Republika Hrvatska

Upravni sud u Zagrebu

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6 i 8

Poslovni broj: Us I-2682/2024-8

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sutkinji Meri Dominis Herman, na prijedlog više sudske savjetnice Margarete Duvnjak, uz sudjelovanje Sanje Kobilšek Ponjan, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja ĐK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, 10000 Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, OIB: 95093210687, uz sudjelovanje zainteresirane osobe Grada Zagreba, Zagreb, Trg Stjepana Radića 1, radi komunalnog doprinosa, 12. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/22-04/303, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 24. travnja 2024.

II Poništava se rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, KLASA: UP/I-363-02/20-008/2637, URBROJ: 251-10-32-1/029-22-5-MP od 04. svibnja 2022.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, KLASA: UP/II-363-03/22-04/303, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 24. travnja 2024. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Grada Zagreba, Gradskog ureda za obnovu, izgradnju, prostorno uređenje, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odsjeka za komunalni doprinos i naknadu za zadržavanje nezakonito izgrađene zgrade u prostoru, KLASA: UP/I-363- 02/20-008/2637, URBROJ: 251-10-32-1/029-22-5-MP od 04. svibnja 2022.

2. Rješenjem prvostupanjskog javnopravnog tijela od 04. svibnja 2022. tužitelju je utvrđen komunalni doprinos u iznosu od 11.724,48 kn za ozakonjeni nezakonito rekonstruirani dio stambeno poslovne zgrade – poslovni prostor u suterenu u Zagrebu, Preradovićeva 29, na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] razlike obujma 122,13 m3 (dalje: Nekretnina), sukladno Proračunu troškova komunalnog doprinosa KLASA: 363- 02/20-008/2637 URBROJ: 251-13-32-2/007-20-3-NG od 11. rujna 2020.

3. Tužitelj osporava zakonitost pobijanih akata. U bitnom ističe kako je u odnosu na predmetnu Nekretninu prvostupanjsko tijelo donijelo rješenje od 10. ožujka 2017. kojim je utvrdilo da je dužan platiti komunalni doprinos u iznosu od 11.724,48 kn te da je protiv tog rješenja izjavio žalbu, koju žalbu je tuženik odbio rješenjem od 13. studenoga 2017. i protiv kojeg je pokrenuo upravni spor. Nastavno, da je Upravni sud u Zagrebu presudom Us I-232/18-8 od 22. ožujka 2019. odbio tužbeni zahtjev tužitelja, na koju presudu se tužitelj žalio te je Visoki upravni sud Republike Hrvatske svojom presudom Usž-2444/19-2 od 19. prosinca 2019. poništio presudu Upravnog suda u Zagrebu i rješenje tuženika i predmet vratio na ponovni postupak. Ističe kako tuženik nije obrazložio u osporenom rješenju iz čega proizlazi da je u konkretnom slučaju došlo do povećanja obujma građevine, budući da je tužitelj u tijeku upravnog postupka i spora dostavio mišljenje projektanta u kojem je navedeno da je za predmetnu Nekretninu ishođeno rješenje o izvedenom stanju te da obzirom da je građevina izvedena početkom 20. stoljeća, a nije se dograđivao nikakav prostor nakon toga, da smatra da je svaki njen dio legalan te da ne bi trebalo ponovo obračunavati komunalni i vodni doprinos. Smatra da prvostupanjsko tijelo u ponovljenom postupku nije postupilo u skladu sa uputom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske jer nije provodilo nikakav dokazni postupak, odnosno nije otklonilo nejasnoće s projektantom na usmenoj raspravi. Dodatno, na raspravi održanoj 9. rujna 2025. istaknuo je prigovor zastare. Predlaže poništiti osporeno rješenje tuženika i prvostupanjskog javnopravnog tijela.

4. Tuženik u odgovoru na tužbu u cijelosti ostaje kod navoda iznesenih u obrazloženju osporenog rješenja te predlaže odbiti tužbeni zahtjev.

5. Zainteresirana osoba u odgovoru na tužbu smatra osporeno rješenje tuženika zakonitim. U odnosu na tužiteljev prigovor kako iz obrazloženja pobijanog rješenja tuženika nije vidljivo, a niti dostatno obrazloženo iz čega to proizlazi da je u konkretnom slučaju došlo do povećanja obujma građevine, budući da je tužitelj u tijeku upravnog postupka i spora dostavio mišljenje projektanta koje dovodi u sumnju činjenično stanje utvrđeno u postupku obračuna komunalnog doprinosa, smatra da je prvostupanjsko tijelo ispravno izračunalo obujam predmetne Nekretnine kako je to određeno u Proračunu troškova komunalnog doprinosa KLASA: 363-02/20-008/2637 URBROJ: 251-13-32-2/007-20-3-NG od 11. rujna 2020., a prema snimci izvedenog stanja broj TD 38/12 iz studenoga 2012., izrađenom po ovlaštenom arhitektu ČK, a koja je sastavni dio rješenja o izvedenom stanju. Ističe da je i prema grafičkom prikazu stambeno-poslovne zgrade pribavljenom iz Državnog arhiva Zagreb u usporedbi sa tlocrtom poslovnog prostora u podrumu, više nego očito da je došlo do proširenja prostora, a samim time i do povećanja volumena. Obzirom da za navedenu rekonstrukciju odnosno proširenje prostora tužitelj nije dostavio nikakav dokaz legalnosti, odnosno akt kojim se odobrava građenje, smatra navode tužitelja neosnovanim. Slijedom navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti kao neosnovan.

6. Strankama je dana mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima drugih stranka, odnosno o činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet ovog upravnog spora u skladu s člankom 6. stavkom 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, 36/24 – dalje: ZUS), te je sud dana 9. rujna 2025. održao usmenu i javnu raspravu. Na temelju ovlaštenja iz odredbe članka 91. stavka 3. ZUS-a rasprava je provedena u odsutnosti tuženika i zainteresirane osobe, koji iako uredno pozvani, raspravi nisu pristupili, niti su svoj izostanak opravdali.

7. Na navedenoj raspravi, tužitelj navodi kao u tužbi i ističe prigovor zastare.

8. Ocjenjujući zakonitost osporenih rješenja sud je izveo dokaze uvidom u sudski spis te isprave priložene spisu tuženika.

9. Tužbeni zahtjev je osnovan.

10. Iz spisa predmeta proizlazi da je za predmetnu Nekretninu izdano pravomoćno rješenje o izvedenom stanju Gradskog ureda za prostorno uređenje, izgradnju grada, graditeljstvo, komunalne poslove i promet, Odjela za graditeljstvo, Središnjeg odsjeka za graditeljstvo KLASA: UP/I 350-05/12-07/735, URBROJ: 251-13- 22/108-13-7 od 2. svibnja 2013. koje je postalo pravomoćno i izvršno 29. svibnja 2013. i kojim je ozakonjena predmetna Nekretnina. Prvostupanjsko tijelo donijelo je rješenje od 10. ožujka 2017. kojim je utvrdilo da je tužitelj dužan platiti komunalni doprinos u iznosu od 11.724,48 kn protiv kojeg rješenja je izjavio žalbu, a koju žalbu je tuženik odbio rješenjem KLASA: UP/II-363-03/17-04/37 URBROJ: 531-05-2-2-2-17-2 od 13. studenoga 2017. i protiv kojeg je tužitelj pokrenuo upravni spor. Nastavno, Upravni sud u Zagrebu presudom Us I-232/18-8 od 22. ožujka 2019. odbio je tužbeni zahtjev tužitelja, na koju presudu se tužitelj žalio te je Visoki upravni sud Republike Hrvatske svojom presudom Usž-2444/19-2 od 19. prosinca 2019. poništio presudu Upravnog suda u Zagrebu i rješenje tuženika i predmet vratio na ponovni postupak.

11. U ponovljenom postupku prvostupanjsko tijelo je donijelo rješenje KLASA: UP/I-363-02/20-008/2637, URBROJ: 251-10-32-1/029-22-5-MP od 04. svibnja 2022. kojim je tužitelju utvrđen iznos komunalnog doprinosa za predmetnu Nekretninu u iznosu od 11.724,48 kn, temeljem Proračuna troškova komunalnog doprinosa KLASA: UP/I-363-02/20-008/2637 URBROJ: 251-13-32-2/007-20-3-NG od 11. rujna 2020., na koje rješenje se tužitelj žalio. Tuženik je u povodu žalbe tužitelja donio osporavano rješenje KLASA: UP/II-363-03/22-04/303, URBROJ: 531-03-4-24-2 od 24. travnja 2024. koje je predmet ovog upravnog spora.

12. Među strankama nije sporno da je tužitelj podnio zahtjev za donošenje rješenja o izvedenom stanju za predmetnu Nekretninu te da je za istu izdano pravomoćno rješenje o izvedenom stanju kojim se ista ozakonjuje.

13. Međutim, sporno je da li je u konkretnom slučaju nastupila zastara prava na utvrđenje komunalnog doprinosa te da li je došlo do povećanja obujma građevine.

14. Prema članku 31. stavku 3. ZKG/95, komunalni doprinos plaća vlasnik građevne čestice na kojoj se gradi građevina, odnosno investitor.

15. Člankom 32. stavkom 2. ZKG/95 propisano je da rješenje o komunalnom doprinosu donosi upravno tijelo jedinice lokalne samouprave nadležno za komunalno gospodarstvo, na temelju odluke o komunalnom doprinosu iz članka 23. stavka 3. ovoga zakona, u postupku pokrenutom po zahtjevu stranke ili po službenoj dužnosti.

16. Člankom 32. stavkom 7. ZKG/95 propisano je da izvršno rješenje o komunalnom doprinosu izvršava upravno tijelo iz stavka 2. ovoga članka u postupku i na način određen propisima o prisilnoj naplati poreza na dohodak odnosno dobit.

17. Člankom 22. stavkom 1. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj: 86/12., 143/13.– dalje: ZOPNIZ) propisano je da su podnositelj zahtjeva, odnosno vlasnici zgrade za koju je doneseno rješenje o izvedenom stanju, dužni po izvršnosti tog rješenja platiti komunalni doprinos u skladu s posebnim propisima, dok je stavkom 4. propisano da je nadležno upravno tijelo dužno tijelima nadležnim za utvrđivanje komunalnog doprinosa dostaviti podatke potrebne za obračun iznosa tog doprinosa u roku od petnaest dana od dana izvršnosti rješenja o izvedenom stanju.

18. Prema stajalištu Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izraženom u presudi broj: U-zpz-12/2016-8 od 10. rujna 2024. i u primjeni ZKG/95, komunalni doprinos je novčano davanje koje se plaća za građenje i korištenje objekata i uređaja komunalne infrastrukture te se na pitanje zastare navedenog javnog davanja primjenjuju odredbe Općeg poreznog zakona o zastari jer se odredbe tog zakona propisane za poreze na odgovarajući način primjenjuju i na druga javna davanja među koja spada i komunalni doprinos. S obzirom na navedeno, Opći porezni zakon se primjenjuje kako u postupku izvršenja obveze komunalnog doprinosa, odnosno javnih davanja, tako i u postupku utvrđenja obveze komunalnog doprinosa, odnosno javnih davanja, neovisno o tome koji Zakon o komunalnom gospodarstvu se primjenjuje u konkretnom slučaju. Navedeno stajalište je zauzeo i Visoki upravni sud Republike Hrvatske u presudi poslovni broj: Usž-3973/2024 od 3. travnja 2025.

19. Nadalje, prema odredbi članka 94. stavka 1. Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" br. 147/08., 18/11., 78/12., 136/12., 73/13., 26/15., 44/16. - dalje: OPZ/08) pravo poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, pravo na pokretanje postupka naplate poreza, kamata i troškova ovrhe te pravo poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe zastarijeva za tri godine računajući od dana kada je zastara počela teći. Prema stavku 2. tog članka, zastara prava na utvrđivanje porezne obveze i kamata počinje teći nakon isteka godine u kojoj je trebalo utvrditi porezne obveze i kamate. Prema članku 96. stavku 1. apsolutni rok zastare prava poreznog tijela na utvrđivanje porezne obveze i kamata, naplatu poreza, kamata i troškova ovrhe te prava poreznog obveznika na povrat poreza, kamata i troškova ovrhe nastupa za 6 (šest) godina računajući od dana kada je zastara počela prvi put teći, a prema odredbama članka 94. stavka 3., 4. i 5. ovoga Zakona.

20. Slijedom navedenog, zastara prava na utvrđivanje komunalnog doprinosa u konkretnom slučaju, primjenom citirane odredbe članka 94. OPZ/08, počela je teći 1. siječnja 2014. jer je sukladno članku 22. stavku 1. ZOPNIZ-a za utvrđivanje komunalnog doprinosa relevantan trenutak kad je rješenje o izvedenom stanju postalo izvršno, a isto je postalo izvršno 29. svibnja 2013. pa od tada, a prije stupanja na snagu Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" br. 115/16., 106/18., 121/19., 32/20., 42/20., 114/22. - dalje: OPZ/16) koji je stupio na snagu 1. siječnja 2017., još nije bila nastupila relativna zastara jer nije protekao ni rok od 3 (tri) godine iz članka 94. OPZ/08, kao ni apsolutna zastara iz članka 96. OPZ/08. Stoga se prema odredbi članka 197. stavka 2. OPZ/16, vezano za pitanje zastare utvrđenja komunalnog doprinosa ovdje trebaju primijeniti odredbe OPZ/16. Naime, prema odredbi članka 197. stavka 2. OPZ/16 iznimno od stavka 1. ovoga članka, postupci za utvrđivanje zastare započeti po zahtjevu poreznog obveznika prema odredbama Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" br. 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15 i 44/16.) u kojima je do 1. siječnja 2017. nastupila relativna zastara, dovršit će se prema odredbama Općeg poreznog zakona ("Narodne novine" br. 147/08, 18/11, 78/12, 136/12, 73/13, 26/15 i 44/16).

21. Sukladno članku 108. stavku 1. OPZ/16-a, rok za utvrđenje obveze zastarijeva za 6 (šest) godina računajući od dana kada je zastara počela teći. Stavkom 2. istog članka propisano je da zastara počinje teći istekom godine u kojoj je nastala porezna obveza, s tim da je nastanak porezne obveze propisan posebnim zakonima.

22. Sukladno članku 109. stavku 2. OPZ/16-a, na nastup zastare prava na utvrđivanje po službenoj dužnosti dužna su paziti prvostupanjska porezna tijela do donošenja i dostave poreznog rješenja.

23. Sukladno članku 109. stavku 3. OPZ/16-a na nastup zastare prava na utvrđivanje po službenoj dužnosti dužna su paziti i drugostupanjska tijela do donošenja i dostave rješenja o žalbi.

24. Sukladno članku 109. stavku 4. OPZ/16-a ako tijela iz stavaka 2. i 3. utvrde da je nastupila zastara prava, na utvrđivanje trebaju rješenjem utvrditi nastup zastare i obustaviti postupak.

25. Sukladno članku 109. stavku 8. OPZ/16-a rješenje o utvrđivanju ili naplati porezne obveze, kamata i troškova ovrhe doneseno nakon nastupa zastare je nezakonito.

26. OPZ/16 početak tijeka zastare utvrđivanja porezne obveze veže uz objektivnu okolnost nastanka porezne obveze koja je propisana posebnim zakonima. Obveza komunalnog doprinosa nastaje u trenutku izvršnosti rješenja o izvedenom stanju.

27. Slijedom navedenog, imajući u vidu da je rješenje o izvedenom stanju postalo izvršno 29. svibnja 2013., zastarni rok prava na utvrđivanje obveze plaćanja komunalnog doprinosa počeo je teći 1. siječnja 2014. te je zastara nastupila 1.siječnja 2020., protekom roka od 6 (šest) godina sukladno članku 108. stavku 1. OPZ/16. Shodno tome, rješenje kojim je utvrđena obveza od 04. svibnja 2022., doneseno je nakon nastupa zastare prava na utvrđenje predmetne obveze plaćanja komunalnog doprinosa.

28. S obzirom na način rješavanja ove upravne stvari, ostali tužbeni prigovori su irelevantni za rješavanje ove konkretne upravne stvari.

29. Stoga je, na temelju članka 117. stavka 1. ZUS-a, odlučeno kao pod točkama I i II izreke presude.

U Zagrebu 12. rujna 2025.

Sutkinja:

Meri Dominis Herman

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. ĐK, [adresa]

2. Ministarstvo prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske, [adresa] Zagreb, Ulica Republike Austrije 20

3. Grad Zagreb, [adresa] Zagreb, Trg Stjepana Radića 1

4. U spis