Republika Hrvatska
Županijski sud u Osijeku
Osijek, Europska avenija 7
Poslovni broj Kž-226/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Osijeku u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, suca Vlaste Šimenić-Kovač, predsjednika vijeća, te suca Azre Salitrežić i suca Davora Mitrovića, članova vijeća, uz sudjelovanje Mee Ribić, zapisničara, u kaznenom predmetu protiv optužene EI, zbog kaznenog djela iz članka 190. stavak 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21 – u daljnjem tekstu KZ/11), odlučujući o žalbama optuženice i državnog odvjetnika podnesenih protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku, poslovni broj K-281/2022 od 4. prosinca 2024., u sjednici vijeća održanoj 12. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I/ Prihvaća se žalba državnog odvjetnika, preinačuje se prvostupanjska presuda u odluci o djelomičnoj uvjetnoj osudi kojom je optužena EI proglašena krivom za kazneno djelo protiv zdravlja ljudi - neovlaštena proizvodnja i promet drogama iz članka 190. stavak 2. KZ/11 i izriče da se optužena EI na temelju članka 190. stavak 2. KZ/11 osuđuje na kaznu zatvora u trajanju od dvije godine. Na temelju članka 57. stavak 1., 2. i 5. KZ/11 optuženoj EI izriče se djelomična uvjetna osuda, tako da neuvjetovani dio kazne zatvora koji se izvršava iznosi 1 (jednu) godinu, a uvjetovani dio kazne zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine koji se neće izvršiti ako optužena EI u vrijeme provjeravanja od 5 (pet) godina ne počini novo kazneno djelo.
II/ Odbija se žalba optužene EI kao neosnovana te se u preostalom, a nepreinačenom dijelu potvrđuje prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog suda u Dubrovniku optužena EI proglašena je krivom zbog kaznenog djela protiv zdravlja ljudi – neovlaštena proizvodnja i promet drogama, iz članka 190. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11, te je optužena EI temeljem odredbe iz članka 190. stavak 2. u svezi sa stavkom 1. KZ/11 osuđena na kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.
1.1. Temeljem odredbe članka 57. KZ/11 optuženoj EI se potom izriče djelomična uvjetna osuda na način da je neuvjetovani dio kazne zatvora koju je optužena EI dužna izvršiti 6 (šest) mjeseci.
1.2. Na temelju odredbe članka 56. i 57. KZ/11 uvjetovani dio kazne zatvora optuženoj EI iznosi 1 (jednu) godinu i 6 (šest) mjeseci, a koji dio kazne se neće izvršiti ukoliko optužena EI u roku od 5 (pet) godine po pravomoćnosti ove presude ne počini novo kazneno djelo, a koji rok se računa od dana izvršenja neuvjetovanog dijela kazne.
1.3. Optuženoj EI će se po pravomoćnosti presude će se vratiti mobilni telefon mobilni telefon nepoznate marke, crne boje, oznake A1 sa oštećenim ekranom, a pohranjen kod ovog suda pod posl. br. Kop-3/2022.
1.4. Na temelju odredbe članka 79. i članka 190. stavak 8. KZ/11 od optužene EI se oduzima 465,3 grama droge konoplje – marihuane, 23,83 grama droge amfetamin i 5 tableta od po 8 mg lijeka Suboxone, a koja droga je do sada od okrivljene bila privremeno oduzeta uz izdavanje potvrda o privremenom oduzimanju predmeta Policijske uprave dubrovačko – neretvanske, Policijske postaje Korčula, broj 01336263 i 01336264, obje od 27. studenog 2022.,
1.5. Temeljem članka 148. stavak 1. a u svezi članka 145. stavak 2. točka 1 i 6. ZKP/08 optuženi se obvezuje snositi troškove ovog kaznenog postupka u paušalno određenom novčanom iznosu od 472,95 EUR u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude pod prijetnjom ovrhe, uplatom na račun državnog proračuna RH, model HR64, IBAN: [broj bankovnog računa], poziv na broj odobrenja 6084-3847-281224611 (opis plaćanja: troškovi u predmetu K. 281/2022).
2. Protiv presude žalbu je podnio državni odvjetnik zbog odluke o djelomičnoj uvjetnoj osudi iz čl. 467. st. 4. Zakona o kaznenom postupku, s prijedlogom da županijski sud uvaži ovu žalbu i preinači prvostupanjsku presudu na način da okrivljenoj izreče bezuvjetnu kaznu zatvora u trajanju od 2 (dvije) godine.
3. Protiv presude žalbu je podnijela optužena EI po branitelju Bojanu Lujaku, odvjetniku iz Dubrovnika, bitnih povreda odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, povrede kaznenog zakona, uključujući i odluku o kazni. Predlaže ukinuti pobijanu presudu.
4. Odgovor na žalbu je podnijela optužena EI po branitelju u kojem predlaže da se žalba državnog odvjetnika odbije.
5. Na temelju članka 474. stavak 1. ZKP/08 spis je dostavljen na dužno razgledavanje Županijskom državnom odvjetništvu u Osijeku.
6. Žalbe državnog odvjetnika je osnovana dok žalba optužene EI nije osnovana.
U odnosu na žalbu optužene EI
7. Optužena EI žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 2. ZKP/08 jer smatra da se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu. Navedenu bitnu povredu odredaba kaznenog postupka obrazlaže time što smatra da se pobijana presuda temelji na nezakonitom dokazu i to nezakonitoj pretrazi torbe optužene EI a na što je obrana upirala tijekom istrage i tijekom rasprave. Smatra da se Visoki kazneni sud nije osvrnuo na odredbu članka 246.stavak 5. ZKP/08 prema kojem policija kada provede pretragu bez naloga dužna zapisnik o pretrazi i izvješće odmah dostaviti nadležnom državnom odvjetniku. Naglašava da u spisu predmeta ne nalazi se zapisnik o pretrazi niti izvješće o pretrazi.
7.1. Suprotno žalbenim navodima optužene EI pobijana presuda ne temelji se na nezakonitom dokazu konkretno nezakonitoj pretrazi torbe optužene EI. Iz spisa predmeta razvidno je da je optužena EI potpisala tri potvrde o oduzimanju predmeta, nije imala nikakvih primjedbi već je dragovoljno dala pristanak da ih se može izvaditi iz torbe. Nadalje iz iskaza policijskih službenika proizlazi da je torba bila otvorena prilikom zaticanja optužene, potom odnesena u prostorije policijske postaje te uz njezin pristanak i dopuštenje izvađene su stvari iz torbe za koje stvari su izdane tri potvrde o privremenom oduzimanju predmeta. Kraj takvog stanja stvari kad je optužena EI dragovoljno surađujući sa policijom pristala na ograničenje svojih osobnih prava tada oduzeti predmeti su valjan dokaz u postupku i nije potreban sudski nalog.
8.Optužena EI žali se zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08 jer smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu članka 432.stavak 3. ZKP/08 (pri čemu u žalbi navodi pogrešnu odredbu ZKP/08 jer se radi o članku 431.stavak 3.ZKP/08) jer je predsjednik vijeća samostalno bez vijećanja i glasovanja odbio prijedlog za izdvajanje nezakonitih dokaza.
8.1. Neosnovano upire žalbom optužena EI da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 3. ZKP/08 jer je tijekom rasprave pogrešno primijenio odredbu članka 431. stavak 3. ZKP/08. Naime, prvostupanjski je sud na zapisniku o raspravi od 4. prosinca 2024. (list 269) a na kojoj je sud bio sastavljen od predsjednika vijeća i sudaca porotnika kao članova vijeća sukladno članku 19.b stavak 4. ZKP/08 naveo da sud odbija prijedlog za izdvajanje nezakonitih dokaza. Iz navedenog je sasvim jasno da je navedeno rješenje donijelo vijeće koje je nakon odbijanja prijedloga za izdvajanje nezakonitih dokazala odlučilo nastaviti sa raspravom. Nastavno navedenom , kada prvostupanjski sud odbije prijedlog za izdvajanje nezakonitih dokaza i odluči nastaviti sa raspravom tada prvostupanjski sud nije dužan donositi posebno rješenje shodno članku 431. stavak 3. ZKP/08.
9. Optužena EI žali se zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Navedenu žalbenu osnovu obrazlaže time što upire u iskaze policijskih službenika LI i GI ispitanih u svojstvu svjedoka. Smatra da su iskazi ispitanih policijskih službenika protivni razumu kada svjedok KI iskazuje da niti u jednom trenutku nisu gledali torbu optužene EI a da im optužena to nije dozvolila i to iz razloga jer je optužena pokušala pobjeći prije nego su je policijski službenici sustigli, savladali uz primjenu sredstava za vezivanje. Nadalje, upire u iskaz svjedoka GI koji iskazuje da je optužena predala torbu, osjetio je jak miris marihuane, torba nije oduzima već sadržaj torbe, torbu su pohranili u policijsko vozilo.
9.1. Suprotno žalbenim navodima optužene EI prvostupanjski sud je pravilno utvrdio činjenično stanje. Naime, pravilno je prvostupanjski sud na temelju iskaza svjedoka KI i GI (policijskih službenika) utvrdio da su imenovani kod optužene EI pronašli torbu-ruksak, a iz sadržaja potvrde o privremenom oduzimanju predmeta proizlazi da je optužena dragovoljno predala torbu u kojoj se nalazila droga marihuana, amfetamin speed, te tablete Suboxone, digitalna vaga za precizno mjerenje. Takvim žalbenim navodima optužena EI nije sa uspjehom osporila utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda koji je za svoju odluku dao jasne, argumentirane, iscrpne i provjerljive razloge koje prihvaća ovaj drugostupanjski sud. Optužena EI sugerira drukčiju ocjenu iskaza svjedoka KI i GI na način kako bi to odgovaralo probitcima obrane. U pravu je prvostupanjski sud kada je iskaze svjedoka ŠI i GI ocijenio vjerodostojnim koji su kod optužene EI pronašli torbu- ruksak, a iz sadržaja potvrda o privremenom oduzimanju predmeta koje je optužena vlastoručno potpisala proizlazi da je dragovoljno predala torbu i njezin sadržaj: drogu tipa marihuane, amfetamin, speed, tablete Suboxone u količinama opisanim kao u izreci pobijane presude te digitalnu vagu za precizno mjerenje. Kraj takvog stanja stvari pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je optužena EI posjedovala opojne droge radi neovlaštene prodaje te optuženu EI proglasio krivom za učin kaznenog djela neovlaštene proizvodnje i prometa drogama iz članka 190. stavak 2. KZ/11 s obzirom da su se u radnjama optužene EI stekla objektivna i subjektivna obilježja navedenog kaznenog djela pri čemu je optužena postupala sa izravnom namjerom. Bila je svjesna da posjeduje različite vrste opojnih droga radi neovlaštene prodaje a što je i htjela.
9.2. Optužena EI žali se u uvodu zbog nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja koju žalbenu osnovu u nastavku žalbe ne obrazlaže s obzirom da ne navodi koju odlučnu činjenicu prvostupanjski sud nije utvrdio odnosno koji važan dokaz nije izveo.
U odnosu na žalbu državnog odvjetnika i optužene zbog odluke o djelomičnoj uvjetnoj osudi
10. Državni odvjetnik žali se zbog odluke o djelomičnoj uvjetnoj osudi jer smatra da se djelomičnom uvjetnom osudom neće ostvariti svrha kažnjavanja niti u dovoljnoj mjeri izraziti društvena osuda inkriminiranog postupanja optužene. U žalbi naglašava da je optužena EI u trinaest navrata pravomoćno osuđivana zbog kaznenih djela različite vrste te su joj izricane uvjetne osude, sudske opomene, kazne zatvora a koje nisu djelovale na optuženu da ne čini nova kaznena djela.
10.1. Optužena EI u uvodu žalbe ističe žalbenu osnovu žalbe zbog odluke o kazni a koju žalbenu osnovu u nastavku žalbe ne obrazlaže. U odgovoru na žalbu državnog odvjetnika zbog žalbe na odluku o djelomičnoj uvjetnoj osudi navodi da je optužena EI ranije osuđivanja za kaznena djela druge vrste(kaznena djela protiv imovine), te da se radi o manjoj količini opojnih droga a optužena je u vrijeme inkriminacije bila ovisnica o opojnim drogama.
10.2. Razmatrajući žalbene navode državnog odvjetnika i optužene EI po nalaženju ovog drugostupanjskog sud osnovano državni odvjetnik upire žalbom da je prvostupanjski sud precijenio olakotne okolnosti na strani optužene EI. Navedeno iz razloga jer je prvostupanjski sud podcijenio značaj otegotnih okolnosti na strani optužene EI raniju osuđivanost u trinaest navrata za kaznena djela protiv imovine. Prvostupanjski sud pravilno je utvrdio olakotne okolnosti na strani optužene EI. Nastavno navedenom prvostupanjski sud zanemario je činjenicu da je optužena EI počinila teško kazneno djelo za koje je propisana kazna zatvora od jedne do dvanaest godina zatvora, kriminalnu količinu iako se radilo o relativno malim količinama opojnih droga različite vrste. Stoga prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda valjalo je preinačiti prvostupanjsku presudu glede dijela kazne zatvora koju optužena ima izvršiti izricanjem djelomične uvjetne osude. Prema nalaženju ovog drugostupanjskog suda izrečenom djelomičnom uvjetnom osudom u odnosu na optuženu EI ostvarit će se svrha kažnjavanja jer postoji visok stupanj vjerojatnosti da optužena EI i bez izvršenja cijele kazne neće ubuduće činiti kaznena djelate će se ostvariti svrha kažnjavanja izražavanjem društvene osude zbog počinjenog kaznenog djela jačanjem povjerenja građana u pravni poredak utemeljen na vladavini prava utjecajem na počinitelja i sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i omogućiti optuženoj ponovno uključivanje u društvo (članak 41. KZ/11).
11. Slijedom navedenog, žalbe optuženika nije osnovana a žalba državnog odvjetnika je osnovane, a ovaj drugostupanjski sud nije utvrdio neku od povreda iz članka 476. stavka 1. ZKP/08 na koje pazi po službenoj dužnosti niti je na štetu optužene EI povrijeđen kazneni zakon. Stoga je žalbe valjalo preinačiti prvostupanjsku presudu u odluci o djelomičnoj uvjetnoj osudi temelju članka 486. stavak 1. ZKP/08 odlučiti kao u izreci presude(točka I/ izreke) te odbiti žalbu optužene EI kao neosnovanu i u ostalom dijelu potvrditi prvostupanjsku presudu (točka II/ izreke).
Osijek, 12. rujna 2025.
Predsjednik vijeća
Vlasta Šimenić-Kovač