REPUBLIKA HRVATSKA

Trgovački sud u Zagrebu

Zagreb, Trg Kennedya 11

P – 768/2023

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Vjekoslavu Zaninoviću, u pravnoj stvari tužitelja Trgovački sud u Zagrebu, po sucu pojedincu Vjekoslavu Zaninoviću, u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d., [adresa], OIB 94472454976, kojeg zastupa punomoćnik Hrvoje Pelcl, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, Zagreb, protiv tuženika HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE, [adresa], OIB 38922958547, radi isplate, nakon glavne rasprave zaključene dana 23. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, na ročištu za donošenje, objavu i uručenje presude dana 12. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

Tužbeni zahtjev koji glasi:

'' Nalaže se tuženiku HRVATSKI URED ZA OSIGURANJE (OIB: 38922958547), sa sjedištem u [adresa] na adresi [adresa], da tužitelju ADRIATIC OSIGURANJU d.d.,(OIB: 94472454976) sa sjedištem u [adresa], na adresi [adresa], isplati iznos od 16.465,92 EUR / 124.062,50 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 15. lipnja 2019. godine pa sve do isplate i to po kamatnoj stopi za razdoblje do 31. prosinca 2022. godine po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 (tri) postotna poena, a od 01. siječnja 2023. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana.''

se odbija kao neosnovan.

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak postupka u iznosu od 81,68 eur u roku od petnaest (15) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj je podnoseći predmetnu tužbu zatražio pravnu zaštitu protiv tuženika radi neizmirenog duga s osnova regresnog potraživanja držeći da mu pripada pravo na isplatu utužene (regresne ) tražbine s osnova prijelaza prava na isplatu prema tuženiku (čl. 963. Zakona o obaveznim odnosima - NN 35/05, NN 41/08, NN 125/11, NN 78/15, NN 29/18; NN 126/21, NN 114/22, NN 156/22., dalje ZOO), a što je tuženik u mirnom postupku odbio isplatiti.

2. Izlažući činjenični i pravni osnov svoje tužbe tužitelj je ustvrdio da se dana 19.02.2018. oko 12:45 sati, na dijelu županijske ceste br. 3294, između mjesta Cerovljani i Hrvatska Dubica, na oko 50 m od sjeverne oznake naseljenog mjesta Hrvatska Dubica, dogodila se prometna nesreća s poginulom osobom - na način da je osiguranik tužitelja SV, u svojstvu vozača i pod utjecajem alkohola (0,76 g/kg) upravljao poljoprivrednim traktorom reg. oznaka [registarska oznaka], osiguranim kod tužitelja, s priključenom neregistriranom i neosiguranom traktorskom poluprikolicom, a kretao se zapadnom prometnom trakom navedene županijske ceste u smjeru juga, odnosno Hrvatske Dubice, kojom prilikom je nepropisno - na priključnoj rudi poluprikolice - prevozio FV - koji je kritične zgode bio pod utjecajem alkohola (1,99 g/kg). Dolaskom na prethodno navedeno mjesto na blagoj uzbrdici od 3% uzdužnog nagiba došlo je do pokliznuća i pada FV na kolnik, koji je tom prilikom smrtno stradao, sve uslijed prelaska kotača poluprikolice preko njegova prsnog koša. Protiv osiguranika tuženika SV vodio se prekršajni postupak zbog počinjenja prekršaja iz čl. 199 st. 2, 238 st.1. i čl. 4 st.1 ZOSPC-a, te kazneni postupak zbog sumnje na počinjenje djela iz čl. 227 st. 4. KZ-a. Obzirom je traktor reg. oz. i br. [registarska oznaka] u trenutku prometne nezgode bio kod tužitelja osiguran policom obveznog osiguranja motornih vozila br. 68700157213 sa rokom važenja do 20.05.2018., tužitelju su se sa odštetnim zahtjevima obratili oštećeni JV, MV, FV mldb. S i MV odnosno supruga, djeca i otac pok. TV sve radi naknade neimovinske štete koju trpe zbog duševnih boli uslijed gubitka njihova supruga, oca i sina. Tužitelj je cijenio osnovanost njihova zahtjeva uzevši u obzir doprinos pok. FV nastanku štete (vožnja na nedopuštenom mjestu i znatna alkoholiziranost) te je istima na ime cjelokupno tražene štete za duševne boli zbog smrti bliskog srodnika i sklopljene izvansudske nagodbe isplatio 240.000,00 kn. Tako je tužitelj dana 14.06.2019. oštećenima isplatio 160.000,00 kn na ime nespornog dijela, a nakon sklapanja izvansudske nagodbe dana 30.01.2020. isplatio još 88.125,00 kn (od čega na ime preostalog iznosa neimovinske štete 80.000,00 kn, a na ime troškova zastupanja 8.125,00 kn).

3. Izlaže i ističe pravni osnov svog potraživanja za koji smatra da je ostvaren obzirom na određenja koja sadrži članak 21. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu (NN broj 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 I 155/23., dalje ZOOP) kojim je propisano: Ako vlasnik prijevoznog sredstva nije sklopio ugovor o osiguranju putnika sukladno odredbama ovoga Zakona, a dogodio se nesretni slučaj, putnik odnosno osoba koja bi bila korisnik osiguranja, u slučaju da je ugovor o osiguranju bio sklopljen, može isplatu osiguranog iznosa zahtijevati od Hrvatskog ureda za osiguranje.,

Člankom 22. st. 5 ZOOP-a da je propisano:

(5) Osiguranje od automobilske odgovornosti pokriva štetu nastalu od vučnog vozila kao i štetu nastalu od priključnog vozila.

Člankom 22. st. 6 ZOOP-a da je propisano:

Ako je šteta nastala od vučnog ili priključnog vozila dok su oba vozila bila spojena i činila jednu cjelinu ili ako je šteta nastala tijekom vožnje nakon odvajanja priključnog vozila, za štetu trećim osobama solidarno odgovaraju vlasnici obaju vozila, pa oštećena osoba može podnijeti odštetni zahtjev ili osiguratelju vučnog vozila ili osiguratelju priključnog vozila.

Člankom 22. st. 7 ZOOP-a da je propisano :

(7) Društvo za osiguranje koje je na temelju stavka 5. ovoga članka oštećenoj osobi nadoknadilo štetu, ima pravo na naknadu isplaćenog iznosa, kamatu i troškove od osiguratelja vučnog, odnosno priključnog vozila ako postoji odgovornost njegovog osiguranika za štetu i u okviru njegove odgovornosti.

Člankom 963. ZOO-a da je propisano:

Isplatom naknade iz osiguranja prelaze na osiguratelja, po samom zakonu, do visine isplaćene naknade, sva osiguranikova prava prema osobi koja je po bilo kojoj osnovi odgovorna za štetu.

Člankom 1109. ZOO-a da je propisano:

Regres isplatitelja

(1) Solidarni dužnik koji isplati više nego što iznosi njegov udio u šteti može zahtijevati od svakog od ostalih dužnika da mu naknadi ono što je platio za njega.

(2) Koliko iznosi udio svakoga pojedinog dužnika, sud određuje s obzirom na težinu njegove

krivnje i težinu posljedica koje su proistekle iz njegova djelovanja, odnosno propuštanja. (3) Ako se udjeli dužnika ne mogu utvrditi, na svakog pada jednak dio, osim ako pravičnost zahtijeva da se u konkretnom slučaju drukčije odluči.

Sukladno citiranim odredbama zakona tužitelj da se obratio tuženiku sa regresnim zahtjevom potražujući od istoga polovicu plaćenog iznosa štete oštećenicima iz ove prometne nesreće - sve iz razloga što je pok. ZV pao sa neosigurane i neregistrirane traktorske poluprikolice, a koji pad je rezultirao smrtnom posljedicom kao štetom za koju je sukladno propisima prema mišljenju tužitelja suodgovoran tuženik i to u omjeru od 50%. Budući za štete počinjene neosiguranim vozilom odgovara tuženik, a tužitelj je solidarni dužnik sa tuženikom prema trećim osobama, te je kao osiguratelj vučnog vozila u cijelosti isplatio štetu oštećenim osobama – isplatom iste - stekao je pravo regresa prema tuženiku. Kako je tuženik odbio postupiti po regresnom zahtjevu tužitelja to da je tužitelj bio primoran pokrenuti predmetnu parnicu.

4. Za izložene tvrdnje tužitelj je kao dokaze priložio isprave, prometno, sudsko i toksikološka vještačenja i saslušanja predloženih osoba.

5. Odgovarajući na tužbene tvrdnje tuženik nije osporio nastanak štetnog događaja i međutim osporio je pasivnu legitimaciju, suodgovornost za štetu i štetni događaj te osnovanost tužbenog zahtjeva.

6. Izlažući pobijajuće tvrdnje u bitnome iznosi tvrdnje da postoji isključiva odgovornost (doprinos) prednika tužitelja – samog oštećenika, pok. FV za nastanak predmetne štete, (doprinos) koji da je smrtno stradao na način da je tijekom vožnje pao s metalne šipke koja spaja poluprikolicu i traktor. Uzrok padu da je krajnje opasan način vožnje i alkoholiziranost oštećenika. Naime, isti da je u trenutku nesreće bio u pijanom stanju (1,99 g/kg u krvi, 2,92 g/kg u urinu), a prevozio se na način da je stajao na rudu poluprikolice, traktoru je bio okrenut prednjom stranom tijela, a za prednju stranu poluprikolice pridržavao se natrag ispruženim rukama! Ovakav način vožnje da je opasan i za trijeznu osobu, a kamoli za pijanu osobu koja ne može vladati pokretima svog tijela ni na ravnom tlu! Rudo poluprikolice nije predviđeno za prijevoz putnika te je takav način prijevoza nedopustiv. Isti se mogao prevoziti u poluprikolici sjedeći na natovarenim drvima i pridržavajući se za stranice poluprikolice, u kom slučaju bi nesreća bila izbjegnuta. Prema dokumentaciji dostavljenoj uz tužbu, oštećenik je sam inzistirao na opisanom načinu vožnje, te je stoga sam i odgovoran za nastalu štetu. Nastavno, u konkretnom slučaju riječ je o vlastitoj odgovornosti oštećenika pok. FV koji sam snosi posljedice štete prouzročene vlastitim propustom. Upravo svjesnost i inzistiranje istog da se prevozi na krajnje opasan način, te s vozačem u alkoholiziranom stanju (0,76 g/kg u krvi), dokaz je da je pristao na mogući nastanak vlastite štete. Ističe da je člankom 1054. ZOO-a propisano da onaj tko na svoju štetu dopusti drugome poduzimanje neke radnje, nema pravo od njega zahtijevati naknadu štete prouzročene tom radnjom, dok je čl. 8. istog Zakona sadržano načelo da je svatko dužan uzdržavati se od postupaka kojim se može drugome prouzročiti šteta. Stoga da tužitelj nije imao osnov za isplatu naknade štete srodnicima pok. FV, pa da je stoga neosnovan I zahtjev za isplatu štete od tuženika.

7. Izlažući pobijajuća pravna shvaćanja glede predmeta spora navodi da tuženik osporava pasivnu legitimaciju i iz razloga što šteta nije plativa s naslova odgovornosti po neosiguranoj poluprikolici jer je vučno vozilo u vrijeme štetnog događaja bilo u funkcionalnoj cjelini s priključnim vozilom, čije je kretanje u cijelosti ovisilo o radnjama vozača vučnog vozila! Stoga, da nije moguće razmatrati i utvrđivati odgovornost po priključnom vozilu odvojeno od odgovornosti po vučnom vozilu. Naime, u slučaju kao što je predmetni, priključno vozilo prati „sudbinu“ vučnog vozila jer nije samostalno u kretanju. Da se vučno vozilo u trenutku nesreće nije kretalo, ne bi se kretalo niti priključno vozilo, odnosno ne bi došlo do prelaska kotača poluprikolice preko tijela FV. Ističe se kako je osiguranjem od odgovornosti zbog uporabe vozila za vuču priključnog vozila obuhvaćena i odgovornost za štetu koju prouzroči priključno dok je spojeno s vozilom koje ga vuče te i nakon što se odvoji od tog vozila, jer djeluje u funkcionalnoj ovisnosti s njim (čl. 22. st. 4 ZOOP-a). Nastavno, u konkretnom slučaju, kada bi i postojala odgovornost vozača osiguranog traktora, naknada štete je plativa samo s naslova osiguranja autoodgovornosti vučnog vozila, ne i s naslova uporabe neosiguranog priključnog vozila. Tuženik zato osporava pasivnu legitimaciju i odgovornost za štetu i temeljem čl. 23. st. 1. t. 4. ZOOP-a. Naime, priključno vozilo tj. poluprikolica na rudu koje se prevozio neposredni oštećenik, da nije imalo istaknute registarske oznake pa oštećenik stoga sukladno odredbi iz čl. 23. st. 1. t. 4. ZOOP-a nema pravo na naknadu štete od tuženika. Nastavno, kako neposredni oštećenik nema pravo naknade štete od tuženika, to ni tužitelj nema pravo potraživati regres štete od tuženika jer ne može od svog osiguranika crpiti veća prava od onog koje ima njegov osiguranik.

8. Tuženik nastavno ističe, upirući na zapisnik o očevidu i nalaz i mišljenje prometnog vještaka Pere Todorovića datog u okviru kombiniranog sudskomedicinskog i prometnog vještačenja sačinjenog po nalogu ODO-a u Sisku da FV nije moglo ostati nepoznato da predmetno priključno vozilo na kojem se odlučio prevoziti, nema registracijsku pločicu s registracijskim oznakama., odnosno da je vozilo neosigurano. Navedeno, obzirom na to da nepostojanje reg. pločica jasno upućuje na činjenicu kako vozilo nije prošlo obvezni tehnički pregled, a što je opće poznata činjenica, poznata čak i osobi koja nema položen vozački ispit. Tuženik drži da iz navedenih dokaza proizlazi da su okolnosti koje isključuju pravo suputniku na naknadu štete, pa tako i obvezu tuženika na isplatu štete suputniku, bile poznate neposrednom oštećeniku. Nadalje, tuženik ističe kako odredbu iz čl. 23. st. 1. t. 4. ZOOP-a treba interpretirati i kao obvezu da se putnici vozila moraju savjesno ponašati. Naime, u pravu osiguranja nastaju obvezni odnosi, a na njih se primjenjuju i osnovna načela obveznog prava, pa se tako u ovom slučaju primjenjuje načelo savjesnosti i poštenja (čl. 4. Zakona o obveznim odnosima), koje kao imperativnu normu sud mora uzeti u obzir i primjenjivati ex officio uvijek kada se pojavi sumnja u postojanje nesavjesnosti ili poštenja, bez obzira na to jesu li te norme predviđene u specijalnom zakonu. Sa zahtjevom ponašanja prema načelu savjesnosti i poštenja sukladno je takvo ponašanje koje se prema okolnostima konkretnog slučaja zahtijeva od prosječnog čovjeka. U konkretnom slučaju, a obzirom na izgled priključnog vozila na kojem nisu bile istaknute registarske oznake, svaki bi prosječni čovjek zaključio da vozilo ne ispunjava uvjete za sudjelovanje u prometu, odnosno, da isto nije osigurano. U potkrijepu izloženih pravnih shvaćanja I razmatranja upite na odgovarajuću sudsku praksu. Osporava valjanost naznačenog zahtjeva u odnosu na zateznu kamatu.

9. Kao dokaze predlaže ukazane isprave, saslušanje predloženih osoba, kombinirano sudsko medicinsko i prometno vještačenje, toksikološko vještačenje.

10. Izmedju stranaka nije spornim da se predmetna nesreća desila, da je tužitelj nasljednicima preminulog osiguranika na ime naknade imovinske i neimovinske štete koja im je nastala kao posljedica štetnog događaja u kojem je smrtno stradao ZV isplatio nagođeni iznos. Nadalje nisu sporne niti sve isprave koje su sačinjene i povezane s predmetnim štetnim događajem, na koje kao dokaze upire tužitelj te isprave koje je kao dokaze po prijedlogu praničnih stranaka pribavio ovaj sud (sadržane u spisu Općinskog državnog odvjetništva Sisak K-DO-234/2018).

11. Izmedju stranaka je medjutim sporan opseg doprinosa oštećenika uzročenju štetenog događaja, a obzirom na pobijajuće tvrdnje tuženika te s tim posljedično i osnovanost predmetnog utuženja.

12. Sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, razmotrenih pravnih shvaćanja kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka tako našao tužbeni zahtjev tužitelja neosnovanim (čl. 8. Zakona o parničnom postupku NN 53/91., NN 91/92., NN 112/99, NN 88/01., NN 117/03., NN 88/05., NN 84/08., NN

96/08., NN 123/08., NN 57/11., NN 148/11, NN 25/13, NN 89/14, NN 70/19, 80/22 i 114/22., dalje ZPP)

13. Glede prijepornih pravnih pitanja za reći je da se ovaj sud priklanja (prihvaćenom I široko zastupljenom) pravnom shvaćanju da je građansko pravna odgovornost šira od kaznenopravne, a koja je svedena na utvrđenje kaznenopravne odgovornosti učinioca obzirom na postojanje kaznenog djela dočim razmatranje građansko pravne odgovornosti može pretpostavljati širi činjenični i pravni kontekst prijepornog (činjeničnog i pravnog) događaja te posljedično razne i različite činjenične i pravne posljedice i promjene u zasnivanju i promjeni mogućih pravnih odnosa koji izviru iz tog i takvog događaja. Navedeno znači da parnični sud može utvrditi građansku odgovornost čak i ako je okrivljenik oslobođen u kaznenom postupku (npr. poznati slučaj F u [adresa]) i obrnuto.

14. Stranke su iskazale suglasnost da se u ovom postupku mogu cijeniti dokazi (provedena vještačenja) koji su u vezi istog štetnog događaja izvedeni i sadržani spisu Općinskog državnog odvjetništva u Sisku K-DO-234/2018 za potrebe kaznenog postupka i koji je spis prema prijedlozima parničnih stranaka pribavljen, preslikan i priložen ovom spisu (list 169-510) te je sud iz razloga ekonomije postupanja ( arg. iz čl. 10. St. 1. ZPP- a) cijenio rezultate kombiniranog sudsko medicinskog i prometnog vještačenja provedenog za potrebe kaznenog postupka te rezultate provedenog toksikološkog vještačenja u ovom postupku kao i iskaze saslušanih svjedoka ŠV i PV.

15. Iz provedenog prometnog i sudsko-medicinskog vještačenja, odnosno toksikološkog vještačenja kao činjenično i pravnorelevantno utvrđenje proizlazi u bitnome da se preminuli ZV u pijanom stanju na neregistriranoj prikolici prevozio na način da je stajao na rudu poluprikolice, da je traktoru bio okrenut prednjom stranom tijela, a za prednju stranu poluprikolice pridržavao se natrag ispruženim rukama, da je u vožnji pao i preminuo od zadobivenih ozljeda.

16. Da je tome tako proizlazi i iz iskaza svjedoka ŠV i PV saslušanih na ročištu glavne rasprave 08. studenoga 2022., sadržaj čijih iskaza je okolnosno i činjenično podudaran te ocijenjen kao neposredno vjerodostojan, odnosno da su svi sudionici ovog štetnog događaja prije istog konzumirali alkohol te da se neposredno oštećeni, u nesreći preminuli ZV u pijanom stanju na rudu neregistrirane prikolice vozio u pijanom stanju na opisani način.

17. Po tako provedenom dokaznom postupku sud nalazi da se u predmetu može utvrditi isključiva odgovornost oštećenika FV za uzročenje predmetnog štetnog događaja, imajući u vidu rezultat provedenog dokaznog postupka .

18. Zaključno glede pravnih pitanja spora, pravno je shvaćanje ovog suda kojim se priklanja izloženim pravnim shvaćanjima tuženika, sve kada bi i postojala odgovornost vozača osiguranog traktora, naknada štete je plativa samo s naslova osiguranja autoodgovornosti vučnog vozila, ne i s naslova uporabe neosiguranog priključnog vozila. Tuženik zato valjano osporava pasivnu legitimaciju i odgovornost za štetu temeljem ukazanog čl. 23. st. 1. t. 4. ZOOP-a. Naime, priključno vozilo tj. poluprikolica na rudu koje se prevozio neposredni oštećenik, utvrđeno I nesporno, nije imalo istaknute registarske oznake pa oštećenik stoga sukladno odredbi iz čl. 23. st. 1. t. 4. ZOOP-a nema pravo na naknadu štete od tuženika. Nastavno, kako neposredni oštećenik nema pravo naknade štete od tuženika, to ni tužitelj nema pravo potraživati regres štete od tuženika jer ne može od svog osiguranika crpiti veća prava od onog koje ima njegov osiguranik.

19. Kraj takvog stanja stvari ovaj je sud, cijeneći da je tuženik s uspjehom dokazao svoje pobijajuće tvrdnje glede ustvrđene isključive odgovornosti (doprinosa) neposrednog oštećenika, od posljedica nesreće preminulog FV, uzročenju štetnog događaja i nastalih vidova štete, odlučio kao u izreci.

20. Troškovi postupka odmjereni su primjenom odredbe članka 154. st. 1., 155. i 164. ZPP-a, te je stoga tuženiku obzirom na uspjeh u sporu valjalo priznati naknadu materijalnog troška pristupa i saslušanja svjedoka u iznosu od 81,68 eur kao troška postupka potrebnog radi vođenja ove parnice.

21. Slijedom izloženog je odlučeno kao u izreci,

U Zagrebu, 12. rujna 2025.

SUDAC

Vjekoslav Zaninović

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od petnaest (15) dana od dana primitka iste. Žalba se podnosi e komunikacijom putem ovog suda Visokom trgovačkom sudu RH.

DNA

- Tužitelj po pun

- Tuženik po pun