1              Poslovni broj: 17 Gž Ovr-166/2023-2

Poslovni broj: 17 Gž Ovr-166/2023-2

REPUBLIKA HRVATSKA

RJEŠENJE

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u ovršnom predmetu ovrhovoditelja A. b. d.d., Z., OIB: …, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Ž. i p. d.o.o. u Z., Pisarnica Z., protiv ovršenika D. S. iz N., OIB: …, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva M. & p. u R., radi pravnih sredstva ovršenika u postupku izravne naplate, odlučujući o žalbi ovrhovoditelja podnesenoj protiv rješenja Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-322/2022-9 od 4. studenog 2022., 11. rujna 2023.

riješio je

              Odbija se žalba ovrhovoditelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Zadru, poslovni broj Ovr-322/2022-9 od 4. studenog 2022.

Obrazloženje

              1.Prvostupanjskim rješenjem naloženo je Financijskoj agenciji da odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava po zadužnici OV-5215/2011 od 16. prosinca 2011. koju je izdala javna bilježnica E. Š., a na iznos od 579.200,00 CHF-a na račun ovrhovoditelja sve dok se pravomoćno ne završi postupak koji je pokretnut tužbom sudužnika J. D. i korisnika kredita L. D. protiv ovrhovoditelja pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-4399/2022 (ranije P-7086/16).

              2. Protiv tog rješenja žalbu podnosi ovrhovoditelj iz žalbenog razloga pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 353. stavka 1. točke 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019.; dalje: ZPP) u vezi s člankom 21. stavkom 1. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017. i 131/2020.; dalje OZ). U žalbi ističe da je prvostupanjski sud trebao primijeniti članak 210. stavak 1. u vezi s člankom 65. stavak 1. OZ-a, te nadodaje da u odnosu na ovršeniku nisu kumulativno ispunjeni uvjeti za odgodu ovrhe u smislu članka 65. stavka 1. OZ-a. Konačno, ističe da postuapk izravne naplate protiv ovršenika pokrenut na temelju zadužnice, a ne ugovora o kreditu čija ništetnost je predmet postupka pred Općinskim građanskim sudom u Zagrebu pod poslovnim brojem P-4399/2022 (ranije P-7086/16). Predlaže ukinuti pobijano rješenje i vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovan postupak.

              3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

              4. Žalba nije osnovana.

              5. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede postupka iz članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. stavkom 1. ZPP-a, a koji se u ovršnim postupcima primjenjuju na temelju članka 21. stavka 1. OZ-a, utvrđeno je da donošenjem pobijanog rješenja nije počinjena niti jedna bitna povreda postupka iz navedenog članka.

              6. Prilikom donošenja pobijanog rješenja prvostupanjski sud utvrđuje:

- da je ovrhovoditelj pokrenuo postupak izravne naplate protiv dužnika na temelju ovršne isprave - Zadužnice pod brojem OV-5215/2011 potvrđene 16. prosinca 2011. od strane javne bilježnice E. Š., a koju je izdao ovršenik u svojstvu jamca platca,

- da predmetna ovršna isprava proizlazi iz Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju broj 236-53041762 kao instrument osiguranja naplate novčane tražbine i to u iznosu kredita uvećane za kamate i troškove, odnosno ukupno 579.200,00 CHF-a u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju H. A.-A. b. d.d. za CHF na dan dospijeća,

- da je ovršenik na temelju članka 210. stavka 1. OZ-a podnio prijedlog da se odgodi izdavanje naloga bankama za prijenos zaplijenjenih sredstava u kojem ističe da se u konkretnom slučaju radi o potrošačkom ugovoru o kreditu koji je sadržavao nepoštene ugovorne odredbe o kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli,

- da su korisnica kredita L. D. i sudužnik J. D. prema Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju broj 236-53041762 podnijeli tužbu radi utvrđenja ništetnosti citiranog ugovora na temelju kojeg je izdana predmetna Zadužnica, a koji postupak je još u tijeku.

7. Na temelju navedenih činjenica i Zaključka sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022., te cijeneći stajalište Suda Europske unije u presudi poslovnog broja C-407/18, prvostupanjski sud donosi pobijano rješenje.

8. Nije osnovan žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.

9. Naime, pravilno je prvostupanjski sud cijenio presudu u predmetu C-407/18 (Kuhar c/a A. b. d.d.) u kojoj je Sud Europske unije analizirao načelo djelotvornosti primjene Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (dalje: Direktiva Vijeća 93/13/EEZ), a u procesnoj situaciji u kojoj odredbe ovršnog nacionalnog zakonodavstva ne dopuštaju da ovršni sud u ovršnom postupku ispituje nepoštenost pojedinih ugovornih odredbi ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta i po toj osnovi odgodi ovrhu, polazišnu osnovu odredio u ispitivanju da li odnosna nacionalna odredba slovenskog ovršnog zakona (koja je gotovo istovjetna odredbi članka 61. stavka 1. OZ-a) čini nemogućom ili pretjerano teškom primjenu prava Unije (dakle Direktive Vijeća 93/13/EEZ). Sud je u tom postupku zauzeo pravno shvaćanje da Direktivu Vijeća 93/13/EEZ od 5. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima treba s gledišta načela djelotvornosti tumačiti na način da joj se protivi nacionalni propis poput onoga iz glavnog postupka, na temelju kojeg nacionalni sud koji odlučuje o prijedlogu za ovrhu na temelju ugovora o hipotekarnom kreditu sklopljenog između trgovca i potrošača u obliku neposredno izvršivog javnobilježničkog akta, nema mogućnost, bilo na prijedlog potrošača ili po službenoj dužnosti, ispitati jesu li odredbe sadržane u tom aktu nepoštene u smislu te direktive i po toj osnovi odgoditi zatraženu ovrhu. Stoga, nisu osnovani žalbeni navodi ovrhovoditelja kojima ističe da je prvostupanjski sud trebao ispitati jesu li kumulativno ispunjene pretpostavke za odgodu ovrhe u smislu članka 65. stavka 1. OZ-a.

11. Također, pravilno se prvostupanjski sud pozvao na Zaključak sa sastanka predsjednika Građanskih odjela županijskih sudova i Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanom 11. ožujka 2022. prema kojem postoji obveza ovršnog suda da u ovršnim postupcima u kojima se ovrha određuje i provodi na temelju ovršnih isprava koje nisu prošle sudsku kontrolu (rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, zadužnice, javnobilježnički akti ili solemnizirane privatne isprave i sl.), a koji proizlaze iz potrošačkih ugovora, po službenoj dužnosti preispita sadrži li potrošački ugovor nepoštene (ništetne) ugovorne odredbe, a u slučaju sumnje da li su pojedine odredbe potrošačkog ugovora nepoštene, uputi ovršenika na pokretanje parnice radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, te odgodi ovrhu do odluke o dopuštenosti ovrhe.

12. S tim u vezi valja istaknuti da je Obaviješću Europske komisije – Smjernicama za tumačenje i primjenu Direktive Vijeća 93/13/EEZ o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima (SL C 323, 27. rujna 2019.) zauzeto pravno shvaćanje prema kojem u slučaju kada se između prodavatelja robe ili pružatelja usluga i potrošača sklapa akcesorni ugovor, isti je obuhvaćen Direktivom o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima, čak i u slučaju ako se glavni ugovor sklapa između trgovačkih društava pa nije obuhvaćen područjem primjene Direktive o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima.

13. Stoga, s obzirom da je u konkretnom slučaju postupak izravne naplate pokrenut na temelju ovršne isprave - Zadužnice pod brojem OV-5215/2011 potvrđene 16. prosinca 2011. od strane javne bilježnice E. Š., a koju je izdao ovršenik u svojstvu jamca platca radi osiguranja naplate novčane tražbine iz Ugovora o kreditu sa sporazumom o osiguranju broj 236-53041762, dakle na temelju ovršne isprave koja nije prošla sudsku kontrolu, a koja proizlazi iz akcesornog ugovora sklopljenog sa ovršenikom kao potrošačem, prema ocjeni ovog suda pravilno je prvostupanjski sud donio pobijano rješenje.

14. Imajući u vidu prethodno navedeno, žalbeni navodi kojima se ovrhovoditelj poziva na neispunjenost pretpostavki iz članka 65. stavka 1. OZ-a za odgodu ovrhe, nisu od utjecaja na pravilnosti i zakonitost pobijanog rješenja.

15. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a odlučiti kao u izreci ovog rješenja.

U Rijeci 11. rujna 2023.

Sutkinja

Ingrid Bučković, v.r.