REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U PULI – POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula – Pola
Poslovni broj Povrv-20/2025-4
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Puli – Pola, po sucu Heleni Božović Sladaković kao sucu pojedincu, na temelju prijedloga sudske savjetnice Katarine Licardo, u pravnoj stvari tužitelja PULA HERCULANEA d.o.o. Pula, sa sjedištem na adresi [adresa], OIB 11294943436, kojeg zastupa punomoćnik po zaposlenju SP, protiv tuženog RINA JADRAN d.o.o. Pula, sa sjedištem na adresi [adresa], OIB 19456226969, kojeg zastupa Leana Modrušan, odvjetnica u Puli sa sjedištem na adresi [adresa], radi isplate, 12. rujna 2025.
p r e s u d i o j e
I Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Patricije Pucić iz Žminja poslovni broj Ovrv- 9489/2024, UPP/OS-Ovrv-905/2024 od 14. listopada 2024. te se odbija tužbeni zahtjev tužitelja PULA HERCULANEA d.o.o. Pula da mu tuženik RINA JADRAN d.o.o. Pula plati iznos od 166,68 EUR zajedno sa zateznim kamatama, a koje teku:
– na iznos od 10,64 EUR od 1. srpnja 2023.,
– na iznos od 10,64 EUR od 1. kolovoza 2023.,
– na iznos od 10,64 EUR od 1. rujna 2023.,
– na iznos od 11,23 EUR od 10. listopada 2023.,
– na iznos od 11,23 EUR od 1. studenoga 2023.,
– na iznos od 11,23 EUR od 1. prosinca 2023.,
– na iznos od 11,23 EUR od 30. prosinca 2023.,
– na iznos od 11,23 EUR od 10. veljače 2024.,
– na iznos od 11,23 EUR od 1. ožujka 2024.,
– na iznos od 11,23 EUR od 30. ožujka 2024.,
– na iznos od 11,23 EUR od 30. travnja 2024.,
– na iznos od 11,23 EUR od 30. svibnja 2024.,
– na iznos od 11,23 EUR od 27. lipnja 2024.,
– na iznos od 11,23 EUR od 26. srpnja 2024. i
– na iznos od 11,23 EUR od 27. kolovoza 2024.
pa do isplate, po kamatnoj stopi koja je jednaka referentnoj stopi uvećanoj za osam postotnih poena, kao neosnovan.
II Nalaže se tužitelju PULA HERCULANEA d.o.o. Pula da tuženiku RINA JADRAN d.o.o. Pula naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 69,14 EUR, u roku od 15 dana.
III Odbija se zahtjev tužitelja PULA HERCULANEA d.o.o. Pula da mu tuženik RINA JADRAN d.o.o. naknadi troškove ovog postupka, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Tužitelj je kao ovrhovoditelj 18. rujna 2024. protiv tuženika kao ovršenika podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave – ispisa otvorenih stavki od 18. rujna 2024. – općenito na njegovoj imovini, a radi naplate novčane tražbine u ukupnom iznosu od 166,68 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana dospijeća pojedinačno navedenih tražbina pa do isplate, kako je to specificirano u točki I izreke ove presude. Potraživao je i trošak ovršnog postupka u iznosu od 25,00 EUR zajedno sa zateznim kamatama koje na taj iznos teku od dana donošenja rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave pa do isplate.
2. Tom je prijedlogu udovoljeno donošenjem rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Patricije Pucić iz Žminja poslovni broj Ovrv- 9489/2024, UPP/OS-Ovrv-905/2024 od 14. listopada 2024., protiv kojeg je međutim ovršenik (sada tuženik) podnio pravodoban prigovor, pa je primjenom odredbe članka 58. stavka 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12., 25/13., 93/14., 55/16.
– Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 73/17., 131/20., 114/22. i 6/24. – Odluka i rješenje Ustavnog suda Republike Hrvatske – dalje: OZ) rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-20/2025-2 od 11. veljače 2025. rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave stavljeno izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha te je postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.
3. Ovršenik (sada tuženik) je naime u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave istaknuo prigovor zastare te osporio osnovu i visinu ovrhovoditeljeve (sada tužiteljeve) novčane tražbine, kao i vjerodostojnost ispisa otvorenih stavaka na kojem temelji svoj zahtjev. U bitnome je naveo da ovrhovoditelj (sada tužitelj) svoju novčanu tražbinu temelji na Zakonu o gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj 84/21. – dalje: ZGO/21) smatrajući da je ovršenik (sada tuženik) dužan plaćati usluge komunalnog otpada samo zbog činjenice što ima registrirano sjedište trgovačkog društva u Puli, iako mu, pored toga, nikada nisu niti osigurani spremnici za primopredaju komunalnog otpada u smislu odredbe članka 69. stavka 1. točke 4. ZGO/21. Osim što ne postoji spremnik koji bi mu bio namijenjen za korištenje na adresi sjedišta, pozivajući se na odredbe članka 64. stavka 3. i članka 78. stavka 1. ZGO/21 navodi i da stranke ovog postupka nikada nisu sklopile ugovor o korištenju javne usluge i da u smislu te zakonske odredbe ne postoji izjava ovršenika (sada tuženika), pa da i dodatno zbog toga ne može biti registrirani korisnik ovrhovoditeljevih (sada tužiteljevih) usluga. Ističe i da na navedenoj adresi sjedišta ne proizvodi nikakav papirnati ili plastični otpad odnosno da ne koristi nikakvu javnu uslugu na temelju koje bi isporuke ovrhovoditelj (sada tužitelj) mogao izdavati račune. Zaključno navodi da trgovačko društvo posluje na cijelom području Republike Hrvatske i da je samo njegovo službeno sjedište registrirano na području Grada Pule, pa da u smislu odredbe članka 70. ZGO/21 nije vlasnik kakve nekretnine, a niti je na njega prenesena obveza plaćanja javne usluge sakupljanja komunalnog otpada. Potražuje naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 69,14 EUR, od čega se 62,50 EUR odnosi na sastavljanje prigovora, a 6,64 EUR na sudske pristojbe.
4. Radi donošenja odluke u ovoj pravnoj stvari pročitane su isprave priložene prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave i prigovoru protiv tog rješenja, i to: ispis otvorenih stavki od 18. rujna 2024. (list 21 spisa), izjava tuženika upućena tužitelju (list 43 spisa), izjava tuženika o odbijanju računa upućena tužitelju (list 45 spisa) te prigovor tuženika na opomenu pred ovrhu za neplaćene račune upućen tužitelju (list 47 spisa).
5. Tužbeni zahtjev je neosnovan.
6. Zbog navoda tuženika koje je još kao ovršenik iznio u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, a kojima su osporeni osnova i visina tužiteljeve novčane tražbine te vjerodostojnost isprave na kojoj se temeljio prijedlog za ovrhu, uz isticanje prigovora zastare, kao i zbog činjenice da predmetni spor predstavlja spor male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 96/08. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08. – ispravak, 57/11., 25/13., 89/14.
– Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje: ZPP) jer novčano potraživanje tužitelja ne prelazi svotu od 1.320,00 EUR, tužitelj je bio dužan u roku od 15 dana od dostave prigovora protiv platnog naloga odnosno rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u dijelu kojim je određena ovrha, dostaviti sudu podnesak u kojem su iznijete sve činjenice na kojima temelji svoj zahtjev, kao i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, te predložiti održavanje usmene rasprave ako to smatra potrebnim (kako je na to, na temelju odredbe članka 461.a stavka 6. ZPP-a, pozvan rješenjem ovoga suda poslovni broj Povrv-20/2025-2 od 11. veljače 2025., a kojeg je uredno zaprimio 13. veljače 2025.).
7. Međutim budući da tužitelj nije postupio u skladu s odredbom članka 461.a stavka 6. ZPP-a, njegovo se novčano potraživanje u ovome postupku temelji isključivo na ispisu otvorenih stavki od 18. rujna 2024. (čija je vjerodostojnost osporena), a koja jednostrano sačinjena isprava sadrži samo naznaku vjerovnika i dužnika, brojeve računa uz datum njihovog nastanka, iznose, valutu i vrijeme ispunjenja utuženih novčanih tražbina, pa je na temelju nje sud mogao sa sigurnošću samo utvrditi da je tuženik u evidencijama tužitelja evidentiran kao obveznik plaćanja novčanog iznosa od 166,68 EUR, a koji iznos čini zbroj mjesečnih obveza od po 10,64 EUR (od svibnja do srpnja 2023.) i po 11,23 EUR (od kolovoza 2023. do srpnja 2024.) za razdoblje od svibnja 2023. pa zaključno do srpnja 2024. Postojanje knjigovodstvene isprave takvog sadržaja predstavlja samo formalnopravnu pretpostavku za pokretanje ovršenog postupka na temelju vjerodostojne isprave (odredba članka 31. stavka 1. OZ-a), pa ona dakle nema pretpostavljenu dokaznu snagu i prema ocjeni ovoga suda stoga ne može biti dostatna za utvrđivanje odlučnih činjenica u ovome postupku, posebno s obzirom na činjenicu da je vjerodostojnost njezinog sadržaja osporena, kao i s obzirom na ostale navode koje je tuženik još kao ovršenik iznio u prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave te priložene dopise kojima je tuženik tužitelju, kako to tvrdi, osporavao obvezu plaćanja komunalne naknade i prije pokretanja ovršnog postupka.
7.1. Stoga je na tužitelju i dalje bio teret dokazivanja osnovanosti postavljenog tužbenog zahtjeva, odnosno dokazati da je, dovodeći ranije navedene prigovore ovršenika (tuženika) u vezu s podacima iz ispisa otvorenih stavki o datumima nastanka osporenih novčanih potraživanja, tuženik korisnik javne usluge sakupljanja komunalnog otpada, odnosno da mu je tuženik dostavio izjavu o načinu korištenja javne usluge ili da je pak ugovor o korištenju javne usluge nastao prilikom prvog korištenja te usluge ili zaprimanja na korištenje spremnika za primopredaju komunalnog otpada, da je tuženiku kao korisniku usluge osigurao spremnik za primopredaju komunalnog otpada, da mu je pružao javnu uslugu prikupljanja tog otpada putem spremnika na lokaciji obračunskog mjesta tuženika ili pak na drugi način predviđen odredbom članka 64. stavka 1. ZGO-a, a konačno, uz naznaku kriterija obračuna količine predanog otpada, tužitelj je bio dužan iznijeti i elemente na temelju kojih je formirana cijena za tako pruženu uslugu, sve u skladu s odredbama Zakona o gospodarenju otpadom („Narodne novine“ broj 84/21. i 142/23. – dalje: ZGO).
8. S obzirom na to da tužitelj na kojem je bio teret dokaza ovome sudu uopće nije podnio činjenice i dokaze o osnovanosti njegove novčane tražbine, primjenom odredbe članka 451. stavka 3. ZPP-a platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave je ukinut, uz istodobno odbijanje postavljenog tužbenog zahtjeva (točka I izreke presude).
9. Odluka o parničnom trošku (točke II i III izreke presude) temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a prema kojoj je stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna protivnoj stranci naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka.
10. Tuženiku je tako, cijeneći vrijednost predmeta spora (166,68 EUR), za sastavljanje prigovora protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave na temelju Tbr. 11. točke 1. u vezi s Tbr. 7. točkom 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/23. i 107/25. – dalje: Tarifa) priznat trošak u novčanoj protuvrijednosti od 25 bodova što, množeno s vrijednošću jednoga boda od 2,00 EUR (Tbr. 54. Tarife) i uvećano za porez na dodanu vrijednost od 25% (Tbr. 46. Tarife), iznosi 62,50 EUR. Također mu je, no u granicama postavljenog zahtjeva, priznat trošak po osnovi sudske pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave u zatraženom iznosu od 6,64 EUR, s obzirom na to da prema Tbr. 1. stavku 1. Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/23. – dalje: Uredba) ta sudska pristojba u postupcima u kojima je vrijednost predmeta spora do 398,17 EUR, što je ovdje slučaj, iznosi 13,27 EUR.
10.1. Njegov je dakle zahtjev za naknadu troškova postupka u cijelosti (u iznosu od 69,14 EUR) ocijenjen osnovanim (točka II izreke presude).
11. Budući da je tužitelj izgubio parnicu, nisu ispunjene pretpostavke da mu se priznaju nastali troškovi postupka, pa je takav njegov zahtjev odbijen kao neosnovan (točka III izreke presude).
U Puli, 12. rujna 2025.
Sudac
Helena Božović Sladaković
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i protivnu stranku (osim ako se podnosi elektroničkom komunikacijom), a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.
Presuda kojom se završava spor u postupku u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a.
U postupku u sporovima male vrijednosti žalba protiv presude ne odgađa ovrhu (odredba članka 467. stavka 3. ZPP-a).
DNA:
1. Tužitelju – uz sudsku pristojbu na presudu
2. Tuženiku putem punomoćnice – uz razliku sudske pristojbe na prigovor
