REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Erazma Barčića 5
Poslovni broj: Us I-1059/2025-8
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sutkinji Mariji Renner Jakovljević, uz sudjelovanje zapisničarke Monike Puharić, u upravnom sporu tužitelja FM iz [adresa], protiv tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, A. Mihanovića 3, radi priznavanja prava na invalidsku mirovinu, 11. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-02/24-03/00250011019, URBROJ: 341-99-06/2-24- 7423 od 22. travnja 2025. i predmet se vraća tuženiku na ponovni postupak, a u kojem ponovljenom postupku je tuženik obvezan postupiti u skladu s pravnim shvaćanjem i primjedbama izraženim u obrazloženju ove odluke.
Obrazloženje
1. Osporavanim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-02/24-03/00250011019, URBROJ: 341-99-06/2-24- 7423 od 22. travnja 2025., odbijena je kao neosnovana žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci, KLASA: UP/I-141-02/24-03/00250011019, URBROJ: 341-14-06/2-24-17344 od 4. studenog 2024.,a kojim rješenjem je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na invalidsku mirovinu.
2. Osporavajući zakonitost rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: UP/II-141-02/24-03/00250011019, URBROJ: 341- 99-06/2-24-7423 od 22. travnja 2025., tužitelj je podnio tužbu, koja je kod ovog suda zaprimljena 2. lipnja 2025., pod gore navedenim poslovnim brojem, a koja je sadržajno jednako žalbenim navodima te u kojoj je tužitelj, u bitnome, naveo da je bio pripadnik postrojbe HVO-a u razdoblju od 18. rujna 1991. do 8. travnja 1992. te od 24. svibnja 1992. do 22. travnja 1996., da je ozlijeđen 1. kolovoza 1993. pri detonaciji gdje je zadobio povredu glave i tijela i da mu je na temelju prethodno navedene ozljede priznato svojstvo ratnog vojnog invalida VIII. grupe sa 40% tjelesnog oštećenja trajno.
3. Smatra da prilikom utvrđivanja nečije radne sposobnosti odnosno nesposobnosti nije dovoljno pregledati samo medicinsku dokumentaciju, nego je potreban i fizički pregled osobe čija se sposobnost utvrđuje te tvrdi da sama medicinska dokumentacija ukazuje na djelomičan, ako ne i potpuni gubitak radne sposobnosti, zbog čega u potpunosti osporava nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Središnjeg ureda u Zagrebu od. 15. travnja 2025. Stoga, tvrdi da niti činjenično stanje u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu nije potpuno utvrđeno, jer je iz cjelokupne opsežne medicinske dokumentacije razvidno, da tužitelj ima ogromne zdravstvene poteškoće koje se osim ozljede odnose i na oboljenja pa je citirajući odredbu čl. 142. st. 2. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članova njihovim obitelji ("Narodne novine" br. 121/17, 98/19, 84/21 i 156/23) u tužbenom zahtjevu predložio, da se poništi osporavano rješenje tuženika od 22. travnja 2025. i predmet vrati tuženiku na ponovan postupak.
4. Tuženik je u odgovoru na tužbu zaprimljenim kod ovog Suda 15. srpnja 2025., u bitnome, naveo da u cijelosti ostaje kod svih navoda iznesenih u obrazloženju osporavanog rješenja, jer je u žalbenom postupku pribavljen nalaz i mišljenje Vijeća viših vještaka, Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu od 15. travnja 2025. u obrazloženju kojeg je zaključno navedeno, da ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti tužitelja, dok je odredbom čl. 13. st. 1. Uredbe o metodologiji vještačenja ("Narodne novine" br. 196/23; dalje Uredba) propisano, da Vijeće vještaka na temelju uvida u medicinsku i drugu dokumentaciju daje nalaz i mišljenje o ocjeni radne sposobnosti osoba koja se vještači bez neposrednog pregleda osobe, dok je u st. 2. citiranog čl. 12. Uredbe propisano, da iznimno od st. 1. čl. 13. Uredbe, Vijeće vještaka može obaviti neposredni pregled osobe koja se vještači ako se uvidom u medicinsku i drugu dokumentaciju ne može u potpunosti utvrditi činjenično stanje, dok u skladu sa čl. 13. st. 3. Uredbe, za osobe s boravkom u inozemstvu vještak doktor medicine iz čl. 4. st. 6. Uredbe, daje nalaz i mišljenje uvidom u medicinsku dokumentaciju ili detaljno medicinsko izvješće dostavljeno od inozemnog nositelja mirovinskog ili socijalnog osiguranja, primjenom Uredbi EU u koordinaciji sustave socijalne sigurnosti međunarodnih ugovora o socijalnom osiguranju, slijedom čega da nema pravne osnove za priznavanje prava na invalidsku mirovinu tužitelju pa je tuženik predložio da se odbije tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan.
5. U ovom upravnom sporu 4. rujna 2025. održano je ročište za raspravu u odsutnosti uredno pozvanog tužitelja, a prisutnosti službene osobe tuženika na temelju čl. 91. st. 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine" broj 36/24, u nastavku teksta ZUS) u svezi s čl. 89. st. 4. ZUS-a pa je službenoj osobi tuženika u smislu odredbe članka 6. ZUS-a data mogućnost izjasniti se o svim zahtjevima i navodima te činjeničnim i pravnim pitanjima odlučnim za rješavanje ovog upravnog spora. Na istom ročištu za raspravu službena osoba tuženika je u cijelosti ostala kod svih svojih navoda iznesenih u odgovoru na tužbu i obrazloženju osporavanog rješenja, nakon čega je izveden dokaz uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu predmeta upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu predmeta upravnog postupka te je rasprava zaključena.
6. Uvidom u dokumentaciju koja prileži spisu upravnog spora, kao i u onu koja prileži spisu upravnog postupka, utvrđeno je, da je postupak za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu primjenom čl. 142. st. 2. Zakona, pokrenut povodom zahtjeva tužitelja podnesenog 9. travnja 2024., da spisu predmeta upravnog postupka prileži rješenje Službe za opće poslove i društvene djelatnosti, Odjela za braniteljsku invalidsku skrb općine Kiseljak br. 02-41-269/04 od 29. ožujka 2025., kojim je tužitelju priznato i dalje svojstvo ratnog vojnog invalida VIII. grupe sa 40 % vojnog invaliditeta po osnovu psihičkog oboljenja zadobivene kao pripadnik HVO-a, da je uvjerenjem Federalnog ministarstva za pitanje branitelja invalida Domovinskog rata, Odsjeka za pitanje evidencije iz oblasti vojne obveze KSB/SBK za pitanje evidencije iz oblasti vojne obveze općine Kiseljak br. 07/55- 02-45/8-31-23/24 od 24. lipnja 2024. utvrđeno, da je tužitelj bio pripadnik HVO-a u razdoblju od 18. rujna 1991. do 8. travnja 1992. te od 24. svibnja 1992. do 22. travnja 1996. te je na vojnoj dužnosti povrijeđen 1. kolovoza 1993. Nastavno, utvrđeno je, da je postupajući po zahtjevu tužitelja pribavljen nalaz i mišljenje Vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, Područnog ureda u Rijeci od 2. listopada 2024. u kojem je utvrđeno, da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti, uz obrazloženje da tužitelj nije priložio novu medicinsku dokumentaciju o liječenju i praćenju posljedice ozljeđivanja koje su u osnovi vojnog invaliditeta nakon 2008., zbog čega nije moguće objektivizirati njegov funkcionalni status i utjecaj na radnu sposobnost, a sukladno kojem nalazu je doneseno prvostupanjsko rješenje od 4. studenog 2024. kojim je odbijen zahtjev tužitelja za priznanje prava na invalidsku mirovinu.
7. Utvrđeno je, da je protiv navedenog prvostupanjskog rješenja tužitelj izjavio tuženiku žalbu, a o kojoj je odlučeno ovdje osporavanim rješenjem tuženika od 22. travnja 2025. na način da je odbijena žalba tužitelja i potvrđeno prvostupanjsko rješenje, a sve nakon što je u žalbenom postupku pribavljen nalaz i mišljenje Vijeća vještaka Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu od 15. travnja 2025., u kojem je utvrđeno, da je tužitelj do 31. svibnja 2004. bio zaposlen kao DVO, od 1. rujna 2016. bio zaposlen u autoprijevoznom poduzeću do 12. studenog 2018. Tužitelj je 1970. godište, sudionik je rata kao pripadnik HVO-a u razdoblju od 24. svibnja 1992. do 22. travnja 1996., a 1. kolovoza 1993. da je odbačen pri detonaciji granate, pri čemu je zadobio ozljedu glave i tijela, od kada se žali na učestale glavobolje i pojačanu nervozu te mu je utvrđen vojni invaliditet 40% trajno. 1993. da se više puta javljao radi glavobolje, od 1996. do 2008. radi kontrole na neuropsihijatriji te je liječen kod neuropsihijatra diskontinuirano, a zadnji nalaz datira iz 2008. te se u nalazima navodi posttraumatska glavobolja i anksiozno depresivna slika uz uredan neurološki status, a glavobolja se u nekim nalazima neuropsihijatra verificira i kao psihogena nadogradnja te 2000. ponovno CT mozga u RC Sarajevo koji i dalje ukazuje na postkontuzijsko žarište lijevo frontalno parasagitalno te se 2008. učini EEG snimak koji je specifično disritimičan i zadnji učinjeni CT od 11. lipnja 2018. je bez vidljivih patoloških promjena u endokraniji. Novi nalazi iz 2018. da se odnose na druge smetnje iz kojih je razvidno kako tužitelj boluje od hipertenzije, cirkulatorne insuficijencije donjih ekstremiteta, dislipidemije, kroničnog laringitisa i nikotizma te se ne spominje problematika glavobolje, a kako je tužitelj obavljao poslove DVO nije priložena medicinska dokumentacija o razlozima prestanka istih i potom je obavljao poslove s posebnim uvjetima rada, profesionalni vozač, nije priložena svjedodžba nadležnog specijalista medicine rada po kojoj su mu oduzete kategorije, zbog čega je temeljem nedostatne dokumentacije, Vijeće viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu, utvrdilo, da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti, uz preostalu radnu sposobnost i djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti. Utvrđeno je da je osporavajući zakonitost rješenja tuženika, tužitelj pokrenuo upravni spor koji se pred ovim Sudom vodi pod gore navedenim poslovnim brojem.
8. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja ovaj Sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
9. Prema članku 142. stavku 1. ZOHBDR, pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida po osnovi ranjavanja ili zatočeništva, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju, ako mu tijela stručnog vještačenja u Republici Hrvatskoj utvrde postojanje invalidnosti po navedenoj osnovi, umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i Hercegovine i ako to pravo nisu ostvarili do stupanja na snagu ovoga Zakona temeljem Ugovora između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji.
10. Odredbom članka 142. stavka 2. ZOHBDR, propisano je, da pripadnici borbenog sektora HVO-a, državljani Republike Hrvatske, kojima je pravomoćnim rješenjem nadležnog tijela Bosne i Hercegovine priznat status ratnog vojnog invalida od I. do IV. skupine po osnovi bolesti ili ozljede, imaju pravo na invalidsku mirovinu po ovom Zakonu i Zakonu o mirovinskom osiguranju umanjenu za iznos osobne invalidnine koja im je priznata po pravomoćnom rješenju nadležnog tijela Bosne i
Hercegovine.
11. Prema stavku 3. navedenog članka ZOHBDR-a, pravo iz stavaka 1. i 2. ovoga članka ostvaruje se pod uvjetima određenim ovim Zakonom i Zakonom o mirovinskom osiguranju te na način i postupkom određenim Ugovorom između Republike Hrvatske i Bosne i Hercegovine o suradnji na području prava stradalnika rata u Bosni i Hercegovini koji su bili pripadnici Hrvatskog vijeća obrane i članova njihovih obitelji.
12. Odredbom članka 13. st. 1. Uredbe o metodologiji vještačenja („ Narodne novine“ broj 96/23) propisano je, da Vijeće vještaka na temelju uvida u medicinsku i drugu dokumentaciju daje nalaz i mišljenje o ocjeni radne sposobnosti osobe koja se vještači bez neposrednog pregleda osobe.
13. Iznimno od stavka 1. ovoga članka, Vijeće vještaka može obaviti neposredni pregled osobe koja se vještači, ako se uvidom u medicinsku i drugu dokumentaciju ne može u potpunosti utvrditi činjenično stanje (članak 13. st. 2.). U skladu s člankom 13. st. 3. za osobe s boravkom u inozemstvu vještak-doktor medicine iz članka 4. stavka 6. ove Uredbe daje nalaz i mišljenje uvidom u medicinsku dokumentaciju ili detaljno medicinsko izvješće dostavljeno od inozemnog nositelja mirovinskog ili socijalnog osiguranja primjenom uredbi Europske unije o koordinaciji sustava socijalne sigurnosti i međunarodnih ugovora o socijalnom osiguranju.
14. Osnovano tužitelj u tužbi ukazuje da je u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu činjenično stanje, za sada, nepotpuno utvrđeno, jer iz nalaza i mišljenja oba stupnja Zavoda od 2. listopada 2024. i 15. travnja 2025. proizlazi, da kod tužitelja ne postoji smanjenje radne sposobnosti, uz preostalu radnu sposobnost niti djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti, zbog nedostatne medicinske dokumentacije o liječenju i praćenju posljedica ozljeđivanja koje su u osnovi vojnog invaliditeta, zbog čega nije moguće objektivizirati njegov funkcionalni status i utjecaj na radnu sposobnost. Također, je u nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka, Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu od 15. travnja 2025. navedeno „ da je tužitelj obavljao poslove DVO, nije priložena dokumentacija o razlozima prestanka istih, dok posao s posebnim uvjetima rada podliježu komisijskom pregledu nadležne institucije, a također da je obavljao poslove s posebnim uvjetima rada profesionalni vozač, a nije priložena svjedodžba nadležnog specijaliste medicine rada po kojoj su mu oduzete kategorije“.
15. Pri takvom stanju stvari, tuženik, odnosno Vijeće viših vještaka, Središnjeg ureda Zavoda u Zagrebu, nije moglo donijeti pravilnu ocjenu niti zaključak o postojanju ili nepostojanju smanjenja radne sposobnosti uz preostalu radnu sposobnost, djelomični ili potpuni gubitak radne sposobnosti, već je trebao pozvati tužitelja na dostavu dokumentacije koja je Vijeću viših vještaka potrebna kako bi pravilno utvrdili činjenično stanje vezano za zdravstvene tegobe tužitelja, a potom donijeti nalaz i mišljenje, odnosno zaključak o njegovom zdravstvenom stanju, tj. postojanju ili nepostojanju radne sposobnosti, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, a što je tuženik propustio učiniti, kao i prvostupanjsko tijelo.
16. Stoga će u ponovnom postupku, u postupku izvršenja ove presude, vezan pravnim shvaćanjem i primjedbama Suda, tuženik u roku od 60 dana od dana primitka ove presude zatražiti novu medicinsku dokumentaciju tužitelja, odnosno svu onu koja mu nedostaje kako bi donio pravilan zaključak, odnosno zatražiti detaljno medicinsko izvješće dostavljeno od inozemnog nositelja mirovinskog ili socijalnog osiguranja, primjenom uredbi EU, koordinacije sustava socijalne sigurnosti međunarodnih ugovora o socijalnom osiguranju, a ukoliko isto nije moguće pozvat će tužitelja na neposredan pregled uz dostavu sve potrebne dokumentacije koje je Vijeću viših vještaka potrebna da bi donio nalaz i mišljenje o postojanju ili nepostojanju smanjenja radne sposobnosti, djelomičnog ili potpunog gubitka radne sposobnosti, nakon čega će biti u mogućnosti donijeti novo i zakonito rješenje, koje će u cijelosti biti sastavljeno u skladu s odredbom čl. 98. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine" br. 47/09 i 110/21; u nastavku teksta ZUP), a njegovo obrazloženje u skladu sa odredbom čl. 98. st. 5. ZUP-a.
17. Slijedom navedenog, na temelju čl. 117. st. 1. ZUS-a valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.
U Rijeci 11. rujna 2025.
Sutkinja
Marija Renner Jakovljević
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude žalba nije dopuštena (čl. 127. st. 1. ZUS-a).
Dostaviti:
- tužitelju putem opunomoćenika za primanje pismena, ZM u [adresa]
- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb, A. Mihanovića 3
