Republika Hrvatska-a
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
31000 Osijek
Stalna služba u Valpovu
Kralja P. Krešimira IV br. 3
31550 Valpovo
Poslovni broj: P-1228/2024-22
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Osijeku, Stalna služba u Valpovu, po sucu toga suda Goranu Jokiću, u pravnoj stvari 1.tužitelja ZI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice EI, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], zastupani po punomoćniku Marini Burić, odvjetnici iz Osijeka, protiv tuženika Dom upraviteljstvo d.o.o., OIB: 33270392678, sa sjedištem u [adresa], zastupanog po punomoćniku Vedranu Staniću, odvjetniku iz Osijeka, radi prestanka uznemiravanja u ostvarivanju vlasničkih prava, nakon održane i zaključene glavne rasprave održane 1. rujna 2025., u nazočnosti 2. tužiteljice EI osobno uz svoju punomoćnicu te punomoćnika tuženika, odlukom objavljenom 12. rujna 2025.,
p r e s u d i o j e
l. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev 1. tužitelja ZI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljice EI, OIB: [osobni identifikacijski broj], koji glasi:
"I. Nalaže se tuženiku DOM UPRAVITELJSTVO d.o.o., OIB: 33270392678, da prestane uznemiravati tužitelje MI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i EI, OIB: [osobni identifikacijski broj], u vlasničkim pravima stana br. 15. Na III. katu u zgradi u [adresa] u [adresa], upisana u zk. ul. [broj ZK uloška]., k. o. [katastarska općina], suvlasnički dio: 52/1000, Etažno vlasništvo E-17, onemogućavanjem grijanja stana putem zajedničke kotlovnice zgrade, te mu se zabranjuje daljnje onemogućavanje grijanja stana tužitelja putem zajedničke kotlovnice zgrade, u roku od 15 dana.
II. Nalaže se tuženiku da tužiteljima nadoknadi prouzročene troškove postupka, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate, u visini stope koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za 3 postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku od 15 dana."
ll. Odbija se kao neosnovan prijedlog za određivanje privremene mjere koji glasi:
"I. Nalaže se protivniku osiguranja DOM UPRAVITELJSTVO d.o.o., OIB: 33270392678, omogućiti i pustiti grijanje stana br. 15. Na III. katu zgrade u [adresa]., u vlasništvu, i u kojem žive, predlagatelji ZI i EI, putem zajedničke kotlovnice zgrade, odmah po primitku ovoga rješenja.
II. Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog parničnog postupka.
IlI. Žalba protiv ovog rješenja ne odgađa njegovu provedbu."
III. Nalaže se 1. tužitelju ZI, OIB: [osobni identifikacijski broj] i 2. tužiteljici EI, OIB: [osobni identifikacijski broj], oboje iz [adresa], solidarno naknaditi tuženiku Dom upraviteljstvo d.o.o., OIB: 33270392678, sa sjedištem u [adresa], troškove parničnog postupka u iznosu od 1.303,09 eura, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 12. rujna 2025. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelji su 16. prosinca 2024. podnijeli tužbu protiv tuženika iz koje u bitnom proizlazi da istome traže da sud naloži tuženiku da ih prestane uznemiravati u ostvarenju njihovih vlasničkih prava. Smatraju da je tuženik povrijedio njihova vlasnička prava jer je bez pravnog temelja isključio stan tužitelja, u zgradi u [adresa], iz sustava grijanja putem kotlovnice koju smatraju zajedničkim djelom svih suvlasnika u zgradi. Dalje pojašnjavaju da je dio suvlasnika u njihovoj zgradi ranije napravio zaseban sustav grijanja za svoje stanove, dok je stan tužitelja sve do isključenja bio zagrijavan isključivo putem zajedničke kotlovnice. Tužitelji nemaju mogućnosti osigurati si nikakav drugi alternativni način grijanja pa stoga predlažu da sud naloži tuženiku, koji je upravitelj zgrade, da ih prestane uznemiravati u njihovim vlasničkim pravima, odnosno da im omogući grijanje putem zajedničke kotlovnice. S tuženikom su 27. listopada 2023. sklopili Ugovor o uvjetima i načinu korištenja grijanja sa kotlovnice zgrade u [adresa] u [adresa], s tim da su mišljenja da im je tuženik nametnuo taj Ugovor jer su isti bili primorani potpisati kako im tuženik ne bi i ranije isključio grijanje putem zajedničke kotlovnice. Samim tim smatraju da im je tuženik nametnuo i obvezu koja je sadržana u tom Ugovoru, a prema kojoj su si oni sami u obvezi osigurati vlastiti sustav grijanja stana nakon sezone grijanja 2023./2024.. S obzirom da kotlovnica predstavlja zajednički dio zgrade te da je pod upravljanjem i korištenjem od strane svih suvlasnika, smatraju da imaju i dalje pravo istu koristiti za grijanje svoga stana. Uz tužbu su predložili da sud odredi privremenu mjeru kojom će naložiti tuženiku kao protivniku osiguranja da odmah omogući tužiteljima grijanje njihova stana putem zajedničke kotlovnice, s tim da kao razloge za određivanje iste navode identične razloge kao i u tužbi.
2. U odgovoru na tužbu, tuženik se usprotivio tužbenom zahtjevu u cijelosti, kao i prijedlogu za određivanje privremene mjere. U bitnome navodi da je mišljenja da uopće nije pasivno legitimiran u ovome postupku, jer isti kao upravitelj zgrade upravlja sredstvima zajedničke pričuve te je po svom pravnom položaju nalogoprimac suvlasnika. Suvlasnici su ti koji upravljaju zgradom na kojoj je uspostavljeno vlasništvo određenog posebnog dijela nekretnine pa su jedino suvlasnici pasivno legitimirani u konkretnom slučaju. Također smatra da je tužba neuredna, jer tužitelji istome ne pobijaju Ugovor koji su zaključili sa tuženikom 27. listopada 2023., a kojim su Ugovorom preuzeli obvezu da si za svoj stan osiguraju samostalni sustav grijanja nakon sezone grijanja 2023/2024. Tuženik je taj Ugovor s tužiteljima sklopio u ime i za račun suvlasnika zgrade na adresi [adresa], dalje: zgrada 1 i 3, temeljem Odluke suvlasnika zgrade 1 i 3 od 14. rujna 2023.. Tom Odlukom su suvlasnici zgrade 1. i 3., u čijem se vlasništvu nalazi sporna kotlovnica, omogućili grijanje putem kotlovnice za susjednu zgradu u kojoj se nalazi stan tužitelja na adresi [adresa], dalje: zgrada 5 i 7, isključivo za sezonu grijanja 2023./2024., i to najkasnije do 30. travnja 2024. Stoga je tuženik postupajući po navedenim aktima, po isteku sezone grijanja 2023/2024, isključio stan tužitelja iz sustava grijanja putem sporne kotlovnice. Pri tome naglašava da se sporna kotlovnica nalazi u zgradi 1 i 3 te je zajednički dio zgrade 1 i 3, dok se zgrada 5 i 7 putem iste te kotlovnice grijala privremeno sve do opisanog isključenja. Pojašnjava da je u zgradi 5 i 7 naknadno sagrađeno četiri stana podizanjem još jedne etaže te je privremeno za te stanove bilo predviđeno grijanje putem kotlovnice iz zgrade 1 i 3, na način da je do ulaza 7 ilegalno pušten jedan vod koji je te stanove povezao s kotlovnicom. Među ta četiri naknadno sagrađena stana nalazi se i stan tužitelja, s tim da su vlasnici preostala tri stana u međuvremenu prestali koristiti grijanje putem kotlovnice. Slijedom svega navedenog, predlaže odbaciti tužbu kao nedopuštenu, odnosno, podredno istu odbiti kao neosnovanu, a zbog svih navedenih razloga smatra da je neosnovan i prijedlog za određivanje privremene mjere.
3. Tijekom postupka, stranke su ostale u bitnom kod svojih navoda iz tužbe, odnosno odgovora na tužbu. Punomoćnica tužitelja na pripremnom ročištu, koje je održano 5. veljače 2025., u cilju dokazivanja činjenice da je kotlovnica zajednički dio i stanara zgrade 5 i 7 na sudski spis je dostavila Ugovore i Anekse ugovora kojima su tužitelji kupoprodajom stekli predmetni stan, s tim da je sud zbog opsežnosti te dokumentacije, kao i vremena koje je ista imala između zaprimanja poziva i tuženikovog odgovora na tužbu i dana održavanja pripremnog ročišta, odbio zaprimiti tu dokumentaciju te je ujedno naložio punomoćnici, da u roku 8 dana putem e- Komunikacije dostavi na spis navedene Ugovore. Ujedno je na pripremnom ročištu omogućeno i punomoćniku tuženika da se nastavno o istima očituje. Punomoćnica tužitelja ugovore iz kojih je razvidno stjecanje predmetnog stana od strane tužitelja i njihovog pravnog prednika dostavila je putem e-Komunikacije tek 6. lipnja 2025. (str. 99-115). Na navedene ugovore očitovao se punomoćnik tuženika te je dostavio Diobni plan za uspostavljanje posebnih dijelova nekretnine u zgradama 1 i 3 i 5 i 7, u kojem je sadržan tekstualni i grafički dio, a sve u cilju dokazivanja svojih navoda da je kotlovnica zajednički dio suvlasnika u zgradi 1 i 3, odnosno da ista ne predstavlja zajednički dio suvlasnika u zgradi 5 i 7. Sud je navedene dokaze prihvatio, iako su dostavljeni nakon zaključenja prethodnog postupka jer je na pripremnom ročištu te u planu upravljanja postupkom omogućio tužiteljima rok za naknadnu dostavu kupoprodajnih ugovora pa je samim tim i tuženiku ostavljen rok za očitovanje na te ugovore, a što podrazumijeva i dostavu odgovarajućih dokaza kao protuargumenata na tužiteljeve navode.
4. Sud je tijekom dokaznog postupka saslušao 2. tužiteljicu EI, prokurista tuženika KI te svjedoke NI i AI, na okolnosti međusobnih odnosa između suvlasnika, odluka i ugovora koji su isti donosili vezano za korištenje predmetne kotlovnice. Radi utvrđenja istih tih činjenica, kao i utvrđenja predstavlja li predmetna kotlovnica zajednički dio suvlasnika obaju zgrada ili samo jedne od njih, izvršen je uvid u dokumentaciju koja je sadržana u sudskom spisu pa je na kraju dokaznog postupka pročitano kako slijedi: Izvadak iz zemljišne knjige na str. 6-15 spisa, dopis str. 16, ugovor na str. 17-18, potvrda o uplati na str. 19, odluka na str. 36, prilog na str. 37-42, prijedlog za ovrhu s rješenjem o ovrsi na str. 43-47, Ugovor na str. 48-50, odluka s potpisnom listom na str. 51-53, fin. kartica na str. 54-55, izvod otvorenih stavaka na str. 56., financijska kartica na str. 57, ugovor na str. 58-59, zapisnik o isključenju na str. 60, dopis na str. 61, odluka na str. 62-63 s potpisnom listom na str. 64-66, sporazum na sr. 67-69, s prilogom pregledom udjela u suvlasništvu na str. 70-73, Sporazum o raspodjeli isporučene energije na str. 74, ugovor o kupoprodaji na str. 100-101, Aneks ugovora o kupoprodaji na str. 102-106, ugovor o prodaji stana na str. 107-115 spisa, diobni plan str. 122-179 spisa.
4.1. Na glavnoj raspravi održanoj 1. rujna 2025. punomoćnik tuženika odustao je od predloženog očevida na adresi zgrade 1 i 3. i zagrade 5 i 7, dok je punomoćnica tužitelja na istoj odustala od saslušanja 1. tužitelja ZI pa sud te dokaze nije niti izveo.
5. Predmet spora predstavlja vlasnička tužba kojom tužitelji traže da ih tuženik prestane bespravno uznemiravati u njihovim vlasničkim pravima korištenja sustava grijanja svoga stana putem kotlovnice, koju smatraju zajedničkim dijelom namijenjenim upotrebi i korištenju svih suvlasnika u zgradi 1 i 3 te u zgradi 5 i 7.
6. Među strankama nije sporno da je tuženik odlukom suvlasnika u zgradi 1 i 3 te u zgradi 5 i 7 izabran kao upravitelj sredstava zajedničke pričuve.
7. Sve ostale činjenice stranke su tijekom postupka isticale da su sporne, s tim da od svih tih činjenica za razrješenje ovog spora, kao sporno se nameće je li tuženik može biti pasivno legitimiran, predstavlja li predmetna kotlovnica zajednički dio suvlasnika obaju zgrada 1 i 3 te 5 i 7 ili zajednički dio samo suvlasnika zgrade 1 i 3, kao i postoji li pravna osnova prema kojoj su ostali suvlasnici ovlastiti tuženika kao upravitelja da isključi stan tužitelja iz sustava grijanja putem zajedničke kotlovnice.
8. Iz iskaza 2. tužiteljice EI, prokurista tuženika KI te svjedoka NI i AI, utvrđeno je da su na zgradi 5 i 7 tijekom 1990-tih naknadno sagrađena 4 stana podizanjem još jedne etaže te da je nakon izgradnje tih stanova omogućeno da se isti u sezoni grijanja zagrijavaju putem kotlovnice koja se nalazi u zgradi 1 i 3. Među suvlasnicima je postojao dogovor da se suvlasnici četiri dograđena stana u zgradi 5 i 7 s vremenom odvoje od sustava grijanja putem kotlovnice uvođenjem vlastitog sustava grijanja, što su tijekom godina učinili svi, osim tužitelja. U navedenom dijelu iskazi naprijed imenovanih međusobno su sukladni, a s obzirom da isti nisu u suprotnosti sa dokumentacijom koja je pročitana u dokaznog postupku, sud iste smatra istinitima.
9. Iz materijalne dokumentacije utvrđeno je kako slijedi:
-da je zgrada 5 i 7 upisana u zemljišnim knjigama kao poslovno stambena zgrada kčbr. [katastarska čestica], zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], s tim da je stan tužitelja označen kao 17. Suvlasnički dio 52/1000 Etažno vlasništvo E-17, stan 15 na 3. katu ukupne korisne površine 56,45 m2, s podrumom, u diobnom planu označeno crvenom bojom, s tim da je u predmetnoj zgradi uspostavljeno vlasništvo nad ukupno 18 posebnih dijelova koji većinom čine stanovi, dok se u prizemlju nalaze dva poslovna prostora (zk. izvadak str. 6-15 spisa),
-da su tužitelji sa tuženikom sklopili 27. listopada 2023. Ugovor o uvjetima i načinu korištenja grijanja sa kotlovnice zgrade 1 i 3, iz kojeg Ugovora proizlazi da su isti preuzeli obvezu da će nakon isteka razdoblja za koji im je Ugovorom omogućeno grijanje putem kotlovnice, a koji obuhvaća sezonu grijanja 2023/2024 koja traje do 30. travnja 2024., u budućem razdoblju samostalno osigurati grijanje izvan postojećeg sustava kotlovnice putem drugog zasebnog sustava, (str. 17-19 spisa), kao i da je tuženik temeljem tog Ugovora isključio stan tužitelja sa sustava grijanja preko predmetne kotlovnice 15. travnja 2024., a što proizlazi iz zapisnika o isključenju grijanja (str. 60 spisa),
- da su suvlasnici zgrade 1 i 3 Odlukom koju su donijeli 14. rujna 2023., izmijenili Međuvlasnički ugovor u čl. 21. st. 1. i 6., na način da su definirali drugačiji način sudjelovanja u troškovima grijanja putem kotlovnice te su ujedno odredili da će se sa grijanja putem kotlovnice isključiti zgrada 5 i 7 najkasnije do 30. travnja 2024., s tim da će se zgradi 5 i 7 grijanje putem kotlovnice omogućiti još samo u sezoni 2023/2024., prema popisnoj listi (str. 37-42 spisa) proizlazi da je ta Odluka prihvaćena potpisima većine suvlasnika, odnosno suvlasničkih dijelova,
- da su suvlasnici zgrade 1 i 3 dana 28. listopada 2024. donijeli novu Odluku o promjeni načina obračuna troškova potrošnje plina sa sustava kotlovnice, u kojoj se odluci više ne spominju suvlasnici zgrade 5 i 7 te da su temeljem te odluke, kao i Sporazuma o raspodjeli isporučene energije, koji su sklopili sa HEP-Plinom d.o.o., utvrdili parametre prema kojima HEP- Plin d.o.o. kao opskrbljivač tereti za plaćanje utrošenog plina posebne dijelove svakog suvlasnika u zgradi 1 i 3 (str. 62-74 spisa),
-da iz Ugovora o kupoprodaji stana kao i Aneksa tog ugovora koji su tužitelji sklopili u svojstvu kupaca sa prijašnjim vlasnikom Z i SI **.**.2005., odnosno 6. ožujka 2007., ne proizlazi da bi kotlovnica bila zajednički dio zgrade 5 i 7, s tim da se u Ugovoru o prodaji stana, koji su prijašnji vlasnici Z i SI sklopili sa Arcus Holdingom d.d., spominje u čl. 29. kotlovnica sa pripadajućim uređajem i opremom kao zajednički prostor u zgradi (str. 100-115 spisa),
-da iz Diobnog plana iz prosinca 2006. temeljem kojeg je provedeno etažiranje zgrada 1 i 3 i zgrade 5 i 7 te uspostava posebnih dijelova, proizlazi da se sporna kotlovnica nalazi u podrumu zgrade 1 i 3 (str. 153 - tekstualni dio, str. 174 - grafički dio) te je u diobnom planu označena kao zajednički dio zgrade 1 i 3, dok se u diobnom planu za zgradu 5 i 7 ista uopće ne spominje niti u kakvom kontekstu (str. 122-180 spisa).
10. Iz čl. 167. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 39/09., 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17, dalje: ZVDSP) proizlazi da ako treća osoba bespravno uznemirava vlasnika na drugi način, a ne oduzimanjem stvari, tad vlasnik može i putem suda zahtijevati da to uznemiravanje prestane, s tim da bi u postupku pred sudom ili drugim nadležnim tijelom vlasnik ostvario to svoje pravo, on mora dokazati da je stvar njegovo vlasništvo i da ga druga osoba uznemirava u izvršavanju njegovih ovlasti u pogledu te stvari, dok ta druga osoba mora dokazati da ima pravo poduzimati ono što uznemirava vlasnika. Iz čl. 167. st. 4. ZVDSP-a proizlazi da pravo na zaštitu ima i onaj tko u postupku dokaže pravni temelj i istinit način svog stjecanja posjeda stvari (predmnjevani vlasnik), no nema pravo na zaštitu vlasništva od uznemiravanja onaj tko nije bio pošten posjednik stvari. Iz čl. 346. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24, dalje: OZ), proizlazi da se može odrediti privremena mjera radi osiguranja nenovčane tražbine ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine. Uz taj osnovni uvjet kumulativno mora biti zadovoljen bar još jedan uvjet i to da isti učini vjerojatnim da postoji opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine ili da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete.
11. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka, te savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19 i 80/22; dalje ZPP), a na temelju rezultata cjelokupnog postupka i primjene citiranih odredbi, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti neosnovan. Također je utvrđeno da je neosnovan i prijedlog za određivanje privremene mjere.
12. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije, koji je u odgovoru na tužbu istaknuo tuženik te kod kojeg je prigovora ostao tijekom cijelog postupka, treba naglasiti da je sud utvrdio da je isti također neosnovan. To stoga što iz citiranog čl. 167. st. 1. i 2. ZVDSP-a jasno proizlazi da pasivno legitimiran može biti svatko tko čini radnju uznemiravanja vlasnika. U ovom postupku iz tužbe, odnosno iz činjeničnih navoda i načina postavljenog tužbenog zahtjeva, jasno proizlazi da je tužba sastavljena kao tužba za zaštitu od uznemiravanja. Stoga je sud u konkretnom slučaju temeljem čl. 2. ZPP-a vezan postavljenim tužbenim zahtjevom, kao i činjeničnim navodima (čl. 186. st. 1. ZPP-a) pa su u tim okvirima i razmotrene sve odredbe mjerodavnog prava koje bi mogle poduprijeti zahtjev tužitelja. S obzirom da je utvrđeno da su tužitelji sa tuženikom prethodno sklopili 27. listopada 2023. Ugovor o uvjetima i načinu korištenja grijanja sa kotlovnice zgrade 1 i 3 (str. 17-18 spisa) te da je isključenje stana tužitelja iz sustava grijanja putem sporne kotlovnice provedeno od strane tvrtke Plinovar d.o.o. po traženju tuženika (str. 60 spisa), proizlazi da je upravo tuženik pasivno legitimiran. To stoga što je isključenje iz sustava grijanja stana tužitelja kao čin "ometanja vlasništva" provedeno po traženju tuženika.
13. Prema citiranoj odredbi čl. 167. st. 2. i 4. ZVDSP-a na tužiteljima je bio teret dokaza da isti kao suvlasnici zgrade 5 i 7 izvode određena vlasnička prava na predmetnoj kotlovnici, odnosno da je kotlovnica zajednički dio kako suvlasnika zgrade 1 i 3 tako i suvlasnika zgrade 5 i 7 ili da dokažu pravni temelji i istinit način stjecanja posjeda stvari. Međutim isti to tijekom postupka nisu uspjeli dokazati. To stoga što je iz izvedenih dokaza nesporno utvrđeno da je još prilikom uspostavljanja vlasništva posebnih dijelova (etažiranja) tijekom 2007. godine, sporna kotlovnica izdvojena kao zajednički dio suvlasnika zgrade 1 i 3 te su suvlasnici zgrade 1 i 3 nastavno samostalno donosili odgovarajuće odluke koje su bile usmjerene na održavanje i korištenje kotlovnice te raspodjelu troškova održavanja i grijanja. Tužitelji kao vlasnici jednog od četiri naknadno sagrađena stana u zgradi 5 i 7 imali su mogućnost da svoje stanove zagrijavaju pomoću sporne kotlovnice jer je još 1990- ih prilikom gradnje ta četiri stana proveden posebni vod koji je te stanove povezao sa spornom kotlovnicom. Međutim, cijelo to vrijeme takav način grijanja bio je očito zamišljen kao privremeno rješenje dok si vlasnici tih stanova ne osiguraju drugačiji sustav grijanja. Da je tome tako proizlazi iz činjenice da su si vlasnici tri stana tijekom godina osigurali vlastite sustave grijanja, što je i 2. tužiteljica EI potvrdila na kraju u svom iskazu, dok tužitelji to prema iskazu 2. tužiteljice EI nisu učinili.
14. Tužiteljima nije mogla ostati nepoznata činjenica da je nakon etažiranja 2007. sporna kotlovnica postala isključivo zajednički dio suvlasnika zgrade 1 i 3, jer su prilikom etažiranja obaju zgrada i oni sami morali prihvatiti Diobni plan za zgradu 5 i 7 budući u istoj imaju stan. Stoga su isti cijelo vrijeme znali da se privremeno griju putem kotlovnice koja nije zajednički dio zgrade u kojoj imaju stan pa stoga niti ne mogu polagati nikakva vlasnička prava na tu kotlovnicu. Potpisivanjem Ugovora sa tuženikom kao upraviteljem 27. listopada 2023. (str. 17-18 spisa), isti su preuzeli obvezu da si nakon sezone grijanja 2023/2024 osiguraju (izgrade) svoj sustav grijanja, jer im je tim Ugovorom jasno dano do znanja da će protekom te sezone grijanja trajno biti isključeni sa sporne kotlovnice. Samim tim isti su u smislu čl. 18. st. 3. ZVDSP-a postali nepošteni posjednici u odnosu na do tad korišteni sustav grijanja putem kotlovnice pa ni zbog toga ne mogu tražiti od tuženika da ih prestane uznemiravati u smislu citiranog čl. 167. st. 4. ZVDSP-a u korištenju tog sustava. Neosnovano je pozivanje tužitelja da su bili prisiljeni sa tuženikom sklopiti Ugovor 27. listopada 2023., jer da to nisu učinili tad se ne bi mogli grijati putem kotlovnice niti u sezoni 2023/2024. To stoga što su zbog svih naprijed navedenih razloga tužitelji i puno prije potpisivanja tog Ugovora znali da je grijanje putem kotlovnice njihova stana privremena karaktera, da isto ovisi isključivo o volji suvlasnika zgrade 1 i 3 i da su se vlasnici preostalih nadograđenih stanova u zgradi 5 i 7 od tog sustava odvojili. Upravo zbog svih tih bitnih činjenica koje nisu mogle ostati nepoznate tužiteljima, ovaj Sud zaključuje da Ugovor od 27. listopada 2023. ne sadrži ništetne odredbe koje bi suprotno načelu savjesnosti i poštenja prouzročile značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja kao potrošača.
15. Tuženik je temeljem ovlasti koje ima kao nesporni upravitelj zgrade, a koje su mu dali suvlasnici zgrade 1 i 3, izvršavajući volju suvlasnika zgrade 1 i 3, iz donesene Odluke od 14. rujna 2023. (str. 36 -42 spisa), izvršio isključenje tužitelja sa sustava grijanja kotlovnicom. Dakle, pravna osnova temeljem koje je tuženik isključio tužitelje sa sustava grijanja putem kotlovnice je prije svega Odluka suvlasnika zgrade 1 i 3 od 14. rujna 2023. te je ta Odluka u cijelosti zakonita, jer je donesena od strane većine suvlasničkih dijelova suvlasnika koji polažu vlasnička prava na predmetnu kotlovnicu, a što proizlazi iz potpisne liste. Radi provedbe te odluke tuženik je sa tužiteljima sklopio Ugovor od 27. listopada 2023. Prigovori tužitelja da su Odluku od 14. rujna 2023. mogli zakonito donijeti jedino svi suvlasnici zajedno obaju zgrada, u cijelosti je neosnovana. To stoga što zbog naprijed navedenih razloga predmetna kotlovnica predstavlja zajednički dio isključivo suvlasnika zgrade 1 i 3 te je pitanje korištenja, održavanja i raspodjele troškova oko te kotlovnice posao redovite uprave, iz čl. 86. ZVDSP-a. Stoga su suvlasnici zgrade 1 i 3 kroz ovlasti koje imaju temeljem čl. 85. ZVDSP-a , a koji se odnose na upravu cijelom nekretninom zgrade 1 i 3, bili ovlašteni većinom glasova koja se računa po suvlasničkim dijelovima, temeljem čl. 40. st. 1. i 2., donijeti odluku o trajnom isključenju suvlasnika zgrade 5 i 7 iz sustava grijanja kotlovnicom.
16. Tužitelji ne mogu tvrditi da su prilikom kupnje stana 2005. isti kupili na način da je predmetna kotlovnica bila zajednički dio svih suvlasnika nekretnine. To stoga što to nije nigdje navedeno u Ugovoru o kupoprodaji i Aneksu ugovora (str. 100-102 spisa). Činjenica što je u Ugovoru o kupoprodaji, koji su prednici tužitelja sklopili sa investitorom Arcus Holding d.d. navedeno da je zajednički dio kotlovnica s pripadajućim uređajima i opremom (str. 115 spisa), postalo je bespredmetno nakon uspostave posebnih dijelova nekretnine (etažiranja). To iz razloga što je etažiranjem jasno utvrđeno da je kotlovnica zajednički dio isključivo zgrade 1 i 3, a pritom treba naglasiti da je nakon provedenog etažiranja korisna površina posebnog dijela tužitelja povećana jer je istima pripao odgovarajući dio podrumske prostorije, koja se uopće ne spominje u Ugovorima o kupoprodaji, na koje se tužitelji pozivaju već samo u Aneksu ugovora koji je sklopljen tijekom etažiranja s ciljem upisa posebnog dijela (stana tužitelja) u zemljišne knjige.
17. Zbog svih naprijed navedenih razloga, proizlazi da je i neosnovan prijedlog za određivanje privremene mjere. Naime, u konkretnome slučaju iz iskaza predstavnice stanara AI koja je saslušana u svojstvu svjedoka te iz samog iskaza 2. tužiteljice EI, proizlazi da su stanari kao alternativu za grijanje koristili električnu energiju. Sama 2. tužiteljica EI naglasila je da je u sezoni 2024/2025 za grijanje predmetnog stana koristila električnu energiju grijući se preko klima uređaja. Samim tim, tužitelji imaju alternativni sustav grijanja, a s obzirom da su isti radno spodobni te da u stanu uz njih stanuje još i dvoje punoljetne djece, sud zaključuje da si isti osim postojećeg grijanja stana preko električne energije mogu priuštiti investiciju i u neki drugi dugoročno povoljniji sustav grijanja. Stoga istima ne prijeti nikakva opasnost, koja bi u slučaju da sud ne odredi privremenu mjeru prouzročila nenadoknadivu štetu ili nasilje. Budući nisu kumulativno ispunjeni propisani uvjeti za određivanje privremene mjere iz čl. 346 OZ-a, odlučeno kao u izreci pod točkom II.
18. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, s tim da je visina troškova odmjerena sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23; dalje Tarifa). Tuženik je u cijelosti uspio u ovom postupku pa su istom dosuđeni troškovi koji su po ocjeni ovog suda bili nužni za uspjeh, i to kako slijedi:
- trošak sastava po punomoćniku odvjetniku odgovora na tužbu od 20. siječnja 2025. u iznosu od 200,00 eur, a što je u skladu s Tbr. 8. 1. Tarife,
- trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku na pripremnom ročištu 5.veljače 2025. te na glavnoj raspravi 6. lipnja 2025. i 1.rujna 2025. u iznosima od po 200,00 eur za svako ročište ili 600,00 eur ukupno za sva tri ročišta, a što je u skladu s Tbr. 9.1. Tarife,
-sastav po punomoćniku odvjetniku obrazloženog podneska od 21.lipnja 2025. u iznosu od 200,00 eur, a što je u skladu s Tbr. 8.1. Tarife, jer se u tom podnesku tuženik očitovao o navodima tužitelja vezanim za izvođenje vlasničkih prava na predmetnoj kotlovnici te je dostavio dokaze u vidu Diobnih planova kojima je opovrgao te njihove navode.
Slijedom navedenoga, tuženiku su priznati ukupni troškovi u iznosu od 1.000,00 eur, na što je pridodan PDV po stopi od 25%, a što ukupno iznosi 1.250,00 eura. Pored navedenih troškova zastupanja po punomoćniku odvjetniku, tuženiku je priznat trošak stvarno plaćene sudske pristojbe za odgovor na tužbu u iznos od 53,09 eura, tako da ukupno odmjereni troškovi iznose 1.303,09 eura.
19. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.
Valpovo, 12. rujna 2025.
SUDAC
GORAN JOKIĆ
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke suda nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje nadležni Županijski sud.
Dostaviti:
1.Tužiteljima po punomoćniku
2.Tuženiku po punomoćniku