REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara

Poslovni broj: Pr-1538/2023-19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A  N A  T E M E LJ U  P R I Z N A NJ A

I

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Martini Sučević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnica VE, iz [adresa] protiv tuženika INOPLAST d.o.o. sa sjedištem u [adresa], OIB: 30359509955, kojeg zastupa punomoćnica CEV, punomoćnica iz [adresa], radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 17. srpnja 2025. u prisutnosti punomoćnice tužitelja i punomoćnice tuženika, 12. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je povučena Odluka o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 08.09.2023. tuženika INOPLAST d.o.o. iz Samobora, Bobovica 8, OIB: 30359509955 kojom je otkazan ugovor o radu od 01.05.2019.g. tužitelju ŠE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj].

II. Utvrđuje se da tužitelju OE, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] nije prestao radni odnos kod poslodavca INOPLAST d.o.o., iz Samobora, Bobovica 8, OIB: 30359509955.

III. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

„1. Određuje se kao dan prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika dan donošenja prvostupanjske presude u ovom postupku.

2. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju, s osnova pravične novčane naknade radi sudskog raskida, iznos od 7.138,40 eura s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 8 dana.

3. Nalaže se tuženiku da isplati tužitelju, s osnove prava na otpremninu radi zaposlenja kod tuženika neprekidno od 19.10.1992. do dana donošenja presude, iznos od 5.353,80 eura s zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, u roku od 8 dana.

4. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužitelju troškove postupka, u roku od 8 dana.“

IV. Svaka stranka snosi svoj trošak.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je u radnom odnosu kod tuženika od 19.10.1992., te da trenutno ima važeća dva zadnja dva ugovora koja je sklopio s poslodavcem i to Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1.5.2012. te Ugovor o radu od 1.5.2019. temeljem kojih je obavlja poslove na radnom mjestu - bravarski poslovi već punih 31 godinu u kontinuitetu. Navodi da je kod tuženika zaposlen od 1992., iako mu je tuženik otkazao Ugovor o radu neodređeno vrijeme od 1.5.2019. Tužitelju je putem e-mail pošte dana 14.9.2023. dostavljena Odluka o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu. Navodi da su vrsta otkaza te razlozi za otkaz kako i podaci o trajanju radnog odnosa višestruke povrede obveza iz radnog odnosa, a što isti čini nezakonitim, a time su i materijalna prava radnika višestruko povrijeđena te je i sam postupak otkazivanja potpuno nezakonit. Navodi da razlog otkaza uslijed COVID-19 epidemije je nesuvisao jer je pandemija odavno završena te je poslodavac mogao radniku ponuditi drugo radno mjesto, te da smatra da je tuženik iskoristio navedeni razlog kao skrivenu namjeru za otkaz jer se nezakonito želi riješiti tužitelja na ovakav način. Navodi da je tužitelj podnio Zahtjev za zaštitu prava, na koji je tuženik odgovorio, a u kojem odgovoru je potvrdio sve gore navedene povrede, a što čini priznanje da je skriveni razlog otkazivanja tužiteljevo bolovanje. Predlaže sudu donijeti presudu kojom će utvrditi da je nezakonita i nedopuštena Odluka o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu tužitelja, utvrditi da radni odnos nije prestao, odrediti kao dan prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika dan donošenja prvostupanjske presude, naložiti tuženiku isplatiti tužitelju sve neisplaćene pripadajuće bruto plaće sa zateznim kamatama te troškove parničnog postupka.

2. Tužitelj je konačno preinačio tužbu podneskom od 15.7.2025. na način da traži da sud utvrdi da je povučena Odluka o redovitom poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 8.9.2023. tuženika kojom je otkazan ugovor o radu od 1.5.2019. tužitelju, zatim da utvrdi da tužitelji radni odnos kod poslodavca nije prestao, da odredi kao dan prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika dan donošenja prvostupanjske presude, zatim da naloži tuženiku isplatiti tužitelju s osnove pravične novčane naknade radi sudskog raskida iznos od 7.138,40 eura sa zateznim kamatama te da naloži tuženiku isplatiti tužitelju s osnove prava na otpremninu radi zaposlenja kod tuženika neprekidno od 19.10.1992. do dana donošenja presude iznos od 5.353,80 eura sa zateznim kamatama, te naložiti tuženiku naknaditi tužitelju troškove parničnog postupka.

3. Tuženik nije podnio odgovor na tužbu.

4. Tuženik je podneskom od 16.7.2025. djelomično priznao tužbeni zahtjev tužitelja pod toč. I. i toč. II. tužbenog zahtjeva postavljenog u podnesku od 15.7.2025. te je na ročištu od 17.7.2025. predložio sudu donijeti presudu na temelju priznanja u pogledu toč. I. i II. te dobiti zahtjev tužitelja u preostalom dijelu.

5. Budući da je tuženik do zaključenja glavne rasprave djelomično priznao tužbeni pod toč. I. i pod toč. II. zahtjeva, valjalo je donijeti presudu na temelju priznanja i prihvatiti tužbeni zahtjev tužitelja pod toč. I. i toč. II. zahtjeva na temelju odredbe čl. 331. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 12/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14. i 70/19., u daljnjem tekstu: ZPP).

6. Slijedom navedenog, odlučeno je kao pod toč. I. i toč. II. izreke ove presude.

7. U tijeku postupka sud je proveo dokaz uvidom u dokumentaciju koju su stranke dostavile u spis te je izveo dokaz saslušanjem tužitelja i zakonskog zastupnika tuženika HE.

8. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći svaki dokaz za sebe i sve dokaze u njihovoj ukupnosti sukladno čl. 8. ZPP, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja u preostalom dijelu koji nije obuhvaćen priznanjem tuženika, neosnovan.

9. Predmet spora je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je povučena Odluka o redovito poslovno uvjetovanom otkazu, zatim utvrđenje da radni odnos tužitelju kod tuženika nije prestao, zahtjev da se odredi kao dan prestanka radnog odnosa tužitelja kod tuženika dan donošenja prvostupanjske presude, kao i zahtjev za isplatu novčane naknade radi sudskog raskida u iznosu od 7.138,40 eura te zahtjev za isplatu otpremnine u iznosu od 5.353,80 eura.

10. Među strankama nije sporno:

- da je tužitelj bio radnik tuženika te je da je bio zaposlen na neodređeno vrijeme na radnom mjestu na kojem obavlja bravarske poslove,

- da je tužitelj zatražio sudsku zaštitu svojih prava u zakonskim rokovima iz čl. 133. st. 1. i st. 2. Zakona o radu (Narodne novine broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, u daljnjem tekstu: ZOR).

11. Sporno je jesu li ostvareni uvjeti za sudski raskid ugovora o radu između tužitelja i tuženika, pripada li tužitelju naknada štete zbog sudskog raskida u iznosu od 7.138,40 eura te pripada li mu otpremnina u iznosu od 5.353,80 eura.

12. Iz iskaza tužitelja proizlazi da je on kod tuženika zaposlen 33 godine, da je kod tuženika radio različite poslove, a naglasak je bio na točkastom varenju. Prije četiri godine otišao je na bolovanje te je još uvijek na bolovanju, čeka novu operaciju kuka. Navodi da mu je tuženik u puno navrata govorio da je višak i da ga se želi riješiti, dugi niz godina ga maltretira govoreći da mu treba dati otkaz. Navodi da je najstariji radnik u radionici i ima najmanju plaću, a nije mu poznato je li još neki radnik dobio otkaz kao višak zbog gospodarskih razloga. Tuženik nikada nije opozvao odluku o otkazu usmeno, a zakonski zastupnik tuženika ga je nazvao i rekao mu da će izgubiti sud s obzirom da se on šalio i da mu i dalje HZZO isplaćuje naknadu za bolovanje. Kod tuženika je zaposlen od 1992. godine.

13. Iz iskaza zz tuženika proizlazi da je dan nakon što je dao otkaz tužitelju isti povukao usmenim putem, ali ga njegova knjigovotkinja nije provela. I dan danas se tužitelju obračunava plaća te se isplaćuje naknada za bolovanje, a s obzirom da se mijenjaju šifre bolovanja prva 42 dana bolovanja padaju na teret poslodavca te refundaciju od HZZO-a radi toga teško dobiva. Naveo je da pandemija SAR-COV2 u konkretnom slučaju nije ni u kakvoj vezi, samo se radilo o manjku posla i novaca slijedom čega je tužitelj bio tehnološki višak. Vezano za pad prometa i gospodarsku situaciju u desetom mjesecu 2023. navodi da je taj pad postojao jer su se selili iz jednog pogona u drugi. Bilo je 17 zaposlenih, međutim nakon tog pada zaposlenih je 12. Navodi da je na njih je jako utjecalo poskupljenje materijala i inflacija. Bave se metalo prerađivačkom djelatnošću te je 2023. godine bila kriza u poslovanju, bilo je dosta turbulentno te je u tom periodu bilo oko 40% nenaplaćenih potraživanja.

14. Uzimajući u obzir da su tužitelj i zakonski zastupnik tuženika iskazivali o činjenicama koje su u vezi sa dijelom tužbenog zahtjeva koji je tuženik priznao te sud donio presudu na temelju priznanja, ovaj sud te iskaze nije posebno ocjenjivao.

15. Sukladno čl. 8. stavku 1. ZOR u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni su pridržavati se odredbi ovoga i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom Republike Hrvatske i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

16. U konkretnoj pravnoj stvari valja primijeniti odredbu čl. 125. st. 1. ZOR kojom je propisano ako sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten, a radniku nije prihvatljivo nastaviti radni odnos, sud će na zahtjev radnika odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete u iznosu od najmanje tri, a najviše osam propisanih ili ugovorenih mjesečnih plaća toga radnika, ovisno o trajanju radnoga odnosa, starosti te obvezama uzdržavanja koje terete radnika.

17. Navedena odredba se u zakonskom tekstu nalazi pod naslovom „sudski raskid ugovora o radu“ te iz iste jasno proizlaze pretpostavke koje se trebaju ispuniti da bi potom sud mogao odrediti dan prestanka radnog odnosa i dosuditi mu naknadu štete. Prva pretpostavka odnosi se na to da je potrebno da sud utvrdi da otkaz poslodavca nije dopušten.

18. Dakle, utvrđenje da je otkaz nedopušten prethodi određivanju sudskog raskida te je isti moguće odrediti samo pod pretpostavkom nedopuštenog otkaza.

19. Tužitelj je preinačio tužbu podneskom od 15.7.2025. te je umjesto utvrđenja nedopuštenosti otkaza zatražio da sud utvrdi da je odluka o otkazu povučena. Tuženik je takav tužbeni zahtjev priznao te je sud u tom dijelu donio presudu na temelju priznanja.

20. Uzimajući u obzir da tužitelj više ne traži utvrđenje da je odluka o otkazu nedopuštena, prema ocjeni ovog suda nisu ispunjenje pretpostavke propisane odredbom čl. 125. st. 1. ZOR za donošenje odluke o sudskom raskidu ugovora o radu, a posljedično ni o zahtjevu za naknadu štete.

21. Sukladno čl. 126. st. 1. ZOR otpremnina je, u smislu ovoga Zakona, novčani iznos koji kao sredstvo osiguravanja prihoda i ublažavanja štetnih posljedica otkaza ugovora o radu poslodavac isplaćuje radniku kojem ugovor o radu otkazuje nakon dvije godine neprekidnoga rada.

22. Uzimajući u obzir da tužitelju nije otkazan ugovor o radu te da je odbijen zahtjev za određivanje sudskog raskida, nisu ispunjene pretpostavke iz navedenog članka za dosudu otpremnine tužitelju.

23. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao pod toč. III. izreke ove presude.

24. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je na temelju odredbe čl. 154. st. 4. ZPP. Tužbeni zahtjev tužitelja tuženik je djelomično priznao te je sud u odnosu na toč. I. i toč. II. zahtjeva donio presudu na temelju priznanja. Tužbeni zahtjev tužitelja pod toč. III., IV. i V. je ovaj sud ocijenio neosnovanim, stoga je u tom dijelu tuženik uspio u postupku. Uzimajući u obzir da su obje stranke približno jednako uspjele u sporu, sud je donio odluku da svaka stranka snosi svoj trošak.

25. Slijedom navedenog, valjalo je odlučiti kao u izreci ove presude.

26. Na temelju odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama ("Narodne novine" broj 118/18) tužitelj je oslobođen obveze plaćanja sudskih pristojbi u ovoj pravnoj stvari.

U Zagrebu 12. rujna 2025 .  Sutkinja

Martina Sučević

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi putem e-komunikacije ili pisano u četiri primjerka putem ovog suda za nadležni županijski sud.

Presuda na temelju priznanja može se pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a ili zbog toga što je izjava o priznanju odnosno odricanju dana u bitnoj zabludi ili pod utjecajem prisile ili prijevare (čl. 353. st. 3. ZPP).

DNA:

1. tužitelju po punomoćniku

2. tuženiku po punomoćniku