Republika Hrvatska

Općinski sud u Rijeci

Rijeka, Žrtava fašizma 7

Poslovni broj Pr-172/2022-32

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Mariji Predovan Matoković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Borisu Gregoviću, odvjetniku iz Odvjetničkog ureda Gregović iz Rijeke, protiv tuženika Kliničkog bolničkog centra Rijeka, Rijeka, Krešimirova 42, OIB: 40237608715, radi naknade štete, nakon glavne javne rasprave, zaključene 7. srpnja 2025., u prisutnosti punomoćnika tužitelja Krešimira Bagića, odvjetnika u Rijeci i punomoćnice tuženika KĆ, dipl. iur. zaposlene kod tuženika, objavljene 12. rujna 2025.,

p r e s u d i o  j e

1. Nalaže se tuženiku Kliničkom bolničkom centru Rijeka, Rijeka, Krešimirova 42, OIB: 40237608715, isplatiti tužitelju ZĆ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 10.901,43 eura neto s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godinu dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, a od 1. siječnja 2023. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2024. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom na pojedine iznose kako slijedi:

- na iznos od 230,40 eura, počevši od 1.8.2020. pa do isplate,

- na iznos od 230,40 eura, počevši 0d 1.9.2020. pa do isplate,

- na iznos od 230,40 eura, počevši 0d 1.10.2020. pa do isplate,

- na iznos od 230,40 eura, počevši 0d 1.11.2020. pa do isplate,

- na iznos od 230,40 eura, počevši od 1.12.2020. pa do isplate,

- na iznos od 230,40 eura, počevši od 1.1.2021. pa do isplate,

- na iznos od 231,69 eura, počevši od 1.2.2021. pa do isplate,

- na iznos od 231,69 eura, počevši od 1.3.2021. pa do isplate,

- na iznos od 231,69 eura, počevši od 1.4.2021. pa do isplate,

- na iznos od 231,69 eura, počevši od 1.5.2021. pa do isplate,

- na iznos od 231,69 eura, počevši od 1.6.2021. pa do isplate,

- na iznos od 231,69 eura, počevši od 1.7.2021. pa do isplate,

- na iznos od 237,40 eura, počevši od 1.8.2021. pa do isplate,

- na iznos od 237,40 eura, počevši od 1.9.2021. pa do isplate,

- na iznos od 237,40 eura, počevši od 1.10.2021. pa do isplate,

- na iznos od 237,40 eura, počevši od 1.11.2021. pa do isplate,

- na iznos od 237,40 eura, počevši od 1.12.2021. pa do isplate,

- na iznos od 237,40 eura, počevši od 1.1.2022. pa do isplate,

- na iznos od 242,71 eura, počevši od 1.2.2022. pa do isplate,

- na iznos od 242,71 eura, počevši od 1.3.2022. pa do isplate,

- na iznos od 242,71 eura, počevši od 1.4.2022. pa do isplate,

- na iznos od 242,71 eura, počevši od 1.5.2022. pa do isplate,

- na iznos od 242,71 eura, počevši od 1.6.2022. pa do isplate,

- na iznos od 242,71 eura, počevši od 1.7.2022. pa do isplate,

- na iznos od 257,72 eura, počevši od 1.8.2022. pa do isplate,

- na iznos od 257,72 eura, počevši od 1.9.2022. pa do isplate,

- na iznos od 257,72 eura, počevši od 1.10.2022. pa do isplate,

- na iznos od 257,72 eura, počevši od 1.11.2022. pa do isplate,

- na iznos od 257,72 eura, počevši od 1.12.2022. pa do isplate,

- na iznos od 257,72 eura, počevši od 1.1.2023. pa do isplate,

- na iznos od 271,57 eura, počevši od 1.2.2023. pa do isplate,

- na iznos od 271,57 eura, počevši od 1.3.2023. pa do isplate,

- na iznos od 271,57 eura, počevši od 1.4.2023. pa do isplate,

- na iznos od 271,57 eura, počevši od 1.5.2023. pa do isplate,

- na iznos od 271,57 eura, počevši od 1.6.2023. pa do isplate,

- na iznos od 271,57 eura, počevši od 1.7.2023. pa do isplate,

- na iznos od 294,32 eura, počevši od 1.8.2023. pa do isplate,

- na iznos od 294,32 eura, počevši od 1.9.2023. pa do isplate,

- na iznos od 294,32 eura, počevši od 1.10.2023. pa do isplate,

- na iznos od 294,32 eura, počevši od 1.11.2023. pa do isplate,

- na iznos od 294,32 eura, počevši od 1.12.2023. pa do isplate,

- na iznos od 294,32 eura, počevši od 1.1.2024. pa do isplate,

- na iznos od 306,57 eura, počevši od 1.2.2024. pa do isplate,

u roku od 15 dana.

2. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi trošak postupka u visini od 2.282,50 eura s pripadajućom zateznom kamatom po stopi koja se od 1. siječnja 2024. određuje za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, tekućom od dana presuđenja pa do isplate, u roku 15 dana, dok se s preostalim dijelom zahtjeva odbija kao neosnovanim.

r i j e š i o  j e

I. Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom od 7. veljače 2024.

II. Dopušta se preinaka tužbe učinjena podneskom od 8. travnja 2025.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je kao rendgenski tehničar cijeli svoj radni vijek – 35 godina, proveo radeći u zoni ionizirajućeg zračenja kod tuženika u Zavodu za nuklearnu medicinu te je kod istog nastupila profesionalna bolest odnosno bolest vezana uz obavljanje posla. Zbog iste je najprije dugo vremena bio na bolovanju, a potom je ostvario pravo na invalidsku mirovinu. Tužitelj je zbog dobivene profesionalne bolesti vodio parnicu protiv tuženika, a sve kako bi mu isti kao odgovorna osoba – poslodavac, zbog narušenog zdravlja naknadio nastalu štetu. Zbog nastale profesionalne bolesti tužitelj je ostvario pravo na invalidsku mirovinu koja je bila znatno niža od iznosa plaće koju bi ostvarivao da je nastavio s radom kod tuženika. Tražeći naknadu štete zbog izgubljene zarade po navedenom osnovu, tužitelj je protiv tuženika vodio parnice na Općinskom sudu u Rijeci i to pod poslovnim brojem P-2731/10 i poslovnim brojem P-781/2014, te je temeljem istih ostvario pravo na naknadu štete s osnova izgubljene zarade. Tužitelj trenutno, a također radi utvrđivanja prava na izgubljenu zaradu, vodi kod ovoga suda parnicu radi utvrđivanja prava na izgubljenu zaradu za razdoblje od srpnja 2018. do lipnja 2020. i to pod poslovnim brojem Pr-380/2020-19. Tužitelj je rođen **.**.1946. te je dana 29. listopada 2011. navršio 65 godina života. Da radom kod tuženika nije zadobio profesionalno oboljenje isti bi tada otišao u starosnu mirovinu koja bi, prema izračunu sudskog vještaka danas bila veća za cca 1.500,00 kn mjesečno od iznosa invalidske mirovine koju je primao do siječnja mjeseca 2015. Tužitelju je tada, sa danom 1. siječnja 2015. invalidska mirovina, po službenoj dužnosti, prevedena u starosnu s time da je iznos starosne mirovine ostao identičan iznosu invalidske mirovine. Tužitelj trenutno prima starosnu mirovinu u visini od 4.629,50 kn. Međutim, da je otišao u starosnu mirovinu sa 65 godina života ista bi bila veća i to upravo za naprijed navedenih 1.500,00 kn Tužitelj je pravo na isplatu opisane razlike (štete za koju je odgovoran tuženik ) ostvario dijelom temeljem točke 4. presude poslovnog broja P-781/14 donesene 14. kolovoza 2014. i to za razdoblje od studenoga 2011. do srpnja 2014., dok mu je za razdoblje od kolovoza 2014. pa sve do siječnja mjeseca 2017. tuženik dobrovoljno – mirnim putem naknađivao predmetni gubitak. Za razdoblje od veljače 2017. do lipnja 2018., odnosno za razdoblje od srpnja 2018. do lipnja 2020. tužitelj je bio prisiljen pokrenuti parnicu obzirom tuženik nije želio mirnim putem nastaviti sa nadoknađivanjem tužiteljevog gubitka. Tuženik nakon siječnja 2017. nije izvršio niti jednu uplatu, a kako bi istom kompenzirao gubitak i naknadio štetu koju tužitelj trpi. Tužitelj se pisanim putem obratio tuženiku te tražio obrazloženje zbog čega se stalo s isplatama mirnim putem, no od istoga nije dobio nikakvo obrazloženje. Tužitelj je sudskim putem bio prisiljen ostvarivati svoje pravo na isplatu razlike između Invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rada koja je kasnije prevedena u starosnu mirovinu, a koju je ostvario temeljem profesionalne bolesti koju je zadobio radom kod tuženika i starosne mirovine koju bi primao da je u mirovinu otišao s 65 godina u parnici poslovnog broja Pr-370/2017 i to za razdoblje od veljače 2017. do lipnja 2018., te za razdoblje srpnja 2018. do lipnja 2020. u parnici poslovnog broja Pr-380/2020. Međutim, tužitelj i nakon lipnja 2020. po naprijed opisanom osnovu trpi financijski gubitak i to u visini od 1.500,00 kn mjesečno. Isti je tako u razdoblju od srpnja 2020. do travnja 2022. pretrpio gubitak od 33.000,00 kn. (22 mjeseca x 1.500,00 kn= 33.000,00 kn). Slijedom navedenog, predlaže da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev, uz naknadu parničnog troška.

2. Tužitelj je precizirani tužbeni zahtjev postavio u podnesku od 7. veljače 2024. (stranica 49-51 spisa), na način da je proširio isti za daljnje razdoblje tj. od srpnja 2020. do siječnja 2024., a posljedično tome i povećao isti za iznos od 4.220,15 eura.

2.1. Odredbom čl. 191. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 17/03, 88/05, 2/07 – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; dalje ZPP) propisano je da je preinaka tužbe promjena istovjetnosti zahtjeva, povećanje postojećeg ili isticanje drugog zahtjeva uz postojeći. Odredbom čl. 190. st. 1. ZPP- a propisano je da tužitelj može do zaključenja prethodnog postupka preinačiti tužbu. Stavkom 2. istog članka propisano je da je iznimno od odredbe iz st. 1. ovog članka, tužitelj može preinačiti tužbu do zaključenja glavne rasprave ako je bez svoje krivnje nije mogao preinačiti do zaključenja prethodnog postupka.

2.2. Prethodni postupak u ovoj pravnoj stvari zaključen je 4. ožujka 2024. (stranica 56-57 spisa). Kako je tužba preinačena podneskom od 7. veljače 2024., dakle prije zaključenja prethodnog postupka, to je sud istu dopustio, pozivom na odredbu čl. 190. st. 1. ZPP-a, slijedom čega je valjalo riješiti kao u točki I. izreke.

2.3. Isto tako, preinaku tužbe koja je potom učinjena podneskom od 8. travnja 2025. (stranica 195-197 spisa) na način da je tužitelj nakon primitka nalaza i mišljenja financijskog vještaka Petre Blašković, dipl.oec od 28. veljače 2025., povećao svoj zahtjev na ime glavnice na iznos od 10.901,43 eura, također je valjalo dopustiti, i to u smislu odredbe iz čl. 190. st. 2. ZPP–a, budući da je riječ o situaciji u kojoj tužitelj bez svoje krivnje nije mogao preinačiti tužbu do zaključenja prethodnog postupka jer za to nije imao stručno znanje koje vještak posjeduje. Slijedom navedenog, valjalo je riješiti kao u točki II. izreke.

3. U odgovoru na tužbu tuženik u prvenstveno predlaže sudu odbacivanje tužbe kao preuranjene. Naime, između istih stranaka u istoj pravnoj stvari pred Županijskim sudom u Rijeci kao višim sudom u tijeku je žalbeni postupak pod poslovnim brojem Gž R-833/2020 povodom žalbe tuženika na presudu Općinskog suda u Rijeci, poslovni broj Pr-370/2017. Iz statusa evidencije predmeta e-spisa razvidno je da u predmetu nije donesena sudska odluka te da predmet nije još pravomoćan niti okončan. Nadalje ukoliko sud smatra da ne postoje razlozi za odbacivanje tužbe tuženik ističe da u cijelosti osporava osnov i visinu tužbenog zahtjeva. Tuženik ističe da tužitelj pogrešno navodi da trenutno prima starosnu mirovinu koju je ostvario temeljem profesionalne bolesti. Tužitelj prima starosnu mirovinu, prethodno invalidsku, temeljem opće nesposobnosti za rad. Kako tužitelj i navodi u tužbenom zahtjevu, invalidska mirovina koju je primao po službenoj dužnosti provedena je od strane Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje u starosnu mirovinu s 1. siječnjem 2015. Navedenim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje navedeno je da se tužitelju kao korisniku invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad zbog bolesti prevodi to pravo na starosnu mirovinu. Znači invalidska mirovina i njezina visina određene su temeljem opće nesposobnosti za rad zbog bolesti, a ne zbog profesionalne bolesti. Opća nesposobnost za rad širi je pojam od profesionalne bolesti. Dakle, bez obzira na priznavanje/nepriznavanje profesionalne bolest,i tužitelj bi primao invalidsku mirovinu u navedenom iznosu jer je pravo na nju ostvario temeljem opće nesposobnosti za rad. Slijedom navedenoga tužitelju nikako ne pripada isplata razlike između starosne mirovine koju trenutno prima i koju je ostvario temeljem opće nesposobnosti za rad i starosne mirovine koju bi primao da je u mirovinu otišao sa 65 godina života. Tužbeni zahtjev je stoga u potpunosti neosnovan. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva tuženik istu osporava jer je jedino mjerodavno tijelo za izračun mirovine Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbacivanje tužbenog zahtjeva kao nedopuštenog odnosno odbijanje tužbenog zahtjeva kao neosnovanog u cijelosti.

4. Radi pravilnog i potpunog utvrđenja činjeničnog stanja sud je u tijeku postupka proveo dokaz uvidom u cjelokupnu materijalnu dokumentaciju koja prileži spisu, kao i u priklopljene spise ovoga suda poslovni broj: P-2731/2010, P-781/2014 i Pr- 370/2017, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po pravnoj osobi Centru za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb, vještaku Petri Blašković, dipl.oec., čiji Nalaz i mišljenje od 28. veljače 2025. prileži na stranici 177-183 spisa, a pisano očitovanje od 6. lipnja 2025. na stranici 201 spisa, kao i dokaz saslušanjem tužitelja kao stranke (stranica 73 spisa).

5. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno, kao i svih dokaza zajedno, te na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno čl. 8. ZPP-a, ovaj sud smatra tužbeni zahtjev osnovanim u cijelosti.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu materijalne štete u vidu izgubljene zarade tj. razlike između invalidske mirovine zbog opće nesposobnosti za rad (koja je kasnije prevedena u starosnu mirovinu), a koju je ostvario temeljem profesionalne nesposobnosti za rad (koju je zadobio radom kod tuženika) i starosne mirovine koju je primao da je u mirovinu otišao sa 65 godina.

7. Vezano za navod tuženika, sadržan u odgovoru na tužbu, da je tužba u ovoj pravnoj stvari preuranjena obzirom da je između istih parničnih stranaka u istoj pravnoj stvari pred Županijskim sudom u Rijeci u tijeku žalbeni postupak pod poslovnim brojem Gž R-833/2020, povodom žalbe tuženika na presudu ovoga suda poslovni broj Pr-370/2017 navodi se kako je ovom spisu priklopljen ovosudni spis poslovnog broja Pr-370/2017 u kojem je presudom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-833/2020-3 od 11. siječnja 2023. (stranica 145-148 priklopljenog spisa poslovni broj P-370/2017) odbijena žalba ovdje tuženika i potvrđena presuda ovoga suda poslovni broj Pr-307/2017-30 od 15. srpnja 2020. (stranica 117-123 priklopljenog spisa poslovni broj P-370/2017).

8. U odnosu na tuženikovo osporavanje osnove ovog tužbenog zahtjeva navodi se da je uvidom u ovosudnu presudu poslovni broj P-5173/05 od 16. srpnja 2007. (stranica 59-67 spisa) utvrđeno kako je ista donijeta u pravnoj stvari ovdje tužitelja protiv ovdje tuženika, radi naknade štete, kojom je pravomoćno utvrđena odgovornost tuženika za štetu koju je tužitelj pretrpio zbog povrede profesionalnog oboljenja, radeći na radnom mjestu RTG tehničara kod tuženika, odnosno uzročno posljedična veza profesionalnog oboljenja s radom tužitelja kojeg je obavljao kod tuženika pri Zavodu za nuklearnu medicinu. Odlučujući po žalbi tuženika Županijski sud u Rijeci je presudom poslovni broj Gž-6079/07-2 od 2. lipnja 2010. (stranica 68- 70 spisa) odbio žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrdio presudu ovoga suda.

9. Nadalje, uvidom u ovosudnu presudu poslovni broj P-2731/10 od 19. listopada 2011. (stranica 135-139 priklopljenog spisa poslovni broj P-2731/10) utvrđeno kako je ista donesena u pravnoj stvari ovdje tužitelja protiv ovdje tuženika, radi naknade štete s osnova izgubljene zarade u razdoblju od travnja 2007. do svibnja 2011. u iznosu od 116.292,28 kn (točka 1. izreke) i jubilarne nagrade za 35 godina radnog staža u iznosu od 7.200,00 kn (točka 2. izreke) sve s pripadajućim zateznim kamatama. Odlučujući po žalbi tuženika u odnosu na točku 2. izreke citirane presude Županijski sud u Rijeci je presudom poslovni broj Gž-2048/2013-4 od 22. siječnja 2014. (stranica 158-161 priklopljenog spisa poslovni broj P-2731/10) uvažio žalbu tuženika, preinačio citiranu presudu u točki 2. izreke te sudio na način da je odbio tužbeni zahtjev kojim se nalaže isplata jubilarne nagrade kao neosnovan.

10. Napominje se kako je tužitelj naknadu štete s osnova izgubljene zarade za daljnje razdoblje tj. za razdoblje od lipnja do listopada 2011. (točka 1. izreke), pored izgubljene zarade s osnova regresa za godišnji odmor (točka 2. izreke) i neisplaćene božićnice (točka 3. izreke), te s osnova razlike između invalidske i starosne mirovine za razdoblje od studenoga 2011. do srpnja 2014. u ukupnom iznosu od 7.764,94 kn (točka 4. izreke) ostvario temeljem pravomoćne presude ovoga suda poslovni broj P- 781/14-30 od 14. kolovoza 2014. (stranica 112-119 priklopljenog spisa poslovni broj P-781/14). Napominje se da protiv citirane presude tuženik nije uložio žalbu.

11. Uvidom u ovosudnu presudu poslovni broj Pr-370/17-30 od 15. srpnja 2020. (stranica 117-123 priklopljenog spisa poslovni broj P-370/2017) utvrđeno je da je tužitelj na ime izgubljene zarade za razdoblje od veljače 2017. do lipnja 2018. na ime razlike između starosne mirovine koju prima i starosne mirovine koju bi ostvario da nije došlo do profesionalne bolesti koja je bila razlog njegovog umirovljenja dosuđen ukupni iznos od 25.280,69 kn, a koja presuda je potvrđena odlukom Županijskog suda u Rijeci poslovni broj Gž R-833/20 od 11. siječnja 2023. (stranica 145-148 priklopljenog spisa poslovni broj P-370/2017).

12. Slijedom naprijed navedenog, tuženik neosnovano osporava osnovanost ovog tužbenog zahtjeva budući da je odgovornost tuženika za štetu nastalu tužitelju utvrđena pravomoćnom presudom ovoga suda poslovni broj P-781/14 u kojoj je tužitelj ostvario naknadu materijalne štete po istom osnovu, ali za prethodno razdoblje (od studenoga 2011. do srpnja 2014.), uz napomenu da iz navoda tužbe proizlazi da je tuženik dobrovoljno odnosno mirnim putem tužitelju nadoknadio štetu za razdoblje od kolovoza 2014. do siječnja 2017., koji navod tuženik tijekom postupka nije osporavao.

13. U konačnici, i tužitelj u svom iskazu navodi (stranica 73 spisa) da je kod tuženika radio 35 godina kao medicinski tehničar na nuklearnoj medicini, gdje je bio izložen zračenju zbog terapije radioaktivnim jodom i drugih elemenata vezano za liječenje pacijenata. Uslijed navedenog, da je obolio od promuklosti, kasnije da mu je dijagnosticiran karcinom i da je operiran. Također je naveo da mu je utvrđena profesionalna bolest zbog koje je na bolovanju bio tri i pol godine, a da je umirovljen 2008., kada je išao u invalidsku mirovinu, uz napomenu da je ostvario i beneficirani radni staž, a uvjete za punu starosnu mirovinu da je stekao 29. listopada 2011. Invalidska mirovina da mu je bila znatno niža od plaće koju bi primao da nije bio umirovljen zbog profesionalne bolesti, a zbog čega a je i prethodno tužio poslodavca zbog razlike plaće. Njegova starosna mirovina da iznosi oko 700 eura, a da nije bilo profesionalnog oboljenja, ista da bi danas bila znatno veća.

13.1. Sud prihvaća iskaz tužitelja kao istinit i vjerodostojan, obzirom da je u suglasju s materijalnom dokumentacijom u spisu tj. dopisom Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Rijeci od 12. srpnja 2024. (stranica 82 spisa), priklopljenim spisima i nalazu financijskog vještaka.

14. Odgovornost tuženika temelji se na odredbi čl. 1095. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23; dalje ZOO) kojom je propisano tko drugome nanese tjelesnu ozljedu ili mu naruši zdravlje, dužan je naknaditi troškove liječenja i druge potrebne troškove s tim u vezi, a i zaradu izgubljenu zbog nesposobnosti za rad za vrijeme liječenja, dok je st. 2. propisano da ako ozlijeđeni zbog potpune ili djelomične nesposobnosti za rad gubi zaradu, ili su mu potrebe trajno povećane, ili su mogućnosti njegovog daljnjeg razvijanja i napredovanja uništene ili umanjene, odgovorna osoba dužna je plaćati ozlijeđenom određenu novčanu rentu, kao naknadu za štetu.

14.1. Smisao citirane odredbe je u tome što ista ima u vidu štetu koja nastane zbog nemogućnosti radnika da se zaposli na radnom mjestu na kojem bi ostvarivao veći dohodak od onog što bi ga imao na radnom mjestu na kojem je radio prije štetnog događaja, odnosno razliku između onoga što bi on ostvarivao kao zaradu iz radnog odnosa te invalidske mirovine.

15. Polazeći od navedenih odredbi, sud je tužitelju dosudio izgubljenu zaradu kao razliku između starosne mirovine koju bi primao da je u mirovinu otišao sa 65 godina starosti i starosne mirovine koju prima, a koju je ostvario temeljem profesionalne bolesti koju je zadobio radom kod tuženika i zbog koje je bio upućen u invalidsku mirovinu (4. ožujka 2008.) budući da je pravomoćnom presudom ovoga suda poslovni broj P-5173/05 od 16. srpnja 2007. utvrđena odgovornost tuženika, kao poslodavca, za štetu koju tužitelj trpi uslijed profesionalnog oboljenja, odnosno uzročno posljedična veza između bolesti tužitelja i profesionalne izloženosti zračenju pri dugogodišnjem radu kod tuženika.

16. Kako je tuženik odgovoran za nastanak štetnog događaja, posljedično tome odgovoran je i za naknadu štete tužitelju jer da radom kod tuženika nije zadobio profesionalno oboljenje, tada bi u starosnu mirovinu otišao sa 65 godina starosti (29. listopada 2011.), odnosno ne bi ostvario pravo na invalidsku mirovinu s danom 4. ožujka 2008., koja je bila niža od iznosa plaće koju bi ostvario da je nastavio s radom kod tuženika, uz napomenu da je invalidska mirovina s danom 1. siječnja 2015., po službenoj dužnosti, prevedena na starosnu mirovinu temeljem rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 24. veljače 2015., a uvidom u citirano rješenje utvrđeno je da je starosna mirovina određena u istoj svoti pripadajuće invalidske mirovine na dan 31. prosinca 2014..

17. Vezano za navod tuženika kako tužitelj prima starosnu mirovinu (prethodno invalidsku) temeljem opće nesposobnosti za rad, a ne zbog profesionalne bolesti navodi se da je sud uvidom u Prijavu o profesionalnoj bolesti (stranica 65-66 priklopljenog spisa poslovnog broja Pr-370/2017) utvrdio kako je tužitelju profesionalna bolest neo. plixa vocalis 1. sin, St. post laryngectomism partialis priznata profesionalnom bolešću 27. svibnja 2005., koja je nastala 23. rujna 2004., zbog čega je privremenim rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje od 14. travnja 2008. (stranica 72-73 priklopljenog spisa poslovnog broja Pr-370/2017) tužitelju priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, da bi 29. kolovoza 2008. bilo doneseno konačno rješenje (stranica 69-70 priklopljenog spisa poslovnog broja Pr-370/2017) kojim je potvrđena tužiteljeva opća nesposobnost za rad i to upravo zbog profesionalne bolesti u omjeru od 60%, a zbog ozljeda izvan rada u omjeru od 40%. Ovdje valja istaći kako je u konkurenciji između predispozicije za pojavu bolesti i ljudske radnje u ovom konkretnom slučaju sud u presudi poslovni broj P-5173/05 kao relevantni uzrok štete uzeo samo ljudsku radnju (u konkretnom slučaju predispozicija tužitelja k predmetnoj bolesti, pušenje, stres, imunološki sustav, okoliš i slično isključuju se u odnosu na čimbenik uvjeta rada – izloženost tužitelja otvorenim izvorima zračenja pri obavljanju rada), slijedom čega tuženik odgovara za naknadu štete.

18. Također se napominje da je upravo tuženik 11. lipnja 2008. donio Odluku o otkazu ugovora o radu tužitelju (stranica 68 priklopljenog spisa poslovnog broja Pr- 370/2017) zbog ispunjenih uvjeta za stjecanje prava na invalidsku mirovinu, pozivom na naprijed navedena rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, da bi u rješenju o isplati otpremnine od istoga dana (stranica 67 priklopljenog spisa poslovnog broja Pr-370/2017) naveo da se tužitelju isplaćuje otpremnina zbog odlaska u invalidsku mirovinu, uz napomenu kako mu pripada pravo na otpremninu u dvostrukom iznosu jer je obolio od profesionalne bolesti, da nije vraćen na rad jer da mu je pravomoćnim rješenjem utvrđena invalidska mirovina.

19. U odnosu na visinu tužbenog zahtjeva sud je proveo dokaz financijskim vještačenjem po po pravnoj osobi Centru za financijska vještačenja d.o.o. Zagreb, vještaku Petri Blašković, dipl.oec., čiji Nalaz i mišljenje od 28. veljače 2025. (stranica 177-183 spisa) ovaj sud u cijelosti prihvaća kao stručan i objektivan, te izrađen u skladu s pravilima struke, uz napomenu da je primjedbe na isti, dane od strane tuženika, otklonila u svom pisanom očitovanju od 6. lipnja 2025. na stranici 201 spisa.

20. Slijedom navedenog, sud je primjenom navedene odredbe čl. 1095. ZOO-a na ime izgubljene zarade dosudio tužitelju iznos od 10.901,43 eura.

21. Kako je naknada štete zbog izgubljene zarade izvorno novčani zahtjev, dužnik je dužan isplatiti onaj broj novčanih jedinica koliko je utvrđeno da iznosi šteta, s tim da oštećenik ima pravo na zateznu kamatu od trenutka kada su dospjeli pojedini iznosi zarade (čl. 21. i 29. ZOO-a).

22. Slijedom naprijed navedenog, valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja usvojiti u cijelosti, te presuditi kao u izreci.

23. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u svezi čl. 155. ZPP-a, imajući u uspjeh tužitelja u sporu i opravdane troškove nastale sudjelovanjem kvalificiranog punomoćnika na strani istog, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova na rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/22 i 138/23; dalje Tarifa).

23.1. Dosuđeni trošak sastoji se od troška sastava tužbe u iznosu od 200,00 eura (Tbr. 7. t. 1. Tarife), sastava podnesaka od 7. veljače 2024., 8. travnja i 26. lipnja 2025. (200,00 eura x 3; Tbr. 8. t. 1. Tarife), sastav podneska od 6. svibnja 2024. (50,00 eura; Tbr. 8. t. 3. Tarife), zastupanja na ročištima od 4. ožujka, 6. svibnja i 7. srpnja 2024., te 7. srpnja 2025. (200,00 eura x 4; Tbr. 9. t. 1. Tarife), što ukupno iznosi 1.650,00 eura, te uvećano za trošak PDV-a u iznosu od 25% (412,50) 2.062,50 eura, kojem iznosu je valjalo pridodati trošak financijskog vještačenja u iznosu od 220,00 eura, slijedom čega je tužitelju dosuđen sveukupni parnični trošak u iznosu od 2.282,50 eura. S preostalim dijelom zatraženog trošak tužitelj je odbijen kao neosnovanim obzirom da je podneskom od 19. srpnja 2024. samo obavijestio sud da je plaćen traženi predujam za provođenje financijskog vještačenja, a što je sud utvrdio uvidom u potvrdu računovodstva suda, tako da isti nije bio potreban za vođenje postupka.

23.2. Na dosuđeni trošak tužitelju pripada pravo na zatezne kamate od dana presuđenja do isplate, sukladno čl. 151. st. 3. ZPP-a.

U Rijeci 12. rujna 2025.

Sudac

Marija Predovan Matoković

Uputa o pravnom lijeku

Protiv ovih odluka stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi ovome sudu u tri istovjetna primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni Županijski sud.