REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: P-5448/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lauri Crnić Klapšić, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice JO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnik Filip Galić, odvjetnik u Odvjetničkom društvu Pečarević & Relić u Zagrebu, protiv tuženika Republike Hrvatske, OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po Općinskog građanskom državnom odvjetništvu u Zagrebu, radi naknade štete, nakon glavne i javne rasprave zaključene 4. rujna 2025. u prisutnosti punomoćnika tužiteljice Filipa Galića, odvjetnika i zastupnika tuženika NO, zamjenika Općinskog građanskog državnog odvjetnika, 12. rujna 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev, koji glasi:

"I. Nalaže se tuženiku REPUBLIKA HRVATSKA, Trg Sv. Marka 6, OIB: 52634238587 isplatiti tužiteljici JO, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] u roku od 15 dana iznos od 2.123,56 EUR sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja se određuje čl.29. Zakona o obveznim odnosima koje teku od presuđenja do isplate.

II. Nalaže se tuženoj platiti tužiteljici troškove parničnog postupka u roku od 15 dana, sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj čl.29. Zakonom o obveznim odnosima koja teče od presuđenja do isplate."

II. Nalaže se tužiteljici JO iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] naknaditi tuženiku Republici Hrvatskoj, OIB: 52634238587 troškove parničnog postupka u iznosu od 450,00 EUR sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj čl. 29. Zakonom o obveznim odnosima koja teče od 12. rujna 2025. do isplate, sve u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da je bila dioničar trgovačkog društva CROATIA BANKA d.d., Zagreb, Roberta Frangeša Mihanovića 9 (ranije: Zagreb, Kvaternikov trg 9), OIB: [osobni identifikacijski broj] na dan 23. rujna 1999. i to sa ukupno 80 dionica, nominalne vrijednosti od 200,00 kn odnosno 26,54 eura po dionici, odnosno ukupnog iznosa od 2.123,56 eura. Dana 23. rujna 1999., Vlada Republike Hrvatske donijela je Odluku o sanaciji i restrukturiranju Croatia banke d.d. (Narodne novine 98/99) i to na temelju čl. 11. st. 1., a u svezi s čl. 12. Zakona o sanaciji i restrukturiranju banaka (Narodne novine, broj 44/99), na prijedlog Hrvatske narodne banke od 18. lipnja 1999. sljedećeg sadržaja:

I.

Pokreće se postupak sanacije i restrukturiranja Croatia banke d.d., Zagreb (u daljnjem tekstu: Banka). Postupak sanacije i restrukturiranja Banke provodi Državna agencija za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka (u daljnjem tekstu: Agencija) u skladu sa Zakonom o sanaciji i restrukturiranju banaka i Zakonom o Državnoj agenciji za osiguranje štednih uloga i sanaciju banaka (Narodne novine, br. 44/94 i 79/98).

II.

Utvrđuje se da Banka na dan 31. svibnja 1999. godine iskazuje:

a) rizične plasmane i potencijalne obveze u iznosu od 1.809 milijuna kuna, u kojima su sadržani i potencijalni gubici od 517 milijuna kuna;

b) sumnjiva i sporna potraživanja kojima su u cijelosti terećeni troškovi Banke u iznosu od 446 milijuna kuna;

c) gubitke iz poslovanja u 1998. godini i poslovanja od 1. siječnja do 31. svibnja 1999. godine u iznosu od ukupno 622,2 milijuna kuna.

III.

Gubici iz poslovanja otpisuju se na teret bruto temeljnog kapitala u iznosu od 277,1 milijuna kuna i na teret posebnih rezervi za neidentificirane gubitke u iznosu od 8,6 milijuna kuna.

IV.

Agencija će za sanaciju Banke osigurati 553,5 milijuna kuna od toga:

a) iznos od 336,5 milijuna kuna za pokriće gubitka iz poslovanja, koji se nisu mogli otpisati na teret bruto temeljnog kapitala odnosno posebnih rezervi za neidentificirane gubitke i

b) iznos od 217 milijuna kuna sredstava neophodnih za početnu dokapitalizaciju Banke.

Sumnjiva i sporna potraživanja u iznosu od 336,5 milijuna kuna prenose se na Agenciju.

V.

Agencija će za sanaciju Banke iz točke IV. ove Odluke izdati obveznice u iznosu od 553,5 milijuna kuna s rokom dospijeća 20. travnja 2000. godine uz 7,5% kamata.

VI.

Nova početna bilanca Banke izradit će se sa stanjem 1. lipnja 1999. godine.

VII.

Danom objave ove Odluke povlače se i poništavaju dosadašnje dionice Banke. Banka će izdati nove dionice u iznose od 217 milijuna kuna koje će se u cijelosti prenijeti u vlasništvo Agencije.

VIII.

Danom objave ove Odluke prestaju funkcije Skupštine i Nadzornog odbora Banke, te ovlaštenja Uprave Banke, kao i prava dioničara Banke koja su im pripadala na osnovi dosadašnjih dionica.

Direktor Agencije imenovat će osobu ovlaštenu za upravljanje i zastupanje Banke u razdoblju trajanja postupka sanacije Banke.

Danom imenovanja osobe iz stavka 2. ove točke prestat će sve ovlasti privremenog upravitelja Banke, imenovanog Odlukama Savjeta Hrvatske narodne banke broj: O.br. 474/99, od 23. veljače 1998. godine i O.br. 519/99, od 23. kolovoza 1999. godine.

IX.

Ova Odluka stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.

Klasa:450-02/99-02/07 Urbroj:5030116-99-3 Zagreb, 23. rujna 1999.

Rečenom odlukom, konkretno čl. VII., sve dionice su povučene i poništene, odnosno, prestale su postojati.

1.1. Nadalje, tužiteljica ističe da su, po donošenju predmetne Odluke, više pojedinačnih dioničara pokrenuli postupak pred Ustavnim sudom radi ocjene suglasnosti Odluke s odredbama iz čl. 48. st.1., čl.49. i čl. 50. Ustava RH te postupak radi ocjene ustavnosti Zakona o sanaciji i restrukturiranju banaka (dalje: ZSiRB). Odlukom Ustavnog suda od 30. siječnja 2003. postupci su obustavljeni jer je Zakon o sanaciji i restrukturiranju banaka iz 1994. prestao važiti 31. svibnja 2000. Samim time, Ustavni sud je zauzeo stav da su prestale postojati pretpostavke za ocjenu ustavnosti Odluke Vlade RH kao i ZSiRB. Ustavni sud je nadalje uputio sve dioničare da ostvaruju svoja prava u parničnom postupku putem mjerodavnih odredbi Zakona o obveznim odnosima, a mogućnost pravne zaštite protiv eventualnih povreda prava osnivača i bivših dioničara postoji i na temelju odredbi čl.19. tadašnjeg Zakona o sudovima pred trgovačkim sudovima.

1.2. Tužiteljica dalje ukazuje da su pred Trgovačkim sudom u Zagrebu vođeni brojni parnični postupci, koje su dioničari pokretali protiv Croatia banke d.d. i Državne agencije za osiguranje štednih depozita (dalje: DAB), kojima je traženo da se utvrde da su dioničari s brojem dionica Croatia banke d.d., koliko su imali u vrijeme donošenja sporne Odluke Vlade RH te da se izda isprava kojom će se te dionice upisati u knjigu dionica, a podredno da presuda zamijeni takvu ispravu. Svi parnični postupci su završili odbijajućim presudama. Također, svi pravni lijekovi koje su dioničari kasnije poduzimali, uključujući i ustavne tužbe, su završavali odbijanjem njihovih zahtjeva. Presudom Europskog suda za ljudska prava u Strasbourgu (dalje: ESLjP) od 19. studenog 2020. u predmetu PROJECT-TRADE d.o.o. protiv REPUBLIKE HRVATSKE broj 1920/2014, u činjenično i pravno identičnom predmetu, presuđeno je da je Republika Hrvatska povrijedila odredbe iz čl.1. Protokola 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, odnosno vlasnička prava tog trgovačkog društva. Također je utvrđena i povreda na pristup sudu iz čl. 6. Konvencije, kao i pravo na suđenje u razumnom roku.

1.3. Vezano za povredu čl. 1. Protokola 1. Konvencije, ESLjP je utvrdio kako Odluka Vlade Republike Hrvatske predstavlja miješanje u pravo podnositelja zahtjeva na mirno uživanje vlasništva. Takvo miješanje, po stavu ESLjP-a, nije ispunilo procesnu pretpostavku zakonitosti. Da bi miješanje bilo zakonito, ono mora biti popraćeno dovoljnim postupovnim jamstvima protiv proizvoljnosti, uključujući i mogućnost djelotvornog osporavanja predmetne mjere. S tim rečenim, Odluka Vlade RH je predstavljala podzakonski akt, što je značilo da je ne može preispitivati niti jedno upravno tijelo. Niti jedno pravosudno tijelo nije u tom kontekstu nikada preispitivalo tu Odluku te dioničarima (posljedično i podnositelju zahtjeva, društvu PROJECT-TRADE d.o.o.) nije dana mogućnost da djelotvorno ospore pobijanu mjeru. Suštinski rečeno, dioničaru nisu dana dovoljno postupovna jamstva od arbitrarnosti te stoga miješanje nije bilo zakonito. U toj presudi ESLjP se dalje nije bavio utvrđivanjem ostalih pretpostavki (svrhovitosti, razmjernosti, itd.) upravo zato jer element zakonitosti u miješanje u pravo vlasništva, nije bio ispunjen. Protiv predmetne presude, Republika Hrvatska je 19. veljače 2021. zatražila da Veliko Vijeće preispita navedenu presudu, međutim, zahtjev je odbijen od strane odbora od pet sudaca, 19. travnja 2021., čime je presuda u predmetu PROJECT TRADE d.o.o. c/a REPUBLIKA HRVATSKA postala konačna. U činjenično identičnom predmetu, ESLjP je istovjetnu presudu donio i u predmetu broj 46998/2015 SCOTT BADER d.o.o. i MILETIĆ protiv Hrvatske od 02. prosinca 2021.

1.4. Tužiteljica dalje ističe da je ratifikacijom Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda, što je Republika Hrvatska učinila 05. studenog 1997., Konvencija postala dio njezinog unutarnjeg pravnog poretka (čl.141. Ustava Republike Hrvatske). Sve presude i odluke u predmetima protiv Republike Hrvatske su obvezujuće za državu, što znači da je Republika Hrvatska dužna poduzeti sve mjere za izvršenje pojedine presude te osigurati da se takve povrede ne ponavljaju u budućnosti.

1.5. U konkretnoj pravnoj stvari, tužiteljica navodi da je pretrpjela materijalnu štetu na način da je protuzakonito ostala bez svojih dionica. Samim time, ostali su bez, ne samo imovinskih prava, već i upravljačkih prava nad CROATIA BANKOM d.d. Štetu je počinila država svojim protupravnim postupanjem, koju protupravnost je utvrdio sam ESLjP. Element protupravnosti, se ostvario konačnošću presude broj 1920/2014, koja je nastupila 19. travnja 2021. Iako se radilo o presudi u pojedinačnom predmetu, valja reći da je Odluka Vlade RH imala za posljedicu zadiranje u imovinska i upravljačka prava svih dioničara, pa tako i ovdje tužiteljicu. Materijalnu štetu čini sav udio u temeljnom kapitalu Croatia banke d.d., kojeg je tužiteljica kao dioničar uplatila u cijelosti. Sukladno odredbi iz čl.14. Zakona o sustavu državne uprave (dalje: ZSDU), štetu, koja fizičkoj ili pravnoj osobi nastane nezakonitim ili nepravilnim obavljanjem poslova državne uprave, nadoknađuje Republika Hrvatska. Odredba čl. 2. st.2. ZSDU- a, sustavom državne uprave usmjerava i nadzire Vlada Republike Hrvatske. Tužiteljica je, sukladno odredbi iz čl.186.a. Zakona o parničnom postupku, ustala sa zahtjevom za mirnim rješenjem spora protiv tuženika, koji ga je dopisom posl.br. N-DO-12/2024 od 30.4.2024. odbio, pa predlaže sudu donijeti presudu, kojom će se tuženiku naložiti isplata iznosa od 2.123,56 € s pripadajućim kamatama i troškovima postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženik osporava navode tužbe, tužbeni zahtjev, osnovu i visinu te ističe prigovor zastare. Posebno osporava visinu tužbenog zahtjeva, koja je postavljena na način da se broj dionica pomnoži sa nominalnom vrijednosti dionice u trenutku osnivanja društva. Takav izračun je pogrešan budući da štetu predstavlja tržišna vrijednost dionice u trenutku na 23. rujna 1999., tj. u trenutku poništenja, a nominalna vrijednost dionice je zapravo kao dio temeljnog kapitala knjigovodstvena vrijednost, a ne tržišna. Zbog lošeg poslovanja Croatia banke d.d. na dan 23. rujna 1999. dionice te banke tržišno nisu vrijedile ništa, jer je banka bila u gubicima zbog čega je donesena odluka o sanaciji banke. Iz navedenog je očito da tužitelj uopće nije pretrpio štetu, te da su zastarni rokovi odavno protekli jer je navodna šteta nastala 23. rujna 1999. kada su (toč. VII) samom objavom Odluke o sanaciji Croatia banke d.d. povučene i poništene dotadašnje dionice.

2.1. Odlukom Vlade Republike Hrvatske o sanaciji i restrukturiranju Croatia banke d.d. (Narodne novine, broj 98/99) od 27. rujna 1999. dionice tužitelja iskorištene za pokriće gubitaka Croatia banke d.d. koji su iznosili 622,3 milijuna kuna i posljedica su lošeg poslovanja banke, a za što ne može biti odgovorna Republika Hrvatska nego upravo dioničari. Temeljni kapital nije bio dovoljan za pokriće svih gubitaka, već je Agencija Odlukom Vlade Republike Hrvatske o sanaciji i restrukturiranju Croatia banke d.d. od 23. rujna 1999. pokrila preostali gubitak u iznosu od 348,9 milijuna kuna i zatim uplatila dodatnih 204,6 milijuna kuna neophodnih za početnu dokapitalizaciju banke. Dakle, obzirom na izrazito značajne iznose gubitaka i dokapitalizacije jasno je da su dionice tužitelja vrijedile 0,00 kuna. Alternativa sanaciji i dokapitalizaciji Croatia banke d.d. bila je stečaj u kojem se dioničari svrstavaju u niži isplatni red te se namiruju tek ako i kad se namire svi ostali vjerovnici banke, što sve pak ovisi o raspoloživoj imovini kreditne institucije u stečaju. Također, u slučaju stečaja kreditna institucija prestaje sa radom i uklanja se sa tržišta.

2.2. Dakle, tužiteljica bi morala dokazati da je imovina banke bila takva da bi se ona, u slučaju otvaranja stečajnog postupka, namirila kao vjerovnik nižeg isplatnog reda i to nakon namirenja vjerovnika viših isplatnih redova te obveza stečajne mase. Dalje izlaže hipotetski slučaj otvaranja stečajnog postupka nad Croatia bankom d.d. te koje bi obveze tada imala Agencija. Još izlaže o tome da je postupak sanacije provodio DAB, dok je trošak sanacije, koji je proizašao iz Odluke o sanaciji, ugovora i sporazuma podmiren iz državnog proračuna Republike Hrvatske direktno ili putem DAB-a, a sam postupak sanacije je dovršen privatizacijom i prodajom banka. Odredbe tadašnjeg Zakona o sanaciji i restrukturiranju banaka (dalje: ZSRB) predviđaju ista rješenja u postupku sanacije kao i današnja važeća II regulativa, pa tako previda prestanak vlasništva nad dionicama nakon što je kapital upotrijebljen za pokriće gubitaka. Nadalje, Republika Hrvatska je bila u obvezi implementirati Direktivu 2014/59/IU Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi i okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava (dalje: BRRD). u svoj zakonodavni okvir te je navedena obveza ispunjena donošenjem Zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava (dalje: ZOSI, NN 19/15). time da je prilikom donošenja istog poštovana sva predviđena procedura pri Europskoj Komisiji.

2.3. Odredbe ranijeg ZSRB-a, kao i današnjeg zakonskog okvira, ZOSI (NN 146/20, 21/22, 27/24) i Direktive 2014/59/EU (Europskog parlamenta i Vijeća od 15. svibnja 2014. o uspostavi okvira za oporavak i sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava (dalje: BRRD), predviđaju da vlasništvo dionica dioničara prestaje nakon što je kapital na temelj u kojeg su izdane upotrijebljen za pokriće gubitaka banke. Dakle, teret sanacije i prema sadašnjem relevantnom zakonodavnom okviru Europske unije prvi snose upravo dioničari. Identična situacija je i u nacionalnom zakonodavstvu gdje, sukladno općim načelima sadržanim u odredbama čl. 7. ZOSI-a. dioničari prvi snose gubitke. Kod sanacije/restrukturiranja kreditne institucije cilj je izbjegavanje većeg štetnog učinka na financijsku stabilnost, posebno sprječavanjem širenja štetnih učinaka na financijski sustav, uključujući i njihovo širenje na tržišnu infrastrukturu, te održavanje tržišne discipline. Također, u skladu sa propisanim zaštitnim mjerama u BRRD-u odnosno ZOSI-u vjerovnici ne trpe veće gubitke od onih koje bi pretrpjeli da je otvoren stečajni postupak, a za procjenu položaja dioničara i vjerovnika u stečajnom postupku relevantan je trenutak otvaranja sanacijskog postupka nad bankom.

2.4. Osim toga, bivši dioničari Croatia banke d.d. nikada nisu osporavali odluke HNB-a o postavljanju privremenog upravitelja ili odluke Vlade o sanaciji i restrukturiranju te banke pred Upravnim sudom. Nadalje, u predmetu Project trade d.o.o. c/a RH Europski sud za ljudska prava je donio presudu iz koje se iščitavaju isključivo postupovne povrede, dakle nije se radilo o povredama materijalne prirode. Europski sud za ljudska prava nije ulazio u ocjenu i odlučivanje o samom postupku sanacije Croatia banke d.d. niti njezinim posljedicama, niti je odlučivao o naknadi štete podnositelju zahtjeva. ESLJP se suzdržao od davanja mišljenja o svrhovitosti Odluke Vlade RH o sanaciji i restrukturiranju Croatia banke d.d. te da li je bila u općem interesu, da li je uspostavljena pravična ravnoteža između zahtjeva od općeg interesa i zaštite prava na mirno uživanje vlasništva. Također, Project trade d.o.o. je pred Trgovačkim sudom u Zagrebu podnio, po konačnosti predmetne presude ESLJP, prijedlog za ponavljanje postupka, a koji prijedlog je pravomoćno odbijen. Nadalje, u predmetu FO u ponovljenom postupku pred Trgovačkim sudom u Zagrebu donesena je prvostupanjska presuda kojom je odbijen tužbeni zahtjev tužitelja.

2.5. Stoga proizlazi da u postupanjima državnih tijela nema elemenata protupravnosti, a također, sama visina štete je dvojbena i time neutvrđena. Naime, na dan otvaranja postupka sanacije je utvrđeno da su gubici iz poslovanja banke više od dvostruko premašivali iznos temeljnog kapitala te da je temeljni kapital iskorišten za pokriće samo dijela dugovanja banke dok je preostali dug saniran na teret sredstava DAB-a te je upravo iz tog razloga donesena odluka o poništenju 405.299 dionica tadašnje Croatia banke d.d. te su prestala sva ovlaštenja tadašnjih dioničara koja su proizlazila iz tih poništenih dionica. Zaključno, istekli su svi rokovi za poduzimanje radnji kojima bi se osporile odluke o otvaranju postupka sanacije, odnosno ostvarila naknada štete, te kako ESLJP u predmetni presudama na koje se poziva uopće nije ulazio u meritum sanacijskog postupka Croatia banke d.d. Temeljem zakonodavnog okvira relevantnog u vrijeme sanacije Croatia banke d.d. Agencija nije imala ovlasti u donošenju predmetne Odluke Vlade Republike Hrvatske, kao ni u postupku koji je prethodio toj Odluci, a koji je u isključivoj nadležnosti Hrvatske narodne banke koja je i utvrdila navedene gubitke banke. Tuženik je dostavio nekoliko presuda donesenih u sudskim postupcima pokrenutim po tužbama bivših dioničara te bilješku sa sastanka HNB-a sa predstavnicima Udruge bivših dioničara Croatia banke d.d., a koju je HNB dostavio Uredu zastupnika RH pred Europskim sudom za ljudska prava prilikom očitovanja za potrebe preispitivanja presude tog suda u predmetu Project trade d.o.o. Slijedom svega navedenog, predlaže odbiti tužbeni zahtjev uz naknadu troška tuženiku uvećanu za pripadajuće zakonske zatezne kamate tekuće po stopi iz članka 29. stavak 2. Zakona o obveznim odnosima od presuđenja do isplate.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je pročitao kompletnu spisu priloženu dokumentaciju i to: presliku potvrde o vlasništvu dionica (list 9-10 spisa), presliku Odluke Vlade RH o sanaciji i restrukturiranju Croatia banke d.d. Zagreb (list 11-12 spisa), presliku rješenja Ustavnog suda RH (list 13-21 spisa), presliku presude i rješenja Pž-6074/14-5 od 8.9.2015. (list 22-28 spisa), presliku presude i rješenja Pž- 3744/06-5 od 16.11.2010. (list 29-36 spisa), presliku presude i rješenja P-3792/03 od 21.2.2006. (list 37-42 spisa), presliku presude i rješenja Pž-3774/06 od 18.6.2008. (list 43-50 spisa), presliku Odluke USRH od 2.10.2013. (list 51-56 spisa), presliku presude ESLjP od 19.11.2020. (list 57-102 spisa), presliku analize presude od 15.10.2021. (list 103-106 spisa), presliku obavijesti Velikog Vijeća od 21.4.2021. (list 109-110 spisa), presliku presude ESLjP od 2.12.2021. (list 112-126 spisa), presliku presude ESLjP od 25.6.2024. (list 127-136 spisa), presliku presude ESLjP od 11.6.2024. (list 137-146 spisa), presliku zahtjeva za mirno rješenje spora i odgovora na isti (list 147-155 spisa), presliku prijedloga djelomičnog obeštećenja dioničara (list 255-260 spisa), Vodič kroz članak 1. Protokola br. 1 uz Europsku konvenciju o ljudskim pravima ESLjP od 31.8.2022. (list 386-481 spisa), presliku zapisnika od 12.3.2025. posl.br. P-9258/23- 21 (list 486-492 spisa), zapisnik Trgovačkog suda u Zagrebu, posl.br. P-1211/2024 od 10.4.2025. (list 494-498 spisa), presliku zapisnika posl.br. P-9533/2023-25 od 7.5.2025. (list 501-503 spisa), a pročitana je i priložena sudska praksa te izdvojena i stručna mišljenja (list 165-217, 233-254, 261-328, 336-358, 374-381, 522-635 spisa). Sud je u konkretnoj situaciji odlučio da se neće izvoditi drugi dokazi, osim čitanjem dokumentacije u spisu, pa je glavna rasprava zaključena.

4. Na temelju izvedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svakog za sebe i u njihovoj ukupnosti, sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje: ZPP) ovaj sud nalazi tužbeni zahtjev neosnovanim, a kako je navedeno u izreci ove presude.

5. Nije među strankama sporno da je tužiteljica bila dioničar Croatia banke d.d. sa ukupno 80 dionica, nominalne vrijednosti 1 dionice 200,00 kn, a kako to jasno proizlazi iz preslike potvrde o vlasništvu dionica (list 9 spisa). Nesporno je i to da je Vlada Republike Hrvatske donijela Odluku o sanaciji i restrukturiranju Croatia banke d.d. Zagreb (list 11,12 spisa), ali je sporno ima li tužiteljica pravo na obeštećenje jer smatra da je nezakonito ostala bez svojih dionica. Sporan je i nastup zastare.

6. Prvenstveno, u odnosu na istaknuti prigovor zastare valja navesti da je u pravu tužiteljica kada tvrdi da se u konkretnoj situaciji početak tijeka zastarnog roka ima vezati za trenutak konačnosti odluke u predmetu PROJECT-TRADE d.o.o. c/a RH. Naime, tek je konačnošću presude ESLjP (19.4.2021.) počeo teći zastarni rok za naknadu štete tužiteljici jer je tek donošenjem te odluke Europski sud za ljudska prava utvrdio povredu Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda te čl. 1. Protokola 1. uz tu Konvenciju, a na štetu dioničara, među kojima je i ovdje tužiteljica, zbog čega, po ocjeni ovog suda, rok za zastaru tražbine s naslova naknade štete može početi teći tek od donošenja te odluke, a ne od donošenja sporne Odluke, tj. od 1999. godine. To stoga jer tužiteljica nije prije donošenja odluke ESLJP-a niti mogla pokretati postupke za naknadu štete po tom osnovu jer je Ustavni sud Republike Hrvatske, povodom ustavne tužbe, obustavio postupak prijedloga za pokretanje ocjene suglasnosti s Ustavom i zakonom Odluke o sanaciji i restrukturiranju Croatia banke d.d., a redovni su sudovi u Republici Hrvatskoj odbijali tužbe i zahtjeve dioničara, kako za utvrđenje da su dioničari, tako i za prijenos u vlasništvo dionica i njihova upisa u knjigu dionica, zbog čega se tužiteljici ne može staviti na teret da je takve zahtjeve mogla podnositi odmah nakon donošenja sporne Odluke, 1999. godine, pa se njezino saznanje za štetu i osobu koja je počinila štetu može računati tek od konačnosti odluke Europskog suda za ljudska prava u predmetu Project Trade d.o.o. protiv Republike Hrvatske, tj. 19.4.2021.

7. Međutim, tužba je u ovom predmetu podnesena sudu 20.9.2024., a zahtjev za mirno rješenje spora, prema dokumentaciji koja prileži spisu podnesen je 18.7.2024. (list 147-152 spisa), iako u tužbi tužiteljica navodi da je isti podnijela s datumom 31.1.2024., što međutim, ne odgovara istini jer spisu ne prileži zahtjev s tim datumom, već sa datumom 18.7.2024. (l-147-152). Naime, s tim datumom (18.7.2024.) stoji štambilj Općinskog građanskog državnog odvjetništva na zahtjevu tužiteljice, a u podnožju zahtjeva, prije potpisa stoji da je isti sačinjen 15.7.2024. Prema tome, jasno je da je istekao trogodišnji zastarni rok propisan odredbom čl. 230.st.1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08,125/11,78/15, 29/18,126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje: ZOO) jer je od 19.4.2021. do 18.7.2024. protekao vremenski rok od 3 godine, dva mjeseca, 4 tjedna i 1 dan.

8. Još treba napomenuti da u konkretnoj situaciji ne dolazi do primjene duljeg (objektivnog) roka od pet godina jer se taj rok primjenjuje tek onda kad subjektivni rok od tri godine od saznanja za štetu i počinitelja istječe izvan petogodišnjeg roka.

9. Imajući na umu da je zahtjev tužiteljice neosnovan zbog nastupa zastare, sud nije smatrao potrebnim elaborirati ostale elemente, koji se odnose na odgovornost države i osnovanost zahtjeva te je odlučio kao u izreci presude pod točkom I.

10. Na temelju odredbe čl. 154. st. 1. i čl. 154.a. ZPP-a sud je naložio tužiteljici da tuženiku naknadi troškove parničnog postupka, a koji se sastoje od troškova zastupanja po državnom odvjetništvu, a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 138/23; dalje: OT), sukladno čl. 162. ZPP-a. Troškovi tuženika sastoje se od troškova sastava odgovora na tužbu 100 bodova (Tbr. 8/1 OT) i zastupanja na ročištima 7.5.2025. 25 bodova (Tbr. 9/5 OT) i 4.9.2025. 100 bodova (Tbr. 9/1 OT) ili ukupno 225 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € iznosi 450,00 €. Tuženik ima pravo na zatražene zakonske zatezne kamate na dosuđeni trošak od presuđenja, po odredbi čl. 151.st.3. ZPP i po stopi iz čl. 29. st. 2. ZOO-a. Tuženiku nije dosuđen kao potreban zatraženi trošak sastava odgovora na zahtjev za mirno rješenje spora jer je u bitnom istovjetan odgovoru na tužbu za koji je tuženiku dosuđen trošak. Također, tuženiku nije dosuđen kao potreba u smislu čl. 155. ZPP-a zatraženi trošak sastava podnesaka od 14.2.2025. i 20.5.2025. jer istima ne iznosi nikakve nove okolnosti ili činjenice, koje bi bile odlučne za donošenje presude niti u tim podnescima dodatno elaborira o prigovoru zastare, uslijed kojeg je u konačnici zahtjev tužiteljice odbijen.

Zagreb, 12. rujna 2025.

Sudac:

Laura Crnić Klapšić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe županijskom sudu, koja se podnosi pisano u četiri istovjetna primjerka, putem ovoga suda. Žalba se podnosi u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

-od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu i uručenje presude, bez obzira da li je stranka na to ročište pristupila, odnosno

-od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

DNA:

- pun. tužitelja

- tuženiku po OGDO