REPUBLIKA HRVATSKA

Pn-419/2023

OPĆINSKI SUD U SPLITU

Split, Gundulićeva 27

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Živomiru Topić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja VD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po pun. Damir Đapić odvj. u Splitu, protiv tuženika CROATIA OSIGURANJE d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, zastupan po pun. SD dipl. iur., radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave održane dana 11. srpnja 2025. god., u prisustvu pun. tužitelja Damir Đapić odvj. u Splitu i pun. tuženika SD dipl. iur., dana 12. rujna 2025. godine,

p r e s u d i o  j e :

I Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužiteljici VD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade neimovinske štete iznos od 1.700,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 10.05.2023. godine do isplate obračunatoj za period od 10.05.2023. do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2024. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

U odnosu na više zatraženi iznos od 3.300,00 EUR sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, tužbeni zahtjev se odbija kao previsoko postavljen.

II Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužiteljici VD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade imovinske štete (tuđe njege i pomoći) iznos od 610,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 12.09.2025. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1 . siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

U odnosu na više zatraženi iznos od 36,60 Eur sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, tužbeni zahtjev se odbija kao previsoko postavljen.

III Nalaže se tuženiku Croatia osiguranje d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, isplatiti tužiteljici VD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] na ime naknade imovinske štete (troškovi liječenja i uništena odjeća) iznos od 120,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 10.05.2023. godine do isplate obračunatoj za period od 10.05.2023. do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a za razdoblje od 01.01.2024. godine do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1 . siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

IV Nalaže se tuženiku isplatiti tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 2.228,58 EUR sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od 12. rujna 2025. god., do isplate, obračunatoj po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1 . siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

Tužiteljica je dana 10. kolovoza 2025. god., podnijela ovom sudu tužbu protiv tuženika, radi naknade štete. U tužbi navodi da se je dana 09. 12. 2021. god., dogodila se prometna nezgoda u Splitu kraj Victe, na način da je osiguranica tuženika, upravljajući vozilom reg. oznake [registarska oznaka]), na pješačkom prijelazu, dok je za pješake bilo upaljeno zeleno svjetlo, oborila tužiteljicu koja je prelazila taj pješački prijelaz.

U trenutku prometne nezgode, za vozilo kojim je oborena tužiteljica bila je kod tuženika zaključena polica osiguranja vlasnika i korisnika vozila od odgovornosti za štete izazvane trećima, broj police: [broj police], pa je tuženik pasivno legitimiran za naknadu štete nastale tužiteljici.

Tužiteljica se 10.05.2023., obratila tuženiku sa zahtjevom za naknadu štete, nakon čega joj je tuženik isplatio iznos od ukupno 4.000,00 € na ime naknade neimovinske štete.

U gore navedenoj nezgodi tužiteljica je pretrpjela teške tjelesne ozljede uslijed kojih je došlo do oštećenja njezinog tjelesnog i duševnog zdravlja, kao i trajno zaostalih posljedica u odnosu na isto.

Naime, tužiteljica je prilikom pada na tlo, pošto ju je svojim automobilom oborila osiguranica tuženika, zadobila prijelom desne potkoljenice.

Prilikom ozljeđivanja tužiteljica je osjećala jake fizičke bolove i izrazit strah koji trpi i danas, kao i duševne boli zbog smanjene životne aktivnosti, a zaostala je i naruženost u vidu atrofije mišića i šepanja.

Tužiteljica je po zadobivenoj ozljedi zaprimljena na hitnom kirurškom prijemu KBC-a Split, gdje joj je pružena medicinska pomoć, te su potom uslijedili mjeseci aktivnog liječenja.

Tijekom višemjesečnog liječenja tužiteljica je morala nositi sadrenu imobilizaciju, mirovati i kretati se uz pomoć štaka, te odlaziti na brojne specijalističke preglede i kontrole, podvrgnuti se zračenjima u vidu višestrukih RTG snimanja, kao i višestrukim ciklusima fizikalne terapije. Morala je piti analgetike i lijekove za smirenje zbog jakih bolova u desnom koljenu i nožnom zglobu, kao i zbog napadaja panike i psihičkog rastrojstva.

Osim navedenog, tužiteljica se svakodnevno osjeća tjeskobno i anksiozno zbog predmetnog štetnog događaja pošto se predmetna nezgoda izrazito loše odrazila na njezino psihičko stanje.

Naime, tužiteljici je dijagnosticirana akutna reakcija na stres, te panični poremećaj što uključuje intruzivna sjećanja, reaktivnu pobuđenost, napadaje panike, nemogućnost usnivanja i prosnivanja. Tužiteljica mjesecima nakon nezgode nije uopće mogla normalno živjeti, a i dan danas je pod stalim psihijatrijskim liječenjem.

Tužiteljica je danas ograničena u samostalnom kretanju zbog fobične anksioznosti i straha od prometa i prelaženja ceste (ne ide preko ceste samostalno, već je netko treba prevesti preko ceste).

Kao posljedica fizičkih povreda kod tužiteljice zaostala smanjena i ograničena pokretljivost desnog koljena i nožnog zgloba, koji joj trne zbog ozlijede živca, te osjeća napetost i bolnost u nožnom zglobu i koljenu, mišići su joj atrofirani te tužiteljica i dan danas šepa dok hoda, te ne može uopće čučnuti.

Sve navedeno uvelike narušava kvalitetu tužiteljičina života.

Nadalje, oštećena je zbog prethodno opisanih zadobivenih teških povreda trebala tuđu pomoć i njegu pošto je morala mirovati i nositi imobilizaciju (ležala je mjesec i pol dana), a suprug ju je nosio na WC i presvlačio. Po zadobivenoj povredi mogla se kretati jedino uz pomoć dviju štaka (mjesec i pol dana), a potom uz pomoć jedne štake (još tri mjeseca).

Na okolnost cijene sata tuđe njege i pomoći tužiteljica dostavlja Odluku Vrhovnog suda RH iz 2018., koja priznaje za cijenu sata tuđe njege i pomoći iznos od 35,00 kn/4,65 C, te dopis Doma za starije i nemoćne osobe Lovret, Split, iz kojeg je razvidno da je 2021. cijena sata tuđe njege i pomoći povećana na 40 kn/5,31 G, a 2023. taj se iznos povećao na 8 € po satu, koliko iznosi na dan pisanja ove tužbe.

Nadalje, zbog navedene nezgode oštećena je imala i imovinsku štetu s naslova troškova liječenja, koji su skopčani s tretiranjem ovakvih povreda (troškovi participacija, masti, analgetika, troškovi puta na preglede i kontrole, troškovi parkinga i sl.), koje potražuje paušalno pošto su predmetni troškovi uobičajeno skopčani s tretiranjem ovakvih povreda, a iz medicinske dokumentacije razvidno je da su joj analgetici bili pripisivani i sugerirani od strane liječnika. Uz to, tužiteljici su na Hitnom kirurškom prijemu izrezali hlače i hulahop vrijednosti oko 20,00 EUR.

Tužiteljica navodi da joj je zbog svega navedenog, povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje (čl. 1100. Zakona o obveznim odnosima, „Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021; dalje: ZOO), zbog čega trpi neimovinsku štetu (duševne bolove zbog smanjenja životne aktivnosti, fizičke bolove i strah te naruženost), bila joj je potrebna tuda pomoć i njega (čl. 1095. ZOO- a), članovi obitelji su joj morali pomagati i voditi je na preglede, a imala je i troškove liječenja (putni troškovi, troškovi kupovine analgetika, masti itd.) i uništenu odjeću.

Slijedom navedenog potražuje sljedeće iznose i sa sljedećih osnova:

Neimovinska šteta 8.000,00 EUR, Tuđa njega i pomoć 600,00 EUR, Troškovi liječenja 100,00 EUR. Uništena odjeća 20,00 EUR, Ukupno 8.720,00 EUR.

Pošto je tuženik tužiteljici kao nesporan isplatio iznos od 4.000,00 € na ime neimovinske štete po njezinom odštetnom zahtjevu od 10.05.2023. (600 € s osnova naknade imovinske štete za tuđu njegu i pomoć nikada nisu isplaćeni tužiteljici, premda je u tuženikovoj ponudi od 19.06.2023., navedeno da će i taj iznos biti isplaćen), tako će tužiteljica u petitu tužbenog zahtjeva svoje potraživanje na ime neimovinske štete umanjiti za nesporno isplaćeni iznos od 4.000,00 €, i potraživati ukupan iznos od 4.000,00 € (8.000,00 € - 4.000,00 = 4.000,00 0, na ime naknade imovinske štete za tuđu njegu i pomoć potraživat će 600,00 €, a na ime imovinske štete za troškove liječenja i uništene odjeće iznos od 120,00 €.

Slijedom svega navedenog tužiteljica je predložila sudu donijeti presudu kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade neimovinske štete iznos od 4.000,00 EUR sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos tede od 10.05.2023. do isplate, na ime naknade imovinske štete za tuđu njegu i pomoć iznos od 600,00 EUR sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 10.05.2023. do isplate, na ime naknade imovinske štete na ime troškova liječenja i uništene odjeće iznos od 120,00 EUR sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 10.05.2023. do isplate.

U odgovoru na tužbu od 22. ožujka 2023. god., tuženik navodi da priznaje pasivnu legitimaciju obzirom da je vozač vozila, reg. ozn. i broja [registarska oznaka] osiguran policom autoodgovornosti kod tuženika prouzročio prometnu nezgodu dana 09.12.2021 godine, dok osporava osnov daljnjeg potraživanja, odnosno visinu tužbenog zahtjeva.

Naime, u tužbi se ne osporava da je tužitelju po podnesenom odštetnom zahtjevu u mirnom postupku izvršena isplata nespornog iznosa od 4.000,00 EUR na ime povrede prava osobnosti. Stoga, tuženik osporava visinu tužbenog zahtjeva jer je već isplaćeni nesporni iznos adekvatan zadobivenim tjelesnim ozljedama. Naime imajući u vidu karakter ozljede, te način nastanka prometne nezgode, tuženik je odmjerio iznos od 4.000,00 EUR , te drži da je isti više nego pravična odmjerena odšteta.

Nasuprot tome, daljnji iznos koji se tužbom potražuje s ovog osnova, te s osnova naknade na ime tuđe pomoći i njege predimenzioran je i nerealan, te suprotan odredbi čl. 1100. ZOO-a, o čemu svakako sud vodi računa tijekom postupka.

Ujedno, tuženik ističe - u dijelu koji se odnosi na zatraženi tijek zakonskih zateznih kamata na neimovinsku štetu – da ista može teći tek od dana utvrđivanja opsega i visine obveze sukladno čl. 1103.ZOO-a, o čemu stav zauzima sudska praksa. Svakako je sukladno odredbi čl.1103.ZOO-a prilikom provođenja medicinskih vještačenja neophodno utvrditi i datum ustaljenja zdravstvenog stanja jer uopće nije upitno da je tuženik izvršio zakonsku obvezu isplate nespornog iznosa u roku od podnošenja odštetnog zahtjeva u mirnom postupku, a svu eventualnu daljnju štetu i posljedice moguće je procjenjivati tek po okončanom liječenju.

Tuženik osporava potraživanje na ime naknade za tuđu pomoć i njegu kao i za troškove liječenja jer su isti postavljeni paušalno.

Slijedom svega navedenog, te s obzirom da je tužitelj u cijelosti obeštećen po predmetnom štetnom događaju, tuženik predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz nalog tužitelju da nadoknadi tuženiku troškove ovog postupka, a podredno ustraje u iznesenim navodima i dokaznim prijedlozima.

Tužiteljica u podnesku od 17. listopada 2024. god., navodi da nesporno plaćeni iznos od 4.000,00 EUR sasvim sigurno ne predstavlja adekvatnu naknadu u konkretnom slučaju.

Naime, i nakon rehabilitacije, kontrola, raznih snimanja i fizioterapija kod tužiteljice su zaostale trajne posljedice koje joj trajno smanjuju kvalitetu života, a svakodnevni poslovi koje je do sada obavljala normalno, sada su za tužiteljicu opterećujući zbog slabije pokretljivosti koljena, boli i straha od prometa.

Potrebno je napomenuti da, iako je u ponudi od 19.06.2023. godine, tuženik konstatirao da je nesporno da treba isplatiti 600,00 EUR na ime imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege, isti nije isplatio navedeni iznos.

Nadalje, prema čl. 12. st. 2. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., 155/23.), u slučaju neizvršenja obveze isplate naknade štete oštećena osoba uz dužni iznos naknade štete, ima pravo i na isplatu iznosa kamate, i to od dana podnošenja odštetnog zahtjeva. Isto je potvrdio i Vrhovni sud (presudu dostavljamo u prilogu) postupajući po prijedlogu za dopuštenje revizije u predmetu broj: Rev 558/2021-2 od dana 25.05.2021., u kojoj je obrazloženo: (...) stoga je odgovor na postavljena pitanja da naknada štete pravične novčane naknade radi povrede prava osobnosti i naknade imovinske štete kod šteta počinjenih u prometu gdje se primjenjuje ZOOP dospijeva od podnošenja zahtjeva osiguravatelju (..).

S obzirom na to da osiguratelj nije ispunio svoju obvezu naknade štete u potpunosti, tužiteljica pravilno potražuje zatezne kamate od 10.05.2023. godine, odnosno od dana podnošenja odštetnog zahtjeva.

Sudski vještak dr. Ivica Bandalović spec. ortoped i traumatolog u vještvu od 09. svibnja 2025. god., navodi da je uvidom u medicinsku dokumentaciju i pregledom tužiteljice u sudnici neposredno prije rasprave utvrdio da je tužiteljica dana 09.12.2021. godine, nastradala kao pješak tako što je oborena od automobila, pri čemu je zadobila prijelom gornjeg okrajka desne goljenične kosti. Odvezena je u KBC gdje joj je na hitnom prijemu nakon RTG obrade postavljena imobilizacija sa natkoljeničnom gipsanom longetom i određeni analgetici. U daljnjem tijeku kontrolirala se na traumatološkoj ambulanti u više navrata, a imobilizaciju je nosila do 24.01.2022. godine, kada joj je ista odstranjena i preporučeno razgibavanje desnog koljena. Potom je ambulanto vršila fizikalnu terapiju također na odjelu za fizikalnu terapiju KBC Split, i to je prošla 2 seanse fizikalne terapije po 10 terapija. Liječenje je završeno 06.06.2022. godine, a u nalazu kirurg traumatolog kaže da su kretnje koljenskog zgloba slobodne i bezbolne. Kliničkim pregledom koji je danas izvršio utvrdio je da su kretnje također slobodne i bezbolne, međutim postoji labavost desnog koljena u lakšem stupnju, što bi mogli reći da se radi u labavosti koljena u jednoj ravnini vjerojatno zbog rupture ili same lezije vanjske kolateralne sveze.

Vještak navodi kako može zaključiti da je kod tužiteljice zaostalo umanjenje životne aktivnosti od 5% koje se očituje u kako smo rekli labavosti desnog koljena u jednoj ravnini. Tužiteljica će imati samo smetnje kod hodanja, naročito kod dužeg hodanja, a zatim imat će problema kod stajanja na ozlijeđenoj nozi.

Tužiteljica je trpjela bolove jačeg intenziteta jedan dana, srednje 7 dana i lakog intenziteta 4 mjeseca.

Tuđa pomoć i njega nemedicinska je bila potrebna dok je hodala sa štakama do 24.01.2022. godine u trajanju od 2 sata dnevno, a potom još 1 mjesec kada se sigurno služila štakama a mogla se oslanjati 1 sat dnevno.

Naruženja kod tužiteljice nije našao. Pregledom liječničkog kartona nije našao ranije ozljede desnog koljena.

Na posebno pitanje pun. tužitelja dali je kod tužiteljice zaostalo šepanje, odnosno naruženost, vještak navodi s obzirom na šepanje koje se javlja zbog klecanja koljena možemo reći da se radi o naruženju lakšeg stupnja kojeg vidimo kod hodanja.

Sudski vještak dr. Saša Devčić spec. neurokirurg u vještvu od 09. svibnja 2025. god., navodi da je iz medicinske dokumentacije koja prileže sudskom spisu vidljivo da je tužiteljica nastradala u prometnoj nezgodi 09. prosinca 2021. godine. Oborena je kao pješak od strane osobnog automobila. Isti dan je pregledana na hitnom kirurškom prijemu KBC Split, gdje joj je dijagnosticiran lom desne goljenične kosti, te je obrađena od strane traumatologa. Od pregleda tužiteljica je navela da je zadobila i udarac u glavu, ali traumatolog ne nalazi jasnih ozljeda mekog oglavka. Svijest nije gubila, događaja se sjeća. Iz kasnije medicinske dokumentacije nije našao podataka koji bi ukazivali na tegobe zbog udarca u glavu. Isto tako iz zdravstvenog kartona ne može se naći podataka koji bi ukazivali na posljedice navedenog udarca u glavu.

Iz navedenog proizlazi da tužiteljica nema trajnih smetnji koje bi se mogle dovesti u svezu s navedenim udarcem u glavu. Sa neurokirurške strane nije bilo potrebe za tuđom njegom i pomoći, naruženosti nema. Njena sposobnost za rad odnosno potreba za tuđom njegom i pomoći proizlazi isključivo iz ozljeda potkoljenice.

Što se tiče umanjenja prava osobnosti na fizičko zdravlje sa neurokirurške strane toga nema, a što se tiče bolova daleko su jači bolovi prouzrokovani lomom potkoljenice nego što bi bili zbog ozljede mekog oglavka. Stoga se ne može govoriti o bolovima s neurokirurške strane.

Sudski vještak dr. Nikola Sikirica spec. psihijatar u vještvu od 13. lipnja 2025. god., navodi da je pregledao spis i medicinsku dokumentaciju na ime tužiteljice VD iz čega je vidljivo da je ista 09.12.2021. godine, bila sudionikom prometne nezgode u svojstvu pješaka, te je tom prilikom zadobila ozljede čija je narav i njihovo dijagnostičko terapijsko zbrinjavanje detaljno opisano u vještačenjima specijalista ortopeda i neurokirurga. Osim toga tužiteljica je u nekoliko navrata ambulantno psihijatrijski pregledana po dijagnozom akutne reakcije na stres i paničnog poremećaja, te se kod iste razvijaju simptomi koji zahtijevaju uvođenje farmakoterapije, i to lijekova iz klase antidepresiva i anksiolitika. Spisu je priložen i nalaz psihologa u kojem se navodi da se kod tužiteljice uočava anksioznost sa fobičnim elementima i depresivnost što umanjuje funkcionalnost osobe.

Pregledao je također i zdravstveni karton te nakon uvida u sve spomenuto mogu dati sljedeći nalaz i mišljenje; tužiteljica je u trenutku samog događaja doživjela primarni strah u trajanju oko 1 minute, nastavio se sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 24 h, zatim sekundarni strah umjerenog intenziteta u trajanju do 2 tjedna, te sekundarni strah blažeg intenziteta u trajanju 5-6 mjeseci.

S obzirom na reduciranu funkcionalnost osobe zbog opisanih simptoma mišljenja sam da je u periodu od godinu i pol dana kod tužiteljice došlo do povrede duševnog integriteta u iznosu od 10 %.

Na posebno pitanje pun. tužitelja navodi da je u svom nalazu i mišljenju i procjeni uključio mogućnost da je tužiteljici trebala pomoć, odnosno pratnja kod prelaska ceste. Smatra da se je stanje tužiteljice u ovom pogledu stabiliziralo budući da u spisu nema medicinskih nalaza više od 2 godine.

Tužiteljica u podnesku od 03. srpnja 2025. god., navodi da je stalni sudski vještak dr. Ivica Bandalović, spec. ortoped i traumatolog u svom nalazu i mišljenju, utvrdio je kako je kod tužiteljice, zbog prometne nesreće i zadobivenih povreda u istoj, zaostalo umanjenje životne aktivnosti za 5%, a što se najviše očituje u labavosti desnog koljena u jednoj ravnini zbog rupture odnosno same lezije vanjske kolateralne sveze.

Zbog svega navedenog bolove koje je tužiteljica trpjela bili su jačeg intenziteta 1 dan, srednjeg intenziteta 7 dana, a bolove lakog intenziteta tužiteljica je trpjela još čak 4 mjeseca.

Tuđa njega i pomoć istoj je bila potrebna dok je hodala na štakama 46 dana (od 9.12.2021. do 24.01.2022. godine) u trajanju od 2 sata dnevno, a potom još 1 mjesec po 1 sat dnevno.

Uzimajući da je cijena sata tuđe njege i pomoći 5,30 EUR prema priloženom cjeniku doma Lovret, tužiteljica na ime tuđe njege i pomoći potražuje iznos od 646,60 EUR (46 dana x 2 sata + 30 dana x 1 sat x 5,30 EUR 646,60 EUR).

Vještak je utvrdio da će tužiteljica imati smetnje kod dužeg hodanja, ali i hodanja općenito te će imati tegobe prilikom stajanja na ozlijeđenoj nozi, dok je u pogledu naruženosti, ista kod tužiteljice zaostala u lakšem stupnju zbog klecanja koljena odnosno šepanja.

Obzirom da je tužiteljica sudjelovala u prometnoj nesreći kao pješakinja, ista je više puta ambulantno pregledana i po psihijatru zbog dijagnoze akutne reakcije na stres i paničnog poremećaja. Prema mišljenju stalnog sudskog vještaka dr. Nikole Sikirice kod iste su se razvili simptomi koji zahtijevaju uvođenje farmakoterapije, odnosno lijekova iz klase antidepresiva i anksiolitika, a zbog predmetne prometne nesreće kod tužiteljice je uočena i anksioznost s fobičnim elementima depresivnosti što posljedično umanjuje funkcionalnost osobe.

Slijedom navedenog, vještak psihijatar je mišljenja da je tužiteljica preživjela primarni strah u trajanju od oko 1 minute, sekundarni strah jakog intenziteta u trajanju od 24 sata, a zatim i sekundarni strah umjerenog intenziteta u trajanju od 2 tjedna te sekundarni strah blažeg intenziteta u trajanju od 5-6 mjeseci.

10. Obzirom na reduciranu funkcionalnost tužiteljice zbog opisanih simptoma, kod iste je u periodu od godinu i pol dana došlo do povrede duševnog integriteta za 10%. Pri tome je bitno istaknuti da iako je ovakva povreda duševnog integriteta privremenog karaktera, istu je potrebno uzeti u obzir kod dosude naknade neimovinske štete, tim više što je tužiteljica u predmetnoj prometnoj nesreći sudjelovala kao pješakinja, dakle, ista je bez „zaštite” bila izložena udarcu i posljedicama istoga, te je ista psihičke tegobe proživjela u puno jačem intenzitetu od osobe koja nesreću doživi u automobilu, gdje joj je barem prividno pružena zaštita od posljedica koje ista može zadobiti.

Posebno je značajno za naglasiti kako tužiteljica u tom periodu (pa i danas) nije smjela sama prijeći cestu, već joj je trebala pratnja. Sve ovo predstavlja posebne okolnosti slučaja koji značajno utječu na intenzitet trpljenja neimovinske štete.

Slijedom navedenog, tužiteljica na ovako dane nalaze i mišljenja nema prigovora obzirom da su isti sačinjeni objektivno i u skladu s pravilima struke, a temeljem dokumentacije koja prileže spisu, pa ista osnovano smatra da je pripada na ime naknade štete iznos od 9.766,60 EUR (neimovinska šteta 9.000,00 EUR, imovinska šteta - tuđa njega i pomoć 646,60 EUR, troškovi liječenja i uništena odjeća 120,00 EUR).

Uzimajući u obzir nesporno isplaćeni iznos na ime naknade neimovinske štete i to iznos od 4.000,00 €, tužiteljica potražuje daljnji iznos od 5.766,60 € i to na ime:

Neimovinske štete 5.000,00 EUR, Imovinske štete (tuđa njega i pomoć) 646,60 EUR, Troškovi liječenja i uništena odjeća 120,00 EUR, Ukupno: 5.766,60 EUR

Pri tome, tužiteljica ukazuje i na recentnu Sudsku praksu kao i na novonastalu inflaciju odnosno porast troškova života, a sukladno pravnom shvaćanju zauzetom na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske do kojeg je došlo zbog svjesnosti da je postojeće Orijentacijske kriterije potrebno uskladiti sa u međuvremenu nastalim promjenama, pa tako i sa podacima Državnog zavoda za statistiku o stopi inflacije mjerenoj indeksom promjena potrošačkih cijena u odnosu na početnu 2002. godinu, te je upravo stopa inflacije (indeks potrošačkih cijena) bila jedan od ključnih elemenata za izmjenu ranijih kriterija iz 2002. godine.

Stoga, ako se inflacija prema pravnom shvaćanju VSRH ima uzeti kao kriterij za izmjenu odnosno primjenu Orijentacijskih kriterija kada je riječ o određivanju visine pravične novčane naknade, onda bi taj kriterij trebalo primjenjivati u realnom vremenu i usklađivati ga u okviru svakog pojedinog postupka sa stopom inflacije pri čemu se kao polazna točka može uzeti trenutak kada je zauzeto pravno shvaćanje na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske (lipanj 2020.) odnosno vrijeme kada je revalorizacija posljednji put izvršena.

Opće je poznato da su od lipnja 2020. do danas inflatorna kretanja vrlo naglašena sa znatnom uzlaznom krivuljom i daljnjom tendencijom rasta inflacije. Prema objavljenim i javno dostupnim podacima Državnog zavoda za statistiku, ta stopa inflacije od lipnja 2020. do veljače 2025. (zadnji dostupan podatak) iznosi 28,6 %.

I aktualna (recentna) sudska praksa zauzela je nepodijeljeni stav da u postupcima naknade štete dosuđene iznose treba korigirati upravo za stopu inflacije, te se u nastavku ukazuje samo na neke od niza aktualnih odluka koje potvrđuju stav tužitelja o nužnosti usklade zahtjeva naknade neimovinske štete za stopu inflacije, a koje dostavlja i u prilogu (Županijski sud u Dubrovniku u presudi Gž-580/2023, Županijski sud u Zagrebu u presudi Gž-4246/2024-2 od 15. listopada 2024.)

Cilj i smisao pravične novčane naknade nije da „popravi” štetu već da kroz plaćanje određenog novčanog iznosa dade svojevrsnu satisfakciju, zadovoljštinu za pretrpljenu neimovinsku štetu.

Slijedom navedenog, tužiteljica je preinačila tužbu povećanjem tužbenog zahtjeva, te predložila sudu da donese odluku kojom se nalaže tuženiku isplatiti tužiteljici na ime naknade neimovinske štete iznos od 5.000,00 EUR sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 10.05.2023. godine do isplate, na ime naknade imovinske štete (tude njege i pomoći) iznos od 646,60 EUR sa zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 10.05.2023. godine do isplate, te na ime naknade imovinske štete (troškovi liječenja i uništena odjeća) iznos od 120,00 EUR sa zateznom karnatom koja na navedeni iznos teče od 10.05.2023. godine do isplate.

Na raspravnom ročištu dana 11. srpnja 2025. god., tuženik navodi da se protivi preinaci tužbenog zahtjeva iz podneska tužiteljice od 02. srpnja 2025. godine. Ističe kako je tužbeni zahtjev prekomjerno visoko postavljen, a s obzirom da se radi o lakšoj tjelesnoj ozljedi. Stoga je već isplaćeni nesporni iznos od 4.000,00 Eur adekvatan procijenjenim posljedicama odnosno smanjenju životnih aktivnosti od 5%, i to od strane vještaka traumatologa, dok od strane vještaka specijaliste neurokirurga i spec. psihijatra uopće nema trajnih posljedica, te nema ni naruženja. Predložio je odbiti prijedlog pun. tužiteljice za dodatnim saslušanjem iste kao suvišnim. Predlaže zaključiti raspravljanje i odbiti tužbeni zahtjev.

Tužiteljica je zatražila parnični trošak.

U dokazne svrhe sud je pregledao Potvrdu P.U. Splitsko-dalmatinska, Postaja prometne policije Split, Kl. 211-04/21-K/1163, Ur. br. 511-12-36/06-K-71-3/2021 od 27.01.2022. god., medicinsku dokumentaciju tužiteljice, Odštetni zahtjev tužiteljice od 10.05.2023. god., Obavijest tuženika br. 29 AO 8162 2023 od 11.05.2023. god., e mail od 07. lipnja 2023. god., 07. lipnja 2023. god., i 19. lipnja 2023. god., Obavijest tuženika br. 29 AO 8162 2023 od 19.06.2023. god., Presudu Vrhovnog suda RH br. Rev x 362/2018-2 od 24.04.2018. god., Obavijest Doma za starije i nemoćne osobe Lovret Split Ur. br. 1789/2021 od 15. studenog 2021. god., Odluku o cijenama usluga u Domu Lovret Split, Doma za starije i nemoćne osobe Lovret Split, Ur. br. 638/2023 od 28.04.2023. god., Ispis kartona pacijenta DZ SDŽ-SOOM VDO, dr. med., Presudu i rješenje Županijskog suda u Slavonskom Brodu posl. br. Gž-83/2024- 3 od 28.01.2025. godine, Presudu Općinskog suda u Zlataru, Stalna Služba u Krapini, posl. br. Pn-349/2022-66 od 12. ožujka 2025. god., Presudu Općinskog Građanskog suda u Zagrebu posl. br. Pn-1421/2024-14 od 28. veljače 2025. god., Presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-3131/2024-2 od 25.07.2024. god., Presudu Županijskog suda u Dubrovniku posl. br. Gž-580/2023-2 od 13.11.2024. god., Presudu Županijskog suda u Zagrebu posl. br. Gž-4246/2024-2 od 15.10.2024. godine, te izveo dokaz medicinskim vještačenjima od strane stalnih sudskih vještaka dr. Ivica Bandalović, spec. ortoped i traumatolog i dr. Saša Devčić, spec. neurokirurg na raspravnom ročištu dana 09. svibnja 2025. god., i dr. Nikola Sikirica, spec. psihijatar na raspravnom ročištu dana 13. lipnja 2025. godine.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Zakon o obveznim odnosima (N.N. br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, u daljnjem tekstu ZOO), propisuje u odredbi čl. 1045 st. 1, da je onaj tko drugome prouzroči štetu dužan naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje, dok u odredbi čl. 1046, propisuje da je šteta umanjenje nečije imovine (obična šteta), sprječavanje njezina povećanja (izmakla korist) i povreda prava osobnosti (neimovinska šteta).

Nadalje je u odredbama čl. 1100 st.1 i st. 2 ZOO-a, propisano da će sud u slučaju povrede prava osobnosti, ako nađe da to težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade, sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

Među parničnim strankama nije sporna pasivna legitimacija tuženika kao osiguratelja, te pravni osnov odštetne odgovornosti tuženika za prouzročenu neimovinsku i imovinsku štetu tužiteljici u prometnoj nezgodi koja se dogodila dana 09. prosinca 2021. god., u Splitu na raskrižju ulica Velebitska i Vukovarska. Sporna je visina štete i tijek zatraženih zakonskih zateznih kamata.

Ovaj sud cijeni da kao medicinski laik nakon neophodno potrebnog izvođenja dokaza medicinskim vještačenjima od strane ovlaštenih sudskih vještaka odgovarajuće specijalizacije, a kojim vještačenjima su od strane stručnih osoba utvrđeni opseg i težina svih posljedica zadobivenih ozljeda tužiteljice u predmetnoj prometnoj nezgodi, a što tužiteljica kao medicinski laik svakako nije u mogućnosti utvrditi, tužiteljica ovlaštena preinačiti tužbu povećanjem postojećeg tužbenog zahtjeva, bez ikakvih mogućnosti da joj zbog toga što kao medicinski laik nije u mogućnosti utvrditi opseg i težinu svih posljedica zadobivenih ozljeda u predmetnoj prometnoj nezgodi, tužbeni zahtjev u povećanom dijelu ne bude uzet u obzir od strane ovog suda zbog procesne nemogućnosti da preinači tužbu tijekom glavne rasprave nakon dovršetka pripremnog postupka i zaključenja pripremnog ročišta, pa stoga tuženik u konkretnom slučaju nije u mogućnosti s uspjehom se protiviti preinaci tužbe podneskom tužiteljice od 03. srpnja 2025. godine.

Neosnovano tuženik prigovara i zatraženom tijeku zakonskih zateznih kamata na novčanu naknadu koju tužiteljica potražuje iz osnova naknade neimovinske štete i imovinske štete na ime troškova liječenje i uništene odjeće od dana podnošenja tuženiku odštetnog zahtjeva od 10. svibnja 2023. god., a budući da je prema mišljenju sudskog vještaka dr. Ivica Bandalović spec. ortoped i traumatolog, liječenje tužiteljice od posljedica ozljeda zadobivenih u predmetnoj nezgodi završeno dana 06. lipnja 2022. god., a kada se u priloženom specijalističkom nalazu kirurga navodi da su kretnje koljenskog zgloba slobodne i bezbolne.

Slijedom naprijed navedenog, a sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka dr. Ivica Bandalović spec. ortoped i traumatolog, a imajući u vidu težinu zadobivenih povreda i sve okolnosti konkretnog slučaja, ovaj sud smatra da je pravična novčana naknada tužiteljici za povredu prava osobnosti uslijed pretrpljenih fizičkih bolova jakog intenziteta u trajanju od jednog dana, naknada u iznosu od 100,00 Eur, fizičkih bolova srednjeg intenziteta u trajanju od sedam dana, naknada u iznosu od 350,00 Eur, te fizičkih bolova slabog intenziteta u trajanju od četiri mjeseca, naknada u iznosu od 2.000,00 Eur, odnosno ukupno uslijed svih oblika fizičkih bolova, novčana naknada u iznosu od 2.450,00 Eur.

Imajući u vidu nalaz i mišljenje sudskog vještaka dr. Ivica Bandalović spec. ortoped i traumatolog, te opseg i težinu utvrđenih trajnih posljedica, životnu dob tužiteljice (rođena **.**.1952..), ovaj sud smatra da je pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti tužiteljice uslijed duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti u omjeru od 5%, novčana naknada u iznosu od 850,00 Eur.

Obzirom na nalaz i mišljenje sudskog vještaka Ivica Bandalović spec. ortoped i traumatolog, životnu dob tužiteljice (rođena **.**.1952..), ovaj sud smatra da je pravična novčana naknada tužiteljici za povredu prava osobnosti uslijed duševnih bolova zbog ponekad uočljive naruženosti u lakom stupnju zbog šepanja koje se javlja zbog klecnja koljena kod dužeg hodanja, novčana naknada u iznosu od 600,00 Eur.

Cijeneći nalaz i mišljenje vještaka dr. Nikola Sikirica spec. psihijatar, o pretrpljenom primarnom i sekundarnom strahu, ovaj sud je smatrao da je pravična novčana naknada za povredu prava osobnosti tužiteljice zbog pretrpljenog straha, a imajući u vidu sve okolnosti konkretnog slučaja, novčana naknada u iznosu od 1.800,00 Eur.

Prema tome tužiteljici iz osnova naknade neimovinske štete pripada isplata iznosa od ukupno 5.700,00 Eur, a budući da je tuženik u mirnom postupku s osnova neimovinske štete isplatio tužiteljici iznos od 4.000.00 Eur, tuženik je iz osnova naknade neimovinske štete obvezan na isplatu iznosa od 1.700,00 Eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od podnošenja odštetnog zahtjeva dana 10. svibnja 2023. god., pa do isplate, dok je u odnosu na više zatraženi iznos od 3.300,00 Eur sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, tužbeni zahtjev odbijen kao previsoko postavljen (toč. I izreke presude).

Tužitelju je prema mišljenju sudskog vještaka Ivica Bandalović spec. ortoped i traumatolog trebala tuđa pomoć i njega nemedicinskog karaktera u trajanju od 46 dana 2 sata dnevno, i 1 mjesec po 1 sata dnevno, dakle ukupno 122 sata.

Imajući u vidu da potrebnu njegu i pomoć tužiteljici nisu pružale za to osposobljene stručne osobe, već su joj pomoć i njegu pružali ukućani, protek vremena i inflatorna kretanja, a kod nepostojanja orijentacionih kriterija Vrhovnog suda RH za ovaj vid imovinske štete, ovaj sud smatra da u konkretnom slučaju tužiteljici valja kao sadašnju cijenu priznati iznos od 5,00 eur po satu njege i pomoći nemedicinskog karaktera.

Prema tome, imajući u vidu sadašnju cijenu usluge njege i pomoći nemedicinskog karaktera u iznosu od 5,00 eur po satu njege i pomoći, tužiteljici za potrebna 122 sata njege i pomoći, pripada novčana naknada u visini od 610,00 Eur, sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja, pa do isplate, dok je u odnosu na više zatraženi iznos od 36,60 Eur sa zatraženim zakonskim zateznim kamatama, tužbeni zahtjev odbijen kao previsoko postavljen (toč. II izreke presude).

Tužiteljica nije dostavila dokaze na okolnost troškova liječenja, ali je imajući u vidu nalaze imenovanih sudskih vještaka razvidno da je tijekom liječenja snosila kako navodi troškove participacija, masti, analgetika, troškove puta na liječničke preglede, fizikalne terapije i kontrole, troškove parkinga i sl., pa je tužiteljici na ime troškova liječenja priznat zatraženi iznos od 100,00 Eur, kao i za uništenu odjeću na HKP KBC Split (hlače i čarape) zatraženi iznos od 20,00 Eur. Tuženik je stoga iz osnova naknade imovinske štete na ime troškova liječenja i uništene odjeće obvezan na isplatu zatraženog iznosa od 120,00 Eur sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od podnošenja odštetnog zahtjeva dana 10. svibnja 2023. god., pa do isplate (toč. III izreke presude).

Radi svega navedenog, valjalo je donijeti odluku kao u izreci presude.

Odluka o parničnom trošku se temelji na odredbi čl. 154 st. 2 i čl. 155 Zakona o parničnom postupku (N.N. br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23). Imajući u vidu uspjeh stranaka u sporu cijeneći visinu tužbenog zahtjeva (pravni osnov nesporan), tužiteljica je uspjela u sporu u iznosu od 2.430,00 Eur, dok je tuženik uspio u sporu u iznosu od 3.336,60 Eur (5.766,60 Eur - 3.336,60 Eur = 2.430,00 Eur). Tužiteljici su stoga priznati troškovi zastupanja po punomoćniku, i to za sastav tužbe 100 bod., pristup na jedno ročište 50 bod., pristup na tri ročišta po 100 bod., sastav dva podneska po 100 bod., a priznati su i troškovi PDV-a u iznosu od 325,00 Eur, sve sukladno važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tužiteljici su priznati i troškovi provedenih medicinskih vještačenja u ukupnom iznosu od 486,00 Eur, i troškovi sudskih pristojbi, i to pristojbe tužbe u iznosu od 46,83 Eur i razmjeran iznos pristojbe presude u iznosu od 70,75 Eur, sukladno važećoj Uredbi o tarifi sudskih pristojbi (N.N. br. 37/23). Tuženika je stoga valjalo obvezati da naknadi tužiteljici razmjeran iznos parničnog troška u iznosu od 2.228,58 Eur.

U Splitu, 12. rujna 2025. godine

S U D A C

Živomir Topić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude stranke mogu izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi Županijskom sudu u Splitu, putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.

DNA: - pun. tužitelja

- tuženiku