Baza je ažurirana 22.08.2025. 

zaključno sa NN 85/25

EU 2024/2679

Pristupanje sadržaju

1

                           

Poslovni broj -1194/2021-3

 

Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj -1194/2021-3

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice S. B., OIB: ...., iz Z., koju zastupaju punomoćnici A. J. i D. B., odvjetnici iz Zajedničkog odvjetničkog ureda u Z., protiv tuženika S. o. d.d., Podružnica H., OIB: ...., Z., radi naknade štete, rješavajući žalbe stranaka podnesene protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-269/19-30 od 28. travnja 2021., 11. rujna 2023.

 

 

p r e s u d i o   j e

 

I Odbija se žalba tužiteljice kao neosnovana i  potvrđuje  presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-269/19-30 od 28. travnja 2021., u točki I. izreke u dijelu kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 487,76 eura/3.675,00 kuna[1] sa zateznim kamatama na iznos od 421,39 eura/3.175,00 kuna1 od 17. kolovoza 2018. do isplate i na iznos od 33,18 eura/250,00 kuna1 od 2. kolovoza 2019. do isplate te u odluci o troškovima postupka iz točke II. izreke

 

II Djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužiteljice preinačava se prvostupanjska presuda u preostalom dijelu točke I. izreke kojim je odbijen tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 355,03 eura/2.675,00 kuna1 te u očito odbijajućem dijelu odluke o troškovima postupka iz točke II. izreke i sudi:

 

Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 355,03 eura/2.675,00 kuna1 (slovima: tristopedesetpeteuratricenta/dvijetisućešestosedamdesetpetkuna) sa zateznim kamatama od 17. kolovoza 2018. do isplate, i to na iznos od 2.675,00 kuna do 31. prosinca 2022. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te na iznos od 355,03 eura od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je E. s. b. primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od petnaest dana.

 

  Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici daljnje troškove postupka u iznosu od iznos od 304,73 eura/2.295,99 kuna1 (slovima: tristočetirieura sedamdesettricenta /dvijetisućedvijestodevedesetpetkunadevedesetdevetlipa) sa zateznim kamatama od 28. travnja 2021. do isplate, i to na iznos od 2.295,99 kuna do 31. prosinca 2022. po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, te na iznos od 304,73 eura od 1. siječnja 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je E. s. b. primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od petnaest dana.

 

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 806,61 eura/6.100,00 kuna s pripadajućim zateznim kamatama (točka I. izreke) te je naloženo tuženiku da naknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 951,62 eura/7.170,00 kuna sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate (točka II. izreke).

 

2. Protiv navedene presude žalbe su podnijele obje stranke.

 

2. Tužiteljica je podnijela žalbu protiv točke I. izreke i očito odbijajućeg dijela odluke o troškovima postupka iz točke II. izreke, iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353.st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne  novinebroj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. , 70/19., 80/22., 114/22., dalje:ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i usvoji tužbeni zahtjev u cijelosti, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

 

3. Tuženik je podnio žalbu protiv odluke o troškovima postupka iz žalbenih razloga propisanih čl. 353.st. 1. toč. 1. i 3. ZPP-a, s prijedlogom da se pobijana odluka preinači sukladno žalbenim navodima, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovan postupak. Zahtjeva naknadu troškova žalbenog postupka.

 

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

 

5. Žalba tužiteljice je djelomično osnovan, dok je žalba tuženika neosnovana.

 

6. Prije svega valja reći da se u konkretnom slučaju radi o sporu male vrijednosti u kojem se sukladno čl. 467. st. 1. ZPP-a presuda može pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.2. istog zakona i pogrešne primjene materijalnog prava, dakle ne i zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja.

 

7. Tužiteljica se žalbom neosnovano poziva na počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u vezi s čl. 8. ZPP-a, jer se presuda u sporu male vrijednosti u smislu čl. 467. st. 1. ZPP-a ne može pobijati zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st.1. ZPP-a (relativno bitne povrede).

 

8. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju se žalbama pozivaju stranke, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati, a niti stranke ne navode u čemu bi se konkretno ta procesna povreda sastojala.

 

9. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. u vezi s čl. 467.st.1. ZPP-a na ostale bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4,. 8. i 9. ZPP-a, nije utvrđeno da bi u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude bila ostvarena koja od tih procesnih povreda.

 

10. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske i imovinske štete koja joj je nastala zbog ozljeda zadobivenih u prometnoj nesreći 25. svibnja 2018. te s osnove troškova pribave zdravstvenog kartona (konačno postavljeni tužbeni zahtjev u iznosu od 806,61 eura/6.100,00 kuna, s pripadajućim zateznim kamatama.

 

11. Među strankama nije sporan nastanak štetnog događaja, pasivna legitimacija i odgovornost tuženika za naknadu štete tužiteljici.

 

11.1.U ovoj fazi postupka sporna je visina neimovinske štete i imovinske štete s osnove troškova tuđe pomoći i njege nastale tužiteljici uslijed ozljeda zadobivenih u predmetnom štetnom događaju.

 

12. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza, a prihvaćajući nalaz i mišljenje medicinskog vještaka prof. dr. sc. Ž. R., utvrđuje da je tužiteljica u predmetnoj prometnoj nesreći zadobila ozljedu istegnuća mišića vratne kralježnice i natučenje prsnog koša, da je liječenje tužiteljice završeno 28. lipnja 2019., da je zbog zadobivenih ozljeda trpjela fizičke bolove jakog intenziteta u trajanju dva dana, srednjeg intenziteta osam dana i slabijeg intenziteta četrdeset i pet  dana, da je pretrpjela primarni strah jačeg intenziteta, sekundarni strah jačeg intenziteta u trajanju dva dana, srednjeg intenziteta u trajanju četiri dana i slabijeg intenziteta u trajanju od četrnaest dana, kao i da su predmetne ozljede ostavile trajne posljedice u vidu smanjenja životne aktivnosti tužiteljice od 4%. Također, utvrđuje da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega kroz četrnaest dana po dva sata dnevno te sedam dana po jedan sat dnevno.

 

13. Imajući u vidu utvrđenu vrstu i težinu ozljeda koje je tužiteljica zadobila u predmetnoj prometnoj nesreći, prvostupanjski sud zaključuje da je tužiteljici povrijeđeno pravo osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje čime joj je nastala neimovinska šteta u smislu čl. 19. st. 2. u vezi s čl. 1046. Zakona o obveznim odnosima ( „Narodne novine“ broj 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje: ZOO) te da težina povreda i okolnosti slučaja opravdavaju dosuđivanje pravične novčane naknade na temelju čl. 1100. st. 1. ZOO-a. Također, zaključuje da tužiteljici sukladno čl. 1095. ZOO-a pripada naknada imovinske štete s osnove troškova tuđe pomoći i njege.

 

14. Cijeneći utvrđeno trajanje i intenzitet pretrpljenih fizičkih boli, straha i duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti tužiteljice kao kvalifikatornih okolnosti iz čl. 1100. st. 2. ZOO-a, ujedno imajući u vidu životnu dob tužiteljice, prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljici pripada pravična novčana naknada neimovinske štete u iznosu od 2.256,29 eura/17.000,00 kuna.

 

15. Imajući u vidu utvrđeno trajanje potrebe za tuđom pomoći i njegom, a cijeneći prema slobodnoj ocijeni na temelju čl. 223. st.1. ZPP-a da cijena jednog sata tuđe pomoći i njege iznosi 3,32 eura/25,00 kuna, prvostupanjski sud zaključuje da tužiteljici pripada naknada za taj vid imovinske štete u iznosu od 116,13 eura/875,00 kuna.

 

16. S obzirom na pripadajuću naknadu neimovinske i imovinske štete tužiteljici u ukupnom iznosu od 2.372,42 eura/17.875,00 kuna, pri nespornoj činjenici da je tuženik tijekom postupka isplatio tužiteljici naknadu štete u iznosu od 2.415,56 eura/18.200,00 kuna, prvostupanjski sud zaključuje da je tuženik izvršenom isplatom u cijelosti naknadio štetu tužiteljici pa odbija tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 776,43 eura/5.850,00 kuna.

 

17. U odnosu na tužbeni zahtjev za isplatu iznosa od 33,18 eura/250,00 kuna s osnove naknade imovinske štete na ime troškova pribave zdravstvenog kartona za potrebe izvođenja dokaza medicinskim vještačenjem, prvostupanjski sud zauzima stav da nije riječ o šteti, već o trošku parničnog postupka u smislu čl. 151. st. 1. ZPP-a pa odbija taj dio tužbenog zahtjeva kao neosnovan.

 

18. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na čl. 154. st. 3. ZPP-a pa cijeneći da tuženik u mirnom postupku nije niti djelomično isplatio tužiteljici naknadu štete, već je to učinio  tek nakon podnošenja tužbe, odnosno provedenog medicinskog vještačenja, ujedno imajući u vidu da je izvršenim isplatama u cijelosti naknadio štetu tužiteljici zbog čega je tužbeni zahtjev odbijen, zauzima stav da tužiteljici pripada pravo na naknadu troškova postupka nastalih do provođenja dokaza medicinskim vještačenjem. Stoga, tužiteljici dosuđuje naknadu troškova postupka i to zastupanja po odvjetniku za pojedine radnje, u visini odmjerenoj prema  Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novinebroj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., dalje: Tarifa), kao i trošak pismenog nalaza i mišljenja vještaka te sudske pristojbe za tužbu, dok u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu troškova postupka smatra neosnovanim.

 

19. Osnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava jer je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo iz čl. 1110. st. 2. ZOO-a prilikom odmjeravanja visine pravične novčane naknade tužiteljici za pretrpljenu neimovinsku štetu.

 

20. Prema čl. 1110. st. 2. ZOO-a, pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

 

21. Imajući u vidu u konkretnom slučaju utvrđene kvalifikatorne okolnosti koje sukladno čl. 1110. st. 2. ZOO-a utječu na visinu pravične novčane za pretrpljenu neimovinsku štete zbog povrede prava osobnosti, i to trajanje i intenzitet fizičkih boli i straha koje je trpjela tužiteljica te duševnih boli zbog smanjenja životne aktivnosti u omjeru od 4%, ujedno cijeneći trajanje i tijek liječenja tužiteljice kroz razdoblje od godinu dana, tijekom kojeg je određeno vrijeme trpjela nelagodnosti zbog imobilizacije vrata (nošenje ovratnika), kontrolnih pregleda i pretraga te provedene fizikalne terapije, kao i činjenicu da se smanjenje životne aktivnosti tužiteljice očituje u ograničenoj pokretljivosti vratnog segmenta kralježnice i bolovima u vratu pri dužem radu u nefiziološkom položaju glave i tijela kao npr. kod dužeg sjedenja i rada na računalu, ujedno imajući u vidu da je tužiteljica po zanimanju učiteljica, to je izvjesno da će takve tegobe povremeno trpjeti i za vrijeme obavljanja svog zanimanja, kao i cijeneći njezinu dob od četrdeset osam godina u vrijeme štetnog događaja, ocjena je ovog suda da tužiteljici sukladno čl. 1100. st. 2. ZOO-a i  Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda Republike Hrvatske za utvrđivanje visine pravične novčane naknade neimovinske štete izmijenjenim 15. lipnja 2020., pripada pravična novčana naknada u jedinstvenom iznosu od 2.654,46 eura/20.000,00 kuna.

 

22. U odnosu na visinu imovinske štete, suprotno žalbenim navodima tužiteljice prvostupanjski sud je pravilnom primjenom odredbe čl. 223. st. 1. ZPP-a prema slobodnoj ocijeni dosudio tužiteljici naknadu imovinske štete s osnove troškova tuđe pomoći i njege po cijeni od 3,32 eura/25,00 kuna po satu, odnosno u ukupnom iznosu od 116,13 eura/875,00 kuna.

 

23. Stoga, imajući u vidu tužiteljici pripadajuću pravičnu novčanu naknadu za pretrpljenu neimovinsku štetu u iznosu od 2.654,46 eura/20.000,00 kuna i naknadu imovinske štete u iznosu od 116,13 eura/875,00 kuna, odnosno u ukupnom iznosu od 20.875,00 kuna, to je pri nesporno isplaćenom iznosu od 2.415,56 eura/ 18.200,00 kuna, tuženik u obvezi naknaditi tužiteljici štetu u daljnjem iznosu od 355,03 eura/2.675,00 kuna sa pripadajućim zateznim kamatama od dana podnošenja odštetnog zahtjeva sukladno čl. 12. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., dalje:ZOOP), slijedom čega je u tom dijelu valjalo prihvatiti tužbeni zahtjev kao osnovan, dok se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev ukazuje neosnovanim, kako to pravilno zaključuje prvostupanjski sud.

 

24. S obzirom na ishod žalbenog postupka, primjenom čl. 166. st.2. ZPP-a odlučeno je o troškovima cijelog postupka. Tužiteljica je u tužbi zatražila naknadu štete u iznosu od 4.247,13 eura/32.000,00 kuna, a nakon što joj je tuženik tijekom postupka isplatio iznos od 2.415,56 eura/ 18.200,00 kuna i nakon što je provedeno medicinsko vještačenje smanjila je tužbeni zahtjev na iznos od 809,61 eura/6.100,00 kuna. S obzirom da smanjenje tužbenog zahtjeva u procesnopravnom smislu ima značaj djelomičnog povlačenja tužbe iz čl. 193. ZPP-a, a čemu se tuženik nije protivio, s time da je povlačenje tužbe uslijedilo odmah nakon djelomičnog udovoljenja tužbenom zahtjevu, to sukladno čl. 158. st. 2. ZPP-a tužiteljici pripada pravo na naknadu troškova postupka u odnosu na povučeni dio tužbe. U odnosu na konačno postavljeni tužbeni zahtjev u iznosu od 809,61 eura/6.100,00 kuna o troškovima postupka valja odlučiti primjenom čl. 154. st. 2. ZPP-a s obzirom na djelomični uspjeh stranaka u parnici.

 

24.1. Stoga, tužiteljici primjenom čl. 158. st. 2. ZPP-a pripada naknada troškova postupka za radnje poduzete do djelomičnog povlačenja tužbe i to prema vrijednosti predmeta spora povučenog dijela tužbe u iznosu od 2.415,56 eura/ 18.200,00 kuna. Tužiteljici je pozivom na čl. 155. ZPP-a i Tarifu priznat trošak sastava odštetnog zahtjeva u iznosu od 132,72 eura/1.000,00 kuna (Tbr.28.), sastava tužbe u iznosu od 132,72 eura/1.000,00 kuna (Tbr.8.t.1.), sastava podnesaka od 25. ožujka 2019. i 29. listopada 2020. u iznosu od ukupno 265,45 eura/2.000,00 kuna (Tbr.8.t.1.) i podneska od 21. studenog 2019. u iznosu od 33,18 eura/250,00 kuna (Tbr.8.t.3.) te zastupanja na ročištu  8. srpnja 2019. u iznosu od 132,72 eura/1.000,00 kuna (Tbr.9.t.1.), sa PDV-om u iznosu od 174,20 eura/1.312,50 kuna (Tbr.42.), kao i trošak vještačenja u ukupnom iznosu od 232,26 eura/1.750,00 kuna, kao neophodan za odlučivanje u ovoj pravnoj stvari i trošak sudske pristojbe za tužbu u iznosu od 70,34 eura/530,00 kuna, odnosno u sveukupnom iznosu od 1.173,60 eura/8.842,50 kuna.

 

24.2. U odnosu na radnje poduzete nakon djelomičnog povlačenja tužbe, primjenom č. 154. st. 2. ZPP-a, a imajući u vidu djelomični  uspjeh stranaka u parnici u odnosu na konačno postavljen tužbeni zahtjev (tužiteljice 43,85%, a tuženika 56,15%), proizlazi da bi tužiteljica bila u obvezi naknaditi troškove postupka tuženika, međutim takav zahtjev tuženik nije postavio.

 

24.3. Budući da je tužiteljica djelomično uspjela sa žalbom, pozivom na čl. 154. st. 2. ZPP-a pripada joj naknada troškova žalbenog postupka razmjerno uspjehu u tom postupku od 43,85% i to za sastav žalbe u iznosu od 124,43 eura/937,50 kuna (Tbr.10. t.1. Tarife) sa PDV-om u iznosu od31,11 eura/234,38 kuna (Tbr.42. Tarife) uz sudsku pristojbu za žalbu u iznosu od 33,18 eura/250,00 kuna, što razmjerno uspjehu iznosi 82,75 eura/623,49 kuna.

 

24.4. S obzirom da su tužiteljici prvostupanjskom presudom dosuđeni troškovi postupka u iznosu od 951,62 eura/7.170,00 kuna, to joj pripadaju daljnji troškovi u iznosu od 304,73 eura/2.295,99 kuna.

 

25. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 1. ZPP-a odbiti žalbe stranaka kao neosnovane i potvrditi pobijanu presudu u točki I. izreke i u odluci o troškovima postupka iz točke II. izreke, kao u točki I. izreke ove presude, a djelomičnim prihvaćanjem žalbe tužiteljice na temelju čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačiti pobijanu presudu u preostalom dijelu točke I. izreke i odluke o troškovima postupka iz točke II. izreke, kao  u točki II. izreke ove presude.

 

 

U Rijeci, 11. rujna 2023.

 

                                                                                                                              Sutkinja

                                                                                                                         Ingrid Bučković, v.r.


[1] Fiksni tečaj konverzije 7,53450

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni te imati aktivnu pretplatu