istog kaznenog djela.

14. Kako žalba zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja u sebi sadržava i odluku o kazni sukladno odredbi čl. 478. ZKP/08 sud je ispitao pobijanu presudu i u tom dijelu, pri čemu je imao u vidu da je prihvatio njegovu žalbu zbog povrede kaznenog zakona te preinačio pobijanu presudu u pravnoj oznaci djela te je sada potrebno opt. CŽ izreći kaznu za jedno produljeno kazneno djelo ovjeravanja neistinitog sadržaja iz čl. 281. st. 2. i st. 1. KZ/11 i u vezi s čl. 52. KZ/11, a kažnjivo po čl. 281. st. 1. KZ/11. Ujedno je ovaj sud prihvatio kao pravilno utvrđene olakotne okolnosti na strani opt. CŽ po prvostupanjskom sudu u vidu ranije neosuđivanosti uz izostanak otegotnih okolnosti. Stoga, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, kao i osobe optuženika, a u okviru granica zapriječenih kazni za predmetno kazneno djelo (za kazneno djelo iz čl. 281. st. 2. u vezi st. 1. i u vezi s čl. 52. KZ/11, a kažnjivo po čl. 281. st. 1. KZ/11 propisana je kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci do pet godina) imajući u vidu i odredbu čl. 52. st. 5. KZ/11, a cijeneći ličnost opt. CŽ i prirodu kaznenog djela, ovaj sud ga je osudio na kaznu zatvora u trajanju od jedne godine i osam mjeseci. Upravo takvom kaznom ostvariti će se sve one svrhe kažnjavanja u vidu specijalne i generalne prevencije propisane odredbom čl. 41. KZ/11, a uz to je upravo takva kazna adekvatna osobi optuženika, stupnju njegove krivnje, jačini ugrožavanja zaštićenog dobra i svim drugim okolnostima iz čl. 47. KZ/11 vezanim za izbor vrste i mjere kazne.

15. Slijedom izloženog, a kako ispitivanjem pobijane presude, sukladno čl. 476. st. 1. ZKP/08 nisu nađene povrede na čije postojanje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti, na temelju čl. 486. st. 1. ZKP/08 odlučeno je kao u izreci ove presude.

Osijek, 12. rujna 2025.

Predsjednik vijeća

Azra Salitrežić