Zakon.hr

Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava Fašizma 7

Poslovni broj: P-3201/2019-29

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

P R E S U D A N A T E M E LJ U P R I Z N A NJ A

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu ovog suda Danijeli Mandekić Lerga u pravnoj stvari tužiteljice SC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Damiru Brguljanu, odvj. iz Rijeke, protiv tuženika 1. Privredna banka Zagreb d.d., Radnička cesta 50, OIB 02535697732, zastupana po punomoćniku Odvjetničkog društva Leko i partneri, odvj. iz Zagreba, 2. SCK iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 3. RC iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Odvjetnički ured Gregović, odvj. iz Rijeke, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne rasprave 1. srpnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja, zamj. punomoćnika 1-tuženika, a u odsutnosti 2 i 3 tuženika, zaključene uz primjenu odredbe čl. 335. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP), objavivši 12. rujna 2025.

p r e s u d i o j e

I. Utvrđuje se ništetnim čl. 4 Ugovora o kreditu broj 9011080708 od 14. ožujka 2006. zaključenog između tužitelja 1 kao korisnika kredita SCK kao sudužnika te RC kao založnog dužnika, i tuženika kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jednostranom odlukom banke

II. Utvrđuje se ništetnim čl. 4 Ugovora o kreditu broj 9011080708 od 14. ožujka 2006. zaključenog između tužitelja 1 kao korisnika kredita, SCK kao sudužnika, te RC kao založnog dužnika, i tuženika kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovorena valutna klauzula.

III. Nalaže se prvotuženiku da tužiteljici isplati iznos od 25.621,55 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, na iznose kako slijedi

- na iznos od 20.444,39 eura počevši od 1. listopada 2015. do isplate,

- na iznos od 5.177,16 eura počevši od presuđenja pa do isplate,

sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

IV. Nalaže se prvotuženiku nadoknaditi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 4.975,00 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom koja teče počevši od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke. sve u roku od 15 dana.

V. Odbija se zahtjev tužitelja u dijelu u kojem traži utvrđenje ništetnom promjenjive kamatne stope u cijelosti, kao i zahtjev za nadoknadu parničnog troška u preostalom dijelu kao neosnovan.

r i j e š i o je

Dopušta se preinaka tužbe.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi od 12 lipanj 2019. navodi da je zaključio Ugovor o kreditu broj 9011080708 14. ožujka 2006., tužitelja kao korisnik kredita, SCK kao sudužnik, te RC kao založni dužnik, i tuženik kao kreditora, kojim je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jednostranom odlukom banke (čl. 4 ugovora) i valutna klauzula u švicarskim francima (čl. 4 ugovora). Člankom 4. ugovorena je redovna kamatna stopa kao promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom kreditora te je kao takva ništetna i nepoštena ugovorna odredba. Promjenjivu kamatnu stopu da je tuženik mijenjao jednostranom odlukom, a tako je to i utvrdio Visoki trgovački sud RH u presudi i rješenju od 13. srpnja 2014. posl.br. Pž-7129/13. Tuženik da nije pojedinačno pregovarao i utvrdio točne parametre i metodu izračuna koja utječe na odluku kreditora o promjeni stope prije i u vrijeme zaključenja ugovora, a što da je rezultiralo neravnotežom u pravima i obvezama ugovornih strana. Tuženik da je povrijedio kolektivne interese i prava tužitelja kao korisnika kredita jer je koristio nepoštenu ugovornu odredbu pa da je dozvoljeno ucjenjivati njezinu poštenost. Tužitelj kao potrošač da nije informiran ni upozoren o rizicima ugovaranja takve odredbe, te da je došlo do neravnoteže na štetu tužitelja kao potrošača. Predlaže da sud utvrdi ništetnim odredbe ugovora o ništetnoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke i valutnoj klauzuli, kao i da sud obveže tuženika isplatiti tužitelju iznos s osnova pretplate kamate i ništetne odredbe o valutnoj klauzuli novčani iznos zajedno sa zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinog iznosa pobliže opisano kao u postavljenom tužbenom zahtjevu u točki III i IV petita tužbe. Ovo jer da je tuženik povrijedio odredbe Zakona o zaštiti potrošača, Zakona o platnom prometu i Zakona o obveznim odnosima, te je tužitelj oštećen za preplaćeni iznos pobliže opisano kao u tužbi. Ugovor o kreditu da je sklopljen kao tipski ugovor, o odredbama da se uopće nije pregovaralo, a potrošači nisu informirani o riziku vezanom uz valutnu klauzulu prije potpisa ugovora, pa tužitelj kao prosječni potrošači nisu mogli sagledati ekonomske posljedice koje proizlaze iz takve klauzule. Isto tako nije razvidan niti objektivan kriterij promjene kamatne stope odlukom banke, podaci na temelju kojih bi se kamatna stopa mijenjala, a što sve čini takve ugovorne odredbe ništetnim sukladno čl. 270 ZOO-a, te su odredbe nepoštene i ništetne. Izvršenom konverzijom sklapanjem dodatka ugovora o kreditu pravo tužitelja na isplatu da nije prestalo, i dodatak ugovoru da prati pravnu sudbinu osnovnog ugovora. Predlaže usvajanje tužbe i tužbenog zahtjeva koji glasi:

„I. Utvrđuje se ništetnim čl. 4 Ugovora o kreditu broj 9011080708 od 14. ožujka 2006. zaključenog između tužitelja 1 kao korisnika kredita SCK kao sudužnika te RC kao založnog dužnika, i tuženika kao kreditora, u dijelu u kojem je ugovorena promjenjiva kamatna stopa jednostranom odlukom banke

III. Nalaže se tuženiku 1 s osnova preplaćenih kamata platiti tužitelju iznos od 43.451,44 kn s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. pa do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, na iznose kako slijedi:

- na iznos od 557,11 kn počevši od 1. kolovoz 2007 do isplate

- na iznos od 542,06 kn počevši od 1. listopad 2007 do isplate

- na iznos od 540,59 kn počevši od 1. studeni 2007 do isplate

- na iznos od 536,85 kn počevši od 1. prosinac 2007 do isplate

- na iznos od 544,43 kn počevši od 1. siječanj 2008 do isplate

- na iznos od 945,65 kn počevši od 1. veljače 2008 do isplate

- na iznos od 933,53 kn počevši od 1. ožujka 2008 do isplate

- na iznos od 948,28 kn počevši od 1. travnja 2008 do isplate

- na iznos od 939,10 kn počevši od 1. svibnja 2008 do isplate

- na iznos od 961,39 kn počevši od 1. lipnja 2008 do isplate

- na iznos od 934,15 kn počevši od 1. srpnja 2008 do isplate

- na iznos od 956,16 kn počevši od 1. kolovoza 2008 do isplate

- na iznos od 942,53 kn počevši od 1. rujna 2008 do isplate

- na iznos od 923,67 kn počevši od 1. listopada 2008 do isplate

- na iznos od 927,75 kn počevši od 1. studeni 2008 do isplate

- na iznos od 923,83 kn počevši od 1. prosinac 2008 do isplate

- na iznos od 916,96 kn počevši od 1. siječanj 2009 do isplate

- na iznos od 922,70 kn počevši od 1. veljače 2009 do isplate

- na iznos od 971,72 kn počevši od 1. ožujka 2009 do isplate

- na iznos od 976,12 kn počevši od 1. travnja 2009 do isplate

- na iznos od 964,33 kn počevši od 1. svibnja 2009 do isplate

- na iznos od 1.017,93 kn počevši od 1. lipnja 2009 do isplate

- na iznos od 1058,32 kn počevši od 1. srpnja 2009 do isplate

- na iznos od 1.048,04 kn počevši od 1. kolovoza 2009 do isplate

- na iznos od 1.038,76 kn počevši od 1. rujna 2009 do isplate

- na iznos od 1.033,10 kn počevši od 1. listopada 2009 do isplate

- na iznos od 1.023,79 kn počevši od 1. studeni 2009 do isplate

- na iznos od 1.021,61 kn počevši od 1. prosinac 2009 do isplate

- na iznos od 1.018,58 kn počevši od 1. siječanj 2010 do isplate

- na iznos od 1.023,69 kn počevši od 1. veljače 2010 do isplate

- na iznos od 1.014,60 kn počevši od 1. ožujka 2010 do isplate

- na iznos od 1.021,97 kn počevši od 1. travnja 2010 do isplate

- na iznos od 1.027,56 kn počevši od 1. svibnja 2010 do isplate

- na iznos od 1.045,61 kn počevši od 1. lipnja 2010 do isplate

- na iznos od 1.054,17 kn počevši od 1. srpnja 2010 do isplate

- na iznos od 1.060,35 kn počevši od 1. kolovoza 2010 do isplate

- na iznos od 1.071,51 kn počevši od 1. rujna 2010 do isplate

- na iznos od 1.081.60 kn počevši od 1. listopada 2010 do isplate

- na iznos od 892,85 kn počevši od 1. studeni 2010 do isplate

- na iznos od 914,93 kn počevši od 1. prosinac 2010 do isplate

- na iznos od 920,68 kn počevši od 1. siječanj 2011 do isplate

- na iznos od 949,76 kn počevši od 1. veljače 2011 do isplate

- na iznos od 928,52 kn počevši od 1. ožujka 2011 do isplate

- na iznos od 933,53 kn počevši od 1. travnja 2011 do isplate

- na iznos od 814,98 kn počevši od 1. svibnja 2011 do isplate

- na iznos od 819,14 kn počevši od 1. lipnja 2011 do isplate

- na iznos od 806,93 kn počevši od 1. srpnja 2011 do isplate

sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se prvotuženiku platiti tužitelju s osnova ništetne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 3.120,78 eura s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom tekućom od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do 31. prosinca 2007. po stopi od 15% godišnje, od 1. siječnja 2008. pa do 30. lipnja 2011. po stopi od 14% godišnje, od 1. srpnja 2011. do 31. srpnja 2015. po stopi od 12% godišnje, a od 1. kolovoza 2015. pa do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope za tri postotna poena pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, a koja referentna stopa je kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizišla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke,

na iznos od 0,19 EUR od 06.01.2006. do isplate,

na iznos od 1,00 EUR od 08.01.2006. do isplate,

na iznos od 0,84 EUR od 09.01.2006. do isplate,

na iznos od 2,24 EUR od 10.01.2006. do isplate,

na iznos od 1,81 EUR od 11.01.2006. do isplate,

na iznos od 0,77 EUR od 12.01.2006. do isplate,

na iznos od 0,63 EUR od 13.01.2006. do isplate,

na iznos od 0,43 EUR od 02.01.2007. do isplate,

na iznos od 0,44 EUR od 04.01.2007. do isplate,

na iznos od 3,20 EUR od 13.01.2010. do isplate,

na iznos od 4,30 EUR od 02.01.2011. do isplate,

na iznos od 2,19 EUR od 03.01.2011. do isplate,

na iznos od 3,37 EUR od 04.01.2011. do isplate,

na iznos od 1,47 EUR od 05.01.2011. do isplate,

na iznos od 13,79 EUR od 06.01.2011. do isplate,

na iznos od 21,05 EUR od 07.01.2011. do isplate,

na iznos od 26,25 EUR od 08.01.2011. do isplate,

na iznos od 38,38 EUR od 09.01.2011. do isplate,

na iznos od 30,69 EUR od 10.01.2011. do isplate,

na iznos od 27,61 EUR od 11.01.2011. do isplate,

na iznos od 27,70 EUR od 12.01.2011. do isplate,

na iznos od 28,41 EUR od 13.01.2011. do isplate,

na iznos od 30,90 EUR od 02.01.2012. do isplate,

na iznos od 31,99 EUR od 03.01.2012. do isplate,

na iznos od 31,59 EUR od 04.01.2012. do isplate,

na iznos od 31,38 EUR od 05.01.2012. do isplate,

na iznos od 32,22 EUR od 06.01.2012. do isplate,

na iznos od 32,70 EUR od 07.01.2012. do isplate,

na iznos od 31,97 EUR od 08.01.2012. do isplate,

na iznos od 31,98 EUR od 09.01.2012. do isplate,

na iznos od 30,32 EUR od 10.01.2012. do isplate,

na iznos od 31,59 EUR od 11.01.2012. do isplate,

na iznos od 32,85 EUR od 12.01.2012. do isplate,

na iznos od 32,48 EUR od 13.01.2012. do isplate,

na iznos od 31,33 EUR od 02.01.2013. do isplate,

na iznos od 31,38 EUR od 03.01.2013. do isplate,

na iznos od 32,03 EUR od 04.01.2013. do isplate,

na iznos od 33,21 EUR od 05.01.2013. do isplate,

na iznos od 30,60 EUR od 06.01.2013. do isplate,

na iznos od 30,31 EUR od 07.01.2013. do isplate,

na iznos od 29,96 EUR od 08.01.2013. do isplate,

na iznos od 30,94 EUR od 09.01.2013. do isplate,

na iznos od 32,13 EUR od 10.01.2013. do isplate,

na iznos od 33,09 EUR od 11.01.2013. do isplate,

na iznos od 33,39 EUR od 12.01.2013. do isplate,

na iznos od 34,43 EUR od 13.01.2013. do isplate,

na iznos od 96,01 EUR od 02.01.2014. do isplate,

na iznos od 98,38 EUR od 03.01.2014. do isplate,

na iznos od 99,10 EUR od 04.01.2014. do isplate,

na iznos od 98,20 EUR od 05.01.2014. do isplate,

na iznos od 97,11 EUR od 06.01.2014. do isplate,

na iznos od 96,96 EUR od 07.01.2014. do isplate,

na iznos od 98,31 EUR od 08.01.2014. do isplate,

na iznos od 99,55 EUR od 09.01.2014. do isplate,

na iznos od 100,18 EUR od 10.01.2014. do isplate,

na iznos od 101,10 EUR od 11.01.2014. do isplate,

na iznos od 102,32 EUR od 12.01.2014. do isplate,

na iznos od 102,56 EUR od 13.01.2014. do isplate,

na iznos od 103,05 EUR od 02.01.2015. do isplate,

na iznos od 103,11 EUR od 03.01.2015. do isplate,

na iznos od 103,17 EUR od 04.01.2015. do isplate,

na iznos od 103,22 EUR od 05.01.2015. do isplate,

na iznos od 103,28 EUR od 06.01.2015. do isplate,

na iznos od 103,33 EUR od 07.01.2015. do isplate,

na iznos od 103,38 EUR od 08.01.2015. do isplate,

na iznos od 103,44 EUR od 09.01.2015. do isplate,

na iznos od 103,49 EUR od 10.01.2015. do isplate,

sve u roku od 15 dana.

2. Tuženik 1 u odgovoru na tužbu osporava tužbu i tužbeni zahtjev glede osnova i visine, te ističe prigovor zastare. Tužba i tužbeni zahtjev da nisu podobni za postupanje jer da je tužba neuredna Tužitelj da mora dokazati status potrošača.

Valutna klauzula da je zakonom dopuštena klauzula. Ističe da je ugovor o kreditu solemniziran a tužitelj bio upoznat sa rizikom rasta tečaja chf u odnosu na kunu ali je takav rizik prihvatio. Potpisom ugovora stranke su nedvojbeno izrazile volju u pogledu promjenjive kamatne stope, a ne može se zahtijevati isto kao da je ugovorena fiksna kamatna stopa. Građani koji su se odlučili na kreditno zaduživanje svjesno su ušli u rizik promjene kamatne stope. Tuženik nije imao zakonske obveze definirati parametre promjenjivosti kamatne stope do izmjene ZPK iz 2013. Svi elementi koji su utjecali na cijenu kredita javno su dostupni i nisu proizvoljni već se stopa mijenja sukladno tržišnim kriterijima koji su izvan nadzora tuženika. Tužitelj nije imao pitanja niti ušao u pregovore ukoliko je imao dvojbi i nejasnoća. Sud Europske Unije da je u skladu sa Direktivom 93/13 EEZ koja predstavlja krovni akt Europske Unije na području zaštite potrošača (presuda CAMINO posl.br. C618/10) zauzeo stav da nacionalni sudovi nisu ovlašteni na intervenciju u sadržaj ugovornog odnosa već da je na nacionalnim zakonodavstvima da otklone obvezujući učinak nepoštenih odredbi za potrošače. Tužitelj da je skladu s praksom suda EU kao potrošač definiran kao dobro informirana, razumna, pažljiva i oprezna osoba, te se ne može prikazivati kao osoba kojoj je moguće nametnuti ugovor određenog sadržaja. U suprotnom ukoliko nije propitivao odredbe ugovora kao potrošač tužitelj da više ne uživa pravnu zaštitu sukl. odredba ZPK i ZZP jer proizlazilo bi da nije želio pregovarati o pojedinim odredbama. Tužitelj nije imao pitanja niti ušao u pregovore ukoliko je imao dvojbi i nejasnoća. Na tužitelju da je teret dokaza da su ugovorne odredbe ništetne kao i da se nije pregovaralo o svakom pojedinom ugovoru o kreditu. Ističe da je ugovorna odredba o valutnoj klauzula jasna, uočljiva i razumljiva te je primio otplatni plan gdje je naznačeno da se anuiteti plaćaju po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja. Javni bilježnik da je dužan objasniti strankama smisao i posljedice posla, a i ispitati je nužno da li se tužitelj informirao o posljedicama valutne klauzule. Niti tuženik nije mogao znati osnove promjena valute a tužitelj da je imao utjecaj na sadržaj ugovora i stranke su pregovarale o navedenom jer tuženik uvijek nudi više opcija te se prema kreditnoj sposobnosti i zahtjevima korisnika odabere jedna od mogućih opcija. Nije se moglo predvidjeti povećanje vrijednosti chf. Osporava tijek zakonske zatezne kamate jer tuženik nije nepošten. Obzirom na odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN 102/2015) kojim je detaljno regulirano provođenje konverzije s njenim neupitnim učinkom na razrješenje parničnih postupaka u tijeku, u konkretnoj situaciji na tužitelju je teret dokaza na okolnost koje „preplaćene“ iznose tuženik i dalje duguje tužitelju i nakon sklopljene konverzije sukladno kogentnim odredbama zakona, obzirom da tužbeni zahtjev koji glasi na isplatu razlike između početno ugovorene kamatne stope i kasnije izmijenjenih kamatnih stopa, kao i uslijed promjene tečaja, a koji su tužitelju uračunati prilikom konverzije i za koje je razlika istome umanjena ukupna masa kredita, nedvojbeno ne može opstati niti biti osnovan. Predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva. Za odredbu o jednostranoj promjeni stope ugovornih kamata iz izvornog Ugovora o kreditu tužitelj nakon zaključenog Dodatka nije vezan, jer se smatra da te odredbe nikad nije niti bilo te je zamijenjena odredbama Dodatka s retroaktivnim učinkom kao da je za sve vrijeme kredita isti bio denominiran u EUR s odredbom o promjenjivoj kamatnoj stopi za kredite u EUR. Obveza tuženika da tužitelju ponudi sklapanje Dodatka ugovora o kreditu, čiji je sadržaj u pogledu načina izračuna konverzije u cijelosti određen ZID ZPK/15, određena je prisilnom zakonskom odredbom, dok je potrošaču sklapanje Dodatka ostavljeno na izbor! Zaključno, usvajanje tužbenog zahtjeva u smislu bilo kakve naknade po pravovaljanom Dodatku ugovora koji je sklopljen temeljem ZID ZPK/15, bilo bi protivno namjeri zakonodavca, svrsi konverzije i prisilnoj naravi zakonskih odredaba ZID ZPK/15, protivno volji korisnika kredita kojim pristaje na konverziju, protivno stajalištu Vrhovnog suda RH, protivno stajalištu Ustavnog suda RH, protivno europskom zakonodavstvu te stajalištu i praksi EU suda. Tuženik ističe kako ZID ZPK/15 vrlo jasno određuje na koji se način provodi konverzija te bilo kakvo novo „obeštećenje“ odnosno potraživanje potrošača koji su prihvatili konverziju dovodi do situacije da bi takvi potrošači bili dovedeni u situaciju da ostvare dvostruku korist i to protivno samom ZID ZPK. Budući da je Dodatak/Aneks o konverziji izuzet od ispitivanja nepoštenosti, a restitucija po osnovnom ugovoru ugrađena u mehanizam konverzije, pri čemu je do sklapanja aneksa došlo na temelju informiranog pristanka korisnika kredita, u slučaju konvertiranih kredita ne postoje više nikakva daljnja prava na restituciju s naslova djelomične ništetnosti osnovnog ugovora o kreditu. Predlaže odbijanje tužbe i tužbenog zahtjeva.

3. U odgovoru na tužbu tuženik 2 ističe da je suglasna s tužbom i priznaje tužbu i tužbeni zahtjev, jer da je tužena iz procesnih razloga, te moli oslobođenje od plaćanja svih troškova postupka.

4. Tužbeni zahtjev u odnosu na tuženicu 2 kao solidarnog dužnika ( koji slijedi pravnu sudbinu korisnika kredita sukladno čl. 43. – 53. Zakona o obveznim odnosima) osnovan je u odnosu na ništetnost ugovorne odredbe iz čl. 4 ugovora o kreditu, iz razloga kako slijedi u daljnjem obrazloženju odluke, slijedom čega je zahtjev valjalo usvojiti sukladno čl 331 ZPP-a i presuditi kao u točki I. izreke presude.

5. U odgovoru na tužbu tuženik 3 ističe da je visoke životne dobi, da smatra da nije u obvezi tužiteljici izvršiti ikakvo plaćanje. Ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Na strani treće tužene RC da ne postoji stjecanje bez osnove, pa da je tužbeni zahtjev u odnosu na nju neosnovan. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev te obveže tužiteljicu na nadoknadu tuženici 3 prouzročenog troška parničnog postupka. Konačno, navodi da priznaje tužbu i tužbeni zahtjev, slijedom čega je zahtjev valjalo usvojiti i u odnosu na tuženicu 3, sve sukladno čl 331 ZPP-a i presuditi kao u točki I. izreke presude

6 Podneskom od 12. prosinca 2024. tužitelj je uredio tužbu i tužbeni zahtjev u skladu s nalazom i mišljenjem vještaka financijske struke dipl.oec. Tomislava Prpića, sve pobliže opisano kao u točki III. izreke ove presude.

7. Imajući u vidu da je na sastanku građanskih odjela Županijskih sudova i Građanskog odjela VS RH pod brojem Su-IV-162/21 odlučeno među ostalim da je u predmetima po tužbama korisnika kredita u chf dopuštena preinaka tužbe nakon provedenog dokaza financijskim vještačenjem, te da je tužitelj tužbeni zahtjev konačno uredio sukladno nalazu i mišljenju vještaka, sud je dopustio preinaku tužbe.

8. Odredbom čl. 190 st. 2 ZPP-a propisano je da iznimno od odredbe stavka 1. toga članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka, a st. 2 da nakon dostave tužbe tuženiku za preinaku tužbe potreban je pristanak tuženika; ali i kad se tuženik protivi, sud može dopustiti preinaku ako smatra da bi to bilo svrsishodno za konačno rješenje odnosa među strankama. Stoga je sud dopustio takvu preinaku tužbe i riješio kao u izreci rješenja, sukladno čl. 190. st. 3 ZPP-a.

9. Radi utvrđenja činjeničnog stanja proveden je dokaz uvidom u cjelokupnu dokumentaciju koja prileži spisu, a osobito uvid u ugovor o kreditu, dodatak ugovoru o kreditu, otplatna tablica, pregled uplata po kreditu, nalaz i mišljenje vještaka financijske struke te saslušanje tužitelja kao stranke.

10. Na temelju spisu priležeće dokumentacije i to ugovora o kreditu broj 9011080708 od 14. ožujka 2006. zaključenog između tužitelja 1 kao korisnika kredita SCK kao sudužnika te RC kao založnog dužnika, i tuženika kao kreditora a što među strankama nije ni sporno, utvrđeno je;

- da su stranke, i to tužitelj 1, kao korisnik kredita, tuženik 2 kao solidarni dužnik i tuženik 3 kao založni dužnik i tuženik, kao davatelj kredita, sklopili ugovor o kreditu na iznos od 150.097,72 CHF u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju tuženika, rok vraćanja 348 mjeseci

- kamatna stopa ugovorena da je kao promjenjiva i iznosila je 4,75 % godišnje i da se može mijenjati u skladu sa važećim odlukama banke, a ugovorena je i valutna klauzula,

- da je 10. prosinca 2015. zaključen Dodatak ugovoru o kreditu radi usklađenja sa ZID ZPK kojim se utvrđuje iznos kredita od 71.170,57 eura, a koja glavnica je utvrđena primjenom srednjeg tečaja na 30. rujna 2015 kao dana konverzije.

- da ugovor jest konvertiran prema Zakonu o potrošačkom kreditiranju u euro s danom 30. rujan 2015 .

- radi utvrđenja visine tužbenog zahtjeva izveden je dokaz financijskim vještačenjem, na koji matematički izračun, po izvršenim pisanim očitovanjima niti tužitelj niti tuženik nisu imali primjedbi te ovaj sud isti prihvaća kao objektivan i u skladu s pravilima struke,

- da u nalazu i mišljenju vještak utvrđuje da je tuženik proveo konverziju tužiteljevog kredita iz CHF u EUR na dan 30. rujan 2015.,

- da je tuženik proveo konverziju kredita iz CHF u EUR na dan 30. rujna 2015, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (N.N. 102/15), te je na taj način matematički izjednačio tužiteljicu sa jednakim kreditom podignutim sa valutnom klauzulom EUR.

- da preplata tečaja (pozitivne tečajne razlike), kada je tečaj bio veći od početnog, iznosi 12.332,17 EUR. Negativne tečajne razlike, kada je tečaj bio manji od početnog, iznose 446,44 EUR. Neto preplata tečaja, kao razlika pozitivnih i negativnih tečajnih razlika, iznosi 11.885,75 EUR.

- da preplata kamate (više plaćena kamata) iznosi 8.539,04 EUR Manje plaćena kamata iznosi 2.569,85 EUR. Neto preplata kamate, kao razlika više i manje plaćene kamate, iznosi 5.969,14 EUR.

- da je razlika glavnice po tečaju na dan 30. rujan 2015. i neotplaćene glavnice u chf po početnom tečaju 2.589,50 eura, a kao razlika preostale glavnice prema obračunu banke u odnosu na iznos preostale glavnice prema realiziranom otplatnom planu primjenom tečaja na dan isplate kredita stoga je jednaka razlici 543.565,23 kn - 524.054,63 kn, što iznosi 19.510,60 kn / 2.589,50 € na dan 30. rujan 2015 i predstavlja nedovoljno umanjenu glavnicu u provedenoj konverziji ,

- da zatezna kamata na više plaćene iznose preplaćene kamate i tečajne razlike iznosi 6.355,48 eura, a zatezna kamata na više plaćene iznose preplaćene kamate i tečajne razlike (Varijanta B – više i manje plaćeno) iznosi 5.177,16 eura

- da se pretplata u konverziji računa na temelju dospjelih obveza kamate i glavnice po simuliranom otplatnom planu kredita u EUR i stvarnih uplata anuiteta u kunama po chf kreditu,

- da provedbom konverzije tužiteljeva obveza nije svedena na iznos prema početnim uvjetima kredita uz eliminaciju ništetnih ugovornih odredbi, odnosno da je tuženik proveo konverziju na dan 30.09.2015, sukladno odredbama Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju , te je matematički izjednačio tužiteljicu sa jednakim kreditom podignutim sa valutnom klauzulom EUR , da su u obzir uzete sve uplate tužiteljice, pa tako i one iznose koji su iskazani kao njena preplata po kamati i valuti u odnosu na ništetnost promjene kamate i valutne klauzule CHF, ali samo ako se gleda kao usporedba sa kreditom podignutim sa valutnom klauzulom EUR, ali ne i sa CHF kreditom sa ništetnim odredbama o promjeni kamate i valutnom klauzulom

- da je tuženik1 utvrdio pretplatu po konverziji od 3.227,28 eura na dan 30. rujan 2015.

- da je čl. 5 dodatka ugovoreno da će se dio više plaćenog iznosa -preplate iz čl. a koji ne prelazi 50% iznosa ukupnog zbroja budućih anuiteta u euro, koristiti za podmirenje 50% budućih anuiteta u euro kunskoj protuvrijednosti po srednjem tečaju HNB, sve dok se ne iskoristi u cijelosti,

- da je konverzija provedena u skladu s ZIDZPK/15,

- da tuženik 1 u ovom postupku nije dokazao da je tužitelja kao potrošača i slabiju ugovornu stranu prije i tijekom sklapanja ugovora obavijestio te informirao o rizicima vezano uz valutu CHF time da iz sadržaja iskaza tužitelja proizlazi da mu na rizike te mogućnost znatnog povećanja tečaja CHF u odnosu na kunu nije ukazano te da tužitelj s obzirom na dane mu informacije nije mogao predvidjeti da će doći do znatnog povećavanja tečaja u odnosu na početni, a niti o kojim parametrima ovisi promjena kamatne stope

- da iz spisu priležećeg Ugovora o kreditu proizlazi da se radi o standardnom tipskom ugovoru,

- da tužiteljica navodi da je novčana sredstva iz ugovora o kreditu koji je predmet ovog postupka utrošila u zatvaranje ranijeg kredita kod OTP banke kojim je kupila jednu derutnu kuću u [adresa], a također i za adaptaciju te nekretnine. U vrijeme zaključenja ugovora o kreditu da je bila zaposlena u banci, nije bila vlasnica niti obrta niti neke pravne osobe, radila je na šalteru, da u nekretnini živi sa kćeri, nikada se nije iznajmljivala niti u turističke svrhe, da se odlučila na tuženika jer je imao najpovoljnije uvjete, rata bila najniža a informirala se i u drugim bankama. Nitko joj nije posebno objašnjavao kako se mijenja kamatna stopa, to ne zna nitko, a niti o rizicima valutne klauzule. Ovaj kredit da joj je uništio život, da je bila prisiljena zaključiti dodatak ugovoru koji joj je konvertiran u euro. Misli da je utvrđena neka mala pretplata tim dodatkom te da je ukalkulirana u daljnju otplatu, da nije nekoliko mjeseci plaćala ratu nakon zaključenja dodatka. Misli da je banka pozvala ju da zaključi taj dodatak da je bilo pred Božić, pristupila je sa solidarnim dužnikom te dodatak nije pročitala, te isti morala prihvatiti, a da je i pročitala da ne bi bilo važno. Rata da joj je rasla zbog promjene kamatne stope i tečaja valute i to misli da je porasla dvostruko u odnosu na početnu, sa 3.000,00 na 6.500,00 kn. Račun joj je blokiran i dan danas, radila je i po tri posla da bi mogla otplaćivati ratu. Prilikom zaključenja dodatka da nije mogla prigovoriti niti komentirati otplatni plan. Ekonomski tehničar da je po struci te da radi u banci od 1996.. Predmetni ugovor da joj je prvi zaključen u stranoj valuti s promjenjivom kamatnom stopom, jer je ovaj prethodni u OTP misli kunski kredit bio. Razumjela je pojam valutna klauzula i promjenjiva kamatna stopa ali u teoriji, nije mislila da će se to i da se može ovo desiti. Kredit otplaćuje ona osobno odnosno kako joj je račun blokiran, uplate vrši s računa svoje kćeri, a dio s njezine plaće. Na upit pun. 3-tuženika koji je razlog da je 3-tuženica unesena u predmetni ugovor o kreditu odgovara da je ona doista od nje kupila kuću 2003.g., te da kako su joj rekli da mora biti unesena u ugovor 2006.g. da je tako i učinila, da je bio ugovoren fiducij u ugovoru iz 2003.g., a da ona nije pravnik te da ne zna što je sve nužno. Kako joj je banka rekla, tako je u ugovor uneseno.

11. Nije sporno da je

- u postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu koji se je vodio pod posl.br. P- 1401/12 presudom od 4. srpnja 2013., koja je potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Pž-7129/2013 od 13. lipnja 2014. pravomoćno utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. studenog 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita. zaključujući ugovore o kreditima, koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja obveze po ugovorima o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene i drugim internim aktima banke, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja ugovora tužena kao trgovac i korisnici kreditnih usluga, kao potrošači, nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metode izračuna tih parametara koji utječu na odluku tužene banke o promjeni stope ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu potrošača, čime je tužena postupila suprotno tada važećim Zakonima o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju od 10. rujna 2003. pa do 6. kolovoza 2007., a nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09 te suprotno odredbama);

- u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača Visoki trgovački sud Republike Hrvatske pod posl.br. Pž-6632/17 od 14. lipnja 2018. potvrdio presudu Trgovačkog suda u Zagrebu, a koje shvaćanje prihvaća i Vrhovni sud RH u odluci Rev- 2221/2018 od 3. rujna 2019. te je u navedenom postupku pravomoćno utvrđeno da su tužene banke među kojima je i ovdje tuženik u razdoblju od 1.11.2004. do 31.12.2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe tako da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03) u razdoblju do 6.08.2007. da od 7.08.2007. do 31.12.2008. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07 i dr.),

12. Iz nalaza i mišljenja vještaka u ovom postupku, kojeg ovaj sud u cijelosti prihvaća kao stručan, objektivan i u skladu s pravilima struke, utvrđeno je

- da je tuženik 1 matematički izjednačio tužiteljicu sa jednakim kreditom podignutim sa valutnom klauzulom EUR , da su u obzir uzete sve uplate tužiteljice, pa tako i one iznose koji su iskazani kao njena preplata po kamati i valuti u odnosu na ništetnost promjene kamate i valutne klauzule CHF, ali samo ako se gleda kao usporedba sa kreditom podignutim sa valutnom klauzulom EUR, ali ne i sa CHF kreditom sa ništetnim odredbama o promjeni kamate i valutnom klauzulom

- da provedbom konverzije, a uzevši pri tome sve efekte provedene konverzije u obzir, tužiteljeva obveza po kreditu nije svedena na onaj iznos kolika bi bila prema početnim uvjetima kredita uz eliminaciju ništetnih ugovornih odredbi (ništetne odredbe kojom je ugovorna valutne klauzula vezano uz valutu CHF i odredba o načinu promjenjivosti kamatne stope), jer konverzija po ZIDZPK/15 ne polazi od ništetnosti kamate i tečaja po kreditu u CHF, nego se u konverziji kredit u CHF zamjenjuje kreditom u EUR..

13. Temeljem tako provedenih dokaza ocjena je ovoga suda da je konačno postavljeni tužbeni zahtjev tužitelja kao u podnesku od 11. prosinac 2024. osnovan u odnosu na zahtjev za utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi o valutnoj klauzuli i promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke iz osnovnog ugovora o kreditu u odnosu na sve tuženike 1 do 3, dok da je u odnosu na tuženika 1 osnovan zahtjev za isplatu razlike više plaćene kamate ( 5.969,14 eura) i tečaja zbog ništetnih ugovornih odredbi iz osnovnog ugovora o kreditu do dana zaključenja dodatka ( 11.885,75 eura), kao i zahtjev za isplatu razlike glavnice ( 2.589,50 eura) ( nepriznati iznos umanjenja glavnice u provedenoj konverziji), sveukupno iznos od 20.444,39 eura, te zahtjev za isplatu preostale dospjele zatezne kamate na dan 30. rujan 2015., ( 5.177,16 eura) (varijanta B – više i manje plaćeno), sve pobliže opisano kao u točki I do III. izreke presude.

14. U varijanti B nalaza i mišljenja, vještak utvrđuje da razlike plaćenih kamata u odnosu na početni plan (više i manje plaćeno), 5.969,14 eura, tečajne razlike u odnosu na početni plan/inicijalni tečaj (više i manje plaćeno) 11.885,75 eura, razlika u iznosu preostale glavnice na dan konverzije 2.589,50 eura, pa onda (4 = 1 + 2 + 3 potraživanje 30.rujan.2015 (Glavnica) 20.444,39 eura, potom razlika na dan konverzije

- više uplaćeno HRK (Preplata) 3.227,28 eura, zatezne kamate po svakoj pojedinoj razlici u točkama 1 i 2, do 30.09.2015 8.404,44 eura, 7 = 6 – 5 , zatezne kamate po svakoj pojedinoj razlici u točkama 1 i 2, do 30. rujan 2015. umanjena za preplatu 5.177,16 eura, 8 = 4 Potraživanje tužitelja (glavnica) na dan 30. rujan 2015. 20.444,39 eura 9 Stanje zateznih kamata na dan 30. rujan.2015 5.177,16 eura, 10 = 9 + 8 Potraživanje ukupno na dan 30. rujan 2015 25.621,55 eura.

15. Neosnovano tuženik smatra da tužitelj nema pravni interes za podnošenje tužbe u ovoj pravnoj stvari.

16. Iako je u konkretnom slučaju između stranka sklopljen dodatak ugovoru o kreditu s danom 30. rujan 2015. kojim je izvršena konverzija tužiteljevog kredita iz CHF u kredit vezan uz valutu EUR, nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju (NN br. 143/2013), tužitelju pripada pravo zahtijevati isplatu više plaćenih iznosa na ime ništetnih odredaba osnovnog ugovora o kreditu ( kamata i valuta).

17. Ovo iz razloga jer je kogentnom odredbom čl. 327 ZOO-a izričito propisano da na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i da se na nju može pozivati svaka zainteresirana osoba time da je odredbom čl. 328 ZOO-a propisano da se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi dok je prema odredbi čl. 323 st. 1 ZOO-a u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora time da ništetnost neke odredbe ugovora kako je to propisano odredbom čl. 324 st. 1 ZOO-a ne povlači ništetnost cijelog ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.

18. Kako se pravo na isticanje ništetnosti ne gasi te kako ništetnost djeluje ex tunc, konkretno od samog sklapanja ugovora, to tužitelju pripada pravo zahtijevati isplatu pretplate, i kao prethodno pitanje utvrđenje ništetnosti među strankama sklopljenog ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivost kamatne stope te u dijelu odredbi kojima je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF unatoč činjenici što je sklopljen dodatak ugovora o kreditu.

19. Iako je u konkretnom slučaju sporazumom stranaka izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit uz valutnu klauzulu u EUR nakon stupanja na snagu ZIDZPK-a, isto nije od odlučnog značenja za tužbeni zahtjev tužitelja u ovoj pravnoj stvari u dijelu kojem zahtjeva isplatu. Ovo iz razloga jer tužitelj po ocjeni ovoga suda time nije izgubio pravo zahtijevati utvrđenje bilo ništetnosti odredbi ugovora o kreditu u ovom postupku, niti je izgubio pravo na potpunu restituciju u situaciji kao što je konkretna kada su dijelovi ugovora o kreditu sklopljenog između stranka ništetni, te kada sklopljenim Dodatkom potpuna restitucija nije provedena a pravo na koju restituciju tužitelju pripada temeljem odredi ZOO-a a sve kao posljedicu ništetnosti predmetnog Ugovora.

20. Ovo osobito kada se ima u vidu utvrđenje vještaka u ovom postupku da prilikom zaključenja dodatka ugovora o kreditu, provedbom konverzije, a uzevši pri tome sve efekte provedene konverzije u obzir, tužiteljeva obveza po kreditu nije svedena na onaj iznos kolika bi bila prema početnim uvjetima kredita uz eliminaciju ništetnih ugovornih odredbi (ništetne odredbe kojom je ugovorna valutne klauzula vezano uz valutu CHF i odredba o načinu promjenjivosti kamatne stope), Međutim, stav je ovog suda da tužitelju kao potrošaču pripada pravo na potpunu restituciju , kao posljedicu zaključenja ugovora o kreditu s ništetnim ugovornim odredbama.

21. Pored toga, niti odredbe sklopljenog dodatka ugovora o kreditu ne spominju način rješavanja ništetnih ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditu s valutom CHF nepošteno te ništetno ugovarala promjenjivost kamatne stope te nepošteno i ništetno ugovarala valutna klauzule vezano uz valutu chf , kao što se ne spominje na koji način bi se trebala riješiti ništetnost tih odredbi, a sve kao posljedicu nepoštenog postupanja tužene banke prilikom ugovaranja istih.

22. Stoga, unatoč tako provedenoj konverziji kojim je tužitelj samo izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u euro, tužitelj samo takvim izjednačavanjem po ocjeni ovoga suda nije izgubio pravo na potpunu restituciju tj. zahtijevati naknadu iznosa koji su više naplaćeni od strane tužene banke temeljem ništetnih odredbi ugovora o kreditu, unatoč tome što je tužitelj dodatkom ugovora o kreditu izjednačen s položajem potrošača u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR. Unatoč zaključenju dodatka ugovora o kreditu kojim je izvršena konverzija predmetnog ugovora iz chf u euro, po stavu ovog suda tužitelj ima pravo te pravni interes zahtijevati utvrđenje ništetnosti odredbe Ugovora, te ima pravo do dana konverzije zahtijevati od tuženika povrat onih iznosa koje je tuženik naplatio temeljem ništetne odredbe ugovora.

23. Naime, stav je ovog suda da tužitelj kao potrošač ima pravo na potpunu restituciju u situaciji kada je, kao u ovom slučaju, utvrđena ništetnost ugovornih odredbi ugovora o kreditu , valuti i promjenjivoj kamatnoj stopi odlukama banke, neovisno od toga što je dobrovoljno pristupio zaključenju dodatka ugovora o kreditu Ovaj sud je stava da bi tužitelj kao potrošač bio u nepovoljnijem položaju u odnosu na potrošače koji nisu izvršili konverziju ugovora sukladno ZID ZPK, a u kojem slučaju je utvrđena ništetnost takvih ugovornih odredbi ugovora o kreditu i potrošači ostvarili pravo na povrat preplaćenih iznosa.

24. Opisani stav po mišljenju ovog suda, potvrđuje i nalaz i mišljenje vještaka financijske struke, kada utvrđuje da prilikom provođenja i promjene konverzije u dodatka ugovora o kreditu se pretplata u konverziji računa na sasvim drugi način, i nema veze s pretplatom kamate i tečaja po osnovi kredita u chf u odnosu na početne uvjete, odnosno jer ocjenom nalaza i mišljenja vještaka ovaj sud utvrđuje da provedbom konverzije, a uzevši pri tome sve efekte provedene konverzije u obzir, tužiteljeva obveza po kreditu nije svedena na onaj iznos kolika bi bila prema početnim uvjetima kredita uz eliminaciju ništetnih ugovornih odredbi (ništetne odredbe kojom je ugovorna valutne klauzula vezano uz valutu CHF i odredba o načinu promjenjivosti kamatne stope), jer konverzija po ZIDZPK/15 ne polazi od ništetnosti kamate i tečaja po kreditu u CHF, nego se u konverziji kredit u CHF zamjenjuje kreditom u EUR.

25. Odredbom čl. 19.b Zakona o potrošačkom kreditiranju (Narodne novine br. 75/2009, 112/2012, 143/2013, 147/2013, 9/2015, 78/2015, 102/2015, 52/2016, 128/2022, 156/2023, dalje ZPK) propisano je načelo konverzije kredita te je tom odredbom propisano da konverzija kredita denominiranog u CHF u kredit denominiran u EUR i kredita denominiranog u kunama s valutnom klauzulom u CHF u kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR podrazumijeva konverziju kredita radi promjene valute, odnosno valutne klauzule u kojoj je denominiran i provodi se na način da se položaj potrošača s kreditom denominiranim u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR, a položaj potrošača s kreditom denominiranim u kunama s valutnom klauzulom u CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u kunama s valutnom klauzulom u EUR, dok odredba čl. 19.c ZPK-a propisuje način izračuna konverzije kredita.

26. Unatoč tako provedenoj konverziji kojim je tužitelj sukladno odredbama ZPK-a samo izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR tužitelj samo takvim izjednačavanjem po ocjeni ovoga suda nije izgubio pravo na potpunu restituciji tj. zahtijevati naknadu iznosa koji su više naplaćeni od strane tužene banke temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu. unatoč tome što je tužitelj s tuženikom sklopio Dodatak Ugovora kojim je tuženik izjednačen s položajem potrošača u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR.

27. Činjenica provođenja konverzije sama za sebe ne može i ne smije po ocjeni ovoga suda isključiti provođenje kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi iz Ugovora o kreditu vezanog uz valutu CHF sklopljenog između stranaka, već u situaciji kada je provedena konverzija u skladu sa odredbama ZID ZPK-a te s tim u vezi između stranaka sklopljen Dodatak ugovora o kreditu temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR valja cijeniti je li provedenom konverzijom u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovornim odredbama sadržanim u Ugovoru o kreditu , te je li provedena potpuna restitucija, jer ukoliko nije tužitelj kao potrošač po ocjeni ovoga suda ima pravo ostvarivanja pune zaštite kako bi se njegov položaj u materijalnom smislu doveo u situaciju kao da iz ništetnih ugovornih odredbi nije bilo te konverzija ne može tužitelju po ocjeni ovoga suda smanjiti stupanj zaštite koji mu pripada.

28. Ovo iz razloga jer niti odredbe ZID ZPK-a niti odredbe sklopljenog Dodatka Ugovora izrijekom ne spominju način rješavanja ništetnih ugovornih odredbi kojima se u ugovorima o kreditu s valutom CHF kao što je Ugovor sklopljen između stranka nepošteno te ništetno ugovarala promjenjivost kamatne stope te nepošteno i ništetno ugovarala valutna klauzule vezano uz valutu CHF kao što se ne spominje na koji način bi se trebala riješiti ništetnost tih odredbi a sve kao posljedicu nepoštenog postupanja tužene banke prilikom ugovaranja istih napose uzimajući okolnost da je ZID ZPK/15 stupio na snagu prije nego što je presuda u kolektivnom sporu radi zaštite prava i interesa potrošača kojom je utvrđena ništetnost valutne klauzule postala pravomoćna, već je glavni motiv navedenog Zakona bio da se položaj korisnika kredita u valuti CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR te je konverzija u tom pravcu i provedena. Stoga unatoč tako provedenoj konverziji kojim je tužitelj sukladno odredbama ZID ZPK-a samo izjednačen s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR tužitelj samo takvim izjednačavanjem po ocjeni ovoga suda nije izgubio pravo na potpunu restituciji tj. zahtijevati naknadu iznosa koji su više naplaćeni od strane tužene banke temeljem ništetnih odredbi Ugovora o kreditu, unatoč tome što je tužitelj sklopljenim Dodatkom Ugovora kojim je tuženik izjednačen s položajem potrošača u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u EUR

29. Odredbom članka 2. Direktive Vijeća 93/13/EEZ od 05. travnja 1993. o nepoštenim uvjetima u potrošačkim ugovorima propisano je da pojam potrošač znači svaku fizičku osobu koja u ugovorima nastupa za potrebe izvan okvira svojeg obrta, poduzeća ili profesije.

30. Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine br. 19/2022, 59/2023) u st 4. st. 1. točka 21. ZZP/22) propisuje da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao ili djeluje na tržištu izvan svoje trgovačke, poslovne, obrtničke ili profesionalne djelatnosti. Čl. 3 Zakona o zaštiti potrošača ( Nn 96/03 , dalje ZZP/03-a) koji je bio na snazi u vrijeme zaključenja ugovora o kreditu bilo je propisano da je potrošač svaka fizička osoba koja sklapa pravni posao na tržištu, u svrhe koje nisu namijenjene njegovom zanimanju niti njegovoj poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti.

31. Iz iskaza tužiteljice proizlazi kako su joj novčana sredstva bila potrebna za kupnju i adaptaciju kuće u kojoj živi i danas sa obitelji. Kako tuženik 1 nije pružio dokaz o tome da je tužiteljica nekretninu koristila u svrhe koje nisu namijenjene njezinom zanimanju i poslovnoj aktivnosti ili poduzetničkoj djelatnosti, ili za iznajmljivanje radi ostvarivanje novčane dobiti, niti to ne proizlazi iz drugih dokaza izvedenih u postupku ocjena je ovog suda da je tužiteljica dokazala svoj status potrošača, i da se radi o potrošačkom ugovoru.

32. U odnosu na visinu zahtjeva izveden je dokaz vještačenjem po vještaku financijske struke, te je tužitelj uredio tužbu i tužbeni zahtjev u skladu s nalazom vještaka.

33. Na nalaz i mišljenja primjedbe nisu imali niti pun. tužitelja niti pun. tuženika (matematički dio), pa je sud nalaz prihvatio u cijelosti kao stručan i objektivan u skladu s pravilima struke.

34. Navedeni ugovor o kreditu zaključen je 14. ožujka 2006. pa se na sadržaj tog ugovora u pogledu primjene materijalno pravnog propisa glede pitanja da li su neke odredbe istoga nepoštene s obzirom na činjenice i okolnosti koje tužiteljica iznosi u ovoj tužbi po ocjeni ovoga suda imaju primijeniti odredbe Zakona o zaštiti potrošača (NN 96/03; dalje ZZP/03) koji je bio na snazi u vrijeme sklapanja ovog ugovora.

35. Odredbom čl. 81 ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nedopuštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

36. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radio o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca (čl. 81 st. 2 ZZP/03).

37. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 81 st. 4 ZZP/03).

38. Prilikom ocjene je li određena ugovorna odredba poštena uzimat će se u obzir narav robe ili usluge koje predstavljaju predmet ugovora, sve okolnosti prije ili prilikom sklapanja ugovora, ostale ugovorne odredbe kao i neki drugi ugovor koji, u odnosu na ugovor koji se ocjenjuje, predstavlja glavni ugovor (čl. 83 ZZP/03).

39. Nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive (čl. 84 ZZP/03). Nadalje odredbom čl. 87 st. 1 ZZP/03 propisano je da je nepoštena ugovorna odredba ništava. Ništavost pojedine odredbe ugovora ne povlači ništavost i samog ugovora ako on može opstati bez ništave odredbe (čl. 87 st. 1 i 2 ZZP/03).

40. Polazeći od stava izraženog u presudi Visokog trgovačkog suda RH od 16. srpnja 2014. pod posl.br. Pž-7129/2013-4 ovaj sud utvrđuje da se prije sklapanja ugovora o kreditu o spornoj ugovornoj odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi jednostranom odlukom banke nije pregovaralo, s time da je iz sadržaja spisu priležećeg ugovora vidljivo da se radi o standardnom ugovoru o kreditu.

41. Kako se o toj odredbi nije pregovaralo prije potpisivanja istog, a iz iskaza tužiteljice proizlazi da se radilo o tipskom standardnom ugovoru o kreditu te da se o jednostranoj promjeni kamatne stope odlukom banke nije pregovaralo, to tuženik nije dokazao da je jasno i razumljivo predočio tužitelju sve parametre prije zaključenja Ugovora o kreditu iz kojih bi bila razvidna formula po kojoj se kamatna stopa mijenja. Kako je to utvrđeno na temelju sadržaja iskaza tužitelja kao stranke, tužitelj kao korisnik kredita nije imao utjecaj na sadržaj ugovora u dijelu kojim je ugovorena mogućnost promjena kamatne stope sukladno odluci banke, niti je ista u situacijama kada su ugovori o kreditu bili vezani uz valutu CHF klijentima ukazivala na bilo kakve posebne rizike koje ta valuta nosi niti im je bilo što govorila po odnosu HNB a prema valuti CHF. Utvrđeno je i to da je među strankama zaključeni ugovor standardni, tipski ugovor sadržaj kojeg je unaprijed pripremljen od strane banke, kako to u konačnosti proizlazi iz iskaza tužitelja, a što je u konačnosti vidljivo i iz sadržaja Ugovora.

42. Okolnost što je predmetni Ugovor o kreditu solemniziran po javnom bilježniku ne predstavlja dokaz činjenice da se o spornim odredbama ugovora o kreditu pregovaralo te okolnosti zbog kojih bi naprijed navedene odredbe Ugovora bile valjane pri čemu se napominje da javni bilježnik, prilikom solemnizacije ugovora, nije osoba koja sa potrošačem pregovara o sadržaju ugovora te o pojedinim odredbama ugovora.

43. Valja napomenuti da tuženik 1 kao banka u ovom postupku nije dokazao, a teret dokaza koje činjenice je ležao na istom, da su u pogledu sklapanja konkretnog Ugovora o kreditu u pogledu ugovaranja valutne klauzule vezano uz valutu CHF okolnosti bile drugačije u odnosu na one utvrđene u kolektivnom sporu, kako u pogledu pregovaranja, tako i u pogledu informiranosti u ovom postupku tužitelja kao potrošača u pogledu valutne klauzule vezano uz valutu CHF.

44. Okolnost je li u vrijeme sklapanja spornog ugovora eventualno postojala mogućnost s tuženom bankom sklapanja i ugovora o kreditu vezano uz valutu EUR sama po sebi ne predstavlja okolnost temeljem koje se može zaključiti i koja dokazuje da su stranke o valutnoj klauzuli vezano u valutu CHF sadržanoj u spornom Ugovoru o kreditu pregovarale.

45. Ovo iz razloga jer je među strankama sporni Ugovor o kreditu, tipski ugovor koji je bio unaprijed sastavljen po tuženoj kao trgovcu te jačoj ugovornoj strani pri čemu ovaj sud u cijelosti prihvaća vjerodostojnim iskaz tužitelja obzirom da tuženik suprotno nije dokazao da tuženik vezano uz valutu CHF prije sklapanja i u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora nije kao trgovac u cijelosti informirao tužitelja o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja predmetnog ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana.

46. Slijedom naprijed iznijetog tuženik nije dokazao da se je po odredbi među strankama sklopljenog Ugovora o kreditu u dijelu kojim je istim ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF pregovaralo te nije dokazao da je tuženik kao banka tj. kao trgovac te jača ugovorna strana, prije sklapanja Ugovora i u vrijeme sklapanja Ugovora kao trgovac, informirao tužitelja kao potrošača o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenjem valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti teret kojih dokaza je ležao na istom.

47. Dakle, tuženik u ovom postupku, po ocjeni ovoga suda nije dokazao da su okolnosti glede sklapanja konkretnog Ugovora o kreditu kako u pogledu pregovaranja tako i u pogledu informiranosti tužitelja kao potrošača bile drugačije od onih utvrđenih u kolektivnom sporu.

48. Načelo konverzije te načelo navedenog Zakona bio je da se položaj potrošača te korisnika kredita u valuti CHF izjednači s položajem u kojem bi bio da je koristio kredit denominiran u valuti EUR. Činjenica provođenja konverzije sama za sebe ne može i ne smije po ocjeni ovoga suda isključiti provođenje kontrole nepoštenosti ugovornih odredbi iz Ugovora o kreditu vezanog uz valutu CHF sklopljenog između stranaka , već u situaciji kada je provedena konverzija u skladu sa odredbama ZID ZPK-a te s tim u vezi između stranaka sklopljen Dodatak ugovora o kreditu temeljem kojeg je izvršena konverzija kredita s valutnom klauzulom u CHF u kredit s valutnom klauzulom u EUR, valja cijeniti je li provedenom konverzijom u cijelosti uspostavljena ravnoteža narušena nepoštenim ugovornim odredbama sadržanim u Ugovoru o kreditu , te je li provedena potpuna restitucija, jer ukoliko nije tužitelj kao potrošač po ocjeni ovoga suda ima pravo ostvarivanja pune zaštite kako bi se njegov položaj u materijalnom smislu doveo u situaciju kao da iz Ugovora o kreditu ništetnih ugovornih odredbi nije bilo, te konverzija ne može tužitelju po ocjeni ovoga suda smanjiti stupanj zaštite koji mu pripada.

49. Sklopljenim Dodatkom Ugovora tužiteljica je izjednačena s položajem potrošača u kojem bi bila da je koristila kredit denominiran u EUR. Kako iznosi razlike pretplaćene valute i kamate nisu nadoknađeni te nisu vraćeni tužiteljici te joj nisu priznati provedenom konverzijom u situaciji kao što je konkretna kada su ništetne odredbe u Ugovoru o kreditu u dijelu kojim je ugovorena promjenjivosti kamatna stope te u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF to je tuženik 1 sukladno odredbi čl. 323. st.1. ZOO-a u obvezi tužiteljici naknaditi iste, pa je tužbeni zahtjev tužitelja konačno preciziran te određen nakon provedenog financijskog vještačenja podneskom od 11. prosinca 2024. za utvrđenje ništetnim, te isplatu predmetnih iznosa valjalo prihvatiti te odlučiti kao u toč. I. II. III. izreke presude, sve pozivom na odredbu čl. 323.st.1. ZOO-a.

50. Posljedica ništetnosti je upravo eliminacija negativnih učinaka nepoštenih ugovornih odredbi te primjena početno valjano ugovorenih uvjeta otplate kredita te naknada tužitelju svih iznosa koji mu je unatoč provedenoj konverziji nisu priznati te naknađeni prema početno valjano ugovorenim uvjetima otplate kredita. Provedenim financijskim vještačenjem nedvojbeno je utvrđeno da provedbom konverzije tužitelj nije ostvario ona prava koja potražuje ovom tužbom a to je povrat u onu činjeničnu i pravnu poziciju u kojoj bi se nalazio da ništetnih ugovornih odredbi nije bilo i to kroz povrat te naknadu svih koristi koje je tuženik neosnovano stekao temeljem istih.

51. Po tuženiku istaknuti prigovor zastare nije osnovan. Zastarijevanje počinje teći prvog dana nakon dana kada je vjerovnik imao pravo zahtijevati ispunjenje obveze, kako je to propisano odredbom čl. 215 ZOO-a. Visoki trgovački sud RH donio je pravomoćnu presudu u kolektivnom sporu u kojem je utvrđena povreda prava potrošača od strane tuženika između ostalog i u dijelu vezanom za nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama u ugovorima o kreditu, kakav je bio Ugovor o kreditu od 14. ožujka 2006., a koja presuda je postala pravomoćna 14. lipnja 2014. to se ima smatrati kako vjerovniku odnosno tužitelju pravo na zahtjev za isplatu teče zapravo od tog datuma.

52. S obzirom na navedeno ocjena je ovoga suda, a sve i s obzirom na činjenicu da odluka suda donesena u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača sukladno odredbi čl. 118 sada važećeg Zakona o zaštiti potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade koja mu je uzrokovana postupanjem tužene, to je ocjena ovoga suda da se u konkretnom slučaju početak tijeka zastare za isplatu tužitelju stečenog bez osnove u odnosima prema tuženoj ne vezuje uz sam trenutak kada je došlo do povećanja imovine na strani dužnika – banke već od trenutka pravomoćnosti presude donesene u kolektivnom sporu.

53. Kako je presuda u kolektivnom sporu vezano uz nedopuštenost odredbi o promjenjivim kamatnim stopama postala pravomoćna 14. lipnja 2014. a vezano uz ništetnost valutne klauzule 14. lipnja 2018., a tužitelj zahtjev za isplatu prema tuženiku postavio u tužbi podnijetoj ovome sudu ovome sudu 12. lipnja 2019. to proizlazi da je njegov zahtjev za isplatu podnesen unutar zastarnog roka od 5 godina.

54. Konačno, valja ukazati da je obveza restitucije u slučaju ništetnosti propisana odredbom čl. 323 st. 1 ZOO-a, pa se obveza restitucije ne može promatrati odvojeno od ništetnost.

55. Valja ukazati na stav Županijskog suda u Rijeci izražen u odluci posl.br. Gž- 666/13, prema kojem zahtjev za povrat onoga što je dano na temelju ugovora koji je utvrđen ništetnim ne podliježe zastari jer bi ograničenje restitucije zastarom obezvrijedilo institut ništavosti koji je bezvremenski. Tako Županijski sud u Rijeci ističe da "utvrđenje (apsolutne) ništavosti ne podliježe zastari niti se samim protekom vremena ugovor može osnažiti, pa odluka suda ima samo deklaratoran značaj.

56. Utvrđenje ništavim ugovora poduzima se , bez obzira na to predlaže li to stranka ili to čini sud po službenoj dužnosti, radi zaštite općeg interesa i stoga bi ograničavanje njegovih učinaka zastarnim rokovima za restituciju njegovih učinaka obezvrijedilo taj institut. Ništavost je, osim toga, sredstvo pomoću kojeg se sprječava pravno djelovanje učinaka ugovora koji je u suprotnosti prinudnim propisima. Pravna posljedica ništavosti u ovom slučaju da je jednostrana restitucija u dvostrano obveznom ugovoru vraćanjem u prijašnje stanje i ona se ne može vezati uz institut zastare. Kako je ugovor ništav, ne može se zahtijevati ispunjenje ugovorenih prestacija jer se smatra da ugovor nije niti nastao, pa je onda takva posljedica posve razumljiva. U obzir dolazi samo jednostrana restitucija jer ugovor od samog početka ne proizvodi nikakav učinak i po njemu ne može doći do nikakvih davanja. Svaka ugovorna strana mora vratiti svojem sugovorniku ono što je od njega primila. Dakle, vrijedi pravilo o povratu u prijašnje stanje, koje se obzirom na prirodu restitucije kod ništavosti razlikuje od restitucije kod drugih obvezno pravnih instituta koji su ograničeni prekluzivnim i zastarnim rokovima. Ograničenje zastarom obezvrijedilo bi institut ništavosti koji je bezvremenski (na što upućuje i retroaktivno djelovanje kao jedno od bitnih obilježja). Ugovorne strane su znale (ili trebale znati) da su ugovorile nešto nedopušteno i da (vrijednost) prestacija ne može biti zadržana u njihovoj imovini, niti zbog digniteta druge ugovorne strane, niti zbog općeg interesa, koji je sastavnica ništavosti. Prihvaćanjem zastare za restituciju, s početkom tijeka od dana primitka stvari (novca), izostala bi faktična posljedica tog instituta koji upravo zbog sprječavanja nedopuštenih pojava sklapanja ništavih ugovora djeluje retroaktivno i bez vremenskog je ograničenja. Dakle, u slučaju ništavosti, koja djeluje (ex tunc) od trenutka zaključenja ugovora, restitucija je dio tog instituta, ne može se odvojeno od njega promatrati i ne može podlijegati zastari."

57. Činjenica je da je tužitelju u vrijeme sklapanja ugovora bilo poznato, a kako je to i naznačeno u ugovoru da će se povrat obveza iz ugovora vršiti po srednjem tečaju banke za CHF te je tužitelj kao korisnik kredita bio upoznat s mogućim promjenama iznosa anuiteta u kunama nastalih uslijed promjene tečaja, no ta činjenica sama po sebi ne predstavlja okolnost zbog kojih bi među strankama ugovorena valutna klauzula u CHF u konkretnom slučaju bila valjana. Ono što je odlučno u konkretnom slučaju je činjenica da je predmetni ugovor o kreditu za kupnju nekretnine sklopljen na duže vremensko razdoblje, a da tužena banka kako je to konačno i utvrđeno u postupku radi zaštite prava i interesa potrošača, prilikom sklapanja ugovora kao što je konkretni povrijedila kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita sklapanjem ugovora o kreditu koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti a tijekom pregovora i u vezi sklapanja tih ugovora o kreditu što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime su banke postupile suprotno odredbama čl. 81., čl. 82. i čl. 90. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača (NN-96/03 ) u razdoblju do 6.08.2007. da od 7.08.2007. do 31.12.2008. suprotno odredbama čl. 96. i čl. 97. Zakona o zaštiti potrošača (NN 79/07 i dr.).

58. Pravne posljedice ništetnosti propisane su odredbom čl. 323 ZOO-a tako da je u slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, a kada to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.

59. Po ocjeni ovog suda, ugovor o kreditu ne bi prerastao u ugovor sa fiksnom kamatom stopom, pa da tužitelj više ne uživa zaštitu zakonskog fiksiranja kamatne stope koja važi za kredite sa ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom. Sud je usvojio zahtjev samo u dijelu u kojem je takva mogućnost jednostrane promjene kamatne stope prepuštena tuženiku (na štetu potrošača), jer se o tome nije pregovaralo, nema jasnih i razumljivih kriterija načina promjene stope, a osobito jer to uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obveza ugovornih strana na štetu potrošača. Ovaj sud smatra da izračun visine tražbine tužitelja sukladno početno ugovorenoj kamatnoj stopi, ne znači da je kamata ugovorena kao fiksna, i da je sud intervenirao u ugovorni odnos stranaka. Kamatna stopa koja je ponuđena tužiteljici kao potrošaču od strane tuženika kao kreditora prilikom zaključenja ugovora o kreditu, je jasna i određena, prihvaćena od obije govorne strane. Sud u ovom postupku ocjenjuje ništetnim kasnije izmjene kamatne stope, i nije ovlašten intervenirati u ugovorni odnos stranaka na način da određuje kamatnu stopu u nekoj sasvim drugoj visini od one o kojoj stranke nisu međusobno pregovarale, i time zadire u sadržaj odredbi ugovora o kreditu. Stoga je stav suda, da je ispravno vještak utvrdio visinu tražbine u skladu s početno ugovorenom kamatnom stopom, te sud ne prihvaća prigovor tuženika u tom dijelu. Isto tako, u situaciji kada je vjerovnik samostalno ponudio potrošaču smanjenje kamatne stope, ocjena je ovog suda da time nije došlo do povrede interesa potrošača, niti je time narušena ravnoteža u njihovom ugovornom odnosu, pa da bi takva odluka o smanjenju kamatne stope bila ništetna.

60. Tužiteljici pripada i pravo na zakonske zatezne kamate od dana plaćanja pojedinačnih novčanih iznosa na temelju nepoštenih ugovornih odredaba koje je tuženik 1 uračunao prilikom izračuna konverzije kredita pa do dana izvršene konverzije kada su ti iznosi iskorišteni za ispunjenje obveze koje je tužiteljica preuzela sklapanjem Dodatka Ugovora. Naime, ZID ZPK/15 izrijekom ne regulira materijalno pravni učinak ništetnosti ugovorne odredbe propisan čl. 1111. st. 1. ZOO u vezi s čl. 1115. ZOO kojim je propisan opseg vraćanja stečenog bez osnove na način da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

61. S obzirom da specijalnim propisom nije uređeno područje prava na zatezne kamate po osnovi odredbe čl. 1111. ZOO, tada se primjenjuje opći propis, odnosno čl. 1115. ZOO temeljem kojeg tužiteljici pripada pravo na isplatu zatezne kamate od dana plaćanja pojedinačnih novčanih iznosa na temelju nepoštenih ugovornih odredaba uračunatih prilikom izračuna konverzije kredita pa do dana izvršene konverzije.

62. Opisano pravno shvaćanje izraženo je i u oduci Vrhovnog suda RH od 21. prosinca 2022. broj Rev 586/2019 u kojoj se ukazuje da je na 7. sjednici Građanskog odjela VSRH održanoj 13. i 20. prosinca 2022. zauzeto pravno shvaćanje o pravnim učincima sporazuma o konverziji Ugovora o kreditu u CHF u EUR i pravima potrošača, koje prihvaća i ovaj sud i koje glasi: "Potrošač koji je sklopio sporazum o konverziji kredita iz članka 19.c stavka 1. točke 6. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju („Narodne novine“, broj 102/15 - dalje: ZID ZPK), nakon sklapanja tog sporazuma, ima pravo u skladu s općim propisom iz članka 1111. stavak 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05 - dalje: ZOO), na isplatu pripadajućih zateznih kamata na više plaćene iznose koji je potrošaču banka uračunala prilikom izračuna konverzije kredita u skladu s člankom 19.c ZID ZPK obračunatih u skladu s člankom 1115. ZOO od dana svake pojedine uplate do dana izvršene konverzije.“

63. Odredbom čl. 1115. ZOO-a propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.

64. Kako se po osnovi povrata stečenog bez osnove, moraju vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, to je osnovan zahtjev tužitelja za isplatu sa zakonskom zateznom kamatom na iznos od 20.444,39 eura počevši od dana konverzije, te na iznos od 5.177,16 eura počevši od dana presuđenja do isplate, sve pobliže opisano kao u točki III. izreke ove presude sve pozivom na čl. 1115. ZOO-a.

65. Sud je odbio dio zahtjeva tužitelja u kojem zahtjeva utvrđenje ništetnim kamatne stope iz čl. 4 ugovora o kreditu u cijelosti, jer je ocjena suda da je tuženik povrijedio zakonske odredbe samo u dijelu u kojem je tuženiku dana mogućnost jednostrano mijenjati kamatnu stopu, kako je naprijed navedeno, ali nije ništetna ugovorna odredba kojom je ugovorena promjenjiva kamatna stopa u cijelosti, jer tužitelj u tužbi niti ne navodi razloge zbog kojih bi takva ugovorna odredba bila u cijelosti ništetna.

66. Stoga je valjalo u tom dijelu odbiti zahtjev tužitelja i presuditi kao u točki V. izreke presude.

67. Tužitelju je temeljem odredbe čl. 154. stavak 1. ZPP-a priznat parnični trošak zastupanja po punomoćniku odvjetniku budući je u cijelosti uspio u sporu, i to imajući u vidu vrijednost predmeta spora (vrijednost boda 250), i to trošak sastava tužbe u iznosu od 500,00 eur (Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika), trošak pristupa na tri ročišta u iznosu 500,00 eura svako (Tbr. 9. t. 1. Tarife), trošak sastava podneska od dana 8. lipnja 2023., 10. ožujka 2025. i 2. prosinca 2024. u iznosu od 500,00 eura (Tbr. 8. t. 1 Tarife), uvećano za pdv 25% (875 00 eura), trošak vještačenja u iznosu od 600,00 eura, odnosno parnični trošak u iznosu od 4.975,00 eura. Stoga je valjalo presuditi kao u točki IV. izreke presude

68. S preostalim dijelom zahtjeva za naknadu parničnog troška kao previsoko postavljenim i budući isti nije bio nužan za vođenje postupka, sud nije prihvatio, pa je u tom dijelu kao previsoko postavljen zahtjev tužitelja za nadoknadu parničnog troška odbijen. Stoga je valjalo presuditi kao u točki V. izreke presude

U Rijeci 12. rujna 2025.

Sutkinja:

Danijela Mandekić Lerga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude može se izjaviti žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, a o istoj odlučuje Županijski sud.

DNA:

- pun. tužitelja

- pun. 1-tuženika 1

- 2-tuženici

- pun. 3-tuženika

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte